Predmet C‑436/13

E.

protiv

B.

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Court of Appeal (England & Wales) (Civil division))

„Prethodno pitanje — Područje slobode, sigurnosti i pravde — Pravosudna suradnja u građanskim stvarima — Uredba (EZ) br. 2201/2003 — Članci 8., 12. i 15. — Nadležnost u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću — Postupak u vezi s roditeljskom skrbi djeteta koje uobičajeno boravi u državi članici boravišta svoje majke — Prorogacija nadležnosti u korist suda države članice boravišta oca tog djeteta — Opseg“

Sažetak – Presuda Suda (drugo vijeće) od 1. listopada 2014.

1. Pravo Europske unije — Tumačenje — Metode — Gramatičko, sustavno i teleološko tumačenje

2. Pravosudna suradnja u građanskim stvarima — Nadležnost, priznavanje i izvršenje sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću — Uredba br. 2201/2003 — Nadležnost u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću — Prorogacija nadležnosti — Sud države članice pred kojim su nositelji roditeljske odgovornosti zajedničkim sporazumom pokrenuli postupak u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću — Prestanak navedene nadležnosti s proglašenjem pravomoćne odluke u okviru tog postupka

   (Uredba Vijeća br. 2201/2003, čl. 8. st. 1. i čl. 12. st. 3.)

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 37.)

2.  Nadležnost u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću prorogirana na temelju članka 12. stavka 3. Uredbe br. 2001/2003 o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000, u korist suda države članice pred kojim su nositelji roditeljske odgovornosti zajedničkim sporazumom pokrenuli postupak prestaje s proglašenjem pravomoćne odluke u okviru tog postupka.

   Naime, iz teksta članka 8. stavka 1. i članka 12. stavka 3. te uredbe proizlazi da se nadležnost suda u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću treba provjeriti i utvrditi u svakom pojedinom slučaju kad je pred sudom pokrenut postupak, što implicira da se ona ne zadržava nakon okončanja postupka koji je u tijeku.

   Usto, nadležnost u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću mora se prije svega utvrditi s obzirom na prevagujući interes djeteta.

   Stoga valja smatrati da, kad je pred sudom pokrenut postupak u skladu s člankom 12. stavkom 3. Uredbe br. 2201/2003, prevagujući interes djeteta moguće je očuvati samo ispitivanjem u svakom pojedinom slučaju je li tražena prorogacija nadležnosti u skladu s tim prevagujućim interesom.

   Naposljetku, navedeni članak 12. stavak 3. omogućava nositeljima roditeljske odgovornosti da zajedničkim sporazumom i pod određenim drugim uvjetima pokrenu postupak pred sudom u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću za čije ocjenjivanje taj sud u načelu nije nadležan, no ne može se pretpostaviti da takav sporazum u svakom slučaju postoji i nakon okončanja pokrenutog postupka te u odnosu na druga pitanja koja se mogu naknadno pojaviti.

   Stoga je prorogacija nadležnosti na temelju članka 12. stavka 3. Uredbe br. 2001/2003 valjana samo za specifičan postupak koji je pokrenut pred sudom kojemu je nadležnost prorogirana, a ta nadležnost prestaje i vraća se sudu koji je opće nadležan primjenom članka 8. stavka 1. te uredbe konačnim zatvaranjem postupka koji je doveo do prorogacije nadležnosti.

   (t. 40., 45., 47.‑50. i izreka)