Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62015TO0043

CRM / Komisija

Court reports – general

Predmet T‑43/15 R

(objavljeno u ulomcima)

CRM Srl

protiv

Europske komisije

„Privremena pravna zaštita — Registracija zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla — ‚piadina romagnola/piada romagnola‘ — Zahtjev za suspenziju primjene — Nepostojanje hitnosti“

Sažetak – Rješenje predsjednika Općeg suda od 24. travnja 2015.

  1. Privremena pravna zaštita – Suspenzija primjene – Privremene mjere – Uvjeti za određivanje – Hitnost –

    (čl. 278. UFEU‑a i čl. 279. UFEU‑a; Poslovnik Općeg suda, čl. 104. st. 2.; Uredba Vijeća br. 510/2006, čl. 5. st. 5. i 6.; Uredba Komisije br. 1174/2014)

  2. Privremena pravna zaštita – Suspenzija primjene – Privremene mjere – Uvjeti za određivanje – Hitnost – Teška i nepopravljiva šteta – Teret dokazivanja – Financijska šteta – Situacija koja može ugroziti postojanje društva tužitelja – Ocjena u odnosu na položaj grupe kojoj pripada poduzetnik

    (čl. 278. UFEU‑a i čl. 279. UFEU‑a; Poslovnik Općeg suda, čl. 104. st. 2.)

  3. Privremena pravna zaštita – Suspenzija primjene – Uvjeti za odobravanje – Teška i nepopravljiva šteta – Financijska šteta – Šteta koja se može nadoknaditi naknadno putem tužbe za naknadu štete

    (čl. 268. UFEU‑a, čl. 278. UFEU‑a i čl. 340. UFEU‑a; Poslovnik Općeg suda, čl. 104. st. 2.)

  1.  U slučaju zahtjeva za suspenziju primjene akta Unije, određivanje zatražene privremene mjere opravdano je samo ako akt o kojem se radi predstavlja odlučujući razlog teške i nepopravljive štete na koju se poziva. U tom kontekstu, navedena šteta treba proizlaziti iz učinaka koje je proizveo sam sporni akt, a ne iz manjka pažnje stranke koja je zatražila privremenu mjeru. U nedostatku dokaza o pažnji koju treba iskazati razborito i oprezno poduzeće, stranka koja zahtijeva privremene mjere mora pretrpjeti čak i štetu za koju tvrdi da može ugroziti njezin opstanak ili trajno izmijeniti njezin položaj na tržištu.

    Kad je riječ o zahtjevu za određivanje privremenih mjera u kojem se poziva na nastanak navodne teške i nepopravljive štete, i financijske i neimovinske, i koji počiva na premisi da se Uredbom br. 1174/2014 o upisu naziva u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla, tužitelju zabranjuje uporaba zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla, dovodeći ga time u nepovoljniji položaj u odnosu na njegove konkurente, mora se utvrditi da, u ovom slučaju, tužitelj nije pružio dokaz o razumnoj pažnji koja se može očekivati od razboritoga i opreznoga gospodarskog subjekta ako nije iskoristio priliku, koja je predviđena člankom 5. stavcima 5. i 6. Uredbe br. 510/2006 o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, da dobije dozvolu za nastavak uporabe predmetne oznake tijekom prijelaznog razdoblja.

    (t. 29.‑32.)

  2.  U okviru postupka za privremenu pravnu zaštitu, ako je tužitelj dio grupe društava te se s pravom namjerava pozvati na opasnost da će pretrpjeti tešku i nepopravljivu štetu, na njemu je da iznese veličinu, ukupne prihode i značajke navedene grupe čiji je dio. Doista, ocjena točne financijske situacije tužitelja ovisi o pitanju raspolaže li on objektivno dodatnim financijskim sredstvima iz, osobito, financijskih resursa grupe kojoj pripada. Oblik sudjelovanja tužitelja u svojoj grupi stoga predstavlja ključni element za ispitivanje hitnosti ovog zahtjeva za privremenu pravnu zaštitu.

    (t. 44., 45.)

  3.  Iako tužitelj u okviru postupka za privremenu pravnu zaštitu može imati stanovite poteškoće kod točnog izražavanja u brojkama svoje financijske štete, u kasnijem sporu za naknadu štete sud Unije bio bi ovlašten (apstraktnom) procjenom izračunati štetu koja je prouzročena tužitelju oslanjajući se na vjerojatna kretanja, prema uobičajenom stanju stvari, njegovih tržišnih udjela i njegove dobiti. Kad je riječ o brojčanom iskazivanju štete, sud Unije može samostalno ocijeniti činjenice i raspolaže marginom prosudbe u pogledu metode koju treba koristiti radi određivanja opsega naknade štete. Sud Unije bi se čak mogao osloniti na procjene na osnovi prosječnih statističkih vrijednosti, pri čemu se podrazumijeva da bi tužitelj trebao pružiti dokaze za podatke na kojima bi se temeljile te procjene.

    (t. 51., 52.)

Top