Predmet C‑571/12

Greencarrier Freight Services Latvia SIA

protiv

Valsts ieņēmumu dienests

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio l’Augstākās tiesas Senāts)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Carinski zakonik Zajednice — Članak 70. stavak 1. i članak 78. — Carinske deklaracije — Djelomični pregled robe — Uzorkovanje robe — Netočna oznaka — Proširenje rezultata na istovjetnu robu obuhvaćenu ranijim carinskim deklaracijama nakon njenog puštanja — Naknadna provjera — Nemogućnost zahtijevanja dodatnog pregleda robe“

Sažetak – Presuda Suda (treće vijeće) od 27. veljače 2014.

1. Carinska unija – Carinske deklaracije – Naknadna provjera – Djelomični pregled robe – Rezultati pregleda koji vode do promjene u tarifnoj klasifikaciji – Proširenje rezultata na istovjetnu robu obuhvaćenu ranijim carinskim deklaracijama – Proširenje na temelju članka 70. Uredbe br. 2913/92 – Nedopuštenost

   (Uredba Vijeća br. 2913/92, čl. 70.)

2. Carinska unija – Carinske deklaracije – Naknadna provjera – Djelomični pregled robe – Rezultati pregleda koji vode do promjene u tarifnoj klasifikaciji – Proširenje rezultata na istovjetnu robu obuhvaćenu ranijim carinskim deklaracijama – Proširenje na temelju članka 70. Uredbe br. 2913/92 – Dopuštenost – Pretpostavke

   (Uredba Vijeća br. 2913/92, čl. 78. i 221., st. 3.)

1.  Članak 70. stavak 1. Uredbe br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice treba tumačiti na način da, s obzirom na to da je primjenjiv samo na robu koja je bila predmetom iste deklaracije, kada carinska tijela pregledavaju robu tijekom razdoblja koje prethodi puštanju spomenute robe, ta odredba ne dopušta tim tijelima proširiti rezultate djelomičnog pregleda robe navedene u carinskoj deklaraciji na robu iz ranijih carinskih deklaracija koju su ta ista tijela već pustila.

   (t. 24., 25., t. 42. izreke)

2.  Članak 78. Uredbe br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice treba se tumačiti na način da omogućava proširenje rezultata djelomičnog pregleda robe navedene u carinskoj deklaraciji, izvršenog na temelju uzoraka koji su od nje uzeti, na robu navedenu u ranijim carinskim deklaracijama koje je isti deklarant ranije podnio na carini, koja nije bila niti više može biti predmetom takvog pregleda jer je roba već puštena, kad je roba istovjetna.

   U tom je smislu bez utjecaja to što deklarant na carini više nije u mogućnosti zahtijevati dodatni pregled robe u pitanju i, po potrebi, dodatno uzimanje uzoraka. Naime, članak 78. Carinskog zakonika primjenjuje se načelno nakon puštanja robe, u trenutku kada ta roba više nije dostupna.

   Važno je, međutim da deklarant na carini raspolaže pravom da može osporiti takvo proširenje, osobito kada usprkos podacima koje je sâm pružio u svojim carinskim deklaracijama, smatra da rezultat djelomičnog pregleda robe navedene u deklaraciji nije moguće primijeniti na robu navedenu u ranijim carinskim deklaracijama, podnoseći svaki dokazni element koji bi mogao poduprijeti navod koji dokazuje neistovjetnost robe u pitanju.

   Nadalje, iako članak 78. Carinskog zakonika ne propisuje nikakav poseban rok za izmjenu carinskih deklaracija, sukladno članku 221. stavku 3. tog zakonika, carinska tijela mogu poslati obavijest o novom carinskom dugu u roku od tri godine počevši od dana nastanka tog duga.

   (t. 34., 35., 38., 40., 43. i izreka.)

Predmet C‑571/12

Greencarrier Freight Services Latvia SIA

protiv

Valsts ieņēmumu dienests

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio l’Augstākās tiesas Senāts)

„Zahtjev za prethodnu odluku — Carinski zakonik Zajednice — Članak 70. stavak 1. i članak 78. — Carinske deklaracije — Djelomični pregled robe — Uzorkovanje robe — Netočna oznaka — Proširenje rezultata na istovjetnu robu obuhvaćenu ranijim carinskim deklaracijama nakon njenog puštanja — Naknadna provjera — Nemogućnost zahtijevanja dodatnog pregleda robe“

Sažetak – Presuda Suda (treće vijeće) od 27. veljače 2014.

1. Carinska unija — Carinske deklaracije — Naknadna provjera — Djelomični pregled robe — Rezultati pregleda koji vode do promjene u tarifnoj klasifikaciji — Proširenje rezultata na istovjetnu robu obuhvaćenu ranijim carinskim deklaracijama — Proširenje na temelju članka 70. Uredbe br. 2913/92 — Nedopuštenost

   (Uredba Vijeća br. 2913/92, čl. 70.)

2. Carinska unija — Carinske deklaracije — Naknadna provjera — Djelomični pregled robe — Rezultati pregleda koji vode do promjene u tarifnoj klasifikaciji — Proširenje rezultata na istovjetnu robu obuhvaćenu ranijim carinskim deklaracijama — Proširenje na temelju članka 70. Uredbe br. 2913/92 — Dopuštenost — Pretpostavke

   (Uredba Vijeća br. 2913/92, čl. 78. i 221., st. 3.)

1.  Članak 70. stavak 1. Uredbe br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice treba tumačiti na način da, s obzirom na to da je primjenjiv samo na robu koja je bila predmetom iste deklaracije, kada carinska tijela pregledavaju robu tijekom razdoblja koje prethodi puštanju spomenute robe, ta odredba ne dopušta tim tijelima proširiti rezultate djelomičnog pregleda robe navedene u carinskoj deklaraciji na robu iz ranijih carinskih deklaracija koju su ta ista tijela već pustila.

   (t. 24., 25., t. 42. izreke)

2.  Članak 78. Uredbe br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice treba se tumačiti na način da omogućava proširenje rezultata djelomičnog pregleda robe navedene u carinskoj deklaraciji, izvršenog na temelju uzoraka koji su od nje uzeti, na robu navedenu u ranijim carinskim deklaracijama koje je isti deklarant ranije podnio na carini, koja nije bila niti više može biti predmetom takvog pregleda jer je roba već puštena, kad je roba istovjetna.

   U tom je smislu bez utjecaja to što deklarant na carini više nije u mogućnosti zahtijevati dodatni pregled robe u pitanju i, po potrebi, dodatno uzimanje uzoraka. Naime, članak 78. Carinskog zakonika primjenjuje se načelno nakon puštanja robe, u trenutku kada ta roba više nije dostupna.

   Važno je, međutim da deklarant na carini raspolaže pravom da može osporiti takvo proširenje, osobito kada usprkos podacima koje je sâm pružio u svojim carinskim deklaracijama, smatra da rezultat djelomičnog pregleda robe navedene u deklaraciji nije moguće primijeniti na robu navedenu u ranijim carinskim deklaracijama, podnoseći svaki dokazni element koji bi mogao poduprijeti navod koji dokazuje neistovjetnost robe u pitanju.

   Nadalje, iako članak 78. Carinskog zakonika ne propisuje nikakav poseban rok za izmjenu carinskih deklaracija, sukladno članku 221. stavku 3. tog zakonika, carinska tijela mogu poslati obavijest o novom carinskom dugu u roku od tri godine počevši od dana nastanka tog duga.

   (t. 34., 35., 38., 40., 43. i izreka.)