Predmet C‑455/15 PPU

P.

protiv

Q.

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Varbergs tingsrätt)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Hitni prethodni postupak — Pravosudna suradnja u građanskim stvarima — Nadležnost, priznavanje i izvršenje sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću — Uredba (EZ) br. 2201/2003 — Članak 23. točka (a) — Razlozi nepriznavanja sudskih odluka koje se odnose na roditeljsku odgovornost — Javni poredak“

Sažetak – Presuda Suda (četvrto vijeće) od 19. studenoga 2015.

1. Pravosudna suradnja u građanskim stvarima — Nadležnost, priznavanje i izvršenje sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću — Uredba br. 2201/2003 — Priznavanje i izvršenje — Razlozi za odbijanje — Povreda javnog poretka države članice u kojoj se zahtijeva priznanje — Pretpostavke — Ocjena suda od kojeg se zahtijeva priznanje — Granice — Nadzor Suda

   (Uredba Vijeća br. 2201/2003, čl. 23. t. (a))

2. Pravosudna suradnja u građanskim stvarima — Nadležnost, priznavanje i izvršenje sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću — Uredba br. 2201/2003 — Priznavanje i izvršenje — Zabrana preispitivanja nadležnosti suda podrijetla — Područje primjene

   (Uredba Vijeća br. 2201/2003, čl. 15. i 24.)

3. Pravosudna suradnja u građanskim stvarima — Nadležnost, priznavanje i izvršenje sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću — Uredba br. 2201/2003 — Priznavanje i izvršenje — Razlozi za odbijanje — Povreda javnog poretka države članice u kojoj se zahtijeva priznanje — Pretpostavke — Očita povreda, u odnosu na interes djeteta, pravnog pravila za koje se u pravnom poretku države članice smatra da ima ključan značaj ili prava koje je u tom pravnom poretku priznato kao temeljno pravo

   (Uredba Vijeća br. 2201/2003, čl. 23. t. (a))

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 35.‑40.)

2.  Člankom 24. Uredbe br. 2201/2003 o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba br. 1347/2000, zabranjeno je bilo kakvo preispitivanje nadležnosti suda države članice podrijetla i čak je izričito propisano da članak 23. točku (a) te uredbe nije moguće koristiti kako bi se izvršilo takvo preispitivanje. Dakako, navedeni članak 24. upućuje isključivo na članke 3. do 14. te uredbe, a ne na njezin članak 15. Međutim, potonji članak, koji se nalazi u njezinu poglavlju II., naslovljenom „Nadležnost“, dopunjuje pravila o nadležnosti navedena u člancima 8. do 14. navedenog poglavlja mehanizmom suradnje koji sudu države članice koji je stvarno nadležan za rješavanje predmeta na temelju jednog od tih pravila omogućuje da iznimno prenese nadležnost na sud druge države članice koji je primjereniji za rješavanje. Stoga, navodna povreda članka 15. navedene uredbe od strane suda države članice ne omogućuje sudu druge države članice preispitivanje nadležnosti tog prvog suda, unatoč činjenici da zabrana navedena u članku 24. iste uredbe ne upućuje izričito na taj članak 15.

   (t. 42.‑45.)

3.  Članak 23. točku (a) Uredbe br. 2201/2003 o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba br. 1347/2000, treba tumačiti na način da ta odredba – u slučaju kad u odnosu na interes djeteta ne postoji očita povreda pravnog pravila za koje se u pravnom poretku države članice smatra da ima ključan značaj ili prava koje je u tom pravnom poretku priznato kao temeljno pravo – ne omogućuje sudu te države članice koji se smatra nadležnim za odlučivanje o skrbi nad djetetom da odbije priznati odluku suda druge države članice koji je odlučio o skrbi nad tim djetetom.

   (t. 53. i izreka)