Predmet T-160/20

3M Belgium

protiv

Europske agencije za kemikalije

Rješenje Općeg suda (osmo vijeće) od 17. ožujka 2021.

„Tužba za poništenje – REACH – Identifikacija perfluorobutan sulfonske kiseline (PFBS) i njezinih soli kao posebno zabrinjavajuće tvari – Uvrštavanje na popis tvari predloženih za uvrštenje u Prilog XIV. Uredbi (EZ) br. 1907/2006 – Rok za podnošenje tužbe – Članak 59. stavak 10. Uredbe br. 1907/2006 – Članak 59. Poslovnika – Nedopuštenost”

1. Tužba za poništenje – Rokovi – Dan od kojega rok počinje teći – Datum objave – Odluka kojom se posebno zabrinjavajuća tvar uvrštava na popis tvari predloženih za uvrštenje na popis tvari koje podliježu autorizaciji – Pojam objave – Objava odluke na internetskoj stranici Europske agencije za kemikalije (ECHA) – Uključenost

   (čl. 263. st. 6. UFEU-a; Poslovnik Općeg suda, čl. 59.; Uredba br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 59. st. 10.)

   (t. 28.-35.)

2. Tužba za poništenje – Rokovi – Dan od kojega rok počinje teći – Datum objave – Odluka Europske agencije za kemikalije (ECHA) koja je objavljena samo na njezinoj internetskoj stranici – Primjena pravila o odgodi početka roka za podnošenje tužbe za četrnaest dana – Isključenost

   (čl. 263. st. 6. UFEU-a; Poslovnik Općeg suda, čl. 59. st. 1.; Uredba br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 59. st. 10.)

   (t. 50.-54., 57.-59.)

Sažetak

Nadležno norveško tijelo podnijelo je 5. kolovoza 2019. dosje kojim predlaže identifikaciju perfluorobutan sulfonske kiseline (u daljnjem tekstu: PFBS) i njezinih soli kao posebno zabrinjavajuće tvari ( 1 ). Europska agencija za kemikalije (ECHA) pozvala je zainteresirane strane da u okviru savjetovanja s javnošću podnesu svoja očitovanja o tom dosjeu. Tako je svoja očitovanja podnio 3M Belgium, ekskluzivni zastupnik društva 3M za sve uvoze aditiva za usporavanje gorenja, u čijem se sastavu nalazi jedna od soli PFBS-a.

ECHA je zatim dosje uputila Odboru država članica. Potonji je PFBS i njegove soli jednoglasno identificirao kao tvar kod koje postoje znanstveni dokazi o vjerojatnim ozbiljnim učincima na zdravlje ljudi i okoliš, koja je jednako zabrinjavajuća kao učinci upotrebe drugih tvari navedenih u članku 57. točkama (a) do (e) Uredbe REACH.

ECHA je 16. siječnja 2020. donijela odluku (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) kojom je PFBS i njegove soli identificiran kao posebno zabrinjavajuća tvar i uvršten na popis tvari predloženih za uvrštenje na popis tvari koje podliježu autorizaciji (u daljnjem tekstu: popis predloženih tvari).

Društvo 3M Belgium je podnijelo tužbu Općem sudu radi poništenja pobijane odluke. Opći sud odbio je tužbu kao nedopuštenu, te je, među ostalim, po prvi puta od reforme Poslovnika Općeg suda iz 2015., odlučivao o primjeni dodatnog roka od četrnaest dana za podnošenje tužbe protiv akata objavljenih na internetskoj stranici ECHA-e.

Ocjena Općeg suda

Najprije, kada je riječ o argumentu prema kojem je pobijana odluka trebala biti objavljena u Službenom listu Europske unije, Opći sud tvrdi da pojam „objavljivanje” iz članka 263. ( 2 ) UFEU-a u kontekstu podnošenja tužbe ne mora nužno odgovarati pojmu „objave” iz članka 297. UFEU-a ( 3 ). S jedne strane, tu tvrdnju potkrjepljuje činjenica da iz teksta članka 263. UFEU-a proizlazi da pojam „objavljivanje” nije ograničen na samu objavu u Službenom listu, nego se općenito odnosi na objavljivanje akata. S druge strane, iako je Sud dakako uzeo u obzir tekst članka 263. u vezi s člankom 297. UFEU-a kako bi protumačio pojam „objave” u kontekstu podnošenja tužbe, ta se sudska praksa odnosi na podrednu narav kriterija objave u odnosu na kriterij dostave akta njegovu adresatu, a ne, kao što je to u ovom slučaju, na tumačenje samog kriterija objave.

Nadalje, Opći sud napominje da bi argumentacija koja se odnosi na neprovjerljivost objave na internetskoj stranici ECHA-e u odnosu na objavu u Službenom listu lišila koristi svaki drugi oblik objavljivanja koji ne ispunjava zahtjeve koji se primjenjuju na objavu u Službenom listu. Međutim, činjenica da je zakonodavac Unije propisima uredio elektroničko objavljivanje Službenog lista ne znači to da istim zahtjevima mora biti uređena objava na internetskoj stranici ECHA-e. Osim toga, Opći sud utvrđuje da stupanje na snagu pobijanje odluke 16. siječnja 2020., s obzirom na činjenicu ta odluka nema adresata, nije ovisilo o njezinoj dostavi adresatu ili tužitelju. Usto, Opći sud pojašnjava da je za popis predloženih tvari predviđen poseban način objave. Naime, ECHA na svojim internetskim stranicama bez odlaganja objavljuje i ažurira popis predloženih tvari čim se donese odluka o uvrštenju tvari na taj popis ( 4 ). Nadalje, s obzirom na to da se odluke kojima se nalaže ažuriranje popisa predloženih tvari objavljuju samo na tom popisu, datum objave takve odluke odgovara datumu objave ažuriranog popisa predloženih tvari. Slijedom toga, s jedne strane, ECHA je mogla valjano objaviti pobijanu odluku na svojoj internetskoj stranici i, s druge strane, na temelju te objave mogao je početi teći rok od dva mjeseca za podnošenje tužbe.

Osim toga, kada je riječ o roku za podnošenje ove tužbe, Opći sud utvrđuje, kao prvo, da se on ne računa od isteka četrnaestog dana nakon dana objave pobijane odluke. Naime, pravilo kojim se početak roka za podnošenje tužbe odgađa za četrnaest dana primjenjuje se samo na akte objavljene u Službenom listu ( 5 ). U tom pogledu, Opći sud kao prvo pojašnjava da postoji objektivna razlika između akata objavljenih u Službenom listu i onih koji su objavljeni samo na internetu, i to konkretno na internetskoj stranici ECHA-e, a riječ je o razlici koja se odnosi na oblik u kojem su objavljeni. Stoga Opći sud u svom Poslovniku može predvidjeti posebna pravila kojima se rok za podnošenje tužbe odgađa samo za akte institucija objavljene u Službenom listu. Kao drugo, pobijana odluka objavljena je samo na internetskoj stranici ECHA-e, tako da je za sve potencijalne tužitelje vrijedio isti rok za podnošenje tužbe. Kao treće, objava odluke o identifikaciji neke tvari kao posebno zabrinjavajuće u Službenom listu ili na internetskoj stranici ECHA-e, kao i primjena pravila o odgodi početka roka za podnošenje tužbe za četrnaest dana, ne ovisi o ECHA-inom izboru, već o činjenici je li takvu odluku donijela ECHA ili Komisija, ovisno o slučajevima predviđenima u članku 59. Uredbe REACH.

Kao drugo, Opći sud napominje da je Sud, primjenu pravila predviđenog u prijašnjem Poslovniku Općeg suda, prema kojem se rok za tužbu protiv akta institucije računa od isteka četrnaestog dana nakon dana objave akta u Službenom listu ( 6 ) doduše proširio na objave ECHA-e na internetu. Međutim, Opći sud pojašnjava da, iako je u trenutku donošenja njegova prijašnjeg Poslovnika jedina moguća opcija bila objava u Službenom listu, to razmatranje ne može vrijediti u pogledu istog pravila predviđenog njegovim sadašnjim Poslovnikom, koji je donesen 4. ožujka 2015., odnosno na datum kada je postojala mogućnost objave na internetu, koja se razlikuje od elektroničke ili tiskane objave u Službenom listu. Štoviše, s jedne strane, potonje pravilo upućuje isključivo na objavu u Službenom listu, a Poslovnik je, s druge strane, izmijenjen upravo zato da bi se ograničilo područje primjene dodatnog roka od četrnaest dana. Nadalje, Opći sud ističe da su njegov Poslovnik, kao i onaj Suda različiti akti, koje su donijeli različiti sudovi, kojima se uređuju različiti postupci pred zasebnim sudovima i koji stoga nisu jednaki ( 7 ). Slijedom toga, razlika između članaka, koji se nalaze u svakom od tih dvaju akata, a koji se odnose na pravilo o odgodi predviđenog roka za podnošenje tužbe za četrnaest dana, nema za posljedicu nikakvu neopravdanu diskriminaciju.

S obzirom na prethodno navedeno, Opći sud odbacuje tužbu podnesenu 27. ožujka 2020. kao nedopuštenu zbog nepravodobnosti. Naime, budući da je pobijana odluka na internetskoj stranici ECHA-e objavljena 16. siječnja 2020., a da rok za podnošenje tužbe teče od 17. siječnja 2020., rok od dva mjeseca je dakle istekao 16. ožujka 2020., s obzirom na to da rok izražen u mjesecima završava istekom dana koji, u zadnjem mjesecu, nosi jednak broj kao i dan kad je nastupio događaj ili je poduzeta radnja od koje se računa početak roka. Uzimajući u obzir rok zbog udaljenosti, koji iznosi deset dana i dodaje se postupovnim rokovima, rok za podnošenje tužbe istekao je 26. ožujka 2020., odnosno dan prije podnošenja tužbe.

( 1 ) Na temelju članka 57. točke (f) Uredbe (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL 2006., L 396, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 23., str. 3. i ispravak SL 2017., L 135, str. 46.; u daljnjem tekstu: Uredba REACH).

( 2 ) Člankom 263. stavkom 6. UFEU-a predviđa se da se „[p]ostupak predviđen ovim člankom mora pokrenuti u roku od dva mjeseca, ovisno o slučaju, od objavljivanja mjere ili obavješćivanja tužitelja o njoj ili, ako takva objava ili obavijest izostanu, od dana kada je tužitelj saznao za mjeru”.

( 3 ) Na temelju članka 297. stavka 2. drugog podstavka „[u]redbe i direktive upućene svim državama članicama kao i odluke u kojima nije određeno kome su upućene objavljuju se u Službenom listu Europske unije”, a na temelju trećeg podstavka „[o]stale direktive te odluke u kojima je određeno kome su upućene priopćuju se onima kojima su upućene, a proizvode učinke od tog priopćenja”.

( 4 ) Članak 59. stavak 10. Uredbe REACH.

( 5 ) U skladu s člankom 59. Poslovnika Općeg suda od 4. ožujka 2015., „kad rok za podnošenje tužbe protiv akta institucije počinje teći od trenutka objave tog akta u Službenom listu Europske unije, rok se računa […] od isteka četrnaestog dana nakon dana te objave”.

( 6 ) Presuda od 26. rujna 2013., PPG i SNF/ECHA (C-625/11 P, EU:C:2013:594) Poslovnik Općeg suda od 2. svibnja 1991., članak 102. stavak 1.

( 7 ) Članak 63. Protokola o Statutu Suda Europske unije (SL 2016., C 203, str. 72.).