sudovima u državama članicama Europske unije (EU) objašnjavaju svrhe postupka koji im na temelju članka 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i članka 19. stavka 3. točke (b) Ugovora o Europskoj uniji daje pravo da se obrate Sudu Europske unije (SEU) radi prethodnog postupka*;
utvrđuju opseg postupka i oblik u kojem bi nacionalni sudovi trebali podnijeti svoj zahtjev;
dopunju članke 93. do 118. Poslovnika SEU-a (dodatne pojedinosti u sažetku);
zamjenjuju prethodne preporuke objavljene 2018.

KLJUČNE TOČKE

Važnost prethodnog postupka

Taj postupak smatra se korisnim kada se u predmetu pred nacionalnim sudom pojavi novo pitanje tumačenja u općem interesu ujednačene primjene prava EU-a ili kada se čini da postojeća sudska praksa ne daje potrebne smjernice za rješavanje nove pravne situacije.

Struktura preporuka

Skup preporuka primjenjuje se na sve zahtjeve za prethodnu odluku, a dodatni skup preporuka posebno se primjenjuje na ubrzane postupke* ili hitne postupke*.

Tko podnosi zahtjev za prethodnu odluku?

Nacionalni sud pred kojim je u tijeku spor snosi odgovornost za utvrđivanje nužnosti zahtjeva za prethodnu odluku i relevantnosti pitanja koja postavlja Sudu.

Sudovi koji se obraćaju Sudu trebali bi, između ostalog:

biti ustanovljeni na temelju zakona i stalni,
imati obveznu nadležnost,
primjenjivati pravna pravila, i
biti neovisni.

Predmet i područje primjene

Važno je napomenuti da se zahtjev za prethodnu odluku mora odnositi na tumačenje ili valjanost prava EU-a. Ne smije se odnositi na tumačenje pravila nacionalnog prava ili na činjenična pitanja iznesena u okviru glavnog postupka.
Sud može odlučivati o zahtjevu za prethodnu odluku samo ako je pravo EU-a primjenjivo na predmet u glavnom postupku.
Sud sam ne primjenjuje pravo EU-a na spor koji mu je sud koji upućuje zahtjev uputio, njegova je uloga pomoći u rješavanju tog spora; a na nacionalnom je sudu da iz odluke Suda donese zaključke.
Prethodne odluke obvezujuće su za sud koji upućuje zahtjev, ali i za sve sudove u državama članicama.

Odnos između prethodnog postupka i nacionalnog postupka

Nacionalni sud zahtjev treba uputiti Sudu čim postane jasno da mu je odluka Suda potrebna da bi mogao donijeti presudu, kada može dovoljno precizno utvrditi pravni i činjenični okvir predmeta te pravna pitanja koja iz njega proizlaze.
Postupak pred nacionalnim sudom obustavlja se do donošenja odluke Suda.
Sud koji upućuje zahtjev mora obavijesti Sud o svakoj postupovnoj okolnosti koja može utjecati na postupak, o svakom povlačenju tužbe ili mirnom rješavanju spora u glavnom postupku kao i o bilo kojoj drugoj postupovnoj okolnosti koja dovodi do okončanja postupka. Također mora obavijestiti Sud o eventualnom donošenju odluke u okviru žalbe protiv odluke kojom se upućuje zahtjev i o posljedicama koje ona ima na zahtjev za prethodnu odluku.

Oblik i sadržaj zahtjeva

Zahtjev mora biti jednostavan, jasan i precizan jer će se morati prevesti kako bi ostale države članice mogle podnijeti svoja očitovanja.
Sadržaj zahtjeva koji bi se trebao priložiti pitanjima suda koji upućuje zahtjev propisan je člankom 94. Poslovnika Suda, a ključne točke sažete su u prilogu preporukama. Ako nije zadovoljen jedan od prethodno navedenih zahtjeva ili više njih, Sud se može proglasiti nenadležnim za odlučivanje o postavljenim prethodnim pitanjima ili može odbaciti zahtjev za prethodnu odluku kao nedopušten.
Sud koji upućuje zahtjev može sažeto navesti glavne argumente stranaka u glavnom postupku. Međutim, treba napomenuti da će se prevesti samo zahtjev za prethodnu odluku, a ne eventualni prilozi tom zahtjevu.
Sud koji upućuje zahtjev također može sažeto iznijeti svoje stajalište o odgovoru koji treba dati na upućena prethodna pitanja. Takva naznaka može biti korisna Sudu, osobito kad o zahtjevu odlučuje u okviru ubrzanog ili hitnog postupka.
Prethodna pitanja postavljena Sudu moraju se nalaziti u odvojenom i jasno označenom dijelu zahtjeva, po mogućnosti na njegovu početku ili kraju. Pitanja moraju biti sama po sebi razumljiva, bez potrebe za upućivanjem na obrazloženje zahtjeva.
Zahtjev za prethodnu odluku mora biti natipkan, a stranice i odlomci odluke kojom se upućuje zahtjev trebaju biti numerirani.

Zaštita podataka i zaštita identiteta u zahtjevu za prethodnu odluku

Kako bi se osigurala optimalna zaštita osobnih podataka u okviru postupanja Suda u predmetu, poželjno je da sud koji upućuje zahtjev zaštiti identitet u predmetu zamjenom imena fizičkih osoba koje se spominju u zahtjevu – primjerice, inicijalima ili kombinacijom slova – i prikrivanjem elemenata kojima bi se one mogle identificirati.

Slanje Sudu zahtjeva za prethodnu odluku

Svi zahtjevi moraju biti datirani, potpisani i poslani elektroničkim putem ili poštom tajništvu Suda u Luksemburgu.
Sud preporučuje da se sud koji mu se obraća služi aplikacijom e-Curia.
Zahtjev za prethodnu odluku mora prispjeti u tajništvo sa svim relevantnim dokumentima koji su korisni Sudu za postupanje u predmetu i, među ostalim, preciznim podacima o strankama glavnog postupka i o njihovim eventualnim zastupnicima te spisom predmeta u glavnom postupku ili njegovom preslikom.

Troškovi i besplatna pravna pomoć

Prethodni postupak pred Sudom ne naplaćuje se.
Odluku o troškovima stranaka prema potrebi donosi sud koji upućuje zahtjev.
U slučaju da jedna stranka glavnog postupka ne raspolaže dovoljnim financijskim sredstvima, Sud joj može odobriti besplatnu pravnu pomoć radi pokrivanja troškova, osobito onih proizišlih iz zastupanja pred Sudom. Međutim, Sud može odobriti takvu pomoć samo pod uvjetom da stranci već nije odobrena pomoć na nacionalnoj razini ili da ta pomoć ne pokriva – ili da samo djelomično pokriva – troškove postupka pred Sudom.

Uloga tajništva Suda

Tajništvo tijekom postupka ostaje u kontaktu sa sudom koji upućuje zahtjev i šalje mu preslike svih postupovnih akata i zahtjeve za podatke.
Po okončanju postupka tajništvo šalje odluku Suda sudu koji upućuje zahtjev. Sud koji upućuje zahtjev trebao bi tajništvo obavijestiti o svim poduzetim radnjama i o svojoj konačnoj odluci u glavnom postupku.

Zahtjevi za ubrzani i hitni postupak

Prema člancima 105. – 114. Poslovnika Suda, Sud može odlučiti da bi neke zahtjeve trebalo riješiti ubrzanim ili hitnim postupkom.
Rokovi su kraći, na primjer, vrijeme tijekom kojeg države članice mogu podnijeti očitovanja u slučaju zahtjeva za ubrzani postupak.
Sud koji upućuje zahtjev mora opravdati hitnost i istaknuti potencijalne opasnosti koje bi slijedile iz provedbe redovnog prethodnog postupka.
Zahtjeve kojima se traži ubrzani ili hitni postupak potrebno je poslati preko aplikacije e-Curia ili e-poštom.

OTKAD SE PREPORUKE PRIMJENJUJU?

Primjenjuju se od 8. studenoga 2019.

POZADINA

Za više informacija vidjeti:

Postupci Suda (Sud)
Hitni prethodni postupak i ubrzani postupak – tematski prikaz (Sud Europske unije).

KLJUČNI POJMOVI

Prethodna odluka. Postupak koji se primjenjuje kada se u pitanje dovodi tumačenje ili valjanost zakona EU-a te:

kada je odluka potrebna da bi nacionalni sud mogao donijeti presudu, ili
kada prema nacionalnom pravu nema pravnog lijeka.

Ubrzani postupak. Postupak u kojem priroda i izvanredne okolnosti predmeta zahtijevaju postupanje u kratkim rokovima. Ubrzani postupak mora se zahtijevati samo ako posebne okolnosti dovode do situacije hitnosti koja opravdava potrebu da se Sud brzo izjasni o postavljenim pitanjima. To, na primjer, može biti slučaj ako postoje veliki i neodgodivi rizici za javno zdravlje ili okoliš koji se mogu spriječiti brzom odlukom Suda ili ako posebne okolnosti nalažu da se u vrlo kratkim rokovima uklone nesigurnosti o temeljnim pitanjima nacionalnog ustavnog prava i prava EU-a.

Hitni postupak. Postupak koji se primjenjuje samo u predmetima koji se tiču slobode, sigurnosti i pravde. Posebno, tim se postupkom ograničava broj stranaka kojima je dopušteno podnošenje pisanih očitovanja i omogućava da se, u iznimno hitnim slučajevima, potpuno izostavi pisani dio postupka pred Sudom.

GLAVNI DOKUMENTI

Preporuke namijenjene nacionalnim sudovima koje se odnose na pokretanje prethodnog postupka (SL C 439, 25.11.2016., str. 1.–8.).

Pročišćene verzije Ugovora o funkcioniranju Europske unije – Dio šesti – Institucionalne i financijske odredbe – Glava I. – Odredbe o institucijama – Poglavlje 1. – Institucije – Odjeljak 5. – Sud Europske unije – Članak 267. (bivši članak 234. UEZ-a) (SL C 202, 7.6.2016., str. 164.).

Pročišćena verzija Ugovora o Europskoj uniji – Glava III. – Odredbe o institucijama – Članak 19. (SL C 202, 7.6.2016., str. 27.).