Predmet C‑393/13 P

Vijeće Europske unije

protiv

Alumina d.o.o.

„Žalba — Damping — Provedbena uredba Vijeća (EU) br. 464/2011 — Uvoz zeolita A u prahu podrijetlom iz Bosne i Hercegovine — Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 — Članak 2. — Određivanje uobičajene vrijednosti — Pojam ‚uobičajenog tijeka trgovine’“

Sažetak – Presuda Suda (drugo vijeće) od 1. listopada 2014.

1. Žalba — Razlozi — Pogrešna ocjena činjenica — Nedopuštenost — Nadzor Suda nad ocjenom dokaza — Isključenje osim u slučaju iskrivljavanja — Pravna kvalifikacija činjenica — Dopuštenost

   (čl. 256. st. 1. UFEU‑a, Statut Suda, čl. 58. st. 1.)

2. Zajednička trgovinska politika — Zaštita od dampinga — Dampinška marža — Određivanje uobičajene vrijednosti — Element koji se ponajprije uzima u obzir — Cijena primijenjena u uobičajenom tijeku trgovine — Odstupanja propisana osnovnom antidampinškom uredbom — Taksativna narav

   (Uredba Vijeća br. 1225/2009, čl. 2. st. 1. podst. 1. i st. 3. podst. 1.)

3. Zajednička trgovinska politika — Zaštita od dampinga — Dampinška marža — Određivanje uobičajene vrijednosti — Zasnivanje na cijeni koja je plaćena ili se plaća u uobičajenom tijeku trgovine — Pojam uobičajenog tijeka trgovine

   (Uredba Vijeća br. 1225/2009, čl. 2. st. 2., 3. i 6.)

1.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 16.‑19.)

2.  Vidjeti tekst odluke.

   (t. 20., 21.)

3.  Kod utvrđivanja je li proizvod predmet dampinga, pojam uobičajenog tijeka trgovine odnosi se na karakter samih predmetnih prodaja, a ne cijene proizvoda. Ako je neka prodaja zaključena s pogodbama koje ne odgovaraju trgovinskoj praksi u pogledu istovrsnog proizvoda na tržištu u trenutku koji je odlučan za određivanje postojanja ili nepostojanja dampinga, ona ne predstavlja odgovarajuću osnovu za određivanje uobičajene vrijednosti istovrsnog proizvoda na predmetnom tržištu.

   S druge strane, budući da je cijena proizvoda jedna od pretpostavki neke trgovinske transakcije, odgovor na pitanje je li neka cijena primijenjena u uobičajenom tijeku trgovine jednako tako ovisi i o drugim uvjetima transakcije koji mogu utjecati na cijene među strankama kao što su obujam transakcije, dodatne obveze koje su stranke predvidjele ili rok za isporuku. U okviru takve ocjene koja se mora izvršiti u svakom slučaju posebno, institucije trebaju uzeti u obzir sve mjerodavne čimbenike i sve osobite okolnosti koje se tiču predmetnih prodaja.

   U pogledu uključivanja u izračun profitne marže koja se određuje radi utvrđivanja uobičajene vrijednosti premije za rizik neplaćanja čime se umjetno povećava rezultat izračuna uobičajene vrijednosti na način da taj rezultat više ne odražava prodajnu cijenu proizvoda što je vjernije moguće, a koja bi postojala da se proizvod prodavalo u zemlji podrijetla u uobičajenom tijeku trgovine, takvo uključivanje znači unošenje u to određivanje čimbenika čija svrha nije utvrđivanje cijene po kojoj će se predmetni proizvod prodati pod uobičajenim uvjetima na domaćem tržištu i tiče se isključivo financijskih sposobnosti određenog domaćeg kupca. U takvom slučaju institucije trebaju ispitati je li taj uvjet prodaje bio primjenjiv na sve klijente na opći način na tržištu istovrsnog proizvoda.

   (t. 25., 27.‑30., 32.)