Uvođenjem eura 1. siječnja 1999. postalo je nužno da Europska unija (EU) ponovno definira monetarne odnose sa zemljama i teritorijima koji su se ranije koristili francuskim frankom i portugalskim eskudom.
Slično tome, bilo je potrebno uspostaviti nove monetarne temelje u odnosu sa susjedima EU-a poput Monaka, San Marina i Države Vatikanskoga Grada. Oni nisu imali svoju nacionalnu valutu, ali su koristili valute zemalja koje su počele koristiti euro.

KLJUČNE TOČKE

Novo uređenje uspostavljeno je sljedećim sporazumima:

1.
Pitanja tečaja
- Francuska je nastavila provoditi svoje sporazume sa Zapadnoafričkom ekonomskom i monetarnom unijom, Ekonomskom i monetarnom zajednicom središnje Afrike i Komorima. Njima se jamčila zamjena CFA (franka Financijske zajednice Afrike) i komorskog franka za francuski franak po fiksnom tečaju sve dok je francuski franak postojao.
- Portugal je nastavo provoditi svoj sporazum sa Zelenortskom Republikom. Njime se jamčila stabilnost tečaja između valuta tih dvaju zemalja i omogućavala financijska i tehnička pomoć Portugala sve dok eskudo nije prestao postojati.
- Francuska i Portugal morali su obavijestiti Europsku komisiju, Europsku središnju banku (ESB) i Gospodarski i financijski odbor o bilo kojem događaju koji je mogao utjecati na monetarne i tečajne politike.
2.
Monetarno uređenje
- Francuski teritoriji Saint-Pierre-et-Miquelon, u blizini kanadske istočne obale, i Mayotte u Indijskom oceanu, od kojih ni jedan nije dio EU-a, zamijenili su francuski franak eurom. Bilo im je dopušteno koristiti novčanice i kovanice franka do 30. lipnja 2002.
3.
Monetarni odnosi
- Monako, San Marino i Vatikan potpisali su monetarne sporazume s EU-om prije uvođenja novčanica i kovanica eura 2002. Ponovno su o njima pregovarali s ciljem popravljanja određenih nedostataka. Njima se dopušta trima zemljama da koriste euro kao svoju službenu valutu. Oni:
  - ne smiju izdavati novčanice ili kovanice eura osim ako im je to dopušteno sporazumom;
  - se moraju pridržavati pravila EU-a o novčanicama i kovanicama eura, prava izdavanja i zamjene oštećenih novčanica;
  - moraju zaštititi novčanice i kovanice eura od krivotvorenja.
- Sporazumima se svakoj od te tri zemlje dopušta da izda ograničen broj kovanica eura:
  - Monako (u godišnjoj količini od 1/500 od količine kovanica koja se kuje u Francuskoj);
  - San Marino (u maksimalnoj godišnjoj nominalnoj vrijednosti od 1 944 000 EUR);
  - Država Vatikanskoga Grada (u maksimalnoj godišnjoj nominalnoj vrijednosti od milijun EUR).
- Andora je 15. srpnja 2003. zatražila monetarni sporazum s EU-om. Sklopljen je 30. lipnja 2011., omogućivši joj da se koristi eurom kao svojom službenom valutom te da od srpnja 2013. izdaje svoje vlastite kovanice eura.

OTKAD SE ODLUKA I SPORAZUMI PRIMJENJUJU?

Od 1. siječnja 1999. za CFA franak, francuski franak (u Saint-Pierre-et-Miquelonu i Mayotteu), komorski franak i zelenortski eskudo.
Od 1. siječnja 2010.: za Državu Vatikanskoga Grada – ovaj sporazum zamijenio je prethodni monetarni sporazum sklopljen 2000. između Europske zajednice koju je zastupala Italija u suradnji s Komisijom i ESB-om i Državom Vatikanskoga Grada.
Od 1. prosinca 2011.: za Monako – ovaj sporazum zamijenio je sporazum sklopljen 2001. s Francuskom u suradnji s Komisijom i ESB-om.
Od 1. travnja 2012.: za Andoru.
Od 1. rujna 2012.: za San Marino – ovaj sporazum zamijenio je prethodni sporazum između Italije u ime Europske zajednice i San Marina.

POZADINA

Za više informacija vidjeti:

Euro izvan europodručja (Europska komisija).

GLAVNI DOKUMENTI

Odluka Vijeća 98/683/EZ od 23. studenoga 1998. o pitanjima tečaja povezanima s CFA frankom i komorskim frankom (SL L 320, 28.11.1998., str. 58.–59.).

Naknadne izmjene i dopune Odluke 98/683/EZ uključene su u izvorni tekst. Ovaj pročišćeni tekst namijenjen je isključivo dokumentiranju.

Odluka Vijeća 98/744/EZ od 21. prosinca 1998. o pitanjima tečaja povezanima s kapverdskim eskudom (SL L 358, 31.12.1998., str. 111.–112.).

Odluka Vijeća 1999/95/EZ od 31. prosinca 1998. o monetarnom uređenju u francuskim teritorijalnim zajednicama Saint-Pierre-et-Miquelon i Mayotte (SL L 30, 4.2.1999., str. 29.–30.).

Odluka Vijeća 1996/96/EZ od 31. prosinca 1998. o stajalištu koje će zauzeti Zajednica u vezi sporazuma o monetarnim odnosima s Kneževinom Monako (SL L 30, 4.2.1999., str. 31.–32.).

Odluka Vijeća 1999/97/EZ od 31. prosinca 1998. o stajalištu koje će zauzeti Zajednica u vezi sporazuma o monetarnim odnosima s Republikom San Marino (SL L 30, 4.2.1999., str. 33.–34.).

Odluka Vijeća 1999/98/EZ od 31. prosinca 1998. o stajalištu koje će zauzeti Zajednica u vezi sporazuma o monetarnim odnosima s Državom Vatikanskoga Grada (SL L 30, 4.2.1999., str. 35.–36.).

Odluka Vijeća 2004/548/EZ od 11. svibnja 2004. o stajalištu koje će zauzeti Zajednica u vezi sporazuma o monetarnim odnosima s Kneževinom Andorom (SL L 244, 16.7.2004., str. 47.–49.).

Odluka Vijeća 2004/750/EZ od 21. listopada 2004. o otvaranju pregovora o sporazumu o monetarnim odnosima s Kneževinom Andorom (SL L 332, 6.11.2004., str. 15.).

Monetarni sporazum o odnosima između Europske unije i Države Vatikanskoga Grada (SL C 28, 4.2.2010., str. 13.–18.).

Monetarni sporazum između Europske unije i Kneževine Andore (SL C 369, 17.12.2011., str. 1.–13.).

Monetarni sporazum između Europske unije i Republike San Marina (SL C 121, 26.4.2012., str. 5.–17.).

Monetarni sporazum između Europske unije i Kneževine Monaka (SL C 310, 13.10.2012., str. 1.–11.).

Posljednje ažuriranje 26.08.2021

Top

All