Predmet C‑295/13

H

protiv

H. K.

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Landgericht Darmstadt)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Područje slobode, sigurnosti i pravde — Pravosudna suradnja u građanskim stvarima — Nadležnost sudova države članice u kojoj je otvoren stečajni postupak za tužbu zbog nesolventnosti protiv tuženika s domicilom u državi nečlanici — Tužba protiv direktora društva kojom se traži povrat iznosa isplaćenih nakon što je to društvo postalo nesolventno ili nakon što je utvrđena njegova prezaduženost“

Sažetak – Presuda Suda (šesto vijeće) od 4. prosinca 2014.

1. Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Stečajni postupci – Uredba br. 1346/2000 – Međunarodna nadležnost za otvaranje stečajnog postupka – Tužba podnesena u okviru stečajnog postupka – Tužba protiv direktora društva kojom se traži povrat iznosa isplaćenih nakon što je to društvo postalo nesolventno ili nakon što je utvrđena njegova prezaduženost – Nadležnost sudova države članice u kojoj je otvoren stečajni postupak

   (Uredba Vijeća br. 1346/2000, čl. 3. st. 1.)

2. Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Stečajni postupci – Uredba br. 1346/2000 – Međunarodna nadležnost za otvaranje stečajnog postupka – Tužba podnesena u okviru stečajnog postupka – Tužba protiv direktora društva kojom se traži povrat iznosa isplaćenih nakon što je to društvo postalo nesolventno ili nakon što je utvrđena njegova prezaduženost – Nadležnost sudova države članice u kojoj je otvoren stečajni postupak – Neprimjenjivost Luganske konvencije II

   (Uredba Vijeća br. 1346/2000, čl. 3. st. 1.)

1.  Članak 3. stavak 1. Uredbe br. 1346/2000 o stečajnom postupku valja tumačiti na način da su sudovi države članice na čijem je državnom području otvoren stečajni postupak koji se odnosi na imovinu društva na temelju te odredbe nadležni za tužbu, podnesenu u okviru stečajnog postupka, koju podnosi stečajni upravitelj tog društva protiv njegova direktora, a kojom traži povrat iznosa isplaćenih nakon što je to društvo postalo nesolventno ili nakon što je utvrđena njegova prezaduženost.

   Činjenica da nacionalno pravo u pravilu dopušta podnošenje tužbe čak i u slučaju da stečajni postupak koji se odnosi na dužnikovu imovinu nije otvoren ne može sama po sebi osporiti kvalifikaciju takve tužbe kao tužbe koja proizlazi izravno iz stečajnog postupka i s njime je tijesno povezana, pod pretpostavkom da je ta tužba zaista podnesena u okviru stečajnog postupka.

   (t. 20., 26. i t. 1. izreke)

2.  Članak 3. stavak 1. Uredbe br. 1346/2000 o stečajnom postupku valja tumačiti na način da su sudovi države članice na čijem je državnom području otvoren stečajni postupak koji se odnosi na imovinu društva nadležni za tužbu, podnesenu u okviru stečajnog postupka, koju podnosi stečajni upravitelj tog društva protiv njegova direktora, a kojom traži povrat iznosa isplaćenih nakon što je to društvo postalo nesolventno ili nakon što je utvrđena njegova prezaduženost, kad njegov direktor nema domicil u drugoj državi članici, nego u državi koja je ugovorna stranka Konvencije o [sudskoj] nadležnosti i priznavanju te izvršavanju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, potpisane 30. listopada 2007., čije je sklapanje u ime Zajednice odobrilo Vijeće Odlukom 2009/430/EZ od 27. studenoga 2008. (Luganska konvencija II).

   Naime, ako tužba ulazi u područje primjene članka 3. stavka 1. Uredbe br. 1346/2000, ona je isključena iz područja primjene te konvencije.

   (t. 32., 34. i t. 2. izreke)

Predmet C‑295/13

H

protiv

H. K.

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Landgericht Darmstadt)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Područje slobode, sigurnosti i pravde — Pravosudna suradnja u građanskim stvarima — Nadležnost sudova države članice u kojoj je otvoren stečajni postupak za tužbu zbog nesolventnosti protiv tuženika s domicilom u državi nečlanici — Tužba protiv direktora društva kojom se traži povrat iznosa isplaćenih nakon što je to društvo postalo nesolventno ili nakon što je utvrđena njegova prezaduženost“

Sažetak – Presuda Suda (šesto vijeće) od 4. prosinca 2014.

1. Pravosudna suradnja u građanskim stvarima — Stečajni postupci — Uredba br. 1346/2000 — Međunarodna nadležnost za otvaranje stečajnog postupka — Tužba podnesena u okviru stečajnog postupka — Tužba protiv direktora društva kojom se traži povrat iznosa isplaćenih nakon što je to društvo postalo nesolventno ili nakon što je utvrđena njegova prezaduženost — Nadležnost sudova države članice u kojoj je otvoren stečajni postupak

   (Uredba Vijeća br. 1346/2000, čl. 3. st. 1.)

2. Pravosudna suradnja u građanskim stvarima — Stečajni postupci — Uredba br. 1346/2000 — Međunarodna nadležnost za otvaranje stečajnog postupka — Tužba podnesena u okviru stečajnog postupka — Tužba protiv direktora društva kojom se traži povrat iznosa isplaćenih nakon što je to društvo postalo nesolventno ili nakon što je utvrđena njegova prezaduženost — Nadležnost sudova države članice u kojoj je otvoren stečajni postupak — Neprimjenjivost Luganske konvencije II

   (Uredba Vijeća br. 1346/2000, čl. 3. st. 1.)

1.  Članak 3. stavak 1. Uredbe br. 1346/2000 o stečajnom postupku valja tumačiti na način da su sudovi države članice na čijem je državnom području otvoren stečajni postupak koji se odnosi na imovinu društva na temelju te odredbe nadležni za tužbu, podnesenu u okviru stečajnog postupka, koju podnosi stečajni upravitelj tog društva protiv njegova direktora, a kojom traži povrat iznosa isplaćenih nakon što je to društvo postalo nesolventno ili nakon što je utvrđena njegova prezaduženost.

   Činjenica da nacionalno pravo u pravilu dopušta podnošenje tužbe čak i u slučaju da stečajni postupak koji se odnosi na dužnikovu imovinu nije otvoren ne može sama po sebi osporiti kvalifikaciju takve tužbe kao tužbe koja proizlazi izravno iz stečajnog postupka i s njime je tijesno povezana, pod pretpostavkom da je ta tužba zaista podnesena u okviru stečajnog postupka.

   (t. 20., 26. i t. 1. izreke)

2.  Članak 3. stavak 1. Uredbe br. 1346/2000 o stečajnom postupku valja tumačiti na način da su sudovi države članice na čijem je državnom području otvoren stečajni postupak koji se odnosi na imovinu društva nadležni za tužbu, podnesenu u okviru stečajnog postupka, koju podnosi stečajni upravitelj tog društva protiv njegova direktora, a kojom traži povrat iznosa isplaćenih nakon što je to društvo postalo nesolventno ili nakon što je utvrđena njegova prezaduženost, kad njegov direktor nema domicil u drugoj državi članici, nego u državi koja je ugovorna stranka Konvencije o [sudskoj] nadležnosti i priznavanju te izvršavanju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, potpisane 30. listopada 2007., čije je sklapanje u ime Zajednice odobrilo Vijeće Odlukom 2009/430/EZ od 27. studenoga 2008. (Luganska konvencija II).

   Naime, ako tužba ulazi u područje primjene članka 3. stavka 1. Uredbe br. 1346/2000, ona je isključena iz područja primjene te konvencije.

   (t. 32., 34. i t. 2. izreke)