Program Marco Polo II

KLJUČNE TOČKE

• Program Marco Polo II bio je na snazi od 2007. do 2013. kao nasljednik programa Marco Polo I (2003.–2006.) i PACT (1997.–2001.).
• Program je zamišljen tako da pruži operativnu potporu transportnim i logističkim subjektima u cilju uklanjanja tržišnih nedostataka koji uzrokuju neravnotežu i neučinkovitost u europskom sektoru teretnog prijevoza, posebno zbog dominantnog položaja cestovnog prometa.
• Njegovi glavni ciljevi bili su smanjenje zagušenja i poboljšanje okolišne učinkovitosti sustava prijevoza tereta. On je stoga pridonio učinkovitom i održivom prometnom sustavu koji EU-u pruža dodanu vrijednost bez negativnog utjecaja na gospodarsku, socijalnu ili teritorijalnu koheziju.
• Većina vrsta projekata procijenjena je i plaćena na temelju mjerljivih rezultata, kao što je promjena vrste prijevoza koja je stvarno postignuta i izbjegavanja teretnog prometa u europskoj prometnoj mreži.
• Marko Polo II omogućio je širu zemljopisnu pokrivenost podržavanjem aktivnosti koje su se odvijale ne samo između zemalja EU-a nego i između barem jedne zemlje EU-a i obližnje države koja nije članica EU-a.
• Ukupan proračun od 435 milijuna eura bio je dostupan za financiranje pet vrsta aktivnosti:
  • aktivnosti promjene vrste prijevoza,
  • katalizatorske aktivnosti,
  • aktivnosti zajedničkog učenja,
  • aktivnosti za morske autoceste, i
  • aktivnosti izbjegavanja prometa.
• Aktivnosti su odabrane putem godišnjih poziva na podnošenje prijedloga.
• Sve aktivnosti financirane u okviru programa Marko Polo II dovršene su i program je istekao.
• Programom su upravljale dvije izvršne agencije: Izvršna agencija za konkurentnost i inovacije do kraja 2013. i Izvršna agencija za inovacije i mreže od 2014. sve dok je postojala.
• Komisija je 2013. objavila komunikaciju o rezultatima programa Marco Polo za razdoblje od 2003. do 2010.

Prihvatljive mjere

Sljedeće aktivnosti bile su prihvatljive.

• Katalizatorske aktivnosti: aktivnosti namijenjene prevladavanju značajnih strukturalnih zapreka na tržištu prijevoza tereta EU-a koje ometaju djelotvorno funkcioniranje tržišta, kompetitivnost priobalne plovidbe, željezničkog prijevoza i prijevoza unutarnjim plovnim putovima i/ili djelotvornost prometnih lanaca koji koriste te vrste prijevoza. Cilj im je bio poboljšati sinergiju u željezničkom sektoru, sektorima unutarnje plovidbe i priobalne plovidbe, uključujući morske autoceste, pomoću učinkovitijeg korištenja postojeće infrastrukture.
• Aktivnosti promjene vrste prijevoza: aktivnosti usmjerene na preusmjeravanje tereta s ceste na priobalnu plovidbu, željeznički prijevoz i prijevoz unutarnjim plovnim putovima ili na kombinaciju vrsta prijevoza. Cilj im je zadržati cestovne dionice što kraćima.
• Aktivnosti zajedničkog učenja: aktivnosti usmjerene na poboljšanje suradnje radi strukturnog optimiziranja radnih metoda i postupaka u lancu prijevoza tereta, uzimajući u obzir potrebe logistike.
• Morske autoceste: ideja koja je prvi put uvedena u Bijeloj knjizi o zajedničkoj prometnoj politici iz 2001. Morskim autocestama teret s cestovnog prometa neposredno se preusmjerava na priobalnu plovidbu ili kombinaciju priobalne plovidbe i drugih vrsta prijevoza u kojem su cestovne dionice što kraće. Primjerice, morske autoceste mogu biti ustanovljene između Španjolske i Francuske kako bi se uklonili prometni zastoji u Pirenejima.
• Aktivnosti izbjegavanja prometa: inovativne aktivnosti koje integriraju prijevoz u proizvodnu logistiku kako bi se izbjegao visok postotak prijevoza tereta cestama bez negativnog utjecaja na rezultat proizvodnje ili radnu snagu.

Kriteriji odabira podnesenih prijedloga

• Aktivnosti moraju podnijeti poduzeća ili konzorciji osnovani u zemljama EU-a ili zemljama sudionicama, što uključuje zemlje kandidatkinje za pristupanje EU-u i Europsko udruženje slobodne trgovine, Europski gospodarski prostor i obližnje zemlje izvan EU-a pod određenim uvjetima.
• Financijska pomoć EU-a imala je oblik bespovratnih sredstava. Za većinu vrsta projekata temeljila se na broju tona po kilometru preusmjerenih s ceste na druga sredstva pomorskog ili kopnenog prijevoza ili na broju izbjegnutih vozila po kilometru cestovnog tereta. Cilj je bio nagraditi visokokvalitetne projekte. Bespovratna sredstva EU-a ne mogu dovesti do narušavanja tržišnog natjecanja.
• Program posebnu pozornost posvećuje osjetljivim i urbanim područjima. Komisija ocjenjuje podnesene radnje, uzimajući u obzir njihov doprinos smanjenju prometnih zagušenja, ali i njihove relativne koristi za okoliš i ukupnu održivost.
• Financijska pomoć EU-a za različite aktivnosti ograničena je na najviše 35 % ukupnih izdataka potrebnih za postizanje ciljeva aktivnosti i nastalih kao njezin rezultat. U slučaju aktivnosti zajedničkog učenja, gornja granica iznosi 50 %.