Pokrivene obveznice i javni nadzor pokrivenih obveznica

 

SAŽETAK DOKUMENATA:

Direktiva (EU) 2019/2162 o izdavanju pokrivenih obveznica i javnom nadzoru pokrivenih obveznica

Uredba (EZ) 2019/2160 o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu izloženosti u obliku pokrivenih obveznica

ČEMU SLUŽE OVA DIREKTIVA I UREDBA?

• Cilj je Direktive (EU) 2019/2162 zaštititi ulagatelje uspostavljanjem minimalnih usklađenih pravila na razini cijelog EU-a, posebno o definicijama i standardima, za pokrivene obveznice* koje izdaju kreditne institucije*. Ta se pravila primjenjuju na način izdavanja, strukturiranja, nadzora i objavljivanja pokrivenih obveznica.
• Uredbom (EU) 2019/2160 izmjenjuje se Uredba (EU) br. 575/2013 (poznata kao Uredba o kapitalnim zahtjevima ili CRR – vidjeti sažetak) kako bi se ojačali uvjeti za dodjelu povlaštenog bonitetnog tretmana pokrivenim obveznicama prema CRR-u.

KLJUČNE TOČKE

Direktiva (EU) 2019/2162

Područje primjene

Direktivom je obuhvaćeno sljedeće:

• 1.

  Strukturna obilježja

  • Ulagatelji imaju pravo prvenstva i pravo na dvostruku zaštitu putem potraživanja i prema instituciji koja izdaje obveznice i imovinu za pokriće u slučaju insolventnosti ili sanacije te institucije.
  • Pokrivene obveznice u svakom su trenutku osigurane visokokvalitetnom imovinom za pokriće, obično hipotekom ili državnim dužničkim vrijednosnim papirima, ili drugim stavkama navedenima u članku 6. stavku 1. Direktive (EU) 2019/2162.
  • Kolaterali moraju ispunjavati određene zahtjeve:
    • općenito prihvaćeni standardi vrednovanja za fizičku imovinu, koju je potrebno nadzirati i odgovarajuće osigurati;
    • kontinuirani javni nadzor operativne pouzdanosti i financijske održivosti druge ugovorne strane gdje je imovina u obliku izloženosti;
    • pravila za diversifikaciju rizika za imovinu koja ne ispunjava uvjete prema članku 129. stavku 1. CRR-a;
    • posebna se pravila primjenjuju na unutargrupna udruženja i skupove za pokriće.
  • Kreditne institucije moraju pružiti dovoljno detaljne informacije o svojim programima pokrivenih obveznica kako bi ulagateljima omogućile procjenu profila i rizika tih programa i provedbu dubinske analize. Te bi informacije trebale biti dostupne na internetskim stranicama institucije, dostavljati se najmanje jednom u tri mjeseca, a najmanje bi trebale sadržavati sljedeće:
    • vrijednost skupa za pokriće i nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica;
    • popis međunarodnih identifikacijskih brojeva vrijednosnih papira za sva izdanja pokrivenih obveznica u okviru tog programa;
    • geografsku distribuciju i vrstu imovine za pokriće, visinu njezinih kredita i metoda vrednovanja;
    • pojedinosti o tržištu, kamate, valute, kreditne i likvidnosne rizike;
    • strukturu imovine za pokriće i pokrivenih obveznica;
    • razine zahtijevanog i dostupnog pokrića, kao i razine zakonske, ugovorne i dobrovoljne veće razine kolateralizacije (razina kolateralizacije koja prelazi zahtijevano pokriće);
    • postotak kredita kod kojih se smatra da je nastao status neispunjavanja obveza i ako su krediti dospjeli više od 90 dana.
  • Programi pokrivenih obveznica znače strukturna obilježja izdanja pokrivenih obveznica koja su utvrđena zakonskim pravilima i ugovornim uvjetima.
  • Skupovi za pokriće moraju uvijek uključiti zaštitni sloj likvidne imovine (dostupan ili zamjenjiv za gotovinu) kako bi pokrili najveći kumulativni neto likvidnosni odljev tijekom sljedećih 180 dana.
  • Pokrivene obveznice sa strukturama za produljenje roka dospijeća (dugoročni dužnički vrijednosni papiri čiji se dogovoreni datum dospijeća može produljiti) mogu se dopustiti u zemljama EU-a pod određenim uvjetima i o tome se mora obavijestiti Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA).
• 2.

  Javni nadzor pokrivenih obveznica

  • Vlade EU-a imenuju jedno ili više nadležnih tijela koja će nadzirati izdavanje pokrivenih obveznica kako bi se procijenilo poštovanje zakonskih zahtjeva.
  • Za programe pokrivenih obveznica potrebno je dobiti odobrenje prije izdavanja pokrivenih obveznica u okviru relevantnog programa. Kako bi ga dobile, kreditne institucije moraju imati:
    • odgovarajući poslovni plan za izdavanje pokrivenih obveznica;
    • odgovarajuće politike, postupke i metodologije za odobrenje, izmjenu uvjeta, produljenje roka otplate i refinanciranje kredita uključenih u skup za pokriće;
    • rukovodstvo i osoblje zaduženo za program i koje ima odgovarajuće kvalifikacije.
  • U slučaju insolventnosti ili restrukturiranja kreditne institucije, nadležna tijela surađuju sa sanacijskim tijelom koje rješava slučaj kako bi osiguralo očuvanje prava i interesa ulagatelja pokrivenih obveznica. Zemlje EU-a mogu predvidjeti imenovanje posebnog upravitelja.
  • Kreditne institucije moraju redovito izvještavati nadležna tijela o podacima navedenima u Direktivi.
  • Administrativne sankcije i druge administrativne mjere primjenjuju se na institucije koje krše pravila. Te sankcije i mjere moraju biti učinkovite, razmjerne i odvraćajuće. Zemlje EU-a mogu odlučiti da ne predvide administrativne sankcije ili druge administrativne mjere za kršenja koja podliježu kaznenopravnim sankcijama prema njihovu nacionalnom pravu.
  • Nadležna tijela na svojim internetskim stranicama objavljuju:
    • nacionalne zakone, propise, administrativna pravila, uključujući sankcije i druge mjere, i opće smjernice donesene u vezi s izdavanjem pokrivenih obveznica;
    • popis kreditnih institucija kojima je dopušteno izdavanje pokrivenih obveznica.
  • Pokrivene obveznice imaju pravo koristiti oznaku „europska pokrivena obveznica” (samo za pokrivene obveznice koje udovoljavaju zahtjevima utvrđenim odredbama nacionalnog prava kojim se prenosi Direktiva) ili „europska pokrivena obveznica (Premium)” (samo za pokrivene obveznice koje udovoljavaju zahtjevima utvrđenim odredbama nacionalnog prava kojim se prenosi Direktiva te zahtjevima članka 129. CRR-a). Oznake su dobrovoljne, uz nacionalne denominacije.
  • Direktivom se u manjoj mjeri izmjenjuju direktive 2009/65/EZ (vidjeti sažetak) i 2014/59/EU (vidjeti sažetak).
  • Privremene mjere primjenjuju se na pokrivene obveznice izdane do 8. srpnja 2022.
  • Europska komisija u bliskoj suradnji s EBA-om:
    • do 8. srpnja 2024. mora podnijeti Europskom parlamentu i Vijeću izvješće i, ako je potrebno, zakonodavni prijedlog o tome može li se i na koji način za kreditne institucije iz zemalja izvan EU-a koje izdaju pokrivene obveznice i za ulagatelje u te pokrivene obveznice uvesti sustav istovjetnosti;
    • do 8. srpnja 2025. Europskom parlamentu i Vijeću mora podnijeti izvješće o provedbi Direktive s obzirom na razinu zaštite ulagatelja i o razvoju događaja u vezi s izdanjem pokrivenih obveznica u EU-u.

Uredba (EU) 2019/2160

• Uredbom se dopunjuje Direktiva (EU) 2019/2162 i temelji se na trenutnom nadzornom tretmanu pokrivenih obveznica prema CRR-u.
• Njome se dodaju zahtjevi za minimalnu veću razinu kolateralizacije* i zamjensku imovinu*, čime se jača kvaliteta pokrivenih obveznica prihvatljivih za povlašteni kapitalni tretman.
• Nastoji to učiniti na sljedeće načine:
  • ukidanjem upotrebe kao prihvatljive imovine struktura koje u skup za pokriće uključuju vrijednosne papire osigurane hipotekom na stambenu ili poslovnu nekretninu jer se takve strukture sve rjeđe upotrebljavaju i smatra se da uzrokuju nepotrebnu složenost programa pokrivenih obveznica; i
  • zahtijevanjem minimalnog stupnja od 5 % veće razine kolateralizacije kako bi se pokrivene obveznice kvalificirale za povlašteni kapitalni tretman ili 2 % ako se procjena nekretnine temelji na hipotekarnoj vrijednosti (ta veća razina kolateralizacije može biti zakonska, ugovorna ili dobrovoljna).

OTKAD SE OVA DIREKTIVA I UREDBA PRIMJENJUJU?

• Direktiva (EU) 2019/2162 mora stupiti na snagu u zemljama EU-a do 8. srpnja 2021. i primjenjivat će se od 8. srpnja 2022.
• Uredba (EU) 2019/2160 primjenjivat će se od 8. srpnja 2022.

POZADINA

• Upotreba pokrivenih obveznica rasprostranjena je u nekim zemljama EU-a (Danska, Njemačka, Španjolska, Francuska, Italija, Luksemburg i Švedska) kao važan izvor jeftinog i dugoročnog financiranja za banke. One pomažu u financiranju hipoteka i zajmova javnog sektora i osiguravaju visoku razinu sigurnosti za ulagatelje.
• Direktiva je dio akcijskog plana EU-a za tržišta kapitala. Minimalna usklađena pravila o pokrivenim obveznicama u cijelom EU-u povećat će sigurnost investitora i otvoriti nove mogućnosti.
• Za dodatne informacije vidjeti:
  • Pokrivene obveznice (Europska komisija).

KLJUČNI POJMOVI

GLAVNI DOKUMENTI

Direktiva (EU) 2019/2162 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o izdavanju pokrivenih obveznica i javnom nadzoru pokrivenih obveznica i izmjeni direktiva 2009/65/EZ i 2014/59/EU (SL L 328, 18.12.2019., str. 29.–57.)

Uredba (EU) 2019/2160 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu izloženosti u obliku pokrivenih obveznica (SL L 328, 18.12.2019., str. 1.–6.)

VEZANI DOKUMENTI

Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija: Akcijski plan o izgradnji unije tržišta kapitala (COM(2015) 468 final, 30.9.2015.)

Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 173, 12.6.2014., str. 190.–348.)

Sukcesivne izmjene Direktive 2014/59/EU uključene su u izvorni tekst. Ovaj pročišćeni tekst namijenjen je isključivo dokumentiranju.

Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27.6.2013., str. 1.–337.)

Vidjeti pročišćenu verziju.

Direktiva 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (SL L 302, 17.11.2009., str. 32.–96.)

Vidjeti pročišćenu verziju.

Posljednje ažuriranje 04.08.2020