Predmet C‑685/15

Online Games Handels GmbH i dr.

protiv

Landespolizeidirektion Oberösterreich

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Landesverwaltungsgericht Oberösterreich)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Članak 49. UFEU‑a – Sloboda poslovnog nastana – Članak 56. UFEU‑a – Sloboda pružanja usluga – Igre na sreću – Ograničavajući propis države članice – Upravne kazne – Važni razlozi u općem interesu – Proporcionalnost – Povelja Europske unije o temeljnim pravima – Članak 47. – Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu – Nacionalni propis koji predviđa obvezu suda da po službenoj dužnosti ispita elemente o kojima odlučuje u okviru postupka pokrenutog povodom upravnog prekršaja – Usklađenost”

Sažetak – Presuda Suda (drugo vijeće) od 14. lipnja 2017.

1. Temeljna prava–Povelja Europske unije o temeljnim pravima–Područje primjene–Provedba prava Unije–Nacionalni propis koji predviđa mjeru koja odstupa od temeljne slobode zajamčene UFEU‑om–Uključenost

   (Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 51. st. 1.)

2. Sloboda poslovnog nastana–Slobodno pružanje usluga–Ograničenja–Igre na sreću–Provjera usklađenosti s pravom Unije nacionalnog propisa koji ograničava temeljnu slobodu Europske unije od strane nacionalnog suda–Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu–Obveza suda pred kojim se vodi postupak da u okviru ispitivanja postojanja upravnih prekršaja po službenoj dužnosti ispita elemente predmeta–Dopuštenost–Uvjet

   (čl. 49. i 56. UFEU‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47.)

1.  U skladu s člankom 47. stavkom 1. Povelje, svatko čija su prava i slobode zajamčeni pravom Unije povrijeđeni ima pravo na djelotvoran pravni lijek pred sudom, u skladu s uvjetima utvrđenima tim člankom. Članak 19. stavak 1. UEU‑a usto državama članicama nalaže da osiguraju pravne lijekove dostatne za osiguranje djelotvorne sudske zaštite u područjima obuhvaćenima pravom Unije (vidjeti u tom smislu presudu od 8. studenoga 2016., Lesoochranárske zoskupenie VLK, C‑243/15, EU:C:2016:838, t. 50. i navedenu sudsku praksu). Područje primjene toga članka Povelje, u pogledu djelovanja država članica, definirano je u njezinu članku 51. stavku 1., prema kojem se odredbe Povelje odnose na države članice samo kada provode pravo Unije, pri čemu se tom odredbom potvrđuje ustaljena praksa Suda prema kojoj se temeljna prava koja se jamče u pravnom sustavu Unije primjenjuju na sve situacije uređene pravom Unije, ali ne i izvan njih (presuda od 8. studenoga 2016., Lesoochranárske zoskupenie VLK, C‑243/15, EU:C:2016:838, t. 51.). Međutim, kao što je to istaknula nezavisna odvjetnica u točki 30. svojeg mišljenja, ako država članica donese mjeru koja odstupa od temeljne slobode zajamčene UFEU‑om, poput slobode poslovnog nastana ili slobode pružanja usluga unutar Unije, ta mjera ulazi u područje primjene prava Unije.

   (t. 54.‑57.)

2.  Članke 49. i 56. UFEU‑a, kako su protumačeni osobito u presudi od 30. travnja 2014., Pfleger i dr. (C‑390/12, EU:C:2014:281), u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima valja tumačiti na način da im se ne protivi nacionalno postupovno uređenje u skladu s kojim je u okviru upravno‑kaznenih postupaka sud koji odlučuje o usklađenosti propisa koji ograničava temeljnu slobodu Europske unije, poput slobode poslovnog nastana ili slobode pružanja usluga unutar Unije, s pravom Unije dužan po službenoj dužnosti ispitati elemente predmeta u kojem odlučuje u okviru ispitivanja postojanja upravnih prekršaja, ako to uređenje ne dovodi do toga da je taj sud dužan nadomjestiti nadležna tijela predmetne države članice koja su obvezna podnijeti dokaze koji su navedenom sudu potrebni za provjeru opravdanosti tog ograničenja.

   U predmetnom slučaju iz odredbi nacionalnog prava navedenih u točkama 3. do 5. i 12. do 20. ove presude proizlazi da se protiv odluka upravnih tijela može podnijeti tužba za poništenje zbog nezakonitosti upravnim sudovima, pri čemu potonji odlučuju o meritumu tih tužbi. Sud je po službenoj dužnosti dužan ispitati elemente predmeta o kojem odlučuje u granicama svoje nadležnosti, uzimajući u istoj mjeri u obzir olakotne i otegotne okolnosti. U okviru tih postupaka upravno tijelo koje je primijenilo upravnu kaznu ima svojstvo stranke. Isključivo na temelju tih elemenata ne može se smatrati da takvo postupovno uređenje može stvoriti dvojbe o nepristranosti nacionalnog suda, s obzirom na to da on ne mora ispitati predmet u kojem odlučuje radi podržavanja optužbe, već radi utvrđivanja istine.

   (t. 63., 64., 67. i izreka)