Predmet C-617/17

Powszechny Zakład Ubezpieczeń na Życie S.A.

protiv

Prezes Urzędu Ochrony Konkurencji i Konsumentów

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Sąd Najwyższy (Vrhovni sud, Poljska))

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 3. travnja 2019.

„Zahtjev za prethodnu odluku – Tržišno natjecanje – Članak 82. UEZ-a – Zloporaba vladajućeg položaja – Uredba (EZ) br. 1/2003 – Članak 3. stavak 1. – Primjena nacionalnog prava tržišnog natjecanja – Odluka nacionalnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje kojom se izriče novčana kazna na temelju nacionalnog prava i novčana kazna na temelju prava Unije – Povelja Europske unije o temeljnim pravima – Članak 50. – Načelo ne bis in idem – Primjenjivost”

1. Vladajući položaj – Pravila Unije – Nacionalni propis – Usporedna primjena – Posljedice – Primjena nacionalnog prava u slučaju da Komisija nije pokrenula postupak radi donošenja odluke u skladu s Uredbom br. 1/2003 – Obveza nacionalnih tijela da primjenjuju i članak 82. UEZ-a

   (čl. 82. UEZ-a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 3. st. 1.)

   (t. 25., 26.)

2. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Odluka nacionalnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje kojom se izriče novčana kazna na temelju nacionalnog prava i novčana kazna na temelju prava Unije – Povreda načela ne bis in idem – Nepostojanje – Uvjet – Poštovanje načela proporcionalnosti

   (čl 10. i 82. UEZ-a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 50.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 3. st. 1. i čl. 5.)

   (t. 28.-39. i izreka)

Kratak prikaz

U presudi Powszechny Zakład Ubezpieczeń na Życie (C-617/17) od 3. travnja 2019., Sud je u biti odlučio o tumačenju načela ne bis in idem iz članka 50. Povelje Europske unije o temeljnim pravima. Ta je presuda donesena u okviru spora između osiguravajućeg društva Powszechny Zakład Ubezpieczeń na Życie S.A. i poljskog tijela nadležnog za tržišno natjecanje, u vezi s odlukom potonjeg tijela kojom se tom društvu zbog zloporabe vladajućeg položaja izriče novčana kazna na temelju povrede nacionalnog prava tržišnog natjecanja i novčana kazna na temelju povrede prava tržišnog natjecanja Unije.

U tom je kontekstu Sud presudio da se načelu ne bis in idem ne protivi to da nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje izrekne poduzetniku, u okviru iste odluke, i novčanu kaznu zbog povrede nacionalnog prava tržišnog natjecanja i novčanu kaznu zbog povrede članka 82. UEZ-a. Međutim, u tom slučaju nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje mora osigurati da sve novčane kazne uzete zajedno budu proporcionalne naravi povrede.

U tom pogledu Sud je istaknuo da iz njegove sudske prakse proizlazi da je navedeno načelo namijenjeno sprječavanju da se poduzetnika osudi ili progoni još jednom, što pretpostavlja da je taj poduzetnik bio osuđen ili da nije utvrđena njegova odgovornost ranijom odlukom koju nije moguće pobijati.

Posljedično, Sud je zaključio da se načelo ne bis in idem ne primjenjuje u situaciji u kojoj nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje usporedno primjenjuje, u skladu s člankom 3. stavkom 1. Uredbe br. 1/2003 ( 1 ), nacionalno pravo tržišnog natjecanja i pravila Unije o tržišnom natjecanju, i u skladu s člankom 5. te uredbe, sankcionira poduzetnika, izričući mu u okviru iste odluke, novčanu kaznu za povredu tog prava i novčanu kaznu za nepoštovanje tih pravila.

( 1 ) Uredba Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora (SL 2003., L 1, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 165. i ispravak SL 2016., L 173, str. 108.)