Sporazum o WTO-u

SAŽETAK DOKUMENTA:

Odluka Vijeća 94/800/EZ o sklapanju u ime EU-a sporazuma postignutih u Urugvajskom krugu multilateralnih pregovora (1986.–1994.) – aspekti povezani s trgovinom robom

Urugvajski krug multilateralnih trgovinskih pregovora (1986.–1994.) – Sporazum o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije

ČEMU SLUŽE OVA ODLUKA I SPORAZUM?

Odlukom se odobrava sporazum kojim je osnovana Svjetska trgovinska organizacija (World Trade Organization, WTO) u ime Europske zajednice (danas Europska unija ili EU).

KLJUČNE TOČKE

Završni akt kojim se uređuju rezultati Urugvajskog kruga multilateralnih trgovinskih pregovora

Vijeće Europske unije ovom je odlukom u ime Europske zajednice donijelo rezultate Urugvajskog kruga pregovora utjelovljenih u Marakeškom završnom aktu koji su 1994. u Maroku potpisali predstavnici Zajednice i njezinih država članica.
Završni akt iz Marakeša sadržava popis multilateralnih i višestranih sporazuma i ministarskih odluka i izjava koje pojašnjavaju pravila određenih sporazuma. Multilateralni trgovinski sporazumi i vezani pravni instrumenti obvezujući su za sve članice WTO-a. U pogledu višestranih sporazuma, iako su dio prava WTO-a, ne stvaraju obveze ili prava za članice WTO-a koje ih nisu prihvatile.
Sporazum o osnivanju WTO-a uključuje nekoliko priloga koji sadržavaju posebne sporazume.
Prilog 1. A odnosi se na multilateralne sporazume o trgovini robom. Ciljevi su:
- Opći sporazum o carinama i trgovini iz 1994. (GATT 1994.), koji je uključivao GATT 1947.;
- Sporazum o poljoprivredi;
- Sporazum o primjeni sanitarnih i fitosanitarnih mjera;
- Sporazum o tekstilu i odjeći;
- Sporazum o tehničkim preprekama u trgovini;
- Sporazum o investicijskim mjerama u vezi s trgovinom;
- Sporazum o antidampinškim mjerama;
- Sporazum o određivanja carinske vrijednosti;
- Sporazum o pregledu robe prije isporuke;
- Sporazum o pravilima o podrijetlu robe;
- Sporazum o postupcima izdavanja uvoznih dozvola;
- Sporazum o subvencijama i kompenzacijskim mjerama;
- Sporazum o zaštitnim mjerama;
- Sporazum o olakšavanju trgovine.
Prilog 1. B sadržava Opći sporazum o trgovini uslugama (GATS).
Prilog 1. C sastoji se od Sporazuma o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva (TRIPS), uključujući trgovinu krivotvorenom robom.
Prilog 2 uključuje Dogovor o pravilima i postupcima za rješavanje sporova.
Prilog 3 odnosi se na mehanizam pregleda trgovinske politike (TPRM) članica WTO-a.
Prilog 4 odnosi se na višestrane trgovinske sporazume. Ciljevi su:
- Sporazum o trgovini civilnim zrakoplovima;
- Sporazum o javnim nabavama (revidiran 2012.);
- Međunarodni sporazum o mlijeku i mliječnim proizvodima (raskinut 1997.);
- Međunarodni sporazum o goveđem mesu (raskinut 1997.).

Sporazum o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije

Ovaj sporazum stvara trajni institucionalni okvir za prethodno navedene posebne sporazume.
WTO je trajna organizacija koja ima pravnu osobnost. Svi članovi GATT-a postali su članice utemeljitelji WTO-a 1. siječnja 1995. Od tada, podnositelji zahtjeva koji se žele pridružiti slijedili su postupak pristupanja koji je utvrđen u sporazumu o osnivanju WTO-a.
Članice WTO-a postavile su sljedeće ciljeve za tu organizaciju:
- podizanje životnog standarda;
- osiguranje pune zaposlenosti i stalnog rasta realnih dohodaka i stvarne potražnje;
- širenje proizvodnje i trgovine robom i uslugama;
- održivi razvoj i zaštita okoliša;
- uzimanje u obzir potreba zemalja u razvoju.
Funkcije WTO-a jesu:
- olakšati provedbu, upravljanje i djelovanje različitih trgovinskih sporazuma;
- pružiti forum za multilateralne pregovore o trgovini;
- rješavanje trgovinskih sporova putem Tijela za rješavanje sporova (Dispute Settlement Body, DSB);
- revidirati nacionalne trgovinske politike svojih članica;
- surađivati s drugim međunarodnim organizacijama kako bi se osigurala veća koherentnost u izradi globalnih gospodarskih politika.

Struktura

Ministarska konferencija najviše je tijelo WTO-a za donošenje odluka. Sastavljena je od predstavnika svih zemalja članica, a sastaje se najmanje jednom u dvije godine.
Između tih sastanaka, Glavno vijeće, koje se također sastoji od predstavnika svih članova, donosi odluke o funkcioniranju WTO-a i nadzire sporazume i ministarske odluke. Glavno vijeće sastaje se i s ciljem izvršavanja odgovornosti DSB-a i Tijela zap regled trgovinske politike (Trade Policy Review Body, TPRB) predviđenog u mehanizmu pregleda trgovinske politike (TPRM, vidjeti u nastavku).
Glavno vijeće ima tri pomoćna tijela: Vijeće za trgovinu robom, Vijeće za trgovinu uslugama i Vijeće za trgovinske aspekte prava intelektualnog vlasništva.
Osim toga, postoji nekoliko odbora koji su izravno povezani s Glavnim vijećem. Uključuju odbore za trgovinu i razvoj, trgovinu i okoliš i regionalne trgovinske sporazume. Na kraju, dva su odbora odgovorna za upravljanje višestranim sporazumima o trgovini civilnim zrakoplovima i javnoj nabavi.
Glavno vijeće imenuje Glavnog direktora koji je odgovoran za upravljanje Tajništvom WTO-a.
U načelu, WTO odlučuje konsenzusom. Kada se odluka ne može donijeti, odluke se utvrđuju većinom glasova, a svaki član WTO-a ima jedan glas. EU, koji je punopravni član WTO-a, ima broj glasova jednak broju država članica EU-a koje su članice WTO-a.
Svaka članica WTO-a može podnijeti prijedloge Ministarskoj konferenciji za izmjenu odredaba različitih multilateralnih trgovinskih sporazuma WTO-a.

Dogovor o pravilima i postupcima za rješavanje sporova

Sustav rješavanja sporova WTO-a važan je element multilateralnog trgovačkog naloga. Temelji se na člancima XXII. i XXIII. GATT-a iz 1994. te na pravilima i postupcima koji su naknadno sastavljeni i utvrđeni u dogovoru o pravilima i postupcima za rješavanje sporova uključenom u sporazum o osnivanju WTO-a.
Sustav za rješavanje sporova pokriva sve multilateralne trgovinske sporazume. Naime, primjenjuje se na trgovinu robom, trgovinu uslugama i pitanja intelektualnog vlasništva obuhvaćena Sporazumom o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva (sporazum TRIPS). Također se odnosi na sporove temeljem višestranih sporazuma o javnoj nabavi. Neki od tih sporazuma sadržavaju pravila u svezi s rješavanjem sporova koja se primjenjuju samo na sporove temeljem predmetnog sporazuma i koja mogu nadopunjavati ili mijenjati pravila dogovora.
Sustavom rješavanja sporova upravlja DSB. Svi članovi WTO-a mogu sudjelovati na sastancima DSB-a. Međutim, ako DSB uređuje pravila vezana uz rješavanje sporova koji se odnose na višestrani trgovinski sporazum, samo članovi koji su stranke sporazuma mogu sudjelovati u odlukama ili djelovanjima koje poduzima DSB u pogledu sporova pokrivenih tim sporazumom.
Postupak rješavanja sporova pokreće se kada jedan član drugome podnese zahtjev za konzultacije o određenom pitanju. Te konzultacije moraju započeti unutar 30 dana od podnošenja zahtjeva. Ako se konzultacijama ne riješi spor, član može pozvati DSB da uspostavi povjerenstvo koje se obično sastoji od tri neovisna stručnjaka kako bi se spor riješio. Osim toga, stranke se mogu dragovoljno složiti upotrijebiti druge metode rješavanja sporova, uključujući vršenje utjecaja, izmirenje i posredovanje.
Nakon što posluša stranke, vijeće podnosi izvješće DSB-u. Vijeće mora dovršiti svoj posao unutar šest mjeseci ili unutar tri mjeseca u hitnim slučajevima. DSB razmatra donošenje izvješća povjerenstva 20 dana nakon što je proslijeđeno članovima. Donosi se u roku od 60 dana od datuma proslijeđivanja, osim ako DSB konsenzusom odluči ne donijeti izvješće (suprotan ili negativan konsenzus) ili u slučaju da jedna od stranaka obznani svoju odluku o ulaganju žalbe.
Postupak rješavanja sporova WTO-a omogućuje svim strankama da se žale na izvješće povjerenstva. Žalba je, međutim, ograničena na pitanja zakona obuhvaćenih izvješćem vijeća i pravnih interpretacija koje je dalo vijeće. Žalbu razmatra stalno žalbeno tijelo koje se sastoji od sedam članova koje imenuje DSB na mandat od četiri godine. Tri člana sudjeluju u svakom od slučajeva. Stranke spora moraju bezuvjetno prihvatiti izvješće Žalbenog tijela, a DSB ga mora donijeti, osim ako ne postoji negativan konsenzus, tj. odluka konsenzusom o nedonošenju izvješća.
DSB prati provedbu donesenih preporuka ili odluka, a sva otvorena pitanja ostaju na dnevnom redu njezinih sastanaka sve dok se ne riješe. Osim toga, postavljaju se rokovi za primjenu preporuka iz izvješća vijeća. Kada stranka ne može primijeniti te preporuke unutar razumnog roka, mora stupiti u pregovore sa strankom koja je podnijela žalbu s ciljem utvrđivanja obostrano prihvatljive odštete. Ako ti pregovori završe neuspjehom, DSB može ovlastiti stranku koja se žalila da obustavi primjenu ustupaka ili obveza predmetnoj članici. Međutim, odšteta i obustava ustupaka samo su privremene mjere koje se mogu primjenjivati dok predmetna članica ne počne primjenjivati preporuke DSB-a.
U svim slučajevima, članice WTO-a suglasne su da neće same utvrditi je li došlo do kršenja obveza utvrđenih u okviru WTO-a niti će suspendirati koncesije. One moraju primijeniti pravila i postupke za rješavanje sporova utvrđene dogovorom.
Nadalje, dogovor o pravilima i postupcima za rješavanje sporova priznaje posebnu situaciju članica WTO-a koje su zemlje u razvoju i najmanje razvijene zemlje. Zemlje u razvoju mogu se odlučiti za ubrzani postupak i zatražiti produljene rokove ili dodatnu pravnu pomoć. Članice WTO-a potiču se da posebno uzmu u obzir situaciju u zemljama članicama u razvoju.

Mehanizam pregleda trgovinske politike

TPRM je uspostavljen kao privremena mjera u okviru GATT-a 1989., nakon srednjoročnog preispitivanja Urugvajskog kruga. Taj mehanizam sada je sastavni dio WTO-ova sustava, a obuhvaća sva područja koja su pokrivena sporazumima WTO-a (robu, usluge i pitanja intelektualnog vlasništva).
Poseban je cilj TPRM-a postići veću transparentnost u trgovinskim politikama i praksama članica WTO-a, potaknuti članove da se pridržavaju pravila na snazi u multilateralnom trgovinskom sustavu. te na taj način promicati neometano funkcioniranje sustava.
U okviru TPRM-a svi članovi WTO-a podliježu preispitivanju. Ta se revizija provodi svake dvije godine za članove s najvećim udjelom svjetske trgovine (trenutačno Kina, EU, Japan i Sjedinjene Američke Države), svake četiri godine za sljedećih 16 članova i svakih šest godina za druge članice. Može se utvrditi dulje razdoblje za najmanje razvijene zemlje. U praksi, uveden je određeni stupanj fleksibilnosti (u trajanju do šest mjeseci) u smislu učestalosti revizija. Godine 1996. dogovoreno je da je svaka druga revizija svake od prvih četiriju trgovinskih sila privremena revizija.
TPRB provodi reviziju na temelju opće izjave o politici koju podnosi dotični član i na temelju izvješća koje je sastavilo Tajništvo WTO-a. Pri sastavljanju svojeg izvješća Tajništvo traži podršku predmetne članice, ali zadržava punu odgovornost za iznesene činjenice i stajališta. Izvješće Tajništva i deklaracija članice objavljuju se nakon sastanka revizije, zajedno sa zapisnikom sa sastanka i tekstom završnih komentara koje daje predsjedavajući TPRB-a na kraju sastanka.

OTKAD SE ODLUKA I SPORAZUM PRIMJENJUJU?

Uredba se primjenjuje od 22. prosinca 1994.
Sporazum se primjenjuje od 01. siječnja 1995.

POZADINA

Za više informacija vidjeti:

Sporazum o pravima intelektualnog vlasništva povezanima s trgovinom i patentima farmaceutskih proizvoda (sažetak)
EU i WTO (Europska komisija).

GLAVNI DOKUMENTI

Odluka Vijeća 94/800/EZ od 22. prosinca 1994. o sklapanju u ime Europske zajednice, s obzirom na pitanja iz njezine nadležnosti, sporazuma postignutih u Urugvajskom krugu multilateralnih pregovora (1986.–1994.) (SL L 336, 23.12.1994., str. 1.–2.).

Urugvajski krug multilateralnih trgovinskih pregovora (1986.–1994.) – Sporazum o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije (WTO) (SL L 336, 23.12.1994., str. 3.–10.).

Sukcesivne izmjene i dopune Sporazuma uključene su u izvorni tekst. Ovaj pročišćeni tekst namijenjen je isključivo dokumentiranju.