Predmet C‑70/15

Emmanuel Lebek

protiv

Janusza Domina

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Sąd Najwyższy)

„Pravosudna suradnja u građanskim stvarima — Uredba (EZ) br. 44/2001 — Članak 34. točka 2. — Tuženik koji se nije upustio u postupak — Priznanje i izvršenje sudskih odluka — Razlozi za odbijanje — Nepravovremena dostava pismena kojim se pokreće postupak tuženiku koji se nije odazvao na poziv suda — Pojam ‚postupak’ — Zahtjev za povrat u prijašnje stanje — Uredba (EZ) br. 1393/2007 — Članak 19. stavak 4. — Dostava sudskih i izvansudskih pismena — Rok u kojem je zahtjev za povrat u prijašnje stanje dopušten“

Sažetak – Presuda Suda (drugo vijeće) od 7. srpnja 2016.

1. Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Sudska nadležnost i izvršenje sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima – Uredba br. 44/2001 – Priznanje i izvršenje sudskih odluka – Razlozi za odbijanje – Nepravovremena dostava pismena kojim se pokreće postupak tuženiku koji se nije odazvao na poziv suda – Pojam „postupak” koji se može pokrenuti protiv tražene odluke – Zahtjev za povrat u prijašnje stanje – Uključenost – Pretpostavke

   (Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 1393/2007, čl. 19. st. 4.; Uredba Vijeća br. 44/2001, čl. 34. t. 2.)

2. Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Dostava sudskih i izvansudskih pismena – Uredba br. 1393/2007 – Tuženik koji se nije odazvao na poziv suda – Zahtjev za povrat u prijašnje stanje podnesen nakon isteka roka predviđenog za dopuštenost njegova podnošenja – Nedopuštenost – Neprimjenjivost odredaba nacionalnog prava koje imaju širi doseg

   (Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 1393/2007, čl. 19. st. 4.)

1.  Pojam postupka iz članka 34. stavka 2. Uredbe Vijeća br. 44/2001 o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima treba tumačiti na način da također uključuje zahtjev za povrat u prijašnje stanje ako je rok za podnošenje redovnog pravnog sredstva istekao.

   Naime, članak 34. točka 2. te uredbe ne znači da tuženik mora poduzeti daljnje korake koji prekoračuju uobičajenu pažnju u obrani njegovih prava, poput onih koji se sastoje u tome da se upozna sa sadržajem odluke donesene u drugoj državi članici. Kada je, točnije, riječ o zahtjevu za povrat u prijašnje stanje, on ima za cilj osigurati stvarno poštovanje prava obrane tuženika koji se nisu odazvali na poziv suda. U tom kontekstu, u mjeri u kojoj tuženik, bez svoje krivnje, nije saznao za postojanje pismena pravovremeno da bi mogao uložiti žalbu, da je predočio dostatan dokaz obrane u pogledu glavnog tužbenog zahtjeva i da je zahtjev za povrat u prijašnje stanje podnesen u razumnom roku, drugim riječima u mjeri u kojoj su ispunjeni uvjeti navedeni u članku 19. stavku 4. Uredbe br. 1393/2007 o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima („dostava pismena”) i o stavljanju izvan snage Uredbe br. 1348/2000, podnošenje zahtjeva za povrat u prijašnje stanje ne može se smatrati daljnjim korakom koji prekoračuje uobičajenu pažnju kod prava obrane tuženika koji se nije odazvao na poziv suda.

   Ako taj tuženik nije iskoristio svoje pravo zahtijevati povrat u prijašnje stanje, iako je to mogao učiniti, a ispunjeni su uvjeti navedeni u članku 19. stavku 4. Uredbe br. 1393/2007, priznanje presude izrečene protiv njega zbog ogluhe ne može se odbiti na temelju članka 34. točke 2. Uredbe br. 44/2001.

   Nasuprot tomu, presuda izrečena zbog ogluhe ne može se priznati ako je tuženik koji se bez svoje krivnje nije odazvao pozivu suda podnio zahtjev za povrat u prijašnje stanje, koji je nakon toga odbijen, iako su uvjeti navedeni u članku 19. stavku 4. Uredbe br. 1393/2007 bili ispunjeni.

   (t. 40., 42.‑47., 49. i t. 1. izreke)

2.  Članak 19. stavak 4. zadnju rečenicu Uredbe br. 1393/2007 o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima („dostava pismena”) i o stavljanju izvan snage Uredbe br. 1348/2000 treba tumačiti na način da isključuje primjenu odredaba nacionalnog prava koje se odnose na zahtjeve za povrat u prijašnje stanje, ako je rok za dopuštenost podnošenja tih zahtjeva, kako je naveden u izjavi države članice na koju se ta odredba odnosi, istekao.

   Naime, bilo bi protivno načelu pravne sigurnosti i obvezatnosti uredaba Unije tumačiti taj članak na način da se zahtjev za povrat u prijašnje stanje može podnijeti još i u roku propisanom nacionalnim pravom, iako to ne bi bilo moguće na temelju obvezne i izravno primjenjive odredbe te uredbe.

   (t. 57., 58. i t. 2. izreke)