13/Sv. 038

HR

Službeni list Europske unije

1

---

---

/

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

01.07.2013.

---

Uvodna napomena

U skladu s člankom 52. Akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, potpisanog 9. prosinca 2011., tekstovi akata institucija donesenih prije pristupanja koje su te institucije sastavile na hrvatskom jeziku od dana pristupanja vjerodostojni su pod istim uvjetima kao i tekstovi sastavljeni na sadašnjim službenim jezicima. Tim se člankom također predviđa da se tekstovi objavljuju u Službenom listu Europske unije ako su tekstovi na sadašnjim jezicima tako objavljeni.

U skladu s tim člankom objavljuje se posebno izdanje Službenog lista Europske unije na hrvatskom jeziku, koje sadržava tekstove obvezujućih općih akata. To izdanje obuhvaća akte usvojene u razdoblju od 1952. godine do dana pristupanja.

Objavljeni tekstovi podijeljeni su na 20 poglavlja koja slijede raspored iz Registra važećeg zakonodavstva Europske unije, i to:

01	Opća, financijska i institucionalna pitanja
02	Carinska unija i slobodno kretanje robe
03	Poljoprivreda
04	Ribarstvo
05	Sloboda kretanja radnika i socijalna politika
06	Pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga
07	Prometna politika
08	Politika tržišnog natjecanja
09	Porezi
10	Ekonomska i monetarna politika i slobodno kretanje kapitala
11	Vanjski odnosi
12	Energetika
13	Industrijska politika i unutarnje tržište
14	Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata
15	Okoliš, potrošači i zaštita zdravlja
16	Znanost, informiranje, obrazovanje i kultura
17	Pravo poduzećâ
18	Zajednička vanjska i sigurnosna politika
19	Područje slobode, sigurnosti i pravde
20	Europa građana

Spomenuti registar, koji vodi Ured za publikacije, dostupan je na internetu (eur-lex.europa.eu) na službenim jezicima Europske unije. Bibliografskoj bilješci svakog akta može se pristupiti putem registra, gdje se mogu pronaći upućivanja na posebno izdanje i na ostale analitičke metapodatke.

Akti objavljeni u posebnom izdanju, uz određene iznimke, objavljuju se u obliku u kojem su bili objavljeni u Službenom listu na izvornim službenim jezicima. Stoga pri uporabi posebnog izdanja treba uzeti u obzir naknadne izmjene, prilagodbe ili odstupanja koje su usvojile institucije, Europska središnja banka ili su predviđene u Aktu o pristupanju.

Iznimno, kad se opsežni tehnički prilozi poslije zamijene novim prilozima, navodi se samo upućivanje na posljednji akt koji zamjenjuje prilog. Takav je slučaj u pojedinim aktima koji sadržavaju popise carinskih oznaka (poglavlje 02), aktima o prijevozu opasnih tvari, aktima o pakiranju i označivanju tih tvari (poglavlja 07 i 13) te nekima od protokola i priloga Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru.

Također, Pravilnik o osoblju objavljuje se kao pročišćeni tekst koji obuhvaća sve izmjene do kraja 2012. godine. Daljnje izmjene objavljuju se u izvornom obliku.

Posebno izdanje sadržava dva sustava numeracije stranica:

i.

izvorna numeracija stranica, zajedno s datumom objave francuskog, talijanskog, njemačkog i nizozemskog izdanja Službenog lista, engleskog i danskog izdanja od 1. siječnja 1973., grčkog izdanja od 1. siječnja 1981., španjolskog i portugalskog izdanja od 1. siječnja 1986., finskog i švedskog izdanja od 1. siječnja 1995., češkog, estonskog, latvijskog, litavskog, mađarskog, malteškog, poljskog, slovačkog i slovenskog izdanja od 1. svibnja 2004. te bugarskog i rumunjskog izdanja od 1. siječnja 2007. U numeraciji stranica postoje praznine jer svi akti objavljeni u to vrijeme nisu objavljeni u posebnom izdanju. Kada se prilikom citiranja akata upućuje na Službeni list, potrebno je navesti stranicu sukladno izvornoj numeraciji;

ii.	numeracija stranica posebnog izdanja neprekinuta je i ne smije se navoditi prilikom citiranja akata.

Do lipnja 1967. numeracija stranica u Službenom listu počinjala je iznova svake godine. Od tada nadalje svaki broj Službenog lista počinje na prvoj stranici.

Od 1. siječnja 1968. Službeni list podijeljen je na dva dijela:

—	Zakonodavstvo („L”),

—	Informacije i objave („C”).

Od 1. veljače 2003. prijašnje ime „Službeni list Europskih zajednica” promijenjeno je, na temelju Ugovora iz Nice, u „Službeni list Europske unije”.

---

13/Sv. 038

HR

Službeni list Europske unije

3

---

31974L0297

---

L 165/16

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

04.06.1974.

---

DIREKTIVA VIJEĆA

od 4. lipnja 1974.

o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na unutarnju opremljenost motornih vozila (ponašanje upravljačkog mehanizma u slučaju sudara)

(74/297/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 100.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Skupštine (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

budući da se tehnički zahtjevi koje motorna vozila moraju ispuniti prema nacionalnom zakonodavstvu između ostalog odnose na ponašanje upravljačkog mehanizma u slučaju sudara;

buduća da se ti zahtjevi razlikuju od jedne do druge države članice; budući da je stoga potrebno da sve države članice donesu jednake zahtjeve bilo pored svojih postojećih pravila ili umjesto njih, posebno kako bi bilo moguće uvesti postupak EEZ homologacije za svaki tip vozila koji je bio predmet Direktive Vijeća od 6. veljače 1970. (3) o usklađivanju zakonodavstava država članica o homologaciji tipa motornih vozila i njihovih prikolica;

budući da su u Direktivi Vijeća od 1. ožujka 1971. (4) utvrđeni zajednički zahtjevi za unutarnje retrovizore, a u Direktivi Vijeća od 17. prosinca 1973. (5) za unutarnju opremu prostora za putnike raspored upravljačkih uređaja, stropa i naslona te stražnje strane sjedišta; budući da će se kasnije donijeti ostali zahtjevi u odnosu na unutarnju opremu te način ugradbe sigurnosnih pojaseva i sjedišta, naslona za glavu i identifikaciju upravljačkih naprava;

budući da usklađeni zahtjevi moraju smanjiti mogućnost ozbiljnih ozljeda koje mogu zadobiti putnici u motornom vozilu i time osigurati sigurnost u cestovnom prometu na cjelokupnom području Zajednice;

budući da je poželjno poštovati tehničke zahtjeve koje je usvojila Gospodarska komisija UN-a za Europu u svojem Pravilniku ECE R 12 (6) (Jedinstvene odredbe o homologaciji vozila u odnosu na zaštitu putnika od upravljačkog mehanizma u slučaju udara) priloženom Sporazumu od 20. ožujka 1958. o prihvaćanju jednakih propisa za homologaciju i uzajamno priznavanje homologacije opreme i dijelova motornih vozila,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Za potrebe ove Direktive „vozilo” znači svako motorno vozilo kategorije M1 (kako je utvrđeno u Prilogu I. Direktivi od 6. veljače 1970.), namijenjeno za uporabu na cesti, s nadogradnjom ili bez nje na najmanje četiri kotača i najvećom konstrukcijskom brzinom većom od 25 km/h osim vozila koja su opremljena prednjim upravljačem kako je određeno u točki 2.7. Priloga I.

Članak 2.

Ni jedna država članica ne smije odbiti dodjelu EEZ homologacije tipa niti nacionalne homologacije tipa vozila zbog razloga koji se odnose na ponašanje upravljačkog mehanizma u slučaju sudara ako on ispunjava zahtjeve utvrđene u prilozima I., II. i III.

Članak 3.

Ni jedna država članica ne smije odbiti ili zabraniti prodaju ili registraciju, početak uporabe ili uporabu bilo kojeg vozila zbog razloga koji se odnose na ponašanje upravljačkog mehanizma u slučaju sudara ako on ispunjava zahtjeve iz priloga I., II. i III.

Članak 4.

Država članica koja dodjeljuje homologaciju tipa vozila poduzima potrebne mjere kako bi je se obavijestilo o svakoj izmjeni dijelova ili značajki navedenih u točki 2.2. Priloga I. Nadležna tijela te države odlučuju treba li na izmijenjenom prototipu obaviti dodatna ispitivanja i sastaviti novi izvještaj. Ako ispitivanja dokažu nesukladnost sa zahtjevima ove Direktive, izmjena se ne odobrava.

Članak 5.

Sve izmjene potrebne radi prilagodbe zahtjeva iz priloga I., II., III. i IV. kako bi se uzeo u obzir tehnički napredak donose se prema postupku utvrđenom u članku 13. Direktive Vijeća od 6. veljače 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na homologaciju tipa motornih vozila i njihovih prikolica.

Članak 6.

1.   Države članice donose odredbe potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom u roku od osamnaest mjeseci od dana objavljivanja ove Direktive i o tome odmah obavješćuju Komisiju.

2.   Države članice osiguravaju da se tekstovi glavnih odredaba iz nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva proslijede Komisiji.

Članak 7.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL C 14, 27.3.1973., str. 18.

(2)  SL C 60, 26.7.1973., str. 13.

(3)  SL L 42, 23.2.1970., str. 1.

(4)  SL L 68, 22.3.1971., str. 1.

(5)  SL L 38, 11.2.1974., str. 2.

(6)  ECE, Ženeva, dokument E/ECE/324/Dodatak 11.

---

PRILOG I. (1)

DEFINICIJE, ZAHTJEV ZA EEZ HOMOLOGACIJU TIPA, EEZ HOMOLOGACIJA TIPA, ODREDBE, ISPITIVANJA, SUKLADNOST PROIZVODNJE

2.   DEFINICIJE

Za potrebe ove Direktive:

2.1.   „Ponašanje upravljačkog mehanizma u slučaju sudara” znači ponašanje tog mehanizma pod utjecajem dvije vrste sila, odnosno:

2.1.1.   onih koje proizlaze iz čelnog sudara i mogu prouzročiti pomicanje u smjeru stražnjeg dijela stupa upravljača;

2.1.2.   onih koje nastaju zbog mase putnika u slučaju čelnog sudara o stup upravljača.

2.2.   „Tip vozila” znači kategorija motornih vozila koja se ne razlikuje po značajkama kao što su:

2.2.1.   konstrukcija, dimenzije, oblik i materijali sastavnog dijela vozila koji se nalazi ispred upravljača;

2.2.2.   najveća dopuštena težina vozila.

2.3.   „Uređaj za upravljanje” znači upravljač, obično volan, kojim upravlja vozač.

2.4.   „Stup upravljača” znači kućište koje zatvara upravljačku osovinu.

2.5.   „Upravljačka osovina” znači sastavni dio koji na kućište upravljačkog mjenjača prenosi moment sile koji djeluje na uređaj za upravljanje.

2.6.   „Upravljački mehanizam” znači sklop koji se sastoji od uređaja za upravljanje, stupa upravljača, dodataka, upravljačke osovine, kućišta upravljačkog mjenjača i svih ostalih sastavnih dijelova kao onih namijenjenih dodatnoj apsorpciji energije u slučaju udara o upravljač.

2.7.   „Trambus kabina” znači oblik karoserije vozila pri kojem je više od polovice dužine motora najistaknutije prednje točke donjeg ruba vjetrobranskog stakla i središta upravljača u prednjoj četvrtini dužine vozila.

3.   ZAHTJEV ZA EEZ HOMOLOGACIJU TIPA

3.1.   Zahtjev za EEZ homologaciju za tip vozila podnosi proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik.

3.2.   Zahtjevu se prilažu sljedeći dokumenti u tri primjerka koji sadrže sljedeće podatke:

3.2.1.   opis tipa vozila u odnosu na konstrukciju, dimenzije, oblik i materijale od kojih je izrađen dio vozila ispred upravljačkog uređaja;

3.2.2.   nacrt u odgovarajućem mjerilu sa zadovoljavajućom razinom detaljnosti povezanosti podvozja i nadogradnje;

3.2.3.   tehnički opis mehanizma.

3.3.   Tehničkoj službi nadležnoj za provedbu homologacijskih ispitivanja potrebno je dostaviti:

3.3.1.   vozilo koje predstavlja tip vozila koje treba homologirati prema točki 5.1.;

3.3.2.   prema mišljenju proizvođača još jedno vozilo ili dijelove vozila koji su bitni za ispitivanja iz točke 5.2.

4.   EEZ HOMOLOGACIJA TIPA

4.3.   Certifikatu o EEZ homologaciji tipa potrebno je priložiti certifikat koji odgovara obrascu iz Priloga IV.

5.   ODREDBE

5.1.   Pri ispitivanju neopterećenog vozila, u stanju pripravnom za vožnju, bez ispitne lutke, u ispitivanju sudara u prepreku pri brzini od 48,3 km/h, vrh stupa upravljača i njegova osovina ne smiju se pomaknuti unatrag, vodoravno i usporedno uzdužnoj osi vozila, više od 12,7 cm i također ne više od 12,7 cm okomito naviše, oba mjerenja promatraju se u odnosu na točku na koju nije djelovao sudar.

5.2.   Pri udaru u uređaj za upravljanje ispitne lutke koja u uređaj udari relativnom brzinom od 24,1 km/h koja se od upravljačkog mehanizma prenosi na ispitnu lutku ne smije preći iznos od 1 111 daN.

5.2.1.   Uređaj za upravljanje mora biti konstruiran, izrađen i ugrađen tako da nema opasnih površinskih nepravilnosti ili oštrih rubova koji bi povećali opasnost ili težinu ozljede vozača u slučaju udara.

5.2.2.   Uređaj za upravljanje mora biti konstruiran, izrađen i ugrađen tako da ne sadrži sastavne dijelove ili dodatke, uključujući i aktivirajući uređaj sirene i pribor njegovog sklopa koji bi mogao zakvačiti vozačevu odjeću ili nakit pri uobičajenim vozačevim pokretima.

6.   ISPITIVANJA

Ispunjavanje zahtjeva iz točke 1. naviše provjerava se prema postupku iz priloga II. i III.

7.   SUKLADNOST PROIZVODNJE

7.2.   Za potrebe provjere sukladnosti na dovoljnom broju proizvedenih vozila potrebno je provesti nasumične provjere.

7.3.   U pravilu je predmetnu provjeru potrebno ograničiti na provođenje mjerenja. Međutim, ako je potrebno, na vozilima se provodi ispitivanje opisano u točki 5.

---

(1)  Tekst Priloga istovjetan je odgovarajućem tekstu Pravilnika ECE R 12, osim točke 1.2., Gospodarske komisije UN-a za Europu; prije svega je jednaka raspodjela na pojedinačne točke; stoga je broj točke iz Pravilnika ECE R 12, koji nema dvojnika u ovoj Direktivi, radi prepoznavanja naveden u zagradama.

---

PRILOG II.

ISPITIVANJE ČELNOG UDARA SA ZAPREKOM

1.   SVRHA

Svrha ovog ispitivanja je provjera ispunjava li vozilo zahtjeve utvrđene u točki 5.1. Priloga I.

2.   UGRADBA, POSTUPCI I UREĐAJI ZA MJERENJE

2.1.   Ispitni poligon

Ispitni poligon mora biti dovoljno velik za smještaj zaletne staze, zapreke i tehničkih uređaja koji su potrebni za ispitivanje. Završni dio staze, najmanje 5 m ispred zapreke, mora biti vodoravan, ravan i gladak.

2.2.   Zapreka

Zapreka mora biti od armiranobetonskog bloka širine sprijeda najmanje 3 m, a visine najmanje 1,5 m, debljine najmanje 0,6 m. Prednji dio mora biti ravan, uspravan i okomit na os zaletne staze te mora biti prekriven drvenim daskama debljine 2 cm. Iza betonskog bloka potrebno je nasuti najmanje 90 tona zemlje. Beton i zemljanu zapreku moguće je zamijeniti zaprekama koje imaju jednaku čelnu površinu i daju istovrijedne rezultate.

2.3.   Pogon vozila

U trenutku udara, na vozilo dodatno ne smije djelovati nikakav uređaj za upravljanje ili pogonski uređaj. Vozilo do zapreke mora doći u smjeru koji je okomit na zapreku; najveće poprečno odstupanje od poravnanosti između uspravne središnje crte prednjega dijela vozila i uspravne središnje crte zapreke je ± 30 cm.

2.4.   Stanje vozila

Za ispitivanje vozilo mora biti opremljeno svim uobičajenim dijelovima i opremom. Osim toga, predmeti u putničkoj kabini nakon nesreće ne smiju udariti o upravljač (prevrnuto vozačevo sjedište, jastuk stražnjeg sjedišta itd.).

2.5.   Brzina

Brzina pri udaru mora biti između 48,3 km/h i 53,1 km/h.

2.6.   Mjerni uređaji

2.6.1.   Uređaj koji se upotrebljava za bilježenje brzine propisane u točki 3.1. mora biti točnosti:

2.6.1.1.   brzina vozila: unutar 1/100;

2.6.1.2.   bilježenje vremena: unutar 1/1 000 sekunde;

2.6.1.3.   početak udara (nulta točka) u trenutku prvog dodira vozila sa zaprekom mora se odrediti pomoću zapisa i filmova koji se upotrebljavaju za vrednovanje rezultata ispitivanja.

2.6.2.   Razmak naveden u točki 3.1. treba izmjeriti s točnošću od ± 5 mm.

3.   BILJEŽENJE REZULTATA

3.1.   Za određivanje pomicanja uređaja za upravljanje prema unaprijed i unatrag vozila tijekom udara treba bilježiti (1) promjenu razmaka - mjereno vodoravno i usporedno uzdužnoj osi vozila i uspravno u smjeru okomitu na tu os - između vrha stupa upravljača (i osovine) i točke vozila na koju nije djelovao udar. Ako je izmjerena brzina veća od nazivne brzine od 48,3 km/h, to pomicanje treba smanjiti na ispravljenu vrijednost koja odgovara nominalnoj vrijednosti tako da se pomnoži s kvadratom odnosa između nominalne i izmjerene brzine.

3.2.   Nakon ispitivanja oštećenja koja pretrpi vozilo, njih je potrebno navesti u pisanom izvještaju; treba napraviti najmanje po jednu fotografiju za svaki od sljedećih pogleda na vozilo:

3.2.1.   s bočnih strana (lijeva i desna);

3.2.2.   sprijeda;

3.2.3.   odostraga;

3.2.4.   oštećenog područja unutar prostora za putnike.

4.   ISTOVRIJEDNI POSTUPCI ISPITIVANJA

Dopušteni su istovrijedni postupci ispitivanja ako je rezultate iz točke 3. moguće dobiti u potpunosti pomoću alternativnog postupka ili izračunom rezultata alternativnog postupka. Ako se primjeni drukčiji postupak od onog opisanog u točkama 2. i 3., potrebno je dokazati njegovu istovrijednost.

---

(1)  Taj je zapis moguće zamijeniti najvećom i najmanjom izmjerenom vrijednosti.

---

PRILOG III.

MOGUĆNOSTI APSORPCIJE ENERGIJE U SLUČAJU UDARA U UREĐAJ ZA UPRAVLJANJE TIJEKOM ISPITIVANJA

1.   SVRHA

Svrha ovog ispitivanja je utvrditi ispunjava li vozilo zahtjeve utvrđene u točki 5.2. Priloga I.

2.   UGRADBA, POSTUPCI I MJERNI UREĐAJI

2.1.   Ugradba uređaja za upravljanje

2.1.1.   Uređaj za upravljanje mora biti ugrađen u prednji dio vozila koji se dobije kad se nadogradnja prereže poprečno na visini prednjih sjedala i po mogućnosti ukloni krov, vjetrobransko staklo i vrata. Taj se dio mora nepomično pričvrstiti na uređaj za ispitivanje tako da se pod udarom ispitne lutke ne može pomicati.

2.1.2.   Međutim, na zahtjev proizvođača uređaj za upravljanje može biti ugrađen na okvir kojim se zamjenjuje upravljački mehanizam, pod uvjetom da okvir/upravljački mehanizam u usporedbi sa stvarnim sklopom prednjeg dijela karoserije/upravljačkog mehanizma ima:

2.1.2.1.   isti geometrijski raspored;

2.1.2.2.   veću krutost.

2.2.   Kod prvog ispitivanja uređaj za upravljanje mora biti zaokrenut tako da njegova najkraća prečka bude okomita na dodirnu točku s ispitnom lutkom; ako je uređaj za upravljanje kolo upravljača, ispitivanje se mora ponoviti s najslabijim dijelom kola upravljača okomitim na tu dodirnu točku. U slučaju namjestivog uređaja za upravljanje, oba ispitivanja moraju se provesti s kolom u središnjem položaju.

2.3.   Ispitna lutka

Ispitna lutka mora imati oblik, dimenzije, težinu i značajke navedene u Dodatku ovom Prilogu.

2.4.   Mjerenje sila

2.4.1.   Potrebno je provesti mjerenje najveće sile koja djeluje vodoravno i usporedno uzdužnoj osi vozila na ispitnu lutku kao posljedica udara u uređaj za upravljanje.

2.4.2.   Tu silu je moguće izmjeriti posredno ili neposredno ili se ona može izračunati iz vrijednosti izmjerenih tijekom ispitivanja.

2.5.   Pogon ispitne lutke

Moguće je koristiti bilo koji način pogona pod uvjetom da ispitna lutka pri udaru u uređaj za upravljanje kormilom nije povezana s pogonskim uređajem. Ispitna lutka mora u uređaj udariti nakon približno pravilne putanje koja je usporedna uzdužnoj osi vozila. Prvi dodir ispitne lutke s uređajem za upravljanje mora se desiti u točki u kojoj bi se taj dodir uobičajeno desio kad čovjek težine od 75,3 kgi visine 1,73 m (1) sjedi na vozačevom sjedištu u vozilu (podešenom u položaj koji je najviše sprijeda) bačen unaprijed usporedno uzdužnoj osi vozila tako da dotakne upravljač.

2.6.   Brzina

Ispitna lutka mora udariti u uređaj za upravljanje brzinom od najmanje 24,1 km/h ili približnom brzinom.

2.7.   Mjerni uređaj

2.7.1.   Mjerni uređaji koji se koriste za bilježenje mjerenja navedenih u točki 3.2. niže moraju omogućavati mjerenja točnošću:

2.7.1.1.   brzina lutke: do 2/100;

2.7.1.2.   bilježenje vremena: do 1/1 000 sekunde;

2.7.1.3.   početak udara (nulta točka) u trenutku prvog dodira ispitne lutke s uređajem za upravljanje mora se odrediti pomoću zapisa i filmova koji se upotrebljavaju za vrednovanje rezultata ispitivanja;

2.7.1.4.   mjerenje sile: mjerni opseg je 3 920 daN. Silu je potrebno zabilježiti bez iskrivljenja radi pojava frekvencije do 1 000 ciklusa s točnošću od 2,5 % najvećeg mjernog opsega ili ± 5 % stvarne vrijednosti;

2.7.1.5.   poprečna osjetljivost: manja od 5 % mjernog opsega.

3.   BILJEŽENJE REZULTATA

3.1.   Nakon ispitivanja, oštećenja koja pretrpi upravljački mehanizam potrebno je utvrditi i opisati u pisanom izvještaju; treba napraviti fotografiju bočnog i prednjeg pogleda uređaja za upravljanje/stupa upravljača/ploče s instrumentima.

3.2.   Tijekom udara potrebno je zabilježiti zajedničke sile kojima na prsni koš lutke djeluje uređaj za upravljanje izmjerene kako je opisano u točki 2.7.

4.   ISTOVRIJEDNI POSTUPCI ISPITIVANJA

Dopušteni su istovrijedni postupci ispitivanja ako je rezultate iz točke 3. moguće dobiti u potpunosti pomoću alternativnog postupka ili izračunom rezultata alternativnog postupka. Ako se primjeni drukčiji postupak od onog opisanog u točkama 2. i 3., potrebno je dokazati njegovu istovrijednost.

---

(1)  Te mjere odgovaraju ispitnoj lutki koja predstavlja 50 % populacije i odgovara odredbama Nacionalnog centra za zdravstvenu statistiku serija 11., br. 8. Sekretarijata za zdravlje, školstvo i socijalnu skrb Sjedinjenih Američkih Država od 12. svibnja 1967.

Dodatak Prilogu III.

ISPITNA LUTKA

---

PRILOG IV.

---

13/Sv. 038

HR

Službeni list Europske unije

13

---

31975L0323

---

L 147/38

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

20.05.1975.

---

DIREKTIVA VIJEĆA

od 20. svibnja 1975.

o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na električne instalacije poljoprivrednih i šumarskih traktora na kotačima na uređajima za osvjetljivanje ceste i davanje svjetlosnih znakova na alatima, strojevima ili priključnim vozilima namijenjenim za poljoprivredu i šumarstvo

(75/323/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 100.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Skupštine (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

budući da se tehnički zahtjevi prema kojima traktori moraju biti sukladni nacionalnom zakonodavstvu između ostalog odnose na električne instalacije na uređajima za osvjetljivanje ceste i davanje svjetlosnih znakova na alatima, strojevima ili priključnim vozilima;

budući da su ti zahtjevi u pojedinačnim državama članicama različiti; budući da je stoga potrebno da sve države članice uz svoja postojeća pravila ili povrh njih donesu jednake zahtjeve, posebno da bi bilo moguće uvesti postupak EEZ homologacije tipa koji je bio predmet Direktive Vijeća 74/150/EEZ (3) od 4. ožujka 1974. o usklađivanju zakonodavstva država članica o homologaciji tipa poljoprivrednih ili šumarskih traktora koja se primjenjuje za svaki tip traktora;

budući da bi ti tehnički zahtjevi trebali biti oni koje je donijela Međunarodna organizacija za standardizaciju u svojoj preporuci ISO R/1724 – Električni spojevi za vozila sa 6 ili 12V električnom opremom (Prvo izdanje, travanj 1970.),

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

1.   „Poljoprivredni ili šumarski traktor” znači bilo koje motorno vozilo opremljeno kotačima ili gusjenicama s najmanje dvije osi, čija je glavna funkcija vučna snaga i koje je posebno namijenjeno za vuču, guranje, prijevoz ili pogon određenih alata, strojeva ili priključnih vozila namijenjenih za poljoprivrednu ili šumarsku uporabu. Može biti opremljeno za prijevoz tereta ili putnika.

2.   Ova se Direktiva primjenjuje samo na traktore iz prethodnog stavka koji su opremljeni pneumatskim gumama, imaju dvije osi te najveću konstrukcijsku brzinu između 6 i 25 kilometara na sat.

Članak 2.

Ni jedna država članica ne smije odbiti EEZ homologaciju tipa ni nacionalnu homologaciju za traktor zbog razloga vezanih uz električne instalacije na uređajima za osvjetljivanje ceste i davanje svjetlosnih znakova na alatima, strojevima ili priključnim vozilima ako je traktor opremljen električnim instalacijama koje ispunjavaju zahtjeve utvrđene u Prilogu.

Članak 3.

Ni jedna država članica ne smije odbiti registraciju ni zabraniti prodaju ni početak uporabe traktora zbog razloga vezanih uz električne instalacije na uređajima za osvjetljivanje ceste i davanje svjetlosnih znakova na alatima, strojevima ili priključnim vozilima ako je traktor opremljen električnim instalacijama koje ispunjavaju zahtjeve utvrđene u Prilogu.

Članak 4.

Izmjene potrebne za prilagođavanje zahtjeva iz Priloga tehničkom napretku donose se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 13. Direktive 74/150/EEZ.

Članak 5.

1.   Države članice donose odredbe potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom unutar osamnaest mjeseci od njezine objave i o tome odmah obavješćuju Komisiju.

2.   Države članice osiguravaju da se tekstovi glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva dostave Komisiji.

Članak 6.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL C 160, 18.12.1969., str. 29.

(2)  SL C 48, 16.4.1969., str. 21.

(3)  SL L 84, 28.3.1974., str. 10.

---

PRILOG

Traktor mora biti opremljen fiksnom utičnicom sa sedam kontakata u skladu s preporukom ISO R/1724, prvo izdanje, travanj 1970., koja uključuje napajanje električnom energijom od 12 volti uređaja za osvjetljivanje ceste i davanje svjetlosnih znakova na alatima, strojevima ili priključnim vozilima namijenjenim za uporabu u poljoprivredi ili šumarstvu.

---

13/Sv. 038

HR

Službeni list Europske unije

15

---

31992L0002

---

L 034/30

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

13.01.1992.

---

DIREKTIVA KOMISIJE 92/2/EEZ

od 13. siječnja 1992.

o utvrđivanju postupka uzorkovanja i metode analize Zajednice za službenu kontrolu temperature brzo smrznute hrane namijenjene prehrani ljudi

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 89/108/EEZ od 21. prosinca 1988. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na brzo smrznutu hranu namijenjenu prehrani ljudi (1), a posebno njezin članak 11.,

budući da treba kontrolirati temperaturu brzo smrznute hrane;

budući da države članice mogu koristiti druge znanstveno valjane metode uz uvjet da se time ne ometa slobodno kretanje brzo smrznute hrane i da se ne mijenjaju pravila tržišnog natjecanja;

budući da nakon provjere evidencije o temperaturi zraka u skladu s postupcima predviđenim Direktivom Komisije 92/1/EEZ od 13. siječnja 1992. o praćenju temperature brzo smrznute hrane namijenjene prehrani ljudi u prijevoznim sredstvima i skladištima (2) te uzimajući u obzir temperature koje su propisane u članku 5. Direktive 89/108/EEZ, i u slučaju osnovane sumnje, države članice mogu poduzeti destruktivno ispitivanje;

budući da je inspekcija u skladu s Direktivom Vijeća 89/397/EEZ od 14. lipnja 1989. o službenoj kontroli hrane (3), a prvenstveno s njezinim člancima 4. i 14.;

budući da su odredbe predviđene ovom Direktivom u skladu s mišljenjem Stalnog odbora za hranu,

DONIJELA JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

1.   Države članice osiguravaju da se postupak uzorkovanja i metode analize potrebne za službenu kontrolu temperature brzo smrznute hrane provode u skladu s odredbama navedenim u prilozima I. i II. ovoj Direktivi.

2.   Međutim, metoda analize opisana u Prilogu II. ovoj Direktivi može se koristiti samo u slučaju ako nakon inspekcije i dalje postoji osnovana sumnja o premašivanju temperaturnih pragova predviđenih u Direktivi 89/108/EEZ o usklađivanju zakonodavstava država članica o brzo smrznutoj hrani namijenjenoj prehrani ljudi.

Članak 2.

Uvođenje zahtjeva kako je predviđeno u članku 1. stavku 1. i prilozima I. i II. ne sprečava države članice da se koriste drugim znanstveno valjanim metodama, uz uvjet da to ne ometa slobodno kretanje brzo smrznute hrane za koju je utvrđeno da je sukladna propisima pomoću metode opisane u Prilogu II. ovoj Direktivi.

Međutim, u slučaju različitih rezultata, prvenstvo imaju rezultati dobiveni korištenjem metoda Zajednice.

Članak 3.

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 31. srpnja 1993.

One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

2.   Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

Članak 4.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL L 40, 11.2.1989., str. 34.

(2)  SL L 34, 11.2.1992., str. 28.

(3)  SL L 186, 30.6.1989., str. 23.

---

PRILOG I.

POSTUPAK UZORKOVANJA BRZO SMRZNUTE HRANE NAMIJENJENE PREHRANI LJUDI

1.   Izbor jedinica pakovanja za kontrolu

Vrsta i količina izabranih jedinica pakovanja mora biti takva da je njihova temperatura reprezentativna za najtoplije točke pregledavane pošiljke.

1.1.   Hladnjače

Uzorke je potrebno uzimati na nekoliko kritičnih točaka u hladnjači, npr. u blizini vrata (gornja i donja razina), u blizini sredine hladnjače (s donje i gornje razine) i u blizini strujanja povratnog zraka rashladne jedinice. Treba uzeti u obzir vrijeme čuvanja svakog proizvoda (zbog stabilizacije temperature).

1.2.   Prijevoz

a)	Uzorkovanje tijekom prijevoza: Uzorke je potrebno uzeti s vrha i s dna pošiljke pokraj ruba svakih vrata ili para vrata.

b)

Uzorkovanje tijekom istovara: Potrebno je odabrati četiri uzorka između sljedećih kritičnih točaka: — vrha i dna pošiljke uz rub, na mjestu gdje se otvaraju vrata, — vrha zadnjeg kuta (kraja) pošiljke (na točki koja je najudaljenija od rashladne jedinice), — sredine pošiljke, — sredine prednje površine pošiljke (što bliže rashladnoj jedinici), — gornjih i donjih kutova prednje površine pošiljke (što bliže protoka povratnog zraka rashladne jedinice).

1.3.   Rashladne vitrine u maloprodaji

Uzorak je potrebno uzeti na sve tri lokacije koje predstavljaju najtoplije točke u rashladnoj vitrini.

---

PRILOG II.

METODA MJERENJA TEMPERATURE BRZO SMRZNUTE HRANE NAMIJENJENE PREHRANI LJUDI

1.   Područje primjene

U skladu s člankom 1. stavkom 2. točkom 1. Direktive 89/108/EEZ, temperatura u cijelom proizvodu, nakon toplinske stabilizacije, mora se sve vrijeme održavati na – 18 °C ili manje, s mogućim kratkim otklonima prema toplijoj, kako je navedeno u članku 5. Direktive.

2.   Načelo

Mjerenje temperature brzo smrznute hrane predstavlja precizno zapisivanje temperature izabranog uzorka, uzetog u skladu s Prilogom I. pomoću odgovarajuće mjerne opreme.

3.   Definicija temperature

„Temperatura” znači temperatura izmjerena na određenom mjestu dijelom mjernog instrumenta ili uređaja osjetljivog na temperaturu.

4.   Uređaji

4.1.   Termometarska mjerna naprava (uređaj).

4.2.   Instrumenti koji prodiru u proizvod.

Koristi se konični metalni instrument, kao što su čekić za led, ručno svrdlo ili veće svrdlo, koji se lako čiste.

5.   Opća specifikacija instrumenata za mjerenje temperature

Mjerni instrumenti moraju udovoljavati sljedećim specifikacijama:

a)	odzivno vrijeme mora u tri minute dostići 90 % razlike između početnog i konačnog očitanja;

b)	točnost instrumenata mora biti +/– 0,5 °C u rasponu mjerenja od najmanje – 20 °C do + 30 °C;

c)	točnost mjerenja se ne smije promijeniti za više od 0,3 °C za vrijeme rada u rasponu temperature prostora od – 20 °C do + 30 °C;

d)	skala instrumenta mora biti podijeljena na raspone od najmanje 0,1 °C;

e)	točnost mjernog instrumenta treba provjeravati u redovnim vremenskim razmacima;

f)	instrument mora imati valjani kalibracijski certifikat;

g)	temperaturna sonda mora se dati lako čistiti;

h)	temperaturno osjetljivi dijelovi mjernog uređaja moraju biti oblikovani tako da osiguravaju dobar termički dodir s proizvodom;

i)	električna oprema mora biti osigurana od neželjenog utjecaja kondenzacije vlage.

6.   Postupak mjerenja

6.1.   Prethlađenje instrumenata

Sonda za mjerenje temperature i instrument za prodiranje u proizvod trebaju biti ohlađeni prije mjerenja temperature proizvoda.

Metoda za prethodno hlađenje mora osigurati da temperatura obaju instrumenata bude čim više izjednačena s temperaturom proizvoda.

6.2.   Priprema uzoraka za mjerenje temperature

Sonde za mjerenje temperature općenito nisu oblikovane za prodiranje u brzo smrznuti proizvod. Zbog toga je potrebno pomoću prethodno ohlađenog instrumenta za prodiranje napraviti otvor u koji se stavi sonda. Promjer otvora mora tijesno prilijegati uz promjer sonde, a njegova dubina ovisi o vrsti proizvoda (kako je opisano u 6.3.).

6.3.   Mjerenje temperature proizvoda

Pripremu uzorka i mjerenje njegove temperature treba provesti u izabranom hlađenom prostoru u kojem se nalazi uzorak. Mjerenje se provodi na sljedeći način:

a)	ako to dozvoljavaju dimenzije proizvoda, stavi se unaprijed ohlađena sonda u dubinu od 2,5 mm od površine proizvoda;

b)	ako mjerenje u skladu s točkom (a) nije moguće, sondu treba staviti minimalno na dubinu koja iznosi 3 do 4 puta promjera sonde računajući od površine proizvoda;

c)

određenu vrstu hrane zbog njene veličine ili sastava (npr. zeleni grašak) nije moguće bušiti radi određivanja unutarnje temperature. U takvim slučajevima potrebno je odrediti unutarnju temperaturu jedinice pakovanja tako da se primjerena šiljata unaprijed ohlađena sonda stavi u sredinu omota i izmjeri temperatura u dodiru s hranom;

d)	temperatura se očita kad dosegne stalnu vrijednost.

---

13/Sv. 038

HR

Službeni list Europske unije

19

---

31992L0052

---

L 179/129

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

18.06.1992.

---

DIREKTIVA VIJEĆA 92/52/EEZ

od 18. lipnja 1992.

o početnoj i prijelaznoj hrani za dojenčad namijenjenoj izvozu u treće zemlje

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 113.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3),

budući da su pravila Zajednice o početnoj i prijelaznoj hrani za dojenčad utvrđena Direktivom Vijeća 89/398/EEZ od 3. svibnja 1989. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na hranu za posebne prehrambene potrebe (4) u Direktivi Komisije 91/321/EEZ (5);

budući da je, s obzirom na prirodu dotičnih proizvoda, poželjno da pravila Zajednice ili međunarodni standardi u pogledu njihova sastava budu primjenljivi na takvu hranu namijenjenu izvozu u treće zemlje;

budući da je, kako bi se spriječila neodgovarajuća uporaba tih prozvoda koja bi mogla ugroziti zdravlje dojenčadi, također poželjno proširiti primjenu pravila Zajednice na označivanje početne i prijelazne hrane za dojenčad namijenjene izvozu u treće zemlje;

budući da se proizvodi koji su u skladu s Direktivom 91/321/EEZ mogu stavljati na tržište u Zajednici od 1. prosinca 1992.; budući da nijedno zakonodavstvo ne zabranjuje izvoz takvih proizvoda u treće zemlje,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Ova se Direktiva odnosi na početnu i prijelaznu hranu za dojenčad namijenjenu izvozu u treće zemlje kako je definirana u članku 1. stavku 2. točkama (c) i (d) Direktive 91/321/EEZ.

Članak 2.

Države članice osiguravaju da se proizvodi iz članka 1. mogu izvesti iz Zajednice samo ako su u skladu s ovom Direktivom.

Članak 3.

1.   Nijedan drugi proizvod osim početne hrane za dojenčad ne smije se prikazivati prikladnim da kao takav zadovoljava prehrambene potrebe normalne zdrave dojenčadi tijekom prvih četiri do šest mjeseci života.

2.   Osim toga, proizvodi iz članka 1. moraju biti u skladu s:

(a)	člancima 3., 4., 5. i 6. Direktive 91/321/EEZ ili odgovarajućim primjenljivim svjetskim standardima utvrđenim Codexom Alimentariusom;

(b)	člankom 7. stavcima od 2. do 6. Direktive 91/321/EEZ;

(c)	odredbama Direktive Vijeća 89/396/EEZ od 14. lipnja 1989. o oznakama ili znakovima za identifikaciju serije kojoj pripada hrana (6), osim ako država uvoznica ne zahtijeva drukčije ili ako nije drukčije utvrđeno njezinim odredbama.

3.   Ti se proizvodi označavaju na odgovarajućem jeziku i na takav način da se izbjegne svaki rizik zamjene između početne i prijelazne hrane za dojenčad.

4.   Odredbe, zabrane i ograničenja utvrđena člankom 7. stavcima od 2. do 6. Direktive 91/321/EEZ primjenjuju se također na prezentiranje dotičnih proizvoda, a osobito na njihov oblik, izgled ili ambalažu i korištene ambalažne materijale2.

Članak 4.

Države članice donose mjere potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom. One o tome odmah obavješćuju Komisiju. Te se mjere primjenjuju tako da se zabrani izvoz proizvoda koji nisu u skladu s ovom Direktivom, s učinkom od 1. lipnja 1994.

Kada države članice donose ove odredbe, te odredbe prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

Članak 5.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL C 124, 16.5.1992., str. 14. i SL C 155, 20.6.1992., str. 18.

(2)  SL C 125, 18.5.1992.

(3)  SL C 106, 27.4.1992., str. 4.

(4)  SL L 186, 30.6.1989., str. 27.

(5)  SL L 175, 4.7.1991., str. 35.

(6)  SL L 186, 30.6.1989., str. 21. kako je zadnje izmijenjena Direktivom 91/238/EEZ (SL L 107, 27.4.1991., str. 50.).

---

13/Sv. 038

HR

Službeni list Europske unije

21

---

31993L0008

---

L 090/22

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

15.03.1993.

---

DIREKTIVA KOMISIJE 93/8/EEZ

od 15. ožujka 1993.

o izmjeni Direktive Vijeća 82/711/EEZ o određivanju osnovnih pravila potrebnih za ispitivanje migracije sastojaka plastičnih materijala i predmeta koji dolaze u dodir s hranom

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 89/109/EEZ od 21. prosinca 1988. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na materijale i predmete koji dolaze u dodir s hranom (1), a posebno njezin članak 3.,

budući da su mjere Zajednice predviđene ovom Direktivom ne samo potrebne već i neophodne za postizanje ciljeva unutarnjeg tržišta; budući da države članice pojedinačno ne mogu postići te ciljeve, i budući da je njihovo postizanje na razini Zajednice već predviđeno Direktivom 89/109/EEZ;

budući da se Direktivom Komisije 90/128/EEZ od 23. veljače 1990. o plastičnim materijalima i predmetima koji dolaze u dodir s hranom (2), kako je izmijenjena Direktivom 92/39/EEZ (3), predviđa mogućnost provedbe ispitivanja migracije ili na hrani ili na modelnim otopinama hrane, dok se Direktivom Vijeća 82/711/EEZ (4) zahtijeva da se ispitivanja migracije provode samo na modelnim otopinama hrane, osim ako nije službeno usvojena metoda analize koja omogućuje određivanje migracije u hranu; budući da to nepodudaranje može utjecati na pravilnu primjenu direktiva i budući da ga je stoga potrebno ukloniti;

budući da je zbog sve veće uporabe mikrovalnih pećnica potrebno utvrditi nove specifične uvjete ispitivanja;

budući da je potrebno ukloniti mogućnost danu državama članicama da donose nacionalna pravila za ispitivanje na visokim temperaturama kako bi se uklonila postojeća nepodudaranja;

budući da su mjere predviđene ovom Direktivom u skladu s mišljenjem Stalnog odbora za hranu,

DONIJELA JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Direktiva 82/711/EEZ mijenja se kako slijedi:

1.

Članci 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim: „Članak 2. Razine sveukupne i specifične migracije sastojaka materijala i predmeta iz članka 1. u ili na hranu ili modelne otopine hrane ne smiju premašivati granice utvrđene u Direktivi Komisije 90/128/EEZ (5) ili u bilo kojoj drugoj relevantnoj posebnoj direktivi. Članak 3. 1.   Provjera sukladnosti migracije u hranu s migracijskim granicama provodi se pod najekstremnijim uvjetima vremena i temperature predvidivim u stvarnoj uporabi. Provjera sukladnosti migracije u modelne otopine hrane s migracijskim granicama provodi se konvencionalnim ispitivanjima migracije, čija su osnovna pravila utvrđena u Prilogu ovoj Direktivi. 2. (a) Međutim, ako država članica, na temelju novih informacija ili ponovne procjene postojećih informacija provedene nakon donošenja ove Direktive, ima utemeljene razloge da utvrdi da su osnovna pravila za ispitivanja migracije propisana u Prilogu za određeni plastični materijal ili predmet tehnički neprikladna, ili se zbog stvarnih uvjeta uporabe bitno razlikuju od uvjeta ispitivanja navedenih u tablici u Prilogu, ta država članica može, na svojem državnom području i samo u tom posebnom slučaju, privremeno obustaviti primjenu osnovnih pravila iz Priloga i dopustiti uporabu primjerenijih osnovnih pravila. O tome odmah obavješćuje druge države članice i Komisiju i navodi razloge za svoju odluku. (b) Komisija što je prije moguće ispituje razloge koje je dotična država članica navela i savjetuje se s državama članicama u okviru Stalnog odbora za hranu, i zatim odmah daje svoje mišljenje i, ako je potrebno, izmjenjuje ovu Direktivu. U tom slučaju, država članica koja je donijela prikladnija osnovna pravila može ih zadržati do stupanja na snagu navedenih izmjena.

2.	Prilog se zamjenjuje Prilogom ovoj Direktivi.

Članak 2.

Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom od 1. travnja 1994. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove odredbe, te odredbe prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

Članak 3.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL L 40, 11.2.1989., str. 38.

(2)  SL L 75, 21.3.1990., str. 19., ispravljeno u SL L 349, 13.12.1990., str. 26.

(3)  SL L 168, 23.6.1992., str. 21.

(4)  SL L 297, 23.10.1982., str. 26.

(5)  SL L 75, 21.3.1990., str. 19., ispravljeno u SL L 349, 13.12.1990., str. 26.”

---

PRILOG

---

(1)  Karakteristike pročišćenog maslinovog ulja:

—	jodni broj (Wijs) = 80 do 88,

—	indeks refrakcije na 25 °C = 1,4665 do 1,4679,

—	kiselost (izražena u % oleinske kiseline) = najviše 0,5 %,

—	peroksidni indeks (izražen u mili-ekvivalentima kisika na kg ulja) = najviše 10.

(2)  Karakteristike standardne mješavine sintetskih triglicerida, kako je opisano u članku K. Figge-a, ‚Food cosmet. Toxicol’ 10 (1972.) 81.5.

(3)  SL L 372, 31.12.1985., str. 14.

(4)  Koristiti modelnu otopinu C na temperaturi refluksa.

(5)  Koristiti modelnu otopinu D na temperaturi od 150 °C ili 175 °C uz modelne otopine A, B i C koje se, prema potrebi, koriste na temperaturi od 100 °C ili na temperaturi refluksa.”

---

13/Sv. 038

HR

Službeni list Europske unije

25

---

31993L0045

---

L 159/133

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

17.06.1993.

---

DIREKTIVA KOMISIJE 93/45/EEZ

od 17. lipnja 1993.

o proizvodnji nektara bez dodatka šećera ili meda

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 75/726/EEZ od 17. studenoga 1975. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na voćne sokove i određene slične proizvode (1), kako je zadnje izmijenjena Direktivom 89/394/EEZ (2), a posebno njezin članak 1. stavak 7. točku (b) koji predviđa da se u slučaju određenih vrsta voća čiji sok ima visok prirodni sadržaj šećera, nektar može proizvoditi bez dodatka šećera,

budući da voće navedeno u točkama II. i III. Priloga Direktivi 75/726/EEZ, kao i marelice, može imati prirodno visok sadržaj šećera i tako pripasti pod dotičnu kategoriju;

budući da je stoga, kad su ispunjeni uvjeti, primjereno odobriti proizvodnju nektara bez dodatka šećera ili meda;

budući da su, u pogledu opsega i učinaka predviđene radnje, mjere Zajednice predviđene ovom Direktivom ne samo potrebne već i potrebne za ostvarivanje postavljenih ciljeva; budući da države članice pojedinačno ne mogu ostvariti te ciljeve, i budući da su ti ciljevi na razini Zajednice već utvrđeni u Direktivi 75/726/EEZ;

budući da je popis utvrđen ovom Direktivom u skladu s mišljenjem Stalnog odbora za hranu,

DONIJELA JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Voće navedeno u točkama I. i III. Priloga Direktivi 75/726/EEZ, kao i marelice, može se koristiti, zasebno ili pomiješano, za proizvodnju nektara bez dodatka šećera ili meda ako to omogućuje njegov prirodno visok sadržaj šećera.

Članak 2.

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 31. prosinca 1993.

One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

2.   Kad države članice donose te odredbe, te odredbe prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

Članak 3.

Ova je Direktiva upućena državama članicama

---

(1)  SL L 311, 1.12.1975., str. 40.

(2)  SL L 186, 30.6.1989., str. 14.

---

13/Sv. 038

HR

Službeni list Europske unije

26

---

31998D0519

---

L 232/17

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

17.06.1998.

---

ODLUKA KOMISIJE

od 17. lipnja 1998.

o zajedničkom tehničkom propisu za terminalne uređaje s vrlo malim antenskim otvorom (VSAT) koji rade u frekvencijskim pojasevima 11/12/14 GHz

(priopćena pod brojem dokumenta C(1998) 1612)

(Tekst značajan za EGP)

(98/519/EZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu 98/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. veljače 1998. o telekomunikacijskoj terminalnoj opremi i opremi za satelitske zemaljske postaje, uključujući uzajamno priznavanje njihove sukladnosti (1),

budući da je Komisija donijela mjeru za utvrđivanje vrste opreme za satelitske zemaljske postaje za koju je potreban zajednički tehnički propis, kao i pripadajuća izjava o području primjene;

budući da je potrebno donijeti odgovarajuće usklađene norme ili dijelove normi za provedbu bitnih zahtjeva koje je potrebno preoblikovati u zajedničke tehničke propise;

budući da je zajednički tehnički propis koji se donosi ovom Odlukom u skladu s mišljenjem ACTE-a (Odbora za odobravanje terminalne opreme),

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

1.   Ova se Odluka primjenjuje na opremu za satelitske zemaljske postaje obuhvaćenu usklađenom normom iz članka 2. stavka 1.

2.   Ovom se Odlukom uspostavlja zajednički tehnički propis kojim su obuhvaćeni terminalni uređaji s vrlo malim antenskim otvorom (VSAT) koji rade u frekvencijskim pojasevima 11/12/14 GHz.

Članak 2.

1.   Zajednički tehnički propis uključuje usklađene norme koje je pripremilo nadležno tijelo za normiranje za provedbu, u mjeri u kojoj je to moguće, bitnih zahtjeva iz članka 17. Direktive 98/13/EZ. Upućivanje na normu navedeno je u Prilogu.

2.   Oprema za satelitske zemaljske postaje obuhvaćena ovom Odlukom mora biti u skladu sa zajedničkim tehničkim propisom iz stavka 1., mora ispunjavati bitne zahtjeve iz članka 5. točke (a) Direktive 98/13/EZ i mora ispunjavati zahtjeve svih drugih direktiva koje se primjenjuju, a posebno direktiva Vijeća 73/23/EEZ (2) i 89/336/EEZ (3).

Članak 3.

U vezi s opremom za satelitske zemaljske postaje iz članka 1. stavka 1. ove Odluke, prijavljena tijela koja su imenovana za provedbu postupaka iz članka 10. Direktive 98/13/EZ primjenjuju ili osiguravaju primjenu usklađene norme iz Priloga nakon stupanja na snagu ove Odluke.

Članak 4.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

---

(1)  SL L 74, 12.3.1998., str. 1.

(2)  SL L 77, 26.3.1973., str. 29.

(3)  SL L 139, 23.5.1989., str. 19.

---

PRILOG

Upućivanje na važeću usklađenu normu

Usklađena norma iz članka 2. Odluke glasi:

Satelitske zemaljske postaje i sustavi (SES)

terminalni uređaji s vrlo malim antenskim otvorom (VSAT); satelitske zemaljske postaje samo za odašiljanje, za odašiljanje/prijam ili samo za prijam koje rade u frekvencijskim pojasevima 11/12/14 GHz

ETSI

Europski institut za telekomunikacijske norme

Tajništvo ETSI-ja

TBR (tehnička osnova za propis) 28 – prosinac 1997.

(bez predgovora)

Dodatne informacije

Europski institut za telekomunikacijske norme priznat je u skladu s Direktivom Vijeća 83/189/EEZ (1).

Gore navedena usklađena norma izrađena je u skladu s punomoći koja je izdana u skladu s odgovarajućim postupcima iz Direktive 83/189/EEZ.

Cijeli tekst gore navedene usklađene norme moguće je dobiti pri:

European Telecommunications Standards Institute (Europskom institutu za telekomunikacijske norme) 650, route des Lucioles F-06921 Sophia Antipolis Cedex

European Commission (Europskoj komisiji) DG XIII/A/2 — (BU 31, 1/7) Rue de la Loi/Wetstraat 200 B-1049 Bruxelles

ili pri bilo kojoj drugoj organizaciji koja je odgovorna za objavu normi ETSI-ja; popis organizacija nalazi se na internetskoj stranici www.ispo.cec.be.

---

(1)  SL L 109, 26.4.1983., str. 8.

---

13/Sv. 038

HR

Službeni list Europske unije

28

---

31998D0520

---

L 232/19

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

17.06.1998.

---

ODLUKA KOMISIJE

od 17. lipnja 1998.

o zajedničkom tehničkom propisu za primarni pristup paneuropskoj digitalnoj mreži s integriranim uslugama (ISDN) (Izmjena 1.)

(priopćena pod brojem dokumenta C(1998) 1613)

(Tekst značajan za EGP)

(98/520/EZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu 98/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. veljače 1998. o telekomunikacijskoj terminalnoj opremi i opremi satelitskih zemaljskih postaja, uključujući uzajamno priznavanje njihove sukladnosti (1),

budući da je Komisija donijela mjeru za utvrđivanje vrste terminalne opreme za koju je potreban zajednički tehnički propis, kao i pripadajuća izjava o području primjene;

budući da je potrebno donijeti odgovarajuće harmonizirane norme ili dijelove normi za provedbu bitnih zahtjeva koje je potrebno preoblikovati u zajednički tehnički propis;

budući da je, kako bi se proizvođačima osigurao pristup tržištu, neophodno omogućiti prijelazne sporazume u vezi s opremom koja je odobrena na temelju Odluke Komisije 95/347/EZ (2);

budući da je zajednički tehnički propis koji se donosi ovom Odlukom u skladu s mišljenjem ACTE-a (Odbora za odobravanje terminalne opreme),

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

1.   Ova se Odluka primjenjuje na terminalnu opremu koja je namijenjena za spajanje na javnu telekomunikacijsku mrežu i koja je obuhvaćena harmoniziranom normom iz članka 2. stavka 1.

2.   Ovom se Odlukom uspostavljaju zajednički tehnički propis kojim su obuhvaćena tehnička svojstva, zahtjevi vezani uz električna i mehanička sučelja te protokol za kontrolu pristupa koje mora osigurati terminalna oprema koju je moguće spojiti i koju su proizvođač ili njegov predstavnik namijenili za spajanje na referentnu točku T ili istodobno na točke S i T za primarni pristup na sučelju s javnom telekomunikacijskom mrežom, a ta je referentna točka predstavljena kao točka primarnog pristupa paneuropskom ISDN-u (Euro-ISDN).

Članak 2.

1.   Zajednički tehnički propis uključuje harmoniziranu normu koju je pripremilo nadležno tijelo za normiranje za provedbu, u mjeri u kojoj je to je moguće, bitnih zahtjeva iz članka 5. točaka (c), (d) i (f) Direktive 98/13/EZ. Upućivanje na tu normu navedeno je u Prilogu.

2.   Terminalna oprema obuhvaćena ovom Odlukom mora biti u skladu sa zajedničkim tehničkim propisom iz stavka 1., mora ispunjavati bitne zahtjeve iz članka 5. točaka (a) i (b) Direktive 98/13/EZ te mora ispunjavati zahtjeve svih drugih direktiva koje se primjenjuju, a osobito direktiva Vijeća 73/23/EEZ (3) i 89/336/EEZ (4).

Članak 3.

Prijavljena tijela imenovana za provedbu postupaka iz članku 10. Direktive 98/13/EZ, u vezi s terminalnom opremom iz članka 1. stavka 1. ove Odluke primjenjuju ili osiguravaju primjenu harmonizirane norme iz Priloga nakon stupanja na snagu ove Odluke.

Članak 4.

1.   Odluka 97/347/EZ stavlja se izvan snage s učinkom od 20. svibnja 1998.

2.   Odluka Komisije 94/796/EZ (5) stavlja se izvan snage s učinkom od 20. svibnja 1998.

3.   Terminalna oprema odobrena u skladu s odlukama 97/347/EZ i 94/796/EZ može se nastaviti stavljati na tržište i u uporabu.

Članak 5.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

---

(1)  SL L 74, 12.3.1998., str. 1.

(2)  SL L 148, 6.6.1997., str. 24.

(3)  SL L 77, 26.3.1973., str. 29.

(4)  SL L 139, 23.5.1989., str. 19.

(5)  SL L 329, 20.12.1994., str. 1.

---

PRILOG

Upućivanje na važeću harmoniziranu normu

Harmonizirana norma navedena u članku 2. Odluke glasi:

Digitalna mreža s integriranim uslugama (ISDN);

priključni zahtjevi za terminalnu opremu za spajanje na ISDN putem primarnog pristupa ISDN

ETSI

Europski institut za telekomunikacijske norme

Tajništvo ETSI-ja

TBR (tehnička osnova za propis) 4: studeni 1995. kako je izmijenjen TBR-om 4 A1 – prosinac 1997.

(bez predgovora)

Dodatne informacije

Europski institut za telekomunikacijske norme priznat je u skladu s Direktivom Vijeća 83/189/EEZ (1).

Gore navedena harmonizirana norma izrađena je u skladu s punomoći koja je izdana u skladu s odgovarajućim postupcima iz Direktive 83/189/EEZ.

Cijeli tekst gore navedene harmonizirane norme može se dobiti pri:

European Telecommunications Standards Institute (Europskom institutu za telekomunikacijske norme) 650, route des Lucioles F-06921 Sophia Antipolis Cedex

European Commission (Europskoj komisiji) DG XIII/A/2 - (BU 31, 1/7) Rue de la Loi/Wetstraat 200 B-1049 Bruxelles

ili pri bilo kojoj drugoj organizaciji koja je odgovorna za objavu normi ETSI-ja; popis organizacija nalazi se na internetskoj stranici www.ispo.cec.be.

---

(1)  SL L 109, 26.4.1983., str. 8.

---

13/Sv. 038

HR

Službeni list Europske unije

31

---

31998D0521

---

L 232/22

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

17.06.1998.

---

ODLUKA KOMISIJE

od 17. lipnja 1998.

o zajedničkom tehničkom propisu za paketnu mrežu ISDN s osnovnim pristupom ISDN

(priopćena pod brojem dokumenta C(1998) 1614)

(Tekst značajan za EGP)

(98/521/EZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu 98/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. veljače 1998. o telekomunikacijskoj terminalnoj opremi i opremi za satelitske zemaljske postaje, uključujući uzajamno priznavanje njihove sukladnosti (1),

budući da je Komisija donijela mjeru za utvrđivanje vrste terminalne opreme za koju je potreban zajednički tehnički propis, kao i pripadajuća izjava o području primjene;

budući da treba donijeti odgovarajuće usklađene norme ili dijelove normi za provođenje bitnih zahtjeva koje je potrebno preoblikovati u zajedničke tehničke propise;

budući da je nužno omogućiti prijelazne sporazume u vezi s opremom koja je odobrena na temelju nacionalnih propisa za homologaciju kako bi se proizvođačima osigurao neprekinut pristup tržištu;

budući da je zajednički tehnički propis koji se ovom Odlukom donosi u skladu s mišljenjem ACTE-a,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

1.   Ova se Odluka primjenjuje na terminalnu opremu koja je namijenjena za spajanje na javnu telekomunikacijsku mrežu i koja je obuhvaćena usklađenom normom iz članka 2. stavka 1.

2.   Ovom se Odlukom utvrđuje zajednički tehnički propis kojim su obuhvaćena tehnička svojstva, zahtjevi vezani uz električna i mehanička sučelja te protokol za kontrolu pristupa koje mora osigurati terminalna oprema koju je moguće spojiti i koju su proizvođač ili njegov predstavnik namijenili za spajanje na referentnu točku T ili istodobno na točke S i T za osnovni pristup na sučelju s javnom telekomunikacijskom mrežom, a ta je referentna točka predstavljena kao točku osnovnog pristupa paneuropskom ISDN-u (Euro-ISDN) i namijenjena je za pozive podržane u osnovnom paketu usluga na zahtjev.

Članak 2.

1.   Zajednički tehnički propis uključuje usklađenu normu koju je izradilo odgovarajuće tijelo za normiranje za provedbu, u mjeri u kojoj je to moguće, bitnih zahtjeva iz članka 5. točaka (c) do (f) Direktive 98/13/EZ. Upućivanje na tu normu navedeno je u Prilogu.

2.   Terminalna oprema obuhvaćena ovom Odlukom mora biti u skladu sa zajedničkim tehničkim propisom iz stavka 1., mora ispunjavati bitne zahtjeve iz članka 5. točaka (a) i (b) Direktive 98/13/EZ te mora ispunjavati zahtjeve svih drugih direktiva koje se primjenjuju, a posebno Direktiva Vijeća 73/23/EEZ (2) i 89/336/EEZ (3).

Članak 3.

Prijavljena tijela koja su imenovana za provedbu postupaka iz članka 10. Direktive 98/13/EZ, u vezi s terminalnom opremom iz članka 1. stavka 1. ove Odluke, primjenjuju ili osiguravaju primjenu usklađene norme iz Priloga nakon stupanja na snagu ove Odluke.

Članak 4.

1.   Nacionalni propisi za homologaciju, koji obuhvaćaju opremu obuhvaćenu usklađenom normom iz Priloga, stavljaju se izvan snage tri mjeseca nakon stupanja na snagu ove Odluke.

2.   Terminalna oprema odobrena prema takvim nacionalnim propisima za homologaciju može se nastaviti stavljati na tržište i u uporabu.

Članak 5.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

---

(1)  SL L 74, 12.3.1998., str. 1.

(2)  SL L 77, 26.3.1973., str. 29.

(3)  SL L 139, 23.5.1989., str. 19.

---

PRILOG

Upućivanje na važeću usklađenu normu

Usklađena norma iz članka 2. ove Odluke glasi:

Digitalna mreža s integriranim uslugama (ISDN)

priključni zahtjevi za paketnu terminalnu opremu za spajanje na ISDN putem osnovnog pristupa ISDN

ETSI

Europski institut za telekomunikacijske norme

Tajništvo ETSI-ja

TBR 33 – prosinac 1997.

(bez predgovora)

Dodatne informacije

Europski institut za telekomunikacijske norme priznat je u skladu s Direktivom Vijeća 83/189/EEZ (1).

Gore navedena usklađena norma izrađena je u skladu s punomoći koja je izdana u skladu s odgovarajućim postupcima iz Direktive 83/189/EEZ.

Cijeli tekst gore navedene usklađene norme moguće je dobiti pri:

European Telecommunications Standards Institute (Europskom institutu za telekomunikacijske norme) 650, route des Lucioles F-06921 Sophia Antipolis Cedex

European Commission (Europskoj komisiji) DG XIII/A/2 - (BU 31, 1/7) Rue de la Loi/Wetstraat 200 B-1049 Bruxelles

ili pri bilo kojoj drugoj organizaciji koja je odgovorna za objavu normi ETSI-ja; popis organizacija nalazi se na internetskoj stranici www.ispo.cec.be.

---

(1)  SL L 109, 26.4.1983., str. 8.

---

13/Sv. 038

HR

Službeni list Europske unije

34

---

31999L0018

---

L 097/82

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

18.03.1999.

---

DIREKTIVA KOMISIJE 1999/18/EZ

od 18. ožujka 1999.

o prilagodbi tehničkom napretku Direktive Vijeća 76/762/EEZ o prednjim svjetlima za maglu za motorna vozila i žaruljama sa žarnim nitima za takva svjetla

(Tekst značajan za EGP)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 70/156/EEZ od 6. veljače 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na homologaciju tipa motornih vozila i njihovih prikolica (1), kako je zadnje izmijenjena Direktivom 98/91/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (2), a posebno njezin članak 13. stavak 2.,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 76/762/EEZ od 27. lipnja 1976. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na prednja svjetla za maglu i žarulje sa žarnim nitima za takva svjetla (3), kako je zadnje izmijenjena Aktom o pristupanju Austrije, Finske i Švedske, a posebno njezin članak 10.,

(1)	budući da je Direktiva 76/762/EEZ jedna od posebnih direktiva o EZ postupku homologacije tipa utvrđenom Direktivom 70/156/EEZ; budući da se stoga odredbe iz Direktive 70/156/EEZ o sustavima, sastavnim dijelovima i zasebnim tehničkim jedinicama vozila primjenjuju na Direktivu 76/762/EEZ;

(2)

budući da posebno članak 3. stavak 4. i članak 4. stavak 3. Direktive 70/156/EEZ zahtijevaju da svaka posebna direktiva sadrži i priloženi opisni dokument i potvrdu o homologaciji tipa na temelju Priloga VI. Direktivi 70/156/EEZ da bi ta homologacija mogla biti računalno obrađena; budući da potvrda o homologaciji tipa predviđena Direktivom 76/762/EEZ mora biti na odgovarajući način izmijenjena;

(3)

budući da postupci moraju biti pojednostavljeni da bi zadržali istovjetnost, predviđenu člankom 9. stavkom 2. Direktive 70/156/EEZ, između posebnih direktiva i odgovarajućih pravilnika Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu kada se navedeni pravilnici izmijene; budući da, kao prvi korak, tehnički zahtjevi Direktive 76/762/EEZ moraju biti zamijenjeni onima iz UN-ECE Pravilnika br. 19 putem uzajamnog upućivanja;

(4)	budući da je potrebno osigurati da zahtjevi Direktive Vijeća 76/756/EEZ (4), kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 97/28/EZ (5), te Direktive Vijeća 76/761/EEZ (6), kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 1999/17/EZ (7), budu ispunjeni;

(5)	budući da su mjere predviđene ovom Direktivom u skladu s mišljenjem Odbora za prilagodbu tehničkom napretku osnovanog Direktivom 70/156/EEZ,

DONIJELA JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Direktiva 76/762/EEZ mijenja se kako slijedi:

1.	naslov se zamjenjuje sljedećim: „o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na prednja svjetla za maglu za motorna vozila”;

2.	prvi stavak članka 2. zamjenjuje se sljedećim: „1.   Svaka država članica dodjeljuje EZ homologaciju tipa sastavnih dijelova za svaki tip stražnjeg svjetla za maglu koji zadovoljava zahtjeve sastavljanja i ispitivanja navedene u odgovarajućim prilozima.”;

3.	prvi stavak članka 2. zamjenjuje se sljedećim: „Države članice izdaju proizvođaču EZ oznaku homologacije tipa sastavnog dijela koja je u skladu s modelom prikazanim u Prilogu I. Dodatku 3. za svaki tip prednjeg svjetla za maglu koji odobre u skladu s člankom 1.”;

4.	članak 4. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 4. Nadležna tijela država članica obavješćuju se međusobno, putem postupaka određenih u članku 4. stavku 6. Direktive 70/156/EEZ, o svakoj homologaciji koju su odobrila, odbila ili povukla na temelju ove Direktive.”;

5.

članak 9. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 9. Za potrebe ove Direktive, pojam „vozilo” znači svako motorno vozilo namijenjeno uporabi na cesti, sa ili bez karoserije, s najmanje četiri kotača i najvećom brzinom većom od 25 km na sat i njegovim prikolicama, s iznimkom vozila koja voze po tračnicama te traktora za poljoprivredu i šumarstvo i svih pokretnih strojeva.”;

6.	prilozi se zamjenjuju tekstom u Prilogu ovoj Direktivi.

Članak 2.

1.   Od 1. listopada 1999., ili, u slučaju da je objavljivanje tekstova na koje se upućuje u članku 3. odgođeno za razdoblje nakon 1. travnja 1999., šest mjeseci nakon stvarnog datuma izdavanja tih tekstova, države članice ne smiju, zbog razloga koji se odnose na stražnja svjetla za maglu:

—	odbiti, s obzirom na tip vozila ili tip prednjih svjetala za maglu, dodjeljivanje EZ homologacije tipa ni nacionalne homologacije, ni

—

zabraniti registraciju, prodaju ni stavljanje u uporabu vozila, ni prodaju ni stavljanje u uporabu prednjih svjetala za maglu, pod uvjetom da prednja svjetla za maglu zadovoljavaju zahtjeve Direktive 76/762/EEZ, kako je izmijenjena ovom Direktivom, te da su, što se tiče vozila, postavljena u skladu sa zahtjevima navedenim u Direktivi 76/756/EEZ.

2.   Države članice od 1. travnja 2000.:

—	više ne dodjeljuju EZ homologaciju tipa, te

—	mogu odbiti dodjeljivanje nacionalne homologacije

za svaki tip vozila s obzirom na prednja svjetla za maglu te za svaki tip prednjih svjetala za maglu ako nisu ispunjeni zahtjevi Direktive 76/762/EEZ, kako je izmijenjena ovom Direktivom.

3.   Od 1. travnja 2001. zahtjevi Direktive 76/762/EEZ o prednjim svjetlima za maglu kao sastavnim dijelovima, kako je izmijenjena ovom Direktivom, primjenjuju se za potrebe članka 7. stavka 2. Direktive 70/156/EEZ.

4.   Neovisno o stavcima 2. i 3., za potrebe zamjenskih dijelova, države članice nastavljaju dodjeljivati EZ homologaciju tipa prednjih svjetala za maglu te dozvoljavaju njihovu prodaju i stavljanje u uporabu, u skladu s prethodnim verzijama Direktive 76/762/EEZ pod uvjetom da su ta prednja svjetla za maglu:

—	namijenjena za ugrađivanje u vozila koja su već u uporabi, i

—	da ispunjavaju zahtjeve one Direktive koja se primjenjivala kada je vozilo bilo prvi put registrirano.

Članak 3.

Stavci i prilozi Pravilnika UN-ECE br. 19 navedeni u Prilogu II. točki 1. objavljeni su u Službenom listu Europskih zajednica prije 1. travnja 1999.

Članak 4.

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do 1. listopada 1999.; no ako se objavljivanje tekstova koji se navode u članku 3. odgađa za razdoblje nakon 1. travnja 1999., države članice pridržavaju se ove obaveze šest mjeseci od stvarnog datuma objavljivanja ovih tekstova. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Države članice primjenjuju te odredbe od 1. listopada 1999., ili u slučaju da se objavljivanje tekstova navedenih u članku 3. odgađa za razdoblje nakon 1. travnja 1999., šest mjeseci od stvarnog datuma objavljivanja tih tekstova.

Kada države članice donose ove propise, oni prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 5.

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 6.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL L 42, 23.2.1970., str. 1.

(2)  SL L 11, 16.1.1999., str. 25.

(3)  SL L 262, 27.9.1976., str. 122.

(4)  SL L 262, 27.9.1976., str. 1.

(5)  SL L 171, 30.6.1997., str. 1.

(6)  SL L 262, 27.9.1976., str. 96.

(7)  SL L 97, 12.4.1999., str. 45.

---

PRILOG

---

(1)  Dokumenata koji se navode u stavku 1. Priloga II. ovoj Direktivi.

(2)  

E/ECE/324	Rev. 1/Dopuna 18/Rev. 3.
E/ECE/TRANS/505

(3)  

E/ECE/324	Rev. 1/Dopuna 18/Rev 3/Izmjena 1.
E/ECE/TRANS/505

(4)  

E/ECE/324	Rev. 1/Dopuna 18/Rev. 3/Izmjena 2.
E7ECE/TRANS/505

(5)  TRANS/WP. 29/568.

(6)  TRANS/WP. 29/617.

---

13/Sv. 038

HR

Službeni list Europske unije

50

---

31999L0093

---

L 013/12

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

13.12.1999.

---

DIREKTIVA 1999/93/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 13. prosinca 1999.

o okviru Zajednice za elektroničke potpise

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 47. stavak 2. i članke 55. i 95.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (3),

u skladu s postupkom utvrđenim člankom 251. Ugovora (4),

budući da:

(1)	Komisija je 16. travnja 1997. predstavila Europskom parlamentu, Vijeću, Gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija Komunikaciju u vezi s europskom inicijativom u elektroničkoj trgovini.

(2)	Komisija je 8. listopada 1997. predstavila Europskom parlamentu, Vijeću, Gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija Komunikaciju u vezi s pružanjem sigurnosti i povjerenja u elektroničkoj komunikaciji – prema europskome okviru za digitalne potpise i kodiranje.

(3)	Vijeće je 1. prosinca 1997. pozvalo Komisiju da preda, čim je prije moguće, prijedlog Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o digitalnim potpisima.

(4)

Elektronička komunikacija i trgovina zahtijevaju „elektroničke potpise” i njima pripadajuće usluge kojima se omogućuje utvrđivanje autentičnosti podataka; različita pravila u odnosu na pravno priznavanje elektroničkih potpisa te ovlašćivanje davatelja usluga certificiranja u državama članicama mogu stvoriti značajnu prepreku uporabi elektroničkih komunikacija i elektroničke trgovine; s druge strane, jasan okvir Zajednice u vezi s uvjetima koji se primjenjuju na elektroničke potpise pojačat će povjerenje u nove tehnologije i njihovu opću prihvaćenost; zakonodavstvo u državama članicama ne bi trebalo sprečavati slobodno kretanje robe i usluga na unutarnjem tržištu.

(5)

Treba promicati interoperabilnost proizvoda za izradu elektroničkog potpisa; u skladu s člankom 14. Ugovora, unutarnje tržište čini područje bez unutarnjih granica u kojemu je osigurano slobodno kretanje robe; osnovnim zahtjevima, specifičnim za proizvode s elektroničkim potpisom, mora se udovoljiti s ciljem omogućivanja slobodnog kretanja unutar unutarnjeg tržišta te s ciljem jačanja povjerenja u elektroničke potpise, ne dovodeći u pitanje Uredbu Vijeća (EZ) br. 3381/94 od 19. prosinca 1994. o uspostavljanju režima Zajednice za kontrolu izvoza robe s dvojnom namjenom (5) te Odluku Vijeća 94/942/ZVSP od 19. prosinca 1994. u vezi sa zajedničkim djelovanjem koje je usvojilo Vijeće, koja se odnosi na kontrolu izvoza robe s dvojnom namjenom (6).

(6)	Ovom se Direktivom ne usklađuje pružanje usluga koje se odnose na tajnost informacija onda kada su one pokrivene nacionalnim odredbama koje se bave javnom politikom ili javnom sigurnošću.

(7)

Unutarnje tržište omogućuje slobodno kretanje osoba, što ima za posljedicu to da državljani i osobe koje borave u Europskoj uniji imaju sve veću potrebu za kontaktiranjem s nadležnim tijelima drugih država članica, osim onih u kojima borave; dostupnost elektroničke komunikacije može biti od velike pomoći s tim u vezi.

(8)	Ubrzan tehnološki razvoj te globalni karakter interneta zahtijevaju pristup koji je otvoren različitim tehnologijama i uslugama koje omogućuju utvrđivanje autentičnosti podataka elektroničkim putem.

(9)

Elektronički potpisi koristit će se u najrazličitijim okolnostima i primjenama, što će imati za posljedicu širok spektar novih usluga i proizvoda povezanih s elektroničkim potpisima ili koji ih koriste; definicija takvih proizvoda i usluga ne bi se trebala ograničiti na izdavanje i upravljanje certifikatima, već bi također trebala uključiti bilo koju drugu uslugu i proizvod koji koriste elektroničke potpise, odnosno koji su podređeni elektroničkim potpisima, poput usluga registracije, usluge izdavanja vremenskog žiga, imenički servisi, računalne usluge ili savjetodavne usluge koje se odnose na elektroničke potpise.

(10)

Unutarnje tržište omogućuje davateljima usluga certificiranja razvoj njihovih prekograničnih aktivnosti s ciljem povećanja njihove konkurentnosti, čime bi se potrošačima i tvrtkama pružile nove mogućnosti razmjene informacija i trgovine elektroničkim putem u sigurnom okružju, neovisno o granicama; kako bi se potaknulo pružanje usluga certificiranja putem otvorenih mreža na razini cijele Zajednice, davatelji usluga certificiranja trebaju imati slobodu pružanja svojih usluga bez prethodnog odobrenja; prethodno odobrenje predstavlja ne samo bilo koje dopuštenje pri čemu predmetni davatelj usluga certificiranja mora dobiti odluku od strane državnih tijela prije no što mu se omogući pružanje svojih usluga certificiranja, već i bilo koju drugu mjeru koja ima isti učinak.

(11)

Dragovoljni programi ovlašćivanja, koji imaju za cilj povećati razinu pružanja usluga, mogu ponuditi davateljima usluga certificiranja prikladan okvir za daljnji razvoj njihovih usluga s ciljem dosezanja one razine povjerenja, sigurnosti i kakvoće koju zahtijeva tržište u razvoju; takvi programi trebaju ohrabriti razvoj najbolje prakse među davateljima usluga certificiranja; davateljima usluga certificiranja treba ostaviti slobodu pridržavanja i izvlačenja koristi od takvih programa ovlašćivanja.

(12)

Usluge certificiranja mogu se ponuditi ili od strane javnog subjekta ili od strane pravne, odnosno fizičke osobe, kada je osnovan u skladu s nacionalnim zakonom; budući da države članice ne bi trebale zabranjivati davateljima usluga certificiranja djelovanje izvan dragovoljnih programa ovlašćivanja; treba omogućiti da takvi programi ovlašćivanja ne umanjuju tržišno natjecanje kod usluga certificiranja.

(13)

Države članice mogu odlučiti na koji način omogućuju nadzor nad udovoljavanjem odredbama utvrđenim ovom Direktivom; ova Direktiva ne isključuje uspostavljanje sustava nadzora zasnovanih na privatnom sektoru; ova Direktiva ne obvezuje davatelje usluga certificiranja da se prijave da budu nadzirani pod bilo kojim programom ovlašćivanja koji se primjenjuje.

(14)	Važno je postići uravnoteženost između potreba potrošača i potreba tvrtki.

(15)

Prilog III. pokriva zahtjeve za sigurnim sredstvima za izradu potpisa kako bi se omogućilo funkcioniranje naprednih elektroničkih potpisa; on ne pokriva cjelokupno okružje sustava u kojemu takva sredstva djeluju; funkcioniranje unutarnjeg tržišta zahtijeva od Komisije i država članica hitro djelovanje kako bi se omogućilo određivanje tijela koja su zadužena za ocjenu usklađenosti sigurnih uređaja za izradu potpisa s Prilogom III.; ocjena skladnosti mora biti pravovremena i učinkovita kako bi se udovoljilo potrebama tržišta.

(16)

Ova Direktiva doprinosi uporabi i pravnom priznavanju elektroničkih potpisa unutar Zajednice; nije potreban regulatorni okvir za elektroničke potpise koji se koriste isključivo unutar sustava, a koji se zasnivaju na dragovoljnim sporazumima između određenog broja učesnika prema privatnom pravu; sloboda stranaka da među sobom dogovore uvjete pod kojima prihvaćaju podatke potpisane elektroničkim putem treba se poštovati u onoj mjeri u kojoj to dopušta nacionalno pravo; potrebno je priznati pravnu učinkovitost elektroničkih potpisa koji se koriste u takvim sustavima i njihovu dopustivost kao dokaza u sudskim postupcima.

(17)

Ova Direktiva ne nastoji uskladiti nacionalna pravila koja se odnose na ugovorno pravo, posebno izradu i djelovanje ugovora, odnosno drugih formalnosti koji nisu ugovorne prirode a koji se odnose na potpise; iz tog razloga odredbe koje se odnose na pravne učinke elektroničkih potpisa ne bi trebale dovoditi u pitanje zahtjeve u vezi s oblikom utvrđenim nacionalnim pravom u vezi sa sklapanjem ugovora ili pravilima kojima se utvrđuje gdje se ugovor sklapa.

(18)	Spremanje i kopiranje podataka za izradu elektroničkog potpisa moglo bi predstavljati prijetnju pravnoj valjanosti elektroničkih potpisa.

(19)	Elektronički potpisi koristit će se u javnome sektoru unutar nacionalnih uprava i uprava Zajednice te u komunikaciji između takvih uprava s građanima i gospodarskim djelatnicima, na primjer u slučajevima javne nabave, oporezivanja, socijalne sigurnosti, subjektima i pravosudnog sustava.

(20)

Usklađeni kriteriji koji se odnose na pravne učinke elektroničkih potpisa očuvat će koherentan pravni okvir diljem Zajednice; nacionalno pravo utvrđuje različite zahtjeve za pravnu valjanost vlastoručnih potpisa; budući da se certifikati mogu rabiti kako bi se potvrdio identitet osobe koja se potpisuje elektroničkim putem; napredni elektronički potpisi koji se zasnivaju na kvalificiranim certifikatima imaju za cilj višu razinu sigurnosti; napredni elektronički potpisi koji se zasnivaju na kvalificiranom certifikatu te koje je izradilo sredstvo za izradu sigurnih potpisa mogu se smatrati pravno jednakima vlastoručnim potpisima samo ako su ispunjeni uvjeti za vlastoručne potpise.

(21)

Kako bi se dao doprinos općoj prihvaćenosti metoda elektroničkog utvrđivanja autentičnosti, treba omogućiti da se elektronički potpisi mogu koristiti kao dokaz u sudskim postupcima u svim državama članicama; pravno se priznavanje elektroničkih potpisa treba zasnivati na objektivnim kriterijima te ne treba biti vezano uz odobrenje predmetnog davatelja usluga certificiranja; nacionalno pravo upravlja pravnim sferama u kojima se elektronički dokumenti i elektronički potpisi mogu koristiti; ova Direktiva ne dovodi u pitanje ovlasti nacionalnog suda da donese odluku u vezi s udovoljavanjem odredbama ove Direktive te ne utječe na nacionalna pravila koja se odnose na slobodno sudačko razmatranje dokaza.

(22)	Davatelji usluga certificiranja koji pružaju usluge certificiranja javnosti podložni su nacionalnim pravilima u pogledu odgovornosti.

(23)	Razvoj međunarodne elektroničke trgovine zahtijeva prekogranične dogovore koji uključuju treće zemlje; kako bi se osigurala interoperabilnost na globalnoj razini, od koristi bi bili sporazumi o multilateralnim pravilima s trećim zemljama o međusobnom priznavanju usluga certificiranja.

(24)	Kako bi se povećalo povjerenje korisnika u elektroničku komunikaciju i elektroničku trgovinu, davatelji usluga certificiranja moraju voditi računa o zakonskim propisima koji uređuju zaštitu podataka te osobnu privatnost.

(25)	Odredbe o uporabi pseudonima u certifikatima ne bi trebale sprečavati države članice da zahtijevaju identifikaciju osoba prema pravu Zajednice ili nacionalnom pravu.

(26)	Mjere potrebne za provedbu ove Direktive treba usvojiti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (7).

(27)

Dvije godine nakon njezine provedbe, Komisija će revidirati ovu Direktivu kako bi se, inter alia, omogućilo da napredak tehnologije ili promjene u pravnom okružju nisu stvorile prepreke ostvarivanju ciljeva zacrtanih u ovoj Direktivi; ona bi trebala razmotriti implikacije iz srodnih tehničkih područja te podnijeti izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o ovoj temi.

(28)

U skladu s načelima supsidijarnosti i razmjernosti utvrđenim člankom 5. Ugovora, cilj stvaranja usklađenog pravnog okvira za pružanje elektroničkih potpisa i pripadajućih usluga ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se stoga može na bolji način ostvariti na razini Zajednice; ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Područje primjene

Svrha je ove Direktive olakšati uporabu elektroničkih potpisa te doprinijeti njihovom pravnom priznavanju. Njome se uspostavlja pravni okvir za elektroničke potpise i određene usluge certificiranja s ciljem omogućivanja pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta.

Ona ne pokriva aspekte povezane sa sklapanjem i valjanošću ugovora ili drugih pravnih obveza gdje postoje zahtjevi koji se odnose na njihov oblik propisani nacionalnim pravom ili pravom Zajednice, niti utječe na pravila i ograničenja sadržana u nacionalnom pravu ili pravu Zajednice koji propisuje uporabu dokumenata.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Direktive:

1.	„elektronički potpis” znači podaci u elektroničkom obliku koji su pridruženi ili su logički povezani s drugim podacima u elektroničkom obliku te koji služe kao metoda utvrđivanja autentičnosti;

2.

„napredan elektronički potpis” znači elektronički potpis koji udovoljava sljedećim zahtjevima: (a) na jedinstven je način povezan s potpisnikom; (b) u mogućnosti je identificirati potpisnika; (c) stvoren je uporabom sredstava koji potpisniku omogućuju isključivu kontrolu nad njima; i (d) povezan je s podacima na koje se odnosi na takav način da se bilo koja naknadna izmjena podataka može otkriti;

3.	„potpisnik” znači osoba koja posjeduje sredstvo za izradu potpisa te koja djeluje u svoje vlastito ime ili u ime fizičke ili pravne osobe ili tijela koje predstavlja;

4.	„podaci za izradu potpisa” znači jedinstveni podaci, poput kodova ili privatnih kriptografskih ključeva, koje potpisnik rabi u svrhu izrade elektroničkog potpisa;

5.	„sredstvo za izradu potpisa” znači konfigurirani računalni program ili računalna oprema koja se koristi za primjenu podataka za izradu potpisa;

6.	„sigurno sredstvo za izradu potpisa” znači sredstvo za izradu potpisa koje udovoljava zahtjevima utvrđenim u Prilogu III.;

7.	„podaci za verifikaciju potpisa” znači podaci poput kodova ili javnih kriptografskih ključeva koji se koriste u svrhu verifikacije elektroničkog potpisa;

8.	„sredstvo za verifikaciju potpisa” znači konfigurirani računalni program ili računalna oprema koja se koristi za primjenu podataka za verifikaciju potpisa;

9.	„certifikat” znači potvrda u elektroničkom obliku koja povezuje podatke za verifikaciju potpisa s nekom osobom i potvrđuje identitet te osobe;

10.	„kvalificirani certifikat” znači certifikat koji udovoljava zahtjevima iz Priloga I. i izdaje ga davatelj usluga certificiranja koji ispunjava uvjete iz Priloga II.;

11.	„davatelj usluga certificiranja” znači subjekt, odnosno pravna ili fizička osoba koja izdaje certifikate, odnosno pruža druge usluge povezane s elektroničkim potpisima;

12.

„proizvod za izradu elektroničkog potpisa” znači računalna oprema ili računalni program, odnosno njihove relevantne komponente namijenjene uporabi od strane davatelja usluga certificiranja za pružanje usluga elektroničkih potpisa ili namijenjene uporabi s ciljem izrade ili verifikacije elektroničkih potpisa;

13.

„dragovoljno ovlašćivanje” znači bilo koje dopuštenje kojim se utvrđuju prava i obveze koje su specifične za pružanje usluga certificiranja, koje na zahtjev predmetnog davatelja usluga certificiranja izdaje javno ili privatno tijelo zaduženo za razradu i nadzor nad udovoljavanjem takvim pravima i obvezama, pri čemu davatelju usluga certificiranja nije dopušteno ostvarivati prava koja proizlaze iz dopuštenja sve dok ne dobije odluku tog tijela.

Članak 3.

Pristup tržištu

1.   Države članice ne bi trebale pružanje usluga certificiranja učiniti podložnim dobivanju prethodnog odobrenja.

2.   Ne dovodeći u pitanje odredbe stavka 1., države članice mogu uvesti ili zadržati programe dragovoljnog ovlašćivanja usmjerene ka povećanju razine pružanja usluga izdavanja certifikata. Svi uvjeti povezani s takvim programima moraju biti objektivni, transparentni, razmjerni i nediskriminirajući. Države članice ne mogu ograničavati broj ovlaštenih davatelja usluga certificiranja zbog razloga koji potpadaju pod područje primjene ove Direktive.

3.   Svaka država članica omogućuje uspostavljanje odgovarajućeg sustava koji dozvoljava nadzor nad davateljima usluga certificiranja koji imaju poslovni nastan na njezinom državnom području te koji izdaju kvalificirane certifikate za javnost.

4.   Sukladnost sigurnih sredstava za izradu potpisa sa zahtjevima iz Priloga III. određuju odgovarajuća javna ili privatna tijela koja imenuju države članice. U skladu s postupkom utvrđenim člankom 9., Komisija propisuje kriterije putem kojih države članice odlučuju hoće li neko tijelo biti imenovano.

Sve države članice priznaju utvrđivanje sukladnosti sa zahtjevima iz Priloga III. koje su provela tijela iz prvog podstavka.

5.   Komisija može, u skladu s postupkom utvrđenim člankom 9., utvrditi i objaviti referentne brojeve općeprihvaćenih normi za proizvode za izradu elektroničkih potpisa u Službenom listu Europskih zajednica. Države članice pretpostavljaju kako postoji udovoljavanje zahtjevima iz Priloga II. točke (f) i Priloga III. kada proizvod za izradu elektroničkih potpisa udovoljava tim normama.

6.   Države članice i Komisija zajednički rade na promicanju razvoja i uporabe sredstava za verifikaciju potpisa u kontekstu preporuka za sigurnu verifikaciju potpisa iz Priloga IV. te u interesu potrošača.

7.   Države članice mogu učiniti uporabu elektroničkih potpisa u javnome sektoru podložnom potencijalnim dodatnim zahtjevima. Takvi zahtjevi trebaju biti objektivni, transparentni, razmjerni i nediskriminirajući te se trebaju odnositi samo na posebne karakteristike predmetne primjene. Takvi zahtjevi ne mogu činiti prepreku prekograničnim uslugama koje se pružaju građanima.

Članak 4.

Načela unutarnjeg tržišta

1.   Svaka država članica primjenjuje nacionalne odredbe koje donosi u skladu s ovom Direktivom na davatelje usluga certificiranja s poslovnim nastanom na njezinom državnom području te na usluge koje pružaju. Države članice ne mogu ograničiti pružanje usluga certificiranja koje potječu iz druge države članice u onim područjima koja pokriva ova Direktiva.

2.   Države članice omogućuju slobodno kretanje na unutarnjem tržištu proizvoda za izradu elektroničkih potpisa koji udovoljavaju ovoj Direktivi.

Članak 5.

Pravni učinci elektroničkih potpisa

1.   Države članice omogućuju da napredni elektronički potpisi, koji se zasnivaju na kvalificiranom certifikatu te koji su izrađeni putem sigurnih sredstava za izradu potpisa:

(a)	udovoljavaju pravnim zahtjevima potpisa u odnosu na podatke u elektroničkom obliku na isti način na koji vlastoručni potpis udovoljava tim zahtjevima u odnosu na podatke u pisanom obliku;

(b)	budu dopušteni kao dokaz u sudskim postupcima.

2.   Države članice omogućuju da se elektroničkom potpisu ne može poricati pravna učinkovitost i prihvatljivost kao dokaza u sudskim postupcima isključivo na temelju toga što je on:

—	u elektroničkom obliku, ili

—	nije zasnovan na kvalificiranom certifikatu, ili

—	nije zasnovan na kvalificiranom certifikatu koju izdaje ovlašteni davatelj usluga certificiranja, ili

—	nije izrađen uporabom sigurnog sredstva za izradu potpisa.

Članak 6.

Odgovornost

1.   Kao minimum, države članice omogućuju da davatelj usluga certificiranja, izdavanjem certifikata za javnost u obliku kvalificiranog certifikata ili izdavanjem jamstva za takav certifikat za javnost, bude odgovoran za štetu prouzročenu bilo kojem subjektu, odnosno pravnoj ili fizičkoj osobi koja u razumnoj mjeri ovisi o tom certifikatu:

(a)	u vezi s točnošću svih podataka sadržanih u kvalificiranom certifikatu u vrijeme izdavanja te u vezi s činjenicom da certifikat sadrži sve detalje propisane za kvalificirani certifikat;

(b)	kao osiguranje da je, u vrijeme izdavanja certifikata, potpisnik identificiran u kvalificiranom certifikatu posjedovao podatke za izradu potpisa koji odgovaraju podacima za verifikaciju potpisa koji su navedeni ili identificirani u certifikatu;

(c)	kao osiguranje da se podaci za izradu potpisa i podaci za verifikaciju potpisa mogu koristiti na sličan način u slučajevima gdje davatelj usluga certificiranja proizvodi oboje;

osim ako davatelj usluga certificiranja dokaže kako nije djelovao nemarno.

2.   Kao minimum, države članice omogućuju da davatelj usluga certificiranja, koji je javnosti izdao certifikat kao kvalificirani certifikat, bude odgovoran za štetu prouzročenu bilo kojem subjektu, odnosno pravnoj ili fizičkoj osobi koja u razumnoj mjeri ovisi o tom certifikat zbog toga što nije opozvao taj certifikat, osim ako davatelj usluga certificiranja dokaže kako nije djelovao nemarno.

3.   Države članice omogućuju davatelju usluga certificiranja da u kvalificiranom certifikatu naznači ograničenja uporabe tog certifikata, pod uvjetom da se ograničenja priznaju i trećim stranama. Davatelj usluga certificiranja nije odgovoran za štetu prouzrokovanu uporabom kvalificiranog certifikata koja prekoračuje ograničenja koja taj certifikat ima.

4.   Države članice omogućuju davatelju usluga certificiranja da u kvalificiranom certifikatu naznači granicu vrijednosti transakcija za koje se certifikat može koristiti, pod uvjetom da se to ograničenje prizna i trećim stranama.

Davatelj usluga certificiranja nije odgovoran za štetu prouzrokovanu prekoračenjem ovog maksimalnog ograničenja.

5.   Odredbe stavaka od 1. do 4. ne dovode u pitanje Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (8).

Članak 7.

Međunarodni aspekti

1.   Države članice omogućuju da certifikati, koje su davatelji usluga certificiranja s poslovnim nastanom u trećoj zemlji javnosti izdali kao kvalificirane certifikate, budu priznati kao pravno istovjetni certifikatima koje su izdali davatelji usluga certificiranja s poslovnim nastanom u Zajednici ako:

(a)	davatelj usluga certificiranja ispunjava uvjete utvrđene ovom Direktivom te je ovlašten prema programu dragovoljnog ovlašćivanja utvrđenog u državi članici; ili

(b)	davatelj usluga certificiranja s poslovnim nastanom u Zajednici koji ispunjava uvjete utvrđene ovom Direktivom jamči za certifikat; ili

(c)	potvrda ili davatelj usluga certificiranja priznati su prema bilateralnom ili multilateralnom sporazumu između Zajednice i trećih zemalja ili međunarodnih organizacija.

2.   S ciljem olakšanja prekograničnih usluga certificiranja s trećim zemljama i pravnog priznavanja naprednih elektroničkih potpisa koji potječu iz trećih zemalja, Komisija donosi prijedloge, ako je to primjereno, kako bi se postigla učinkovita provedba standarda i međunarodnih sporazuma koji se mogu primijeniti na usluge certificiranja. Komisija posebno, te ako je to potrebno, podnosi prijedloge Vijeću za odgovarajuće mandate za pregovore oko bilateralnih i multilateralnih sporazuma s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama. Vijeće odlučuje o tomu kvalificiranom većinom.

3.   Kad god je Komisija izvještena o bilo kakvim poteškoćama koje poduzeća iz Zajednice susreću u vezi s pristupom tržištu trećih zemalja, ona može, ako je to potrebno, podnijeti prijedloge Vijeću za odgovarajući mandat za pregovore oko usporedivih prava za poduzeća iz Zajednice u dotičnim trećim zemljama. Vijeće odlučuje o tomu kvalificiranom većinom.

Mjere koje se poduzimaju prema ovom stavku ne dovode u pitanje obveze Zajednice i država članica prema relevantnim međunarodnim sporazumima.

Članak 8.

Zaštita podataka

1.   Države članice omogućuju da davatelji usluga certificiranja i državna tijela odgovorna za ovlašćivanje ili nadzor udovoljavaju zahtjevima utvrđenim Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka (9).

2.   Države članice omogućuju da davatelj usluga certificiranja, koji izdaje certifikate javnosti, može prikupljati osobne podatke samo izravno od subjekta podataka, ili na temelju izričitog odobrenja od strane subjekta podataka te isključivo u onoj mjeri u kojoj je to neophodno u svrhu izdavanja i čuvanja certifikata. Podaci se ne mogu prikupljati niti obrađivati u bilo koju drugu svrhu bez izričitog odobrenja subjekta podataka.

3.   Ne dovodeći u pitanje pravni učinak koji pseudonimi imaju prema nacionalnom pravu, države članice ne sprečavaju davatelje usluga certificiranja da u certifikatu navedu pseudonim umjesto potpisnikova imena.

Članak 9.

Odbor

1.   Komisiji pomaže „Odbor za elektroničke potpise”, dalje u tekstu: „Odbor”.

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuju se članci 4. i 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.

Razdoblje propisano člankom 4. stavkom 3. Odluke 1999/468/EZ određuje se na tri mjeseca.

3.   Odbor usvaja svoj poslovnik.

Članak 10.

Zadaće odbora

Odbor pojašnjava zahtjeve utvrđene u prilozima ovoj Direktivi, kriterijima iz članka 3. stavka 4. te općeprihvaćene standarde za proizvode za izradu elektroničkih potpisa koji su usvojeni i objavljeni prema članku 3. stavku 5., u skladu s postupkom utvrđenim člankom 9. stavkom 2.

Članak 11.

Obavijest

1.   Države članice izvješćuju Komisiju i ostale države članice o sljedećem:

(a)	podacima o nacionalnim programima dragovoljnog ovlašćivanja, uključujući bilo koje dodatne zahtjeve prema članku 3. stavku 7.;

(b)	nazive i adrese državnih tijela koja su odgovorna za ovlašćivanje i nadzor kao i tijela iz članka 3. stavka 4.;

(c)	nazive i adrese svih ovlaštenih nacionalnih davatelja usluga certificiranja.

2.   Države članice trebaju prijaviti bilo koji podatak koji se dobije prema stavku 1. te izmjene u vezi s tim podatkom što je prije moguće.

Članak 12.

Preispitivanje

1.   Komisija preispituje djelovanje ove Direktive i o tome izvješćuje Europski parlament i Vijeće najkasnije do 19. srpnja 2003.

2.   Preispitivanjem se, inter alia, ocjenjuje treba li se mijenjati područje primjene ove Direktive, uzimajući u obzir tehnološki, tržišni te pravni razvoj. Izvješće posebno uključuje ocjenu aspekata usklađivanja, dobivenu na temelju stečenog iskustva. Izvješće prate, gdje je to primjereno, zakonodavni prijedlozi.

Članak 13.

Provedba

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do 19. srpnja 2001. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prave koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 14.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 15.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL C 325, 23.10.1998., str. 5.

(2)  SL C 40, 15.2.1999., str. 29.

(3)  SL C 93, 6.4.1999., str. 33.

(4)  Mišljenje Europskog parlamenta od 13. siječnja 1999. (SL C 104, 14.4.1999., str. 49.), Zajedničko stajalište Vijeća od 28. lipnja 1999. (SL C 243, 27.8.1999., str. 33.) te Odluka Europskog parlamenta od 27. listopada 1999. (još nije objavljena u Službenom listu). Odluka Vijeća od 30. studenoga 1999.

(5)  SL L 367, 31.12.1994., str. 1. Uredba kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 837/95 (SL L 90, 21.4.1995., str. 1.).

(6)  SL L 367, 31.12.1994., str. 8. Odluka kako je zadnje izmijenjena Odlukom 99/193/ZVSP (SL L 73, 19.3.1999., str. 1.).

(7)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23.

(8)  SL L 95, 21.4.1993., str. 29.

(9)  SL L 281, 23.11.1995., str. 31.

---

PRILOG I.

Zahtjevi za kvalificirane certifikate

Kvalificirani certifikati moraju sadržavati sljedeće:

(a)	naznaku da se certifikat izdaje kao kvalificirani certifikat;

(b)	identifikaciju davatelja usluga certificiranja te države u kojoj ima poslovni nastan;

(c)	ime potpisnika ili njegov pseudonim, koji se kao takav treba utvrditi;

(d)	odredbu o posebnoj oznaci potpisnika koja se uključuje ako je to potrebno, ovisno o svrsi za koju je certifikat namijenjen;

(e)	podatke o verifikaciji potpisa koji odgovaraju podacima o izradi potpisa koji su pod kontrolom potpisnika;

(f)	naznaku početka i kraja razdoblja valjanosti certifikata;

(g)	identifikacijsku oznaku certifikata;

(h)	napredni elektronički potpis davatelja usluga certificiranja koji izdaje taj certifikat;

(i)	ograničenja vezana uz opseg uporabe certifikata, ako je to primjenljivo; te

(j)	ograničenja vezana uz vrijednost transakcija za koje se certifikat može koristiti, ako je to primjenljivo.

---

PRILOG II.

Zahtjevi za davatelje usluga certificiranja koji izdaju kvalificirane certifikate

Davatelji usluga certificiranja moraju:

(a)	prikazati pouzdanost neophodnu za pružanje usluga certificiranja;

(b)	omogućiti djelovanje ažurnog i sigurnog registra te uslugu sigurnog i trenutačnog opoziva;

(c)	omogućiti precizno utvrđen datum i vrijeme izdavanja odnosno opoziva certifikata;

(d)	provjeriti identitet te, ako je to primjenljivo, bilo koja posebna svojstva osobe kojoj se izdaje kvalificirani certifikat uporabom odgovarajućih sredstava u skladu s nacionalnim pravom;

(e)

zaposliti osoblje koje posjeduje stručno znanje, iskustvo te kvalifikacije koje su neophodne za usluge koje se pružaju, a posebno sposobnost na upravljačkoj razini, stručnost u primjeni tehnologije elektroničkih potpisa te poznavanje odgovarajućih sigurnosnih postupaka; oni također moraju primjenjivati odgovarajuće administrativne i upravljačke postupke koji odgovaraju priznatim normama;

(f)	koristiti pouzdane sustave i proizvode koji su zaštićeni od preinaka te omogućiti tehničku i kriptografsku sigurnost procesa koje ti sustavi i proizvodi podržavaju;

(g)	poduzeti mjere protiv krivotvorenja certifikata te, u slučajevima gdje davatelj usluga certificiranja proizvodi podatke za izradu potpisa, jamčiti povjerljivost tijekom procesa proizvodnje takvih podataka;

(h)	održavati zadovoljavajuću razinu financijskih resursa kako bi mogli djelovati u skladu sa zahtjevima utvrđenim ovom Direktivom, posebno snositi rizik od odgovornosti za štetu, na primjer putem odgovarajućeg osiguranja od štete;

(i)	pohraniti sve relevantne informacije koje se odnose na kvalificirani certifikat tijekom odgovarajućeg vremenskog razdoblja, posebno u svrhu pružanja dokaza o potvrdi za potrebe sudskih postupaka. Takva se pohrana može obavljati elektroničkim putem;

(j)	ne pohranjivati niti kopirati podatke za izradu potpisa osobe kojoj je davatelj usluga certificiranja pružio ključne upravljačke usluge;

(k)

prije sklapanja ugovornog odnosa s osobom koja traži certifikat kojim će poduprijeti svoj elektronički potpis, izvijestiti dotičnu osobu trajnim sredstvom komunikacije o preciznim uvjetima koji se odnose na uporabu certifikata, uključujući bilo koja ograničenja njegove uporabe, o postojanju dragovoljnih programa ovlašćivanja i postupaka u slučaju žalbi te kod rješavanja sporova. Takvi podaci, koji se mogu prenijeti elektroničkim putem, moraju biti u pisanom obliku te na čitljivom jasnom jeziku. Odgovarajući dijelovi tih podataka moraju se također staviti na raspolaganje trećim stranama, koje ovise o dotičnom certifikatu, na njihov zahtjev;

(l)

koristiti pouzdane sustave pohranjivanja certifikata u obliku koji se može provjeriti tako da: — samo ovlaštene osobe mogu unositi podatke i izmjene, — informacije se mogu provjeriti zbog njihove autentičnosti, — certifikati se mogu dati javnosti na uvid samo u onim slučajevima u kojima je nositelj certifikata izdao svoje dopuštenje, te — bilo koje tehničke promjene koje ugrožavaju ove sigurnosne zahtjeve jasno su vidljive operateru.

---

PRILOG III.

Zahtjevi za sigurna sredstva za izradu potpisa

1.

Sigurna sredstva za izradu potpisa moraju, uporabom odgovarajućih tehničkih i postupovnih sredstava, omogućiti barem sljedeće: (a) da se podaci za izradu potpisa, koji se rabe za generiranje potpisa, mogu praktično pojaviti samo jednom te da je njihova tajnost u razumnoj mjeri osigurana; (b) da se podaci za izradu potpisa, koji se rabe za generiranje potpisa, ne mogu uz razumnu sigurnost derivirati, te da je potpis zaštićen od krivotvorenja uporabom trenutačno dostupne tehnologije; (c) da se podaci za izradu potpisa, koji se rabe za generiranje potpisa, mogu pouzdano zaštititi od strane legitimnog potpisnika protiv uporabe od strane drugih osoba;

2.	Sigurna sredstva za izradu potpisa ne smiju mijenjati podatke koji se potpisuju ili spriječiti prikazivanje takvih podataka potpisniku prije samog procesa potpisivanja.

---

PRILOG IV.

Preporuke za sigurnu verifikaciju potpisa

Tijekom procesa verifikacije potpisa potrebno je s razumnom sigurnošću omogućiti da:

(a)	podaci koji se rabe za verifikaciju potpisa odgovaraju podacima prikazanim osobi koja obavlja verifikaciju;

(b)	potpis je pouzdano verificiran, a rezultat te verifikacije na ispravan je način prikazan;

(c)	osoba koja obavlja verifikaciju može, ako je to potrebno, pouzdano utvrditi sadržaj potpisanih podataka;

(d)	autentičnost i valjanost certifikata koji se zahtijeva u vrijeme verifikacije potpisa mogu se pouzdano provjeriti;

(e)	rezultat verifikacije i identitet potpisnika prikazani su na ispravan način;

(f)	uporaba pseudonima jasno je naznačena; te

(g)	bilo koje promjene koje se tiču sigurnosti mogu se otkriti.

---

13/Sv. 038

HR

Službeni list Europske unije

59

---

32000D0299

---

L 097/13

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

06.04.2000.

---

ODLUKA KOMISIJE

od 6. travnja 2000.

o utvrđivanju početne klasifikacije radijske opreme i telekomunikacijske terminalne opreme i povezanih identifikatora

(priopćena pod brojem dokumenta C(2000) 938)

(Tekst značajan za EGP)

(2000/299/EZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu 1999/5/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 1999. o radijskoj opremi i telekomunikacijskoj terminalnoj opremi te o uzajamnom priznavanju njihove sukladnosti (1), a posebno njezin članak 4. stavak 1.,

budući da:

(1)	Države članice dužne su prijaviti regulirana sučelja radi uspostavljanja ekvivalencije između njih.

(2)	S obzirom na već poznatu činjenicu da su iz regulatorne perspektive određena sučelja za radijsku opremu već ekvivalentna, ekvivalencija između takvih sučelja trebala bi biti privremeno uspostavljena do prijave reguliranih sučelja.

(3)	Stručnjaci iz država članica i sektora proučili su propise o klasifikaciji sučelja. Na osnovi tih studija zaključeno je da opsežna klasifikacija ili označivanje nije u interesu potrošača ili nadzornih tijela.

(4)	Države članice još nisu prijavile sučelja regulirana na svojim državnim područjima.

(5)	Međutim, poznata su brojna sučelja, posebno ona regulirana Zajedničkim tehničkim propisima koji su doneseni u skladu s Direktivom 98/13/EZ.

(6)	Uputno je u jedan razred razvrstati opremu koju je moguće staviti na tržište u cijeloj Zajednici i rabiti bez ograničenja.

(7)	Oznaka CE primjerena je samo za takvu opremu.

(8)	Međutim, u interesu je tijela za nadzor tržišta i potrošača da ih se kroz identifikator razreda opreme upozori o ograničenjima u vezi sa stavljanjem radijske opreme na tržište i njezinom uporabom.

(9)	Privremeno bi se sva oprema s takvim ograničenjima mogla razvrstati u jedan razred.

(10)	Međutim, nakon što države članice prijave regulirana sučelja mogu se predvidjeti dodatni razredi.

(11)

Bilo bi korisno kad u ovoj Odluci razredi ne bi bili preopširno opisani u pogledu vrste opreme. Komisija će stoga, nakon savjetovanja sa Stalnim odborom Direktive 1999/5/EZ (TCAM), na internetskoj stranici objaviti i održavati indikativan i netaksativan popis opreme prema razredima opreme kao smjernicu za proizvođače. U slučaju da takva smjernica još nije dostupna, proizvođačima se preporučuje da se savjetuju s prijavljenim tijelom za proizvode.

(12)	Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Odbora TCAM (Odbor za ocjenjivanje sukladnosti i nadzor tržišta telekomunikacija),

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

1.   Radijska oprema i telekomunikacijska terminalna oprema koju je moguće staviti na tržište i rabiti bez ograničenja čini razred. Taj će se razred navoditi kao „Razred 1”. Ovom razredu opreme ne dodjeljuje se identifikator razreda opreme.

2.   Radijska oprema na koju države članice primjenjuju ograničenja u vezi sa stavljanjem na tržište kako je predviđeno člankom 7. stavkom 2. Direktive 1999/5/EZ ili na koju države članice primjenjuju ograničenja u vezi sa stavljanjem na tržište kako je predviđeno člankom 9. stavkom 5. Direktive 1999/5/EZ čine razred. Taj će se razred navoditi kao „Razred 2”. Opremi iz tog razreda dodjeljuje se sljedeći identifikator razreda opreme:

3.   Uz savjetovanje s Odborom za ocjenjivanje sukladnosti i nadzor tržišta telekomunikacija, (TCAM), Komisija će na internetskoj stranici koja sadrži podatke o Direktivi 1999/5/EZ (http://europa.eu.int/comm/enterprise/rtte) objaviti i održavati indikativan i neiscrpan popis opreme iz gore navedenih razreda.

Članak 2.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

---

(1)  SL L 91, 7.4.1999., str. 10.

---

13/Sv. 038

HR

Službeni list Europske unije

61

---

32000D0709

---

L 289/42

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

06.11.2000.

---

ODLUKA KOMISIJE

od 6. studenoga 2000.

o minimalnim kriterijima koje države članice trebaju uzeti u obzir pri imenovanju tijela u skladu s člankom 3. stavkom 4. Direktive 1999/93/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o okviru Zajednice za elektroničke potpise

(priopćena pod brojem dokumenta C(2000) 3179)

(Tekst značajan za EGP)

(2000/709/EZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu 1999/93/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 1999. o okviru Zajednice za elektroničke potpise (1), a posebno njezin članak 3. stavak 4.,

budući da:

(1)	13. prosinca 1999. Europski parlament i Vijeće donijeli su Direktivu 1999/93/EZ o okviru Zajednice za elektroničke potpise.

(2)

Prilog III. Direktivi 1999/93/EZ sadrži uvjete za pouzdana sredstva za izradu elektroničkih potpisa. U skladu s člankom 3. stavkom 4. Direktive sukladnost pouzdanih sredstava za izradu elektroničkih potpisa s uvjetima iz Priloga III. određuju nadležna privatna ili javna tijela koja imenuju države članice, a Komisija utvrđuje kriterije za države članice prema kojima one odlučuju treba li imenovati tijelo za izvršavanje takvih ocjena sukladnosti.

(3)	Komisija utvrđuje gore navedene kriterije nakon savjetovanja s „Odborom za elektroničke potpise” koji je uspostavljen na temelju članka 9. stavka 1. Direktive 1999/93/EZ.

(4)	Mjere predviđene ovom Direktivom u skladu su s mišljenjem „Odbora za elektroničke potpise”,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Svrha je ove Odluke utvrditi kriterije za države članice prema kojima one odlučuju treba li imenovati državno tijelo koje će biti nadležno za ocjenu sukladnosti pouzdanih sredstava za izradu elektroničkih potpisa.

Članak 2.

Ako je imenovano tijelo dio organizacije koja je uključena i u druge aktivnosti osim ocjene sukladnosti pouzdanih sredstava za izradu elektroničkih potpisa s uvjetima iz Priloga III. Direktivi 1999/93/EZ, ono mora biti prepoznatljivo unutar te organizacije. Različite se aktivnosti moraju jasno razlikovati.

Članak 3.

Tijelo i njegovo osoblje ne smiju se baviti nikakvim aktivnostima koje bi mogle biti u sukobu s njihovim neovisnim prosuđivanjem i integritetom u odnosu na njihovu zadaću. Tijelo mora biti neovisno o uključenim strankama. Stoga tijelo, njegov direktor i osoblje ne smiju biti dizajneri, proizvođači, dobavljači ili instalateri pouzdanih sredstava za izradu elektroničkih potpisa, ni davatelji usluga certifikacije koji bi javnosti izdavali certifikate, niti ovlašteni predstavnici neke od takvih stranaka.

Osim toga, oni moraju biti financijski neovisni i ne smiju se izravno uključivati u dizajn, izradu, marketing ili održavanje pouzdanih sredstava za izradu elektroničkih potpisa, niti predstavljati stranke koje se bave tim aktivnostima. To ne isključuje mogućnost razmjene tehničkih informacija između proizvođača i imenovanog tijela.

Članak 4.

Tijelo i njegovo osoblje moraju biti sposobni utvrditi sukladnost pouzdanih sredstava za izradu elektroničkih potpisa s uvjetima iz Priloga III. Direktivi 1999/93/EZ s visokim stupnjem profesionalnog integriteta, pouzdanosti i zadovoljavajuće tehničke kompetencije.

Članak 5.

Rad tijela na ocjeni sukladnosti transparentan je, a ono bilježi sve relevantne informacije vezane uz taj rad. Sve zainteresirane stranke moraju imati osiguran pristup uslugama koje tijelo pruža. Postupci u okviru kojih tijelo djeluje moraju se urediti nediskriminacijski.

Članak 6.

Tijelo na raspolaganju mora imati potrebno osoblje i opremu, koji mu omogućavaju pravilno i hitro izvršavanje tehničkih i upravnih poslova vezanih uza zadaću za koju je imenovano.

Članak 7.

Osoblje nadležno za ocjenu sukladnosti mora posjedovati:

—	temeljno tehničko i strukovno obrazovanje, posebno u području tehnologija elektroničkog potpisivanja i odgovarajućih sigurnosnih aspekata informacijskih tehnologija,

—	zadovoljavajuće poznavanje uvjeta vezanih uz ocjenu sukladnosti koju izrađuju, te odgovarajuće iskustvo potrebno za izradu takvih ocjena.

Članak 8.

Mora se jamčiti nepristranost osoblja. Njihova naknada za rad ne ovisi o broju napravljenih ocjena sukladnosti niti o rezultatima takvih ocjena sukladnosti.

Članak 9.

Tijelo mora imati odgovarajuća rješenja za pokrivanje obveza koje proizlaze iz njegovih aktivnosti, primjerice dobivanjem odgovarajućeg osiguranja.

Članak 10.

Tijelo mora imati odgovarajuća rješenja kako bi se osigurala povjerljivost informacija dobivenih izvršavanjem zadaća na temelju Direktive 1999/93/EZ ili bilo koje odredbe nacionalnog prava za provedbu navedene Direktive, osim onih u vezi s nadležnim tijelima države članice koja tijelo imenuje.

Članak 11.

Ako imenovano tijelo izvršavanje dijela ocjene sukladnosti povjeri nekoj drugoj stranci, ono mora osigurati i moći dokazati da je ta stranka stručno osposobljena za izvršavanje navedenih usluga. Imenovano tijelo mora preuzeti punu odgovornost za posao koji se izvršava u okviru tih dogovora. Konačnu odluku donosi imenovano tijelo.

Članak 12.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

---

(1)  SL L 13, 19.1.2000., str. 12.

---

13/Sv. 038

HR

Službeni list Europske unije

63

---

32002D0676

---

L 108/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

07.03.2002.

---

ODLUKA br. 676/2002/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 7. ožujka 2002.

o regulatornom okviru za politiku radiofrekvencijskog spektra u Europskoj zajednici (Odluka o radiofrekvencijskom spektru)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 95,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (3),

budući da:

(1)

Komisija je 10. studenoga 1999. iznijela komunikaciju Europskom parlamentu, Vijeću, Gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija kojim se predlažu sljedeći koraci u politici radiofrekvencijskog spektra, na temelju rezultata javnog savjetovanja o Zelenoj knjizi o politici radiofrekvencijskog spektra u kontekstu politika Europske zajednice, kao što su telekomunikacije, radiotelevizijsko emitiranje, promet te istraživanje i razvoj. Europski je parlament prihvatio ovu komunikaciju u Uredbi od 18. svibnja 2000. (4) Treba naglasiti da je određeni stupanj daljnjeg usklađivanja politike Zajednice o radiofrekvencijskom spektru poželjan u pogledu usluga i primjena, osobito kad se radi o uslugama i primjenama unutar područja pokrivanja Zajednice ili Europe i da je nužno osigurati da države članice, na zatraženi način, urede primjenu određenih odluka Europske konferencije poštanskih i telekomunikacijskih uprava (CEPT).

(2)

Stoga je potrebno stvoriti politički i pravni okvir u Zajednici kako bi se osigurala koordinacija pristupa politici i, prema potrebi, usklađeni uvjeti s obzirom na raspoloživost i učinkovitu uporabu radiofrekvencijskog spektra nužnog za uspostavu i funkcioniranje unutarnjeg tržišta u područjima pokrivenima politikom Zajednice, kao što su elektroničke komunikacije, promet i istraživanje i razvoj. Pristup politici s obzirom na uporabu radiofrekvencijskog spektra treba biti koordiniran i, gdje je to primjereno, usklađen na razini Zajednice, radi učinkovitog ispunjavanja ciljeva politike Zajednice. Koordinacija i usklađivanje unutar Zajednice mogu također u određenim slučajevima pomoći pri ostvarivanju usklađivanja i koordinacije uporabe radiofrekvencijskog spektra na globalnoj razini. Istodobno, odgovarajuća tehnička podrška može se osigurati na nacionalnoj razini.

(3)	Politika radiofrekvencijskog spektra u Zajednici treba doprinositi slobodi izražavanja, uključujući slobodu mišljenja te slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez obzira na granice, kao i slobodi i pluralizmu medija.

(4)

Ova se Odluka temelji na načelu obveznog korištenja odborskih postupaka kod usvajanja popratnih tehničkih provedbenih mjera ako su se Europski parlament i Vijeće usuglasili o politici Zajednice koja ovisi o radiofrekvencijskom spektru. Tehničke provedbene mjere trebaju se osobito odnositi na usklađene uvjete što se tiče raspoloživosti i učinkovite uporabe radiofrekvencijskog spektra, kao i na raspoloživost informacija vezanih uz uporabu radiofrekvencijskog spektra. Mjere nužne za provedbu ove Odluke treba usvojiti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (5).

(5)

Sa svakom novom inicijativom politike Zajednice koja ovisi o radiofrekvencijskom spektru treba se suglasiti Europski parlament, a prema potrebi i Vijeće, na temelju prijedloga Komisije. Ne dovodeći u pitanje pravo inicijative Komisije, ovaj prijedlog treba, među ostalim, obuhvaćati i informacije o utjecaju predviđene politike na zajednice korisnika postojećeg spektra, kao i naznake u vezi sa svakom ponovnom dodjelom radijskih frekvencija koja bi se zahtijevala ovom novom politikom.

(6)

Radi razvoja i usvajanja tehničkih provedbenih mjera a s ciljem doprinosa osmišljavanju, pripremi i provedbi politike Zajednice o radiofrekvencijskom spektru, Komisiji treba pomagati odbor naziva Odbor za radiofrekvencijski spektar, sastavljen od predstavnika država članica, kojim će predsjedati predstavnik Komisije. Odbor treba razmotriti prijedloge o tehničkim provedbenim mjerama koje se odnose na radiofrekvencijski spektar. Nacrti tih mjera mogu se izraditi na temelju rasprava unutar Odbora i mogu u posebnim slučajevima zahtijevati da državna tijela odgovorna za upravljanje radiofrekvencijskim spektrom provedu pripremne tehničke radove. Kada se odborski postupci koriste kod usvajanja tehničkih provedbenih mjera, Odbor također treba uzeti u obzir gledišta industrije i svih uključenih korisnika, kako komercijalna tako i nekomercijalna, kao i ostalih zainteresiranih strana o tehnološkom, tržišnom i regulatornom razvoju koji može utjecati na uporabu radiofrekvencijskog spektra. Korisnicima radiofrekvencijskog spektra treba biti omogućeno da dobave sve ulazne podatke koje smatraju potrebnima. Odbor može odlučiti da na svojim sastancima, prema potrebi, sasluša predstavnike zajednice korisnika radiofrekvencijskog spektra koji će prikazati situaciju u određenom sektoru.

(7)	Ako je to potrebno za usvajanje mjera usklađivanja radi provedbe politika Zajednice koje nadilaze tehničke provedbene mjere, Komisija na temelju Ugovora prijedlog može dostaviti Europskom parlamentu i Vijeću.

(8)

Politika radiofrekvencijskog spektra ne može se temeljiti samo na tehničkim parametrima, već također treba uzeti u obzir gospodarska, politička, kulturalna, zdravstvena i društvena pitanja. Nadalje, sve više rastuća potražnja za konačnom nabavom raspoloživog radiofrekvencijskog spektra dovest će do konfliktnih pritisaka za smještanjem različitih skupina korisnika radiofrekvencijskog spektra u sektorima kao što su telekomunikacije, radiotelevizijsko emitiranje, promet, provođenje zakona, vojni sektor i znanstvena zajednica. Stoga politika radiofrekvencijskog spektra treba voditi računa o svim sektorima i uravnotežiti njihove potrebe.

(9)

Ova Odluka ne smije utjecati na pravo država članica da nametnu ograničenja potrebna u svrhu javnog reda i javne sigurnosti te za obranu. Kad bi tehnička provedbena mjera utjecala, među ostalim, na pojaseve radijskih frekvencija koje država članica koristi isključivo i izravno u svrhu njezine javne sigurnosti i obrane, Komisija može, ako država članica to zatraži, na temelju opravdanih razloga pristati na prijelazna razdoblja i/ili mehanizme podjele radi olakšavanja potpune provedbe te mjere. S tim u vezi, države članice također mogu obavijestiti Komisiju o svojim nacionalnim pojasevima radijskih frekvencija koje se koriste isključivo i izravno u svrhu provođenja javne sigurnosti i obrane.

(10)

Radi uzimanja u obzir mišljenja država članica, institucija Zajednice, industrije i svih uključenih korisnika, kako komercijalna tako i nekomercijalna, kao i svih ostalih zainteresiranih strana o tehnološkom, tržišnom i regulatornom razvoju koji može utjecati na uporabu radiofrekvencijskog spektra, Komisija može organizirati savjetovanja izvan okvira ove Odluke.

(11)

Tehničko upravljanje radiofrekvencijskim spektrom obuhvaća usklađivanje i namjenu radiofrekvencijskog spektra. Takvo usklađivanje treba odražavati zahtjeve općih načela politike utvrđenih na razini Zajednice. Međutim, tehničko upravljanje radiofrekvencijskim spektrom ne obuhvaća postupke dodjele i izdavanja dozvola ni odluku o tome treba li koristiti postupke odabira na temelju konkurencije za dodjelu radijskih frekvencija.

(12)

S ciljem usvajanja tehničkih provedbenih mjera koje se odnose na usklađivanje namjene radijskih frekvencija i raspoloživosti informacija, Odbor treba surađivati sa stručnjacima u području radiofrekvencijskog spektra iz državnih tijela odgovornih za upravljanje radiofrekvencijskim spektrom. Oslanjanjem na iskustvo stečeno u specifičnim sektorima, kad se radi o postupcima povjeravanja mandata, na primjer kao rezultat primjene Odluke br. 710/97/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. ožujka 1997. o koordiniranom pristupu ovlaštenja u području osobnih komunikacijskih usluga putem satelita u Zajednici (6) i Odluke br. 128/1999/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 1998. o koordiniranom uvođenju treće generacije pokretnih i bežičnih komunikacijskih sustava (UMTS) u Zajednici (7), tehničke se provedbene mjere trebaju usvojiti kao rezultat mandata CEPT-u. U slučaju kada je potrebno usvojiti usklađene mjere za provedbu politika Zajednice koje ne pripadaju u područje nadležnost CEPT-a, Komisija može usvojiti provedbene mjere uz pomoć Odbora za radiofrekvencijski spektar.

(13)

CEPT obuhvaća 44 europske zemlje, izrađuje nacrte tehničkih mjera usklađivanja s ciljem usklađivanja uporabe radiofrekvencijskog spektra izvan granica Zajednice, što je osobito važno onim državama članicama u kojima na uporabu radiofrekvencijskog spektra može utjecati onaj zemalja nečlanica EU-a, ali članica CEPT-a. Donesenim odlukama i poduzetim mjerama u skladu s ovom Odlukom u obzir treba uzeti specifičnu situaciju država članica u vezi s vanjskim granicama. Prema potrebi, Komisija bi morala dati rezultate mandata povjerenih CEPT-u obveznih za države članice i poduzeti odgovarajuću alternativnu radnju kada rezultati takvih mandata nisu dostupni ili se smatraju neprihvatljivima. Time će se osobito osigurati usklađivanje uporabe radijskih frekvencija u cijeloj Zajednici, u skladu s Direktivom 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Okvirna direktiva) (8), a uzimajući u obzir odredbe Direktive 2002/20/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o ovlaštenju u području elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga (Direktiva o ovlaštenju) (9).

(14)

Koordinirano i pravodobno pružanje odgovarajućih informacija javnosti u vezi s dodjelom, raspoloživošću i uporabom radiofrekvencijskog spektra u Zajednici čini ključan element kod ulaganja i donošenja politike. Isto su tako ključni i tehnološki razvoji koji će dovesti do nove namjene radiofrekvencijskog spektra i tehnika upravljanja te metoda dodjele radijskih frekvencija. Razvoj dugoročnih strateških aspekata zahtijeva ispravno razumijevanje naznaka o načinu razvijanja tehnologije. Takve informacije trebaju stoga biti dostupne u Zajednici ne dovodeći u pitanje zaštitu povjerljivih poslovnih i osobnih informacija u skladu s Direktivom 97/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 1997. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području telekomunikacija (10). Provedba međusektorske politike o radiofrekvencijskom spektru čini nužnim raspoloživost informacija o cijelom radiofrekvencijskom spektru. S obzirom na opću svrhu usklađivanja uporabe radiofrekvencijskog spektra u Zajednici i drugdje u Europi, raspoloživost takvih informacija potrebno je uskladiti na europskoj razini na način prilagođen korisnicima.

(15)

Stoga je nužno nadopuniti postojeće zahtjeve Zajednice i međunarodne zahtjeve radi objavljivanja informacija o uporabi radiofrekvencijskog spektra. Na međunarodnoj razini, referentnim se dokumentom o regulatornim načelima, o kojima je u kontekstu Svjetske trgovinske organizacije pregovarala Skupina za osnovne telekomunikacije, također zahtijeva da postojeće stanje dodijeljenih pojaseva radijskih frekvencija bude dostupno javnosti. Direktiva Komisije 96/2/EZ od 16. siječnja 1996., o izmjeni Direktive 90/388/EEZ s obzirom na pokretne i osobne komunikacije (11), zahtijevala je od država članica da svake godine objavljuju ili, na zahtjev, stave na raspolaganje program dodjele radijskih frekvencija, uključujući planove za buduće širenje takvih frekvencija, ali je obuhvaćala samo pokretne i osobne komunikacijske usluge. Nadalje, Direktivom 1999/5/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 1999. o radijskoj opremi i telekomunikacijskoj terminalnoj opremi i o uzajamnom priznavanju njihove usklađenosti (12), kao i Direktivom 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. lipnja 1998. o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih normi i propisa te pravila o uslugama informacijskog društva (13), zahtijeva se od država članica da obavijeste Komisiju o sučeljima koja su regulirale radi ocjenjivanja njihove sukladnosti s pravom Zajednice.

(16)

Direktivom 96/2/EZ, CEPT je prvobitno usvojio prvi skup mjera kao što je Odluka Europskog odbora za radiokomunikacije (ERC/DEC/(97)01) o objavljivanju nacionalnih tablica o dodjeli radiofrekvencijskog spektra. Potrebno je osigurati da rješenja CEPT-a odražavaju potrebe politike Zajednice i da im se da odgovarajuća pravna osnova kako bi se mogla provesti u Zajednici. U tu svrhu u Zajednici treba usvojiti posebne mjere koje se odnose na postupak i na sadržaj.

(17)

Poduzeća u Zajednici trebaju dobiti pravedan i nediskriminacijski tretman kad se radi o pristupu radiofrekvencijskom spektru u trećim zemljama. Kako je pristup radiofrekvencijskom spektru ključan čimbenik poslovnog razvoja i djelatnosti od javnog interesa, također je nužno osigurati da se zahtjevi Zajednice o radiofrekvencijskom spektru odražavaju u međunarodnom planiranju.

(18)

Provedba politika Zajednice može zahtijevati koordinaciju uporabe radiofrekvencijskog spektra, osobito u pogledu pružanja komunikacijskih usluga, uključujući mogućnosti roaminga u cijeloj Zajednici. Nadalje, određeni tipovi uporabe radiofrekvencijskog spektra povlače za sobom geografsko područje pokrivanja koje nadilazi granice države članice i omogućavaju prekogranične usluge ne zahtijevajući pri tom kretanje osoba, kao što su komunikacijske usluge putem satelita. Stoga bi Zajednica trebala biti primjereno zastupljena u djelatnostima svih relevantnih međunarodnih organizacija i konferencija vezanih uz pitanja upravljanja radiofrekvencijskim spektrom kao, primjerice, unutar Međunarodne telekomunikacijske unije (ITU) i njenih Svjetskih radiokomunikacijskih konferencija.

(19)

Postojeći mehanizmi pripreme i pregovaranja za Svjetske radiokomunikacijske konferencije ITU-a dali su odlične rezultate zbog voljne suradnje unutar CEPT-a, a tijekom priprema vodilo se računa o interesima Zajednice. U međunarodnim pregovorima, države članice i Zajednica trebaju razraditi zajedničko djelovanje i blisko surađivati tijekom čitavog postupka pregovaranja radi očuvanja jedinstvenosti međunarodne zastupljenosti Zajednice u skladu s postupcima koji su usuglašeni u zaključcima Vijeća od 3. veljače 1992. za Svjetsku konferenciju o radijskoj upravi, a kako je potvrđeno zaključcima Vijeća od 22. rujna 1997. i 2. svibnja 2000. Kod takvih međunarodnih pregovora, Komisija treba izvijestiti Europski parlament i Vijeće o učincima na politike Zajednice radi dobivanja odobrenja od Vijeća o ciljevima politike Zajednice koji se trebaju ostvariti i o stavovima koje će države članice zauzeti na međunarodnoj razini. Kako bi osigurala da se takvim stavovima također na primjeren način osvrne na tehničku dimenziju vezanu uz upravljanje radiofrekvencijskim spektrom, Komisija može u tu svrhu povjeriti mandate CEPT-u. Države članice bi trebale popratiti svaki čin prihvaćanja svakog sporazuma ili uredbe u okviru međunarodnih foruma zaduženih za upravljanje radiofrekvencijskim spektrom ili koji se tiču zajedničke deklaracije u kojoj će se navesti da se takav sporazum ili uredba primjenjuju u skladu sa njihovim obvezama prema Ugovoru.

(20)

Pored međunarodnih pregovora koji se izričito tiču radiofrekvencijskog spektra, postoje i drugi međunarodni sporazumi koji uključuju Zajednicu i treće zemlje koji mogu utjecati na uporabu pojaseva radijskih frekvencija i planove podjele i koji mogu dotaknuti pitanja kao što su pristup trgovini i tržištu, uključujući u okvir Svjetske trgovinske organizacije, slobodni protok i uporabu opreme, komunikacijske sustave regionalnog ili globalnog područja pokrivanja kao što su sateliti, sigurnosne radnje i one u slučaju nužde, prijenosne sustave, tehnologije radiotelevizijskog emitiranja te primjene za potrebe istraživanja, poput radijske astronomije i promatranja Zemlje. Važno je osigurati sukladnost između postupaka Zajednice kod pregovaranja o pitanjima pristupa trgovini i tržištu s ciljevima politike radiofrekvencijskog spektra kojima treba težiti u skladu s ovom Odlukom.

(21)	Zbog moguće komercijalne osjetljivosti informacija koje se mogu dobiti od državnih tijela tijekom njihovog djelovanja vezanog za politiku i upravljanje radiofrekvencijskim spektrom, nužno je da državna tijela primjenjuju zajednička načela u području povjerljivosti utvrđena ovom Odlukom.

(22)

Države članice ne mogu dostatno ostvariti cilj predloženog djelovanja, to jest uspostavu zajedničkog okvira za politiku radiofrekvencijskog spektra, nego ga se stoga radi opsega i učinkovitosti djelovanja može na bolji način ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može usvojiti mjere, u skladu s načelom supsidijarnosti kako je navedeno u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti iz tog članka, ova Odluka ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(23)

Države članice trebaju provoditi ovaj zajednički okvir politike radiofrekvencijskog spektra osobito putem svojih državnih tijela i dostavljati Komisiji odgovarajuće informacije potrebne za procjenu njegove pravilne provedbe u cijeloj Zajednici, vodeći računa o međunarodnim trgovinskim obvezama Zajednice i njenih država članica.

(24)	Odluke br. 710/97/EZ i br. 128/1999/EZ ostaje na snazi.

(25)	Komisija treba podnositi godišnje izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o rezultatima ostvarenima u okviru ove Odluke kao i o planiranim budućim djelovanjima. Europskom parlamentu i Vijeću to može omogućiti da iskažu, prema potrebi, svoju političku podršku,

DONIJELI SU OVU ODLUKU:

Članak 1.

Cilj i područje primjene

1.   Cilj je ove Odluke uspostava okvira politike i pravnog okvira u Zajednici radi osiguranja koordinacije pristupa politici i, prema potrebi, usklađenih uvjeta u pogledu raspoloživosti i učinkovite uporabe radiofrekvencijskog spektra nužnog za uspostavu i funkcioniranje unutarnjeg tržišta u područjima pokrivenima politikom Zajednice, kao što su elektroničke komunikacije, prijenos te istraživanje i razvoj.

2.   Kako bi se taj cilj ostvario, ovom se Odlukom utvrđuju postupci radi:

(a)

olakšavanja donošenja politike s obzirom na strateško planiranje i usklađivanje uporabe radiofrekvencijskog spektra u Zajednici, uzimajući u obzir, među ostalim, gospodarske, sigurnosne i zdravstvene aspekte, aspekte u vezi sa slobodom izražavanja te kulturalnim, znanstvenim, društvenim i tehničkim aspektima politika Zajednice kao i različitim interesima zajednica korisnika radiofrekvencijskog spektra s ciljem poboljšanja uporabe radiofrekvencijskog spektra i izbjegavanja štetnih smetnji;

(b)	osiguravanja učinkovite provedbe politike radiofrekvencijskog spektra u Zajednici, a osobito uspostave opće metodologije radi osiguranja usklađenih uvjeta koji se tiču raspoloživosti i učinkovite uporabe radiofrekvencijskog spektra;

(c)	osiguravanja koordiniranog i pravovremenog pribavljanja informacija u pogledu dodjele, raspoloživosti i uporabe radiofrekvencijskog spektra u Zajednici;

(d)	osiguravanja učinkovite koordinacije interesa Zajednice u međunarodnim pregovorima kada uporaba radiofrekvencijskog spektra utječe na politike Zajednice.

3.   Aktivnosti koje se provode prema ovoj Odluci uzimaju u obzir rad međunarodnih organizacija u vezi s upravljanjem radiofrekvencijskim spektrom, npr. Međunarodne telekomunikacijske unije (ITU) i Europske konferencije poštanskih i telekomunikacijskih uprava (CEPT).

4.   Ova Odluka ne dovodi u pitanje mjere poduzete na razini Zajednice ili na nacionalnoj razini, u skladu s pravom Zajednice da se slijede ciljevi od općeg interesa, osobito oni koji se odnose na reguliranje sadržaja i audiovizualnu politiku, odredbe Direktive 1999/5/EZ i pravo država članica da organiziraju i upotrebljavaju svoj radiofrekvencijski spektar u svrhu javnog reda, javne sigurnosti i obrane.

Članak 2.

Definicija

Za potrebe ove Odluke, „radiofrekvencijski spektar” obuhvaća radijske valove na frekvencijama u rasponu od 9 kHz i 3 000 GHz; radijski valovi su elektromagnetski valovi koji se šire u prostoru bez umjetnog vođenja.

Članak 3.

Odborski postupak

1.   Komisiji pomaže odbor („Odbor za radiofrekvencijski spektar”).

2.   Pri pozivanju na ovaj stavak primjenjuju se članci 3. i 7. Odluke 1999/468/EZ uzimajući u obzir odredbe njenog članka 8.

3.   Pri pozivanju na ovaj stavak primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.

Razdoblje predviđeno u članku 5. stavku 6. Odluke 1999/468/EZ utvrđuje se na tri mjeseca.

4.   Odbor donosi svoj poslovnik.

Članak 4.

Djelovanje Odbora za radiofrekvencijski spektar

1.   Kako bi se ostvario cilj iz članka 1. Komisija dostavlja Odboru za radiofrekvencijski spektar, u skladu s postupcima navedenima u ovom članku, odgovarajuće tehničke provedbene mjere s ciljem osiguravanja usklađenih uvjeta u vezi s raspoloživošću i učinkovitom uporabom radiofrekvencijskog spektra kao i raspoloživošću informacija vezanih za uporabu radiofrekvencijskog spektra kako je navedeno u članku 5.

2.   Za razvoj tehničkih provedbenih mjera iz stavka 1. koje potpadaju pod područje nadležnosti CEPT-a, kao što je usklađivanje dodjele radijskih frekvencija i raspoloživost informacija, Komisija povjerava mandate CEPT-u, postavljajući zadatke koje treba obaviti te njihov vremenski rok. Komisija djeluje u skladu s postupkom iz članka 3. stavka 2.

3.   Na temelju obavljenog posla u skladu sa stavkom 2. Komisija odlučuje hoće li se rezultati posla, provedenog u skladu s mandatima, primjenjivati u Zajednici i u roku koji države članice imaju za njihovu provedbu. Te se odluke objavljuju u Službenom listu Europskih zajednica. Za potrebe ovog stavka, Komisija djeluje u skladu s postupkom iz članka 3. stavka 3.

4.   Ne dovodeći u pitanje stavak 3., ako Komisija ili neka država članica smatra da posao koji se obavlja na temelju povjerenog mandata u skladu sa stavkom 2. ne napreduje na zadovoljavajući način s obzirom na postavljeni vremenski rok ili ako rezultati mandata nisu prihvatljivi, Komisija može, djelujući u skladu s postupkom iz članka 3. stavka 3. usvojiti mjere za ostvarivanje ciljeva iz mandata.

5.   Mjere iz stavaka 3. i 4. mogu, kad je to primjereno, pružiti mogućnost za prijelazna razdoblja i/ili rješenja vezana uz podjelu radiofrekvencijskog spektra u državama članicama koje će odobriti Komisija, kada je to opravdano, vodeći računa o specifičnoj situaciji u državi članici, na temelju opravdanog zahtjeva dotične države članice i pod uvjetom da takva iznimka neće neopravdano odgoditi provedbu ili stvoriti neprimjerene razlike u konkurentskim ili regulatornim situacijama između država članica.

6.   Kako bi se ostvario cilj iz članka 1., Komisija također može usvojiti tehničke provedbene mjere iz stavka 1. koje nisu obuhvaćene stavkom 2., djelujući u skladu s postupkom iz članka 3. stavka 3.

7.   S ciljem pridonošenja osmišljavanju, pripremi i provedbi politike Zajednice o radiofrekvencijskom spektru i ne dovodeći u pitanje postupke navedene u ovom članku, Komisija periodično savjetuje Odbor za radiofrekvencijski spektar o pitanjima u skladu s člankom 1.

Članak 5.

Raspoloživost informacija

Države članice osiguravaju objavljivanje tablice dodjele njihovih nacionalnih radijskih frekvencija i informacija o pravima, uvjetima, postupcima, pristojbama i naknadama u vezi s uporabom radiofrekvencijskog spektra, ako je relevantno, kako bi se ostvario cilj iz članka 1. One takve informacije ažuriraju i poduzimaju mjere radi stvaranja odgovarajućih baza podataka kako bi takve informacije, prema potrebi, bile dostupne javnosti u skladu s odgovarajućim mjerama usklađivanja poduzetim na temelju članka 4.

Članak 6.

Odnosi s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama

1.   Komisija prati razvoj u vezi s radiofrekvencijskim spektrom u trećim zemljama i u međunarodnim organizacijama koji mogu imati utjecaj na provedbu ove Odluke.

2.   Države članice obavješćuju Komisiju o svim poteškoćama koje su treće zemlje ili međunarodne organizacije stvorile de jure ili de facto, a odnose se na provedbu ove Odluke.

3.   Komisija redovito podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o rezultatima primjene stavaka 1. i 2. i može, kada je to primjereno, predložiti mjere s ciljem osiguravanja provedbe načela i ciljeva ove Odluke. Kada je to potrebno radi zadovoljenja cilja iz članka 1., treba dogovoriti zajedničke ciljeve politike kako bi se osigurala koordinacija između država članica unutar Zajednice.

4.   Mjere poduzete u skladu s ovim člankom ne dovode u pitanje prava i obveze Zajednice i država članica prema odgovarajućim međunarodnim sporazumima.

Članak 7.

Obavješćivanje

Države članice dostavljaju Komisiji sve potrebne informacije u svrhu provjere provedbe ove Odluke. Osobito, države članice odmah obavješćuju Komisiju o provedbi rezultata iz mandata u skladu s člankom 4. stavkom 3.

Članak 8.

Povjerljivost

1.   Države članice ne smiju odavati informacije obuhvaćene obvezom poslovne tajne, a osobito informacije o poduzećima, njihovim poslovnim odnosima ili njihovim troškovnim elementima.

2.   Stavak 1. ne dovodi u pitanje pravo odgovarajućih vlasti da objave takve informacije kada je to bitno radi ispunjavanja njihovih dužnosti, u kojem je slučaju takvo odavanje primjereno i uzima u obzir legitimne interese poduzeća u zaštiti njihovih poslovnih tajni.

3.   Stavkom 1. ne sprečava se objavljivanje informacija o uvjetima koji se odnose na dodjelu prava na uporabu radiofrekvencijskog spektra što ne uključuje informacije povjerljive prirode.

Članak 9.

Izvješće

Komisija podnosi godišnje izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o provedenim aktivnostima i usvojenim mjerama u skladu s ovom Odlukom kao i budućim aktivnostima predviđenim u skladu s ovom Odlukom.

Članak 10.

Provedba

Države članice poduzimaju sve mjere potrebne prema zakonima i drugim propisima kako bi se provela ova Odluka i sve mjere koje iz toga proizlaze.

Članak 11.

Stupanje na snagu

Ova Odluka stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 12.

Adresati

Ova je Odluka upućena državama članicama.

---

(1)  SL C 365 E, 19.12.2000., str. 256. i SL C 25 E, 29.1.2002., str. 468.

(2)  SL C 123, 25.4.2001., str. 61.

(3)  Mišljenje Europskog parlamenta od 5. srpnja 2001. (još nije objavljeno u Službenom listu), Zajedničko stajalište Vijeća od 16. listopada 2001. (SL C 9, 11.1.2002., str. 7.) i Odluka Europskog parlamenta od 12. prosinca 2001. (još nije objavljenja u Službenom listu). Odluka Vijeća od 14. veljače 2002.

(4)  SL C 59, 23.2.2001., str. 245.

(5)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23.

(6)  SL L 105, 23.4.1997., str. 4. Odluka kako je izmijenjena Odlukom br. 1215/2000/EZ (SL L 139, 10.6.2000., str. 1.)

(7)  SL L 17, 22.1.1999., str. 1.

(8)  SL L 108, 24.4.2002., str. 33.

(9)  SL L 108, 24.4.2002., str. 21.

(10)  SL L 24, 30.1.1998., str. 1.

(11)  SL L 20, 26.1.1996., str. 59.

(12)  SL L 91, 7.4.1999., str. 10.

(13)  SL L 204, 21.7.1998., str. 37. Direktiva kako je izmijenjena Direktivom 98/48/EZ (SL L 217, 5.8.1998., str. 18.)

---

13/Sv. 038

HR

Službeni list Europske unije

69

---

32002L0019

---

L 108/7

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

07.03.2002.

---

DIREKTIVA 2002/19/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 7. ožujka 2002.

o pristupu i međusobnom povezivanju elektroničkih komunikacijskih mreža i pripadajuće opreme (Direktiva o pristupu)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice a posebno njegov članak 95.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Ekonomskog i socijalnog odbora (2),

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (3),

budući da:

(1)

Direktiva 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Okvirna direktiva) (4) navodi kao ciljeve regulatornog okvira obuhvaćanje elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga u Zajednici, uključujući nepokretne i pokretne telekomunikacijske mreže, mreže kabelske televizijske, mreže koje se koriste za zemaljsko radiodifuzijsko emitiranje, satelitske i internetske mreže, bez obzira koriste li se za prijenos govora, telefaksa, podataka ili slika. Te su mreže ili ovlaštene od država članica prema Direktivi 2002/20/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o ovlaštenju elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga (Direktiva o ovlaštenju) (5) ili su ovlaštene prema prethodnim regulatornim mjerama. Odredbe ove Direktive primjenjuju se na one mreže koje se koriste za pružanje javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga. Ova Direktiva obuhvaća dogovore o pristupu i međusobnom povezivanju davatelja usluga. Privatne mreže nemaju obveze prema ovoj Direktivi osim ako uporabom pristupa javnim mrežama ne podliježu uvjetima predloženim od država članica.

(2)	Usluge koje pružaju sadržaj poput ponude za prodaju paketa zvučnog ili televizijskog sadržaja za radiodifuzijsko emitiranje nisu obuhvaćene zajedničkim regulatornim okvirom za elektroničke komunikacijske mreže i usluge.

(3)	Pojam „pristup” ima širok raspon značenja te je stoga nužno točno definirati kako se on koristi u ovoj Direktivi, a da se to ne kosi s njegovom mogućom uporabom u drugim mjerama Zajednice. Operator može posjedovati mrežu ili opremu ili ih može potpuno ili djelomično iznajmiti.

(4)

Direktiva 95/47/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o uporabi normi za prijenos televizijskih signala (6) nije postavila nikakve posebne uvjete za sustav ili usluge digitalne televizije, što je sudionicima tržišta omogućilo da preuzmu inicijativu i razviju odgovarajuće sustave. Sudionici europskog tržišta su putem Skupine za radiodifuziju digitalnog videosignala (Digital Video Broadcasting Group) razvili skupinu sustava za televizijski prijenos koju su preuzeli radio i televizija diljem svijeta. Te je sustave prijenosa normirao Europski institut za telekomunikacijske norme (European Telecommunications Standards Institute - ETSI) te ih preporuča Međunarodna telekomunikacijska unija. S obzirom na digitalnu televiziju s povećanim omjerom stranica slike, omjer stranica slike 16:9 referentni je format za usluge televizije i programe s povećanim omjerom stranica slike te je danas utemeljen na tržištima država članica kao ishod Odluke Vijeća 93/424/EEZ od 22. srpnja 1993. o akcijskom planu za uvođenje naprednih televizijskih usluga u Europi (7).

(5)

Na otvorenom i konkurentnom tržištu ne bi trebalo biti ograničenja koja bi spriječila poduzeća da međusobno pregovaraju o dogovorima o pristupu i međusobnom povezivanju, a posebno o prekograničnim sporazumima, što podliježe pravilima o tržišnom natjecanju iz Ugovora. S ciljem stvaranja učinkovitijeg, istinskog paneuropskog tržišta s učinkovitim tržišnim natjecanjem, većim izborom i konkurentnim uslugama za potrošače, poduzeća koja zaprime zahtjeve za pristup ili međusobno povezivanje moraju pregovarati u dobroj vjeri i takve sporazume načelno zaključiti na komercijalnoj osnovi.

(6)

Na tržištima gdje i dalje postoje velike razlike u pregovaračkoj snazi među poduzećima i gdje neka poduzeća za obavljanje svojih usluga ovise o infrastrukturi drugih, potrebno je utemeljiti okvir da se osigura učinkovito funkcioniranje tržišta. U slučaju neuspjelih komercijalnih pregovora, državna regulatorna tijela moraju biti ovlaštena da osiguraju prikladan pristup, međusobno povezivanje i interoperabilnost usluga u korist krajnjih korisnika. Ona posebno mogu osigurati povezivanje s kraja na kraj proporcionalno obvezujući poduzeća koja nadziru pristup krajnjim korisnicima. Nadzor nad načinima pristupa može podrazumijevati vlasništvo ili nadzor nad fizičkom vezom s krajnjim korisnikom (bila ona nepokretna ili pokretna) i/ili mogućnost promjene ili oduzimanja nacionalnog broja ili brojeva potrebnih za pristup priključnoj točki mreže krajnjeg korisnika. To se, primjerice, događa kad operatori mreže krajnjem korisniku pretjerano ograniče pristup internet portalima i uslugama.

(7)

Nacionalne zakonske ili administrativne mjere koje povezuju odredbe i uvjete za pristup ili međusobno povezivanje s djelatnošću strane koja zatraži međusobno povezivanje, a posebno s visinom njezina ulaganja u mrežnu infrastrukturu, a ne s pruženim uslugama međusobnog povezivanja ili pristupa, mogu prouzročiti narušavanje tržišta i stoga mogu biti nekompatibilne s pravilima tržišnog natjecanja.

(8)

Operatori mreže koji nadziru pristup svojim vlastitim korisnicima to čine na temelju jedinstvenih brojeva ili adresa iz objavljenog raspona brojeva ili adresa. Drugi operatori mreže moraju biti u stanju tim korisnicima isporučiti promet i stoga moraju biti u stanju međusobno se izravno ili neizravno povezivati. Stoga se trebaju zadržati postojeća prava i obveze za pregovore o međusobnom povezivanju. Također je prikladno zadržati obveze prethodno određene u Direktivi 95/47/EZ koje nalažu da potpuno digitalne elektroničke komunikacijske mreže koje se rabe za distribuciju televizijskih usluga i koje su otvorene za javnost budu u mogućnosti distribuirati usluge televizije i programe s povećanim omjerom stranica slike tako da korisnici te programe mogu primati u istom formatu u kojemu su oni bili emitirani.

(9)

Interoperabilnost je u interesu krajnjih korisnika i važan je cilj ovog regulatornog okvira. Poticanje interoperabilnosti jedan je od ciljeva državnih regulatornih tijela kao što je naznačeno u ovom okviru prema kojemu se također predviđa da će Komisija objaviti popis normi i/ili specifikacija koje obuhvaćaju obavljanje usluga, tehnička sučelja i/ili mrežne funkcije kao osnovu za poticanje harmonizacije u elektroničkim komunikacijama. Države članice moraju poticati uporabu objavljenih normi i/ili specifikacija u onoj mjeri koja je prijeko potrebna da se osigura interoperabilnost usluga, a korisnicima poboljša sloboda izbora.

(10)

Pravila tržišnog natjecanja sama po sebi ne moraju biti dovoljna da se osigura kulturna raznolikost i pluralizam medija u području digitalne televizije. Direktiva 95/47/EZ predvidjela je početni regulatorni okvir za novu industriju digitalne televizije koji bi se trebao zadržati, posebno uključujući obvezu pružanja uvjetovanog pristupa na pošten, objektivan i nediskriminirajući način da se osigura dostupnost širokog spektra programa i usluga. Zbog tehnološkog i tržišnog razvoja te obveze redovito trebaju revidirati bilo države članice za njihova nacionalna tržišta ili Komisija za Zajednicu, posebno da se utvrdi postoji li opravdanje za proširivanje obveza na nove pristupnike (gateways), kao što su elektronički programski vodiči (electronic programme guides - EPG) i sučelja aplikacijskog programa (application program interfaces - API) u onoj mjeri u kojoj je nužno krajnjim korisnicima osigurati pristup određenim uslugama digitalne radiodifuzije. Države članice mogu putem zakonskih, regulatornih ili administrativnih sredstava koja smatraju nužnima specificirati usluge digitalne radiodifuzije za koje se krajnjim korisnicima mora osigurati pristup.

(11)

Države članice također mogu svom državnom regulatornom tijelu dopustiti pregled obveza u vezi s uvjetovanim pristupom uslugama digitalne radiodifuzije kako bi se putem analize tržišta procijenilo treba li povući ili dopuniti uvjete za operatore koji nemaju znatniju tržišnu snagu na relevantnom tržištu. Takvo povlačenje ili dopuna ne smije imati negativan učinak na pristup krajnjih korisnika takvim uslugama ili na izglede za učinkovito tržišno natjecanje.

(12)

Da se zajamči kontinutitet postojećih sporazuma i izbjegne zakonski vakuum, potrebno je osigurati da se obveze za pristup i međusobno povezivanje propisane člancima 4., 6., 7., 8., 11., 12. i 14. Direktive 97/33/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. lipnja 1997. o međusobnom povezivanju u telekomunikacijama u pogledu osiguranja univerzalne usluge i interoperabilnosti putem primjene načela otvorenog pristupa mreži (ONP) (8), obveze o posebnom pristupu propisane člankom 16. Direktive 98/10/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 1998. o primjeni otvorenog pristupa mreži (ONP) na govornu telefoniju i o univerzalnoj usluzi za telekomunikacije u okruženju tržišnog natjecanja (9) i obveze u vezi s pružanjem prijenosnih kapaciteta iznajmljenih vodova prema Direktivi Vijeća 92/44/EEZ od 5. lipnja 1992. o primjeni otvorenog pristupa mreži za iznajmljene vodove (10) u početku prenesu u novi regulatorni okvir, ali da podliježu neposrednoj reviziji s obzirom na prevladavajuće tržišne uvjete. Takva se revizija mora proširiti na one organizacije koje pokriva Uredba (EZ) br. 2887/2000 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o razmotanom pristupu lokalnoj petlji (11).

(13)

Revizija se mora provesti prema ekonomskoj analizi tržišta utemeljenoj na metodologiji prava o zaštiti tržišnog natjecanja. Cilj je smanjiti specifična ex ante pravila sektora usporedno s razvojem natjecanja na tržištu. Međutim, taj postupak također uzima u obzir i tranzicijske probleme na tržištu kao što su oni povezani s međunarodnim roamingom i mogućnost novih uskih grla koja proizlaze iz tehnološkog razvoja, što može zahtijevati ex ante uredbu, primjerice u području širokopojasnog pristupa mrežama. Vrlo je vjerojatno da se tržišno natjecanje razvija drukčijom brzinom u različitim tržišnim segmentima i u različitim državama članicama pa državna regulatorna tijela moraju biti u stanju prilagoditi regulatorne obveze na onim tržištima gdje tržišno natjecanje daje željene rezultate. Kako bi se osiguralo da se prema sudionicima na tržištu u sličnim okolnostima postupa na slične načine u različitim državama članicama, Komisija mora biti u stanju osigurati usklađenu primjenu odredaba ove Direktive. Ako je potrebno, državna regulatorna tijela i državna tijela kojima je povjerena provedba zakona o zaštiti tržišnog natjecanja moraju usuglasiti svoje postupke da osiguraju primjenu najpovoljnijeg pravnog lijeka. Zajednica i njezine države članice ušle su u obveze prema međusobnom povezivanju telekomunikacijskih mreža u kontekstu sporazuma Svjetske trgovinske organizacije o osnovnim telekomunikacijama i tih se obveza trebaju pridržavati.

(14)

Direktiva 97/33/EZ predviđa raspon obveza za poduzeća sa znatnijom tržišnom snagom, a to su transparentnost, nediskriminacija, zasebno računovodstvo, pristup i nadzor cijene, uključujući troškovnu usmjerenost. Taj se raspon mogućih obveza mora zadržati, no povrh toga one bi trebale biti utemeljene kao skupina maksimalnih obveza koje se mogu primijeniti na poduzeća da se izbjegne prekomjerna regulacija. U iznimnim slučajevima, da se udovolji međunarodnim obvezama ili pravu Zajednice, može biti primjereno obvezati sve tržišne sudionike na pristup ili međusobno povezivanje, kao što je trenutačno slučaj sa sustavima uvjetovanog pristupa za usluge digitalne televizije.

(15)	Specifično obvezivanje poduzeća znatnije tržišne snage ne nalaže dodatnu analizu tržišta nego opravdanje da je relevantna obveza potrebna i proporcionalna s obzirom na narav utvrđenog problema.

(16)

Transparentnost načela i uvjeta za pristup i međusobno povezivanje, uključujući cijene, služi ubrzavanju pregovora i izbjegavanju sporova, a tržišne sudionike uvjerava da se usluga ne obavlja prema diskriminacijskim načelima. Otvorenost i transparentnost tehničkih sučelja mogu biti posebno važni u osiguravanju interoperabilnosti. Ako državno regulatorno tijelo nalaže da informacije budu javne, ono također može specificirati način na koji one moraju postati dostupne, obuhvaćajući, primjerice, vrstu publikacije (papirnatu i/ili elektroničku) te njezinu cijenu, uzimajući u obzir narav i svrhu relevantnih informacija.

(17)	Načelo nediskriminacije osigurava da poduzeća s tržišnom snagom ne naruše tržišno natjecanje, posebno ako su ona vertikalno integrirana poduzeća koja pružaju usluge poduzećima s kojima se natječu na silaznim tržištima.

(18)

Zasebno računovodstvo omogućava da unutarnji prijenosi cijena budu vidljivi, a državnom regulatornom tijelu da provjeri pridržavanje obveza nediskriminacije, ako je to primjenljivo. U vezi s time Komisija je objavila Preporuku 98/322/EZ od 8. travnja 1998. o međusobnom povezivanju na liberaliziranom telekomunikacijskom tržištu (Dio 2. o zasebnom računovodstvu i troškovnom računovodstvu) (12).

(19)

Određivanje pristupa mrežnoj infrastrukturi može se opravdati kao sredstvo za povećavanje tržišnog natjecanja, ali državna regulatorna tijela moraju uravnotežiti prava vlasnika infrastrukture da koristi svoju infrastrukturu u svoju korist i prava drugih davatelja usluge na pristup opremi, što je osnova za obavljanje konkurentnih usluga. Ako su operatori obvezani udovoljiti opravdanim zahtjevima za pristup i uporabu mrežnih elemenata i pripadajuće opreme, ti se zahtjevi mogu odbiti samo na temelju objektivnih načela kao što je tehnička izvedivost ili potreba za održanjem integriteta mreže. Ako se pristup odbije, oštećena stranka može pokrenuti spor prema postupku za rješavanje sporova iz članaka 20. i 21. Direktive 2002/21/EZ (Okvirna direktiva). Od operatora kojem je nametnuta obveza pristupa ne može se tražiti da daje one vrste pristupa koje nisu u njegovoj nadležnosti. Obveza pristupa koju su nametnula državna regulatorna tijela kojom se kratkoročno povećava tržišno natjecanje ne bi smjela obeshrabriti tržišne natjecatelje da ulažu u alternativnu opremu čime će se dugoročno osigurati veće tržišno natjecanje. Komisija je izdala Obavijest o primjeni pravila o tržišnom natjecanju za ugovaranje pristupa u telekomunikacijskom sektoru (13) koja se bavi ovim pitanjima. Državna regulatorna tijela mogu davatelje i/ili primatelje određenog pristupa obvezati tehničkim i operacijskim uvjetima u skladu s pravom Zajednice. Posebno se obveza tehničkih normi mora pridržavati Direktive 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. lipnja 1998. o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih normi i propisa i pravila o uslugama informacijskog društva (14).

(20)

Nadzor cijena može biti potreban kada analiza tržišta na određenom tržištu otkrije nedovoljno tržišno natjecanje. Regulatorna intervencija može biti relativno neznatna, kao što je obveza da cijene za odabir operatora budu prihvatljive kao što je predviđeno Direktivom 97/33/EZ ili znatnija kao što je obveza da cijene budu usmjerene prema troškovima kako bi ih se potpuno opravdalo u slučaju da konkurencija nije dovoljno jaka da spriječi pretjerano visoke cijene. Operatori sa znatnijom tržišnom snagom posebno moraju izbjeći snižavanje cijena, čime razlika između njihove maloprodajne cijene i cijene za međusobno povezivanje koja se traži od konkurenata koji obavljaju slične maloprodajne usluge ne bi bila dovoljna da se osigura održivo tržišno natjecanje. Kad državno regulatorno tijelo izračuna troškove nastale prilikom uspostavljanja usluge koja je određena prema ovoj Direktivi, potrebno je dopustiti prihvatljiv povrat uloženog kapitala, uključujući potrebne radne i građevinske troškove, s prilagođenom vrijednosti kapitala gdje je potrebno odraziti trenutačnu vrijednost imovine i djelotvornost operacija. Metoda povrata troškova mora biti prilagođena okolnostima, uzimajući u obzir potrebu da se unaprijedi učinkovitost i održivo tržišno natjecanje, a potrošačke pogodnosti dovedu do najvišeg stupnja.

(21)

Ako državno regulatorno tijelo naloži provedbu sustava troškovnog računovodstva da se podrži nadzor cijena, ono može provesti godišnju reviziju da osigura udovoljavanje tom sustavu troškovnog računovodstva, pod uvjetom da ima potrebno kvalificirano osoblje ili može naložiti da reviziju provede neko drugo kvalificirano tijelo, neovisno o dotičnom operatoru.

(22)

Objavljivanje informacija od država članica omogućit će tržišnim sudionicima i potencijalnim novim sudionicima da shvate svoja prava i obveze i da saznaju gdje mogu pronaći relevantne podrobne informacije. Objavljivanje u nacionalnom službenom glasilu pomaže zainteresiranim strankama u drugim državama članicama da pronađu relevantne informacije.

(23)	S ciljem osiguravanja učinkovitog paneuropskog tržišta elektroničkih komunikacija, Komisija mora promatrati i objavljivati informacije o pristojbama koje doprinose određivanju cijena za krajnje korisnike.

(24)

Razvoj tržišta elektroničkih komunikacija, s pripadajućom infrastrukturom, može imati negativne učinke na okoliš i krajolik. Države članice stoga moraju taj proces promatrati i ako je potrebno, poduzeti mjere da se takvi učinci svedu na najmanju moguću mjeru pomoću odgovarajućih sporazuma i drugih dogovora s nadležnim tijelima.

(25)

U svrhu određivanja pravilne primjene prava Zajednice, Komisija mora znati koja su poduzeća proglašena kao poduzeća sa znatnijom tržišnom snagom i koje su obveze tržišnim sudionicima nametnula državna regulatorna tijela. Osim objavljivanja tih informacija na nacionalnoj razini, još je potrebno da države članice te informacije pošalju Komisiji. Ako države članice moraju Komisiji poslati informacije, to može biti u elektroničkom obliku, podložno prethodno dogovorenim primjerenim postupcima ustanovljavanja vjerodostojnosti.

(26)	Zbog brzine tehnološkog i tržišnog razvoja, provedba ove Direktive mora se preispitati u roku tri godine od datuma primjene kako bi se odredilo ispunjava li ciljeve.

(27)	Mjere potrebne za provedbu ove Direktive treba usvojiti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (15).

(28)

Budući da ciljeve predloženog djelovanja, točnije utemeljivanje usklađenog okvira za uređivanje pristupa i međusobnog povezivanja elektroničkih komunikacijskih mreža i pripadajuće opreme ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego ih se zbog razmjera i učinka djelovanja može na bolji način ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može usvojiti mjere, u skladu s načelom supsidijarnosti, kao što je predloženo u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti, kao što je predloženo u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE I.

PODRUČJE PRIMJENE, CILJ I DEFINICIJE

Članak 1.

Opseg i svrha

1.   Unutar okvira utvrđenog u Direktivi 2002/21/EZ (Okvirna direktiva), ova Direktiva usklađuje način na koji države članice uređuju pristup i međusobno povezivanje elektroničkih komunikacijskih mreža i pripadajuće opreme. Svrha je utemeljiti regulatorni okvir u skladu s unutarnjim tržišnim načelima za odnose između davatelja mreža i usluga iz kojega će proizaći održivo tržišno natjecanje, interoperabilnost usluga elektroničke komunikacije i potrošačke pogodnosti.

2.   Ova Direktiva utemeljuje prava i obveze za operatore i za poduzeća koja traže međusobno povezivanje i/ili pristup njihovim mrežama ili pripadajućoj opremi. Ona postavlja ciljeve za državna regulatorna tijela u vezi s pristupom i međusobnim povezivanjem te predviđa postupke kojima će se osigurati da se obveze koje su propisala državna regulatorna tijela provjeravaju i, ako je potrebno, povuku nakon ostvarenja željenih ciljeva. U ovoj Direktivi pristup se ne odnosi na pristup krajnjih korisnika.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Direktive, primjenjuju se definicije predviđene u članku 2. Direktive 2002/21/EZ (Okvirna Direktiva).

Također će se primjenjuju sljedeće definicije:

(a)

„pristup” znači dostupnost opreme i/ili usluga za drugo poduzeće prema definiranim uvjetima na isključivoj ili neisključivoj osnovi radi pružanja usluga elektroničke komunikacije. On obuhvaća inter alia: pristup dijelovima mreže i pripadajućoj infrastrukturi i opremi, koji može obuhvaćati priključenje opreme putem nepokretnih ili pokretnih veza (to posebno uključuje pristup lokalnoj petlji i opremi i uslugama potrebnim za pružanje usluga putem lokalne petlje), pristup fizičkoj infrastrukturi, uključujući zgrade, kabelsku kanalizaciju i antenske stupove; pristup odgovarajućim programskim sustavima uključujući sustave za operativnu potporu, pristup sustavima za pretvaranje brojeva ili sustavima istovjetne funkcionalnosti, pristup nepokretnim i pokretnim mrežama, posebno za roaming, pristup sustavima uvjetovanog pristupa za usluge digitalne televizije; pristup virtualnim mrežnim uslugama;

(b)

„međusobno povezivanje (interkonekcija)” znači fizičko ili logičko povezivanje javnih komunikacijskih mreža koje koristi isto ili drugo poduzeće kako bi se korisnicima usluga jednog poduzeća dopustilo da komuniciraju s korisnicima istog ili drugog poduzeća ili da pristupe uslugama koje pruža drugo poduzeće. Usluge mogu pružati međusobno povezane stranke ili druge stranke koje imaju pristup mreži. Međupovezivanje je posebna vrsta pristupa koji se provodi između operatora javnih mreža;

(c)	„operator” znači poduzeće koje daje ili koje je ovlašteno davati na korištenje javnu komunikacijsku mrežu ili povezanu opremu;

(d)

„usluga televizije s povećanim omjerom stranica slike” znači usluga televizije koja se potpuno ili djelomice sastoji od programa koji su proizvedeni ili montirani da ih se prikaže u punoj veličini na formatu s povećanim omjerom stranica slike. Format 16:9 je referentni format za usluge televizije s povećanim omjerom stranica slike;

(e)	„lokalna petlja” znači fizički vod koji povezuje priključnu točku mreže u prostoru pretplatnika s glavnim razdjelnikom ili s drugom odgovarajućom opremom u nepokretnoj javnoj telefonskoj mreži.

POGLAVLJE II.

OPĆE ODREDBE

Članak 3.

Opći okvir za pristup i međusobno povezivanje

1.   Države članice osiguravaju da nema ograničenja koja poduzeća u istoj državi članici ili u drugim državama članicama sprečavaju da međusobno pregovaraju o ugovaranju tehničkih i komercijalnih dogovora za pristup i/ili međusobno povezivanje, u skladu s pravom Zajednice. Poduzeće koje zatraži pristup ili međusobno povezivanje ne mora biti ovlašteno za djelovanje u državi članici gdje zatraži pristup ili međusobno povezivanje ako ne obavlja usluge i ne upravlja mrežom u toj državi članici.

2.   Ne dovodeći u pitanje članak 31. Direktive 2002/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama (Direktiva o univerzalnoj usluzi) (16), kad budu odobravale pristup ili međusobno povezivanje, države članice neće zadržati zakonske ili administrativne mjere koje obvezuju operatore da drugim poduzećima ponude drukčija načela i uvjete za istovjetne usluge i/ili postaviti obveze koje nisu povezane sa stvarnim uslugama pristupa i međusobnog povezivanja, ne dovodeći u pitanje uvjete utvrđene u Prilogu Direktivi 2002/20/EZ (Direktiva o ovlaštenju).

Članak 4.

Prava i obveze poduzeća

1.   Operatori javnih komunikacijskih mreža imaju pravo, a kad to budu tražila druga za to ovlaštena poduzeća, i obvezu da pregovaraju o međusobnom povezivanju u svrhu obavljanja javno dostupnih usluga elektroničke komunikacije kako bi osigurali obavljanje i interoperabilnost usluga diljem Zajednice. Operatori omogućuju pristup i međusobno povezivanje drugim poduzećima prema odredbama i uvjetima koji su u skladu s obvezama koje je nametnulo državno regulatorno tijelo prema člancima 5., 6., 7. i 8.

2.   Javne mreže elektroničke komunikacije utemeljene za distribuciju digitalnih televizijskih usluga u mogućnosti su distribuirati usluge televizije i programe s povećanim omjerom stranica slike. Operatori mreže koji primaju i redistribuiraju usluge televizije ili programe s povećanim omjerom stranica slike zadržavaju taj format s povećanim omjerom stranica slike.

3.   Ne dovodeći u pitanje članak 11. Direktive 2002/20/EZ (Direktiva o ovlaštenju), države članice zahtijevaju da poduzeća koja od drugih poduzeća traže informacije prije, tijekom ili poslije procesa pregovaranja o dogovorima za pristup ili međusobno povezivanje te informacije rabe samo u svrhu za koju su one dane i da sve vrijeme poštuju povjerljivost informacija koje se prenose ili pohranjuju. Zaprimljene informacije neće se dijeliti s bilo kojom drugom strankom, posebno s drugih odjelima, podružnicama ili partnerima kojima bi takve informacije mogle dati prednost u tržišnom natjecanju.

Članak 5.

Ovlasti i odgovornosti državnih regulatornih tijela u vezi s pristupom i međusobnim povezivanjem

1.   Djelujući u svrhu ostvarenja ciljeva propisanih u članku 8. Direktive 2002/21/EZ (Okvirna Direktiva), državna regulatorna tijela potiču i, ako je to potrebno, osiguravaju, u skladu s odredbama ove Direktive, odgovarajući pristup i međusobno povezivanje i interoperabilnost usluga, vršeći svoju odgovornost tako da promiču djelotvornost, održivo tržišno natjecanje, a krajnjim korisnicima pruže najveće pogodnosti.

Posebno, ne dovodeći u pitanje mjere koje se mogu poduzeti u vezi s poduzećima sa znatnijom tržišnom snagom u skladu s člankom 8., državna regulatorna tijela posebno moraju biti u stanju nametnuti:

(a)	u onoj mjeri u kojoj je to potrebno kako bi se osiguralo povezivanje s kraja-na-kraj, obveze za poduzeća koja nadziru pristup krajnjim korisnicima, uključujući u opravdanim slučajevima obvezu međusobnog povezivanja s drugim mrežama ako to već nije slučaj;

(b)

u onoj mjeri u kojoj je to potrebno kako bi se krajnjim korisnicima osigurala dostupnost usluga digitalne radijske i televizijske difuzije koje su specificirale države članice, obveze za operatore omogućivanja pristupa drugoj opremi koja se navodi u Prilogu I., dijelu II., po poštenim, objektivnim i nediskriminirajućim načelima.

2.   Kad se operatora obvezuje na pružanje pristupa u skladu s člankom 12., državna regulatorna tijela mogu predvidjeti tehničke ili operacijske uvjete koje davatelj ili primatelj tog pristupa treba zadovoljiti u skladu s pravom Zajednice, ako je potrebno osigurati normalan rad mreže. Uvjeti koji se odnose na provedbu posebnih tehničkih normi ili specifikacija poštuju odredbe članka 17. Direktive 2002/21/EZ (Okvirna direktiva).

3.   Obveze i uvjeti u skladu sa stavcima 1. i 2. trebaju biti objektivni, transparentni, proporcionalni i nediskriminirajući i provode se u skladu s postupcima navedenim u člancima 6. i 7. Direktive 2002/21/EZ (Okvirna direktiva).

4.   S obzirom na pristup i međusobno povezivanje, države članice osiguravaju da državno regulatorno tijelo bude ovlašteno intervenirati na vlastitu inicijativu ako je to opravdano ili, ako ne postoji sporazum između poduzeća, na zahtjev bilo koje uključene stranke, kako bi se osigurali politički ciljevi članka 8. Direktive 2002/21/EZ (Okvirna direktiva), u skladu s odredbama ove Direktive i postupcima navedenim u člancima 6. i 7., 20. i 21. Direktive 2002/21/EZ (Okvirna direktiva).

POGLAVLJE III.

OBVEZE OPERATORA I POSTUPCI ZA REVIZIJU TRŽIŠTA

Članak 6.

Sustavi uvjetovanog pristupa i druga oprema

1.   Države članice osiguravaju da se, u vezi s uvjetovanim pristupom uslugama digitalne televizijske i radijske difuzije gledateljima i slušateljima u Zajednici, bez obzira na načine prijenosa, primjenjuju uvjeti propisani u Prilogu I., dijelu I.

2.   S obzirom na tržišni i tehnološki razvoj, Prilog I. može se nadopuniti u skladu s postupkom koji se navodi u članku 14. stavku 3.

3.   Neovisno o odredbama stavka 1., države članice mogu dopustiti svojem državnom regulatornom tijelu, čim ova Direktiva stupi na snagu, a povremeno i poslije toga, provjeravanje uvjeta koji se primjenjuju u skladu s ovim člankom putem analize tržišta u skladu s prvim stavkom članka 16. Direktive 2002/21/EZ (Okvirna direktiva) kako bi odlučilo treba li zadržati, dopuniti ili povući primijenjene uvjete.

Ako nakon te analize tržišta državno regulatorno tijelo zaključi da jedan ili više operatora nemaju znatniju tržišnu snagu na relevantnom tržištu, ono može tim operatorima dopuniti ili povući uvjete, u skladu s postupcima navedenim u člancima 6. i 7. Direktive 2002/21/EZ (Okvirna direktiva), samo u onoj mjeri u kojoj:

(a)	pristup krajnjih korisnika radijskoj i televizijskoj difuziji i kanalima za difuziju i uslugama navedenim u skladu s člankom 31. Direktive 2002/22/EZ (Direktiva o univerzalnoj usluzi) neće tom dopunom ili povlačenjem biti izložen negativnom djelovanju; i

(b)	ako izgledi za uspješno tržišno natjecanje za: i. maloprodajne usluge digitalne televizijske i radijske difuzije; i ii. sustave uvjetovanog pristupa i druge pripadajuće opreme neće biti izloženi negativnom djelovanju zbog te dopune ili povlačenja.

Stranke koje budu pogođene tom dopunom ili povlačenjem uvjeta dobit će primjereni obavijesni rok.

4.   Uvjeti primijenjeni u skladu s ovim člankom ne dovode u pitanje mogućnosti da države članice propišu obveze u vezi s oblikom prikazivanja elektroničkog programskog vodiča i slične ispisne i navigacijske opreme.

Članak 7.

Revizija prethodnih obveza za pristup i međusobno povezivanje

1.   Države članice zadržavaju sve obveze za poduzeća koja pružaju javne komunikacijske mreže i/ili usluge u vezi s pristupom i međusobnim povezivanjem koje su stupile na snagu prije datuma stupanja na snagu ove Direktive prema člancima 4., 6., 7., 8., 11., 12. i 14. Direktive 97/33/EZ, članka 16. Direktive 98/10/EZ i članaka 7. i 8. Direktive 92/44/EZ sve do trenutka kad će sve te obveze biti revidirane i donesena odluka u skladu sa stavkom 3.

2.   Komisija će naznačiti relevantna tržišta za obveze iz stavka 1. u prvoj preporuci za relevantna tržišta proizvoda i usluga, a Odluka koja naznačuje međunarodna tržišta bit će donesena u skladu s člankom 15. Direktive 2002/21/EZ (Okvirna direktiva).

3.   Države članice osiguravaju da, čim ova Direktiva stupi na snagu i povremeno nakon toga, državna regulatorna tijela provedu analizu tržišta u skladu s člankom 16. Direktive 2002/21/EZ (Okvirna direktiva) kako bi odredila treba li te obveze zadržati, izmijeniti ili povući. One stranke koje budu pogođene tom dopunom ili povlačenjem obveza dobit će primjereni obavijesni rok.

Članak 8.

Nametanje, izmjena ili povlačenje obveza

1.   Države članice osiguravaju da državna regulatorn od 9. do 13.

2.   Ako je operator određen da ima znatniju tržišnu snagu na određenom tržištu kao rezultat analize tržišta provedene u skladu s člankom 16. Direktive 2002/21/EZ (Okvirna direktiva), državno regulatorno tijelo, ako je potrebno, nameće obveze utvrđene u člancima od 9. do 13. ove Direktive.

3.   Ne dovodeći u pitanje:

—	odredbe članka 5. stavka 1., članka 5. stavka 2. i članka 6.,

—

odredbe članaka 12. i 13. Direktive 2002/21/EZ (Okvirna direktiva), uvjet 7. u dijelu B Priloga Direktivi 2002/20/EZ (Direktiva o ovlaštenju) kao što je primijenjeno na temelju članka 6. stavka 1. te Direktive, člancima 27., 28. i 30. Direktive 2002/22/EZ (Direktiva o univerzalnoj usluzi) i relevantnim odredbama Direktive 97/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 1997. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području telekomunikacija (17) koja sadržava obveze za poduzeća koja nisu određena da imaju znatniju tržišnu snagu, ili

—	potrebom pridržavanja međunarodnih obveza,

državna regulatorna tijela neće nametati obveze utvrđene u člancima od 9. do 13. za operatore koji nisu određeni u skladu sa stavkom 2.

U iznimnim okolnostima, kad državno regulatorno tijelo operatorima sa znatnijom tržišnom snagom namjerava nametnuti druge obveze za pristup ili međusobno povezivanje od onih predviđenih u člancima od 9. do 13. u ovoj Direktivi, ono će podnijeti taj zahtjev Komisiji. Djelujući u skladu s člankom 14. stavkom 2., Komisija donosi odluku i ovlašćuje ili sprečava državno regulatorno tijelo da poduzme takve mjere.

4.   Obveze nametnute u skladu s ovim člankom temelje se na naravi prepoznatog problema, objektivno i opravdano s obzirom na obveze predviđene u članku 8. Direktive 2002/21/EZ (Okvirna direktiva). Te se obveze nameću samo nakon savjetovanja u skladu s člancima 6. i 7. te Direktive.

5.   U vezi s trećom alinejom prvog podstavka stavka 3., državna regulatorna tijela dostavljaju Komisiji odluke o nametanju, izmjeni ili povlačenju obveza za tržišne sudionike, u skladu s postupkom iz članka 7. ove Direktive 2002/21/EZ (Okvirna direktiva).

Članak 9.

Obveza transparentnosti

1.   Državna regulatorna tijela mogu, u skladu s odredbama članka 8., nametnuti obveze transparentnosti u vezi s međusobnim povezivanjem i/ili pristupom, koje od operatora zahtijevaju da određene informacije daju na uvid javnosti, kao što su računovodstvene informacije, tehničke specifikacije, obilježja mreže, odredbe i uvjete za nabavu i uporabu i cijene.

2.   Posebno ako operator ima obveze nediskriminacije, državna regulatorna tijela mogu tražiti od tog operatora da objavi referentnu ponudu, koja će biti dovoljno razdvojena da trgovačkim društvima osigura da ne plate za opremu koja nije potrebna za traženu uslugu, dajući opis bitnih ponuda podijeljenih na dijelove u skladu s potrebama tržišta, kao i pripadajuće odredbe i uvjete, uključujući cijene. Državno regulatorno tijelo, inter alia, treba biti u stanju odrediti promjene za referentne ponude kako bi se mogle provesti obveze propisane ovom Direktivom.

3.   Državna regulatorna tijela mogu specificirati točne informacije koje trebaju biti dostupne, potrebnu razinu detalja i način objavljivanja.

4.   Neovisno o stavku 3., ako operator ima obvezu prema članku 12. u vezi s razmotanim pristupom lokalnoj petlji upletene bakrene parice, državna regulatorna tijela osiguravaju objavljivanje referentne ponude koja sadrži barem one elemente utvrđene u Prilogu II.

5.   S obzirom na tržišni i tehnološki razvoj, Prilog II. može se izmijeniti u skladu s postupkom navedenim u članku 14. stavku 3.

Članak 10.

Obveza nediskriminacije

1.   Državno regulatorno tijelo može u skladu s odredbama članka 8. odrediti obveze nediskriminacije u vezi s međusobnim povezivanjem i/ili pristupom.

2.   Obveze nediskriminacije posebno osiguravaju da operator primjenjuje istovjetne uvjete u istovjetnim okolnostima prema drugim poduzećima koja obavljaju istovjetne usluge te da pruži usluge i informacije drugima prema istim uvjetima i iste kakvoće kao što to obavlja za svoje usluge ili usluge svojih podružnica ili partnera.

Članak 11.

Obveza zasebnog računovodstva

1.   Državno regulatorno tijelo može prema odredbama članka 8. odrediti obveze zasebnog računovodstva prema određenim djelatnostima u vezi s međusobnim povezivanjem i/ili pristupom. Državno regulatorno tijelo može posebno tražiti od vertikalno integrirane kompanije da svoje veleprodajne i unutarnje cijene inter alia učini transparentnima, da osigura pridržavanje zahtjeva za nediskriminaciju prema članku 10. ili, ako je potrebno, da spriječi nepošteno subvencioniranje između cjenovnih područja. Državna regulatorna tijela mogu specificirati format i računovodstvenu metodologiju koja će se rabiti.

2.   Ne dovodeći u pitanje članak 5. Direktive 2002/21/EZ (Okvirna direktiva), kako bi se omogućila provjera pridržavanja obveza transparentnosti i nediskriminacije, državna regulatorna tijela treba ovlastiti za traženje računovodstvene evidencije, uključujući podatke o prihodu primljenom od trećih stranaka, koja će se predavati na zahtjev. Državna regulatorna tijela mogu te informacije objaviti ako bi to doprinijelo otvorenom i konkurentnom tržištu, poštujući nacionalna pravila i pravila Zajednice o komercijalnoj povjerljivosti.

Članak 12.

Obveze pristupa i uporabe posebne mrežne opreme

1.   Državno regulatorno tijelo može u skladu s odredbama članka 8. propisati obveze operatorima da zadovolje razumne zahtjeve za pristup i uporabu određenih dijelova mreže i pripadajućih infrastruktura i opreme, inter alia u situacijama u kojima državno regulatorno tijelo smatra da bi uskraćivanje pristupa ili nerazumne odredbe i uvjeti sličnoga učinka usporili nastanak održivog tržišnog natjecanja na maloprodajnoj razini ili da ne bi bili u interesu krajnjeg korisnika.

Od operatora se inter alia može tražiti:

(a)	da trećim strankama daju pristup određenim elementima mreže i/ili opremi, uključujući razmotani pristup lokalnoj petlji;

(b)	da s poduzećima koja traže pristup pregovaraju u dobroj vjeri;

(c)	da ne ukinu već dopušteni pristup opremi;

(d)	da na veleprodajnoj osnovi pružaju posebne usluge trećim strankama za maloprodaju;

(e)	da dopuste otvoreni pristup tehničkim sučeljima, protokolima ili drugim ključnim tehnologijama koje su prijeko potrebne za interoperabilnost usluga ili usluge virtualnih mreža;

(f)	da osiguraju zajedničko korištenje prostora ili druge oblike zajedničke uporabe objekata, uključujući kabelsku kanalizaciju, zgrade ili antenske stupove;

(g)	da obavljaju određene usluge potrebne da se korisnicima osigura interoperabilnost usluga s kraja na kraj, uključujući opremu za usluge inteligentne mreže ili roaming u pokretnim mrežama;

(h)	da pruže pristup sustavima za operativnu potporu ili sličnim programskim sustavima potrebnim za osiguravanje poštenog tržišnog natjecanja u obavljanju usluga;

(i)	da međusobno povežu mreže ili mrežnu opremu.

Nacionala regulatorna tijela tim obvezama mogu dodati uvjete u vezi poštenja, objektivnosti i pravovremenosti.

2.   Kad državna regulatorna tijela razmatraju treba li nametnuti obveze navedene u stavku 1., a posebno kad procjenjuju hoće li te obveze biti proporcionalne ciljevima postavljenim u članku 8. Direktive 2002/21/EZ (Okvirna direktiva), ona posebno uzimaju u obzir sljedeće čimbenike:

(a)	tehničku i ekonomsku održivost uporabe ili postavljanja konkurentske opreme, s obzirom na stopu rasta na tržištu, uzimajući u obzir narav i vrstu angažiranog međusobnog povezivanja i pristupa;

(b)	izvedivost pružanja predloženog pristupa, s obzirom na kapacitet koji je dostupan;

(c)	početno ulaganje kapitala vlasnika opreme, imajući na umu rizik koji dolazi do izražaja prilikom ulaganja;

(d)	potrebu da se dugotrajno zajamči konkurencija;

(e)	ako je potrebno, sva relevantna prava na intelektualno vlasništvo;

(f)	obavljanje paneuropskih usluga.

Članak 13.

Obveze nadzora cijene i troškovnog računovodstva

1.   Državno regulatorno tijelo može u skladu s odredbama članka 8. odrediti obveze u vezi s pokrivanjem troškova i nadzorom cijene, uključujući obveze za troškovnu usmjerenost cijena i obveze koje se odnose na sustave praćenja troškova, za pružanje određenih vrsta međusobnog povezivanja i/ili pristupa, u situacijama gdje analiza tržišta ukaže da nedostatak djelotvornog tržišnog natjecanja znači da određeni operator može zadržati pretjerano visoke cijene ili ih sniziti na štetu krajnjeg korisnika. Državna regulatorna tijela uzimaju u obzir ulaganje kapitala operatora i dopustiti mu prihvatljivu stopu povrata adekvatnog uloženog kapitala, uzimajući u obzir postojeći rizik.

2.   Državna regulatorna tijela osiguravaju da svi propisani mehanizmi pokrivanja troškova ili metodologija određivanja cijena služe u svrhu poticanja djelotvornosti i održivog tržišnog natjecanja i najvećih pogodnosti za korisnike. U tom smislu, državna regulatorna tijela također mogu uzeti u obzir cijene dostupne na usporedivim konkurentnim tržištima.

3.   Operator koji ima obvezu troškovne usmjerenosti svojih cijena snosi teret dokazivanja da naknade proizlaze iz troškova, uključujući prihvatljivu stopu povrata uloženog kapitala. U svrhu izračunavanja troškova djelotvornog obavljanja usluga, državno regulatorno tijelo može uporabiti metode praćenja troškova neovisne o onima koje rabi to poduzeće. Državno regulatorno tijelo može od operatora tražiti da podnese kompletno opravdanje svojih cijena, a može, ako je potrebno, tražiti i prilagodbu cijena.

4.   Ako je provedba sustava praćenja troškova propisana kako bi se podržao nadzor cijena, državna regulatorna tijela osiguravaju da opis sustava praćenja troškova bude javno dostupan te da pokazuje barem glavne kategorije prema kojima su troškovi svrstani i pravila uporabljena za raspodjelu troškova. Kvalificirano neovisno tijelo provjerava usklađenost sa sustavom praćenja troškova. Izjava o usklađenosti objavljivat će se godišnje.

POGLAVLJE IV.

POSTUPOVNE ODREDBE

Članak 14.

Odbor

1.   Komisiji pomaže Odbor za komunikacije utemeljen člankom 22. Direktive 2002/21/EZ (Okvirna direktiva).

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuju se članci 3. i 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.

3.   Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.

Razdoblje predviđeno u članku 5. stavku 6. Odluke 1999/468/EZ određuje se na tri mjeseca.

4.   Odbor donosi svoj poslovnik.

Članak 15.

Objavljivanje i pristup informacijama

1.   Države članice osiguravaju da se posebne obveze nametnute poduzećima prema ovoj Direktivi objavljuju i da se odrede zasebna tržišta proizvoda/usluga i zemljopisna tržišta. One osiguravaju da najnovije informacije, pod uvjetom da one nisu povjerljive, a posebno da ne sadržavaju poslovne tajne, budu javno dostupne na način koji će svim zainteresiranim stranama jamčiti jednostavan pristup tim informacijama.

2.   Države članice dostavljaju Komisiji jedan primjerak svih takvih objavljenih informacija. Komisija te informacije čini dostupnima u spremnom i dostupnom obrascu te ako je potrebno podastire informacije Odboru za komunikacije.

Članak 16.

Obavješćivanje

1.   Države članice obavješćuju Komisiju najkasnije do datuma primjene iz članka 18. stavka 1. drugog podstavka o državnim regulatornim tijelima odgovornim za zadaće utvrđene u ovoj Direktivi.

2.   Državna regulatorna tijela obavješćuju Komisiju o nazivima operatora za koje se smatra da imaju znatniju tržišnu snagu za potrebe ove Direktive i njihovim obvezama prema ovoj Direktivi. Komisiju se istodobno, bez odgode, obavješćuje o svim promjenama koje imaju utjecaja na obveze nametnute poduzećima ili promjene poduzeća na koja utječu odredbe ove Direktive.

Članak 17.

Postupci preispitivanja

Komisija povremeno provjerava funkcioniranje ove Direktive i izvješćuje Europski parlament i Vijeće, prvi put ne više od tri godine nakon datuma primjene iz članka 18. stavka 1. drugog podstavka. U tu svrhu, Komisija može od država članica zatražiti informacije koje se podnose bez odgode.

Članak 18.

Prenošenje

1.   Države članice donose i objavljuju zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 24. srpnja 2003. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

One primjenjuju te mjere od 25. srpnja 2003.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice dostavljaju Komisiji tekst odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva i svih sljedećih izmjena tih odredaba.

Članak 19.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 20.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL C 365 E, 19.12.2000., str. 215. i SL C 270 E, 25.9.2001., str. 161.

(2)  SL C 123, 25.4.2001., str. 50.

(3)  Mišljenje Europskog parlamenta od 1. ožujka 2001. (SL C 277, 1.10.2001., str. 72.), Zajedničko stajalište Vijeća od 17. rujna 2001. (SL C 337, 30.11.2001., str. 1.) i Odluka Europskog parlamenta od 12. prosinca 2001. (još nije objavljena u Službenom listu). Odluka Vijeća od 14. veljače 2002.

(4)  SL L 108, 24.4.2002., str. 33.

(5)  SL L 108, 24.4.2002., str. 21.

(6)  SL L 281, 23.11.1995., str. 51.

(7)  SL L 196, 5.8.1993., str. 48.

(8)  SL L 199, 26.7.1997., str. 32. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 98/61/EZ (SL L 268, 3.10.1998., str. 37.).

(9)  SL L 101, 1.4.1998., str. 24.

(10)  SL L 165, 19.6.1992., str. 27. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Odlukom Komisije br. 98/80/EZ (SL L 14, 20.1.1998., str. 27.).

(11)  SL L 366, 30.12.2000., str. 4.

(12)  SL L 141, 13.5.1998., str. 6.

(13)  SL C 265, 22.8.1998., str. 2.,

(14)  SL L 204, 21.7.1998., str. 37. Direktiva kako je izmijenjena Direktivom 98/48/EZ (SL L 217, 5.8.1998., str. 18.).

(15)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23.

(16)  SL L 108, 24.4.2002., str. 51.

(17)  SL L 24, 30.11.1998., str. 1.

---

PRILOG I.

UVJETI ZA PRISTUP SLUŠATELJA I GLEDATELJA USLUGAMA DIGITALNE TELEVIZIJSKE I RADIJSKE DIFUZIJE U ZAJEDNICI

Dio I.:   Uvjeti za sustave uvjetovanog pristupa koji će se primjenjivati u skladu s člankom 6. stavkom 1.

S obzirom na uvjetovani pristup gledatelja i slušatelja uslugama digitalne televizijske i radijske difuzije u Zajednici, bez obzira na način prijenosa, države članice moraju osigurati primjenu sljedećih uvjeta u skladu s člankom 6.:

(a)	sustavi uvjetovanog pristupa koji djeluju na tržištu u Zajednici moraju imati potrebne tehničke mogućnosti za ekonomičan širi nadzor omogućavajući operatorima mreže na lokalnoj i regionalnoj razini potpuni nadzor nad uslugama koje upotrebljavaju takve sustave uvjetovanog pristupa;

(b)

bez obzira na načine prijenosa, svi operatori usluga uvjetovanog pristupa koji pružaju pristup uslugama digitalne televizije i radija i čiji nakladnici usluga pristupa ovise o tome kako bi došli do potencijalnih gledatelja ili slušatelja moraju: — ponuditi svim nakladnicima, na poštenoj, objektivnoj i nediskriminirajućoj osnovi koja je u skladu s pravom tržišnog natjecanja Zajednice tehničke usluge koje omogućuju gledateljima ili slušateljima pristup digitalno prenesenim uslugama putem uređaja (dekodera) kojima upravljaju operatori usluga i koje su u skladu s pravom tržišnog natjecanja Zajednice, — voditi računovodstvo za pružanje usluga uvjetovanog pristupa odvojeno od drugih djelatnosti;

(c)

kad dodjeljuju ovlaštenja proizvođačima korisničke opreme, nositelji prava intelektualnog vlasništva za uređaje i sustave uvjetovanog pristupa, moraju se pobrinuti da se to odvija prema poštenim, objektivnim i nediskriminirajućim načelima. Uzimajući u obzir tehničke i komercijalne čimbenike, nositelji prava ne smiju izdavanje ovlaštenja podvrgnuti uvjetima koji zabranjuju, onemogućavaju ili destimuliraju uključivanje u isti proizvod: — zajedničkog sučelja koje omogućuje povezivanje s nekoliko drugih pristupnih sustava, ili — dijelova svojstvenih drugim pristupnim sustavima, pod uvjetom da nositelj ovlaštenja udovoljava mjerodavnim i primjerenim uvjetima koji jamče, u onoj mjeri u kojoj se to na njega odnosi, sigurnost poslovanja operatora sustava uvjetovanog pristupa.

Dio II.:   Druga oprema na koju se mogu primijeniti uvjeti prema članku 5. stavku 1. točki (b)

(a)	pristup sučeljima aplikacijskoga programa (APIs);

(b)	pristup elektroničkim programskim vodičima (EPGs).

---

PRILOG II.

MINIMALNI POPIS STVARI KOJE TREBA UKLJUČITI U REFERENTNU PONUDU ZA PRISTUP IZDVOJENOJ LOKALNOJ PETLJI UPREDENE METALNE PARICE KOJI ĆE OBJAVITI NADLEŽNI OPERATORI

Za potrebe ovog Priloga primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)	„lokalna potpetlja” znači dio lokalne petlje koji povezuje krajnju točku mreže u prostoru pretplatnika na sabirnu (koncentracijsku) točku ili na neku drugu posrednu pristupnu točku u nepokretnoj javnoj telefonskoj mreži;

(b)	„pristup izdvojenoj lokalnoj petlji” znači potpuni pristup izdvojenoj lokalnoj petlji i zajednički pristup izdvojenoj lokalnoj petlji; ne podrazumijeva promjenu vlasništva nad lokalnom petljom;

(c)	„potpuni pristup lokalnoj petlji” znači pružanje korisniku usluge pristupa lokalnoj petlji ili lokalnoj potpetlji proglašenog operatora kojim se dopušta uporaba cijeloga frekvencijskog spektra upredenih metalnih parica;

(d)

„zajednički pristup lokalnoj petlji” znači pružanje korisniku usluge pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji ili izdvojenoj lokalnoj potpetlji proglašenog operatora, kojom se operatoru dopušta uporaba širine pojasa frekvencijskog spektra iznad govornog pojasa frekvencijskog spektra upredene metalne parice; proglašeni operator nastavlja koristiti lokalnu petlju za pružanje telefonske usluge javnosti.

A.   Uvjeti pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji

1.   dijelovi mreže kojima se omogućuje pristup koji posebno pokrivaju sljedeće elemente:

(a)	pristup lokalnim petljama;

(b)	pristup negovornom pojasu frekvencijskog spektra lokalne petlje, u slučaju zajedničkog pristupa lokalnoj petlji;

2.   podaci o položaju lokacija na kojima se ostvaruje fizički pristup (1) i dostupnosti lokalnih petlji u određenim dijelovima pristupne telekomunikacijske mreže;

3.   tehnički uvjeti pristupa i uporabe lokalnih petlji, uključujući tehničke značajke upredenih metalnih parica u lokalnoj petlji;

4.   postupci podnošenja zahtjeva i pružanja usluge pristupa izdvojenim lokalnim petljama te ograničenja pri njihovoj uporabi.

B.   Kolokacijske usluge

1.   podaci o lokacijama na kojima proglašeni operator pruža usluge kolokacije (1).

2.   vrste kolokacije koje proglašeni operator pruža na lokacijama iz točke 1. (fizičku kolokaciju, udaljenu kolokaciju i virtualnu kolokaciju).

3.   značajke opreme i možebitna ograničenja uporabe u kolokacijskim prostorima.

4.   sigurnosne mjere koje proglašeni operator poduzima u svrhu osiguravanja svojih lokacija.

5.   Uvjeti pristupa za osoblje konkurentnih operatora.

6.   Sigurnosne norme.

7.   pravila za raspodjelu prostora na lokacijama gdje je kolokacijski prostor ograničen.

8.   uvjeti uz koje operatori korisnici mogu pregledati lokacije na kojima je omogućena fizička kolokacija, kao i lokacije na kojima kolokacija nije omogućena zbog nedostatka prostornih ili tehničkih mogućnosti.

C.   Informacijski sustavi

Uvjeti pristupa sustavima operativne potpore, informacijskim sustavima ili bazama podataka proglašenog operatora za potrebe podnošenja prethodnih zahtjeva, zahtjeva za pružanje usluge, za narudžbe, održavanje, uklanjanje kvarova i naplatu.

D.   Uvjeti pružanja usluge

1.   Vrijeme odgovora na zahtjeve za pružanje usluge pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji i pripadajućim sadržajima, sporazumi o razini usluge, postupak uklanjanja kvarova, postupci za povratak na redovnu (ugovorenu) razinu usluge i parametri kakvoće usluge.

2.   Standardni uvjeti ugovora, uključujući, ako je potrebno, nadoknade zbog neizvršenja ugovornih obveza u vremenu odgovora.

3.   Cijene usluge i postupci izračuna naknada za sva gore navedena obilježja, funkcije i opremu.

---

(1)  Dostupnost ove informacije može biti ograničena samo na zainteresirane stranke, da se izbjegne zabrinutost za javnu sigurnost

---