1.   Za potrebe financiranja i nadzora ZPP-a te upravljanja njime viša sila i izvanredne okolnosti mogu, posebice, biti priznate u sljedećim slučajevima:

2.   Ako ozbiljna prirodna katastrofa ili ozbiljni vremenski uvjeti kako je navedeno u prvom stavku točki (a) uvelike utječu na točno određeno područje, dotična država članica može smatrati da navedena katastrofa ili uvjeti uvelike utječu na to cijelo područje.

1.   EFJP se provodi u okviru podijeljenog upravljanja između država članica i Unije u skladu sa stavkom 2., ili u okviru izravnog upravljanja u skladu sa stavkom 3.

2.   Iz EFJP-a u okviru podijeljenog upravljanja financiraju se sljedeći rashodi:

3.   Iz EFJP-a se u okviru izravnog upravljanja financiraju sljedeći rashodi:

1.   Svaka država članica imenuje nadležno tijelo na ministarskoj razini koje je odgovorno za:

2.   Na temelju ispitivanja minimalnih uvjeta koje Komisija treba usvojiti u skladu s člankom 11. stavkom 1. točkom (a), nadležno tijelo putem formalnog akta odlučuje o izdavanju ili, nakon preispitivanja, oduzimanju akreditacije agencije za plaćanja i o imenovanju i akreditaciji te oduzimanju akreditacije koordinacijskog tijela.

3.   Nadležno tijelo putem formalnog akta odlučuje o imenovanju i povlačenju imenovanja tijela za ovjeravanje, uz istodobno osiguravanje da uvijek postoji imenovano tijelo za ovjeravanje.

4.   Nadležno tijelo bez odgode obavješćuje Komisiju o svim akreditacijama i oduzimanjima akreditacije agencije za plaćanja i o imenovanju i akreditaciji te oduzimanjima akreditacije koordinacijskog tijela te o imenovanju i povlačenju imenovanja tijela za ovjeravanje.

1.   Agencije za plaćanja su odjeli ili tijela država članica i, ako je primjenjivo, njihovih regija odgovorni za upravljanje rashodima iz članka 5. stavka 2. i članka 6. i njihovu kontrolu.

Uz izuzetak plaćanja, agencije za plaćanja mogu delegirati provođenje zadaća iz prvog podstavka.

2.   Države članice akreditiraju, kao agencije za plaćanja, odjele ili tijela koji imaju upravnu organizaciju i sustav unutarnje kontrole koji osiguravaju dostatno jamstvo da su plaćanja zakonita i redovita i da se ispravno obračunavaju. U tu svrhu agencije za plaćanja zadovoljavaju minimalne uvjete za akreditaciju s obzirom na unutarnje okruženje, kontrolne aktivnosti, informiranje i komuniciranje te praćenje koje propisuje Komisija na temelju članka 11. stavka 1. točke (a).

Svaka država članica, vodeći računa o svojim ustavnim odredbama, ograničava broj akreditiranih agencija za plaćanja:

Ako su agencije za plaćanja uspostavljene na regionalnoj razini, države članice ujedno akreditiraju agenciju za plaćanja na nacionalnoj razini za programe potpore kojima se zbog njihove naravi mora upravljati na nacionalnoj razini ili dodjeljuju upravljanje tim programima svojim regionalnim agencijama za plaćanja.

Odstupajući od drugog podstavka ovog stavka, države članice mogu zadržati agencije za plaćanja koje su akreditirane prije 15. listopada 2020., pod uvjetom da nadležno tijelo odlukom iz članka 8. stavka 2. potvrdi da one ispunjavaju minimalne uvjete za akreditaciju iz prvog podstavka ovog stavka.

Agencijama za plaćanja koje tijekom najmanje tri godine nisu upravljale rashodima EFJP-a ili EPFRR-a oduzima se akreditacija.

Države članice ne akreditiraju nove dodatne agencije za plaćanja nakon 7. prosinca 2021., osim u slučajevima iz drugog podstavka točke (a) u kojima, uzimajući u obzir ustavne odredbe, mogu biti potrebne dodatne regionalne agencije za plaćanja.

3.   Za potrebe članka 63. stavaka 5. i 6. Financijske uredbe, odgovorna osoba u akreditiranoj agenciji za plaćanja dužna je do 15. veljače godine koja slijedi nakon dotične poljoprivredne financijske godine („financijska godina”) sastaviti i Komisiji dostaviti:

Krajnji rok od 15. veljače iz prvog podstavka ovog stavka Komisija može u iznimnim slučajevima produljiti do 1. ožujka slijedom priopćenja dotične države članice, kako je predviđeno u članku 63. stavku 7. drugom podstavku Financijske uredbe.

4.   Ako akreditirana agencija za plaćanja ne ispunjava ili više ne ispunjava jedan ili više minimalnih uvjeta za akreditaciju iz stavka 2. prvog podstavka, dotična država članica, postupajući na vlastitu inicijativu ili na zahtjev Komisije, oduzima akreditaciju te agencije za plaćanja osim ako agencija za plaćanja provede potrebne promjene u roku koji treba odrediti nadležno tijelo te države članice ovisno o ozbiljnosti problema.

5.   Agencije za plaćanja upravljaju i osiguravaju kontrolu operacija koje su povezane s javnom intervencijom za koje su odgovorne i zadržavaju sveukupnu odgovornost u tom području.

Ako se potpora pruža financijskim instrumentom koji provodi EIB ili druga međunarodna financijska institucija u kojoj je država članica dioničar, agencija za plaćanja oslanja se na ono izvješće o kontroli kojim se podržavaju zahtjevi za plaćanje. Izvješće o kontroli državama članicama podnose te institucije..

6.   Za potrebe članka 33., za rashode EPFRR-a do 30. lipnja 2030. dostavlja se dodatno izvješće o uspješnosti u skladu sa stavkom 3. ovog članka i člankom 10. stavkom 3., koje obuhvaća razdoblje do 31. prosinca 2029.

1.   Ako je u jednoj državi članici akreditirano više od jedne agencije za plaćanja, ta država članica imenuje javno koordinacijsko tijelo kojemu povjerava sljedeće zadaće:

2.   U pogledu obrade informacija financijske naravi iz stavka 1. točke (a), koordinacijsko tijelo podliježe posebnoj akreditaciji države članice.

3.   Godišnje izvješće o uspješnosti iz stavka 1. točke (b) ovog članka obuhvaćeno je područjem primjene mišljenja iz članka 12. stavka 2. i podnosi se Komisiji zajedno s izjavom rukovodstva koja se odnosi na sastavljanje cijelog izvješća.

1.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 102. kako bi se osiguralo pravilno funkcioniranje agencija za plaćanja i koordinacijskih tijela iz članaka 9. i 10., kojima se ova Uredba dopunjuje pravilima o:

2.   Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju pravila o:

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 103. stavka 3.

1.   Tijelo za ovjeravanje javno je ili privatno revizorsko tijelo koje imenuje država članica na najmanje tri godine, ne dovodeći pritom u pitanje nacionalno pravo. Ako se radi o privatnom revizorskom tijelu, a primjenjivo pravo Unije ili nacionalno pravo tako nalaže, njega bira država članica putem javnog natječaja.

Država članica koja imenuje više tijela za ovjeravanje može imenovati i javno tijelo za ovjeravanje na nacionalnoj razini koje je zaduženo za koordinaciju.

2.   Za potrebe članka 63. stavka 7. prvog podstavka Financijske uredbe tijelo za ovjeravanje daje mišljenje sastavljeno u skladu s međunarodno priznatim revizorskim standardima kojim se utvrđuje:

U mišljenju se također navodi jesu li ispitivanjem dovedeni u pitanje navodi iz izjave rukovodstva iz članka 9. stavka 3. prvog podstavka točke (d). Ispitivanje također obuhvaća analizu naravi i opsega pogrešaka i nedostataka utvrđenih u upravljačkim sustavima na temelju revizije i kontrola, te provedene ili planirane korektivne mjere agencije za plaćanja, navedene u članku 9. stavku 3. prvom podstavku točki (c).

Ako se potpora pruža u okviru financijskog instrumenta koji provodi EIB ili druga međunarodna financijska institucija u kojoj je država članica dioničar, tijelo za ovjeravanje oslanja se na godišnje revizorsko izvješće koje sastavljaju vanjski revizori tih institucija. Te institucije dostavljaju godišnje revizorsko izvješće državama članicama.

3.   Tijelo za ovjeravanje ima potrebnu tehničku stručnost i znanje o ZPP-u. U svojem je djelovanju neovisno o dotičnoj agenciji za plaćanja i o dotičnom koordinacijskom tijelu, kao i o nadležnom tijelu koje je akreditiralo tu agenciju za plaćanja i tijela odgovorna za provedbu i nadzor ZPP-a.

4.   Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju pravila o funkcioniranju tijela za ovjeravanje, uključujući provjere koje treba provesti i tijela podložna tim provjerama, te o certifikatima i izvješćima, zajedno s popratnim dokumentima, koje ta tijela trebaju izraditi.

Provedbenim aktima također se određuju:

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 103. stavka 3.

1.   Godišnju gornju granicu za rashode EFJP-a čine najviši iznosi koji su za njega utvrđeni u okviru Uredbe (EU, Euratom) 2020/2093.

2.   Ako su pravom Unije predviđeni iznosi koje treba oduzeti ili dodati iznosima iz stavka 1. Komisija donosi provedbene akte bez primjene postupka iz članka 103., kojima se utvrđuje neto preostali iznos koji je raspoloživ za rashode EFJP-a na temelju podataka iz prava Unije.

1.   Ako je pravom Unije financijska gornja granica za poljoprivredne rashode države članice određena u eurima, nadoknada za te rashode isplaćuje se uz pridržavanje te gornje granice, uz provedbu potrebnih prilagodbi u slučaju primjene članaka od 39. do 42.

2.   Sredstva država članica dodijeljena za intervencije u obliku izravnih plaćanja iz članka 87. Uredbe (EU) 2021/2115, ispravljena za prilagodbe utvrđene u članku 17. ove Uredbe, smatraju se financijskom gornjom granicom u eurima za potrebe stavka 1. ovog članka.

1.   U okviru EFJP-a početkom svake godine određuje se pričuva Unije za poljoprivredu („pričuva”) radi pružanja dodatne potpore poljoprivrednom sektoru za upravljanje tržištem ili za stabilizaciju te brzi odgovor u slučaju kriza koje utječu na poljoprivrednu proizvodnju ili distribuciju.

Odobrena sredstva za pričuvu unose se izravno u proračun Unije. Sredstva iz pričuve stavljaju se u financijskoj godini ili godinama za koje je potrebna dodatna potpora na raspolaganje za sljedeće mjere:

2.   Pričuva iznosi 450 milijuna EUR u tekućim cijenama na početku svake godine u razdoblju 2023. – 2027., osim ako veći iznos bude utvrđen u proračunu Unije. Komisija može tijekom godine prilagoditi iznos pričuve kad je to primjereno s obzirom na tržišna kretanja ili perspektive u tekućoj ili sljedećoj godini, a uzimajući u obzir raspoloživa odobrena sredstva u okviru posebne gornje granice za EFJP.

Ako ta raspoloživa odobrena sredstva nisu dostatna, u skladu s člankom 17. ove Uredbe kao krajnje rješenje može se upotrijebiti financijska disciplina kako bi se financirala pričuva do početnog iznosa iz prvog podstavka ovog članka.

Odstupajući od članka 12. stavka 2. trećeg podstavka Financijske uredbe, odobrena sredstva iz pričuve za koja nije preuzeta obveza prenose se za financiranje pričuve u sljedećim proračunskim godinama do 2027.

Štoviše, odstupanjem od članka 12. stavka 2. trećeg podstavka Financijske uredbe, ukupni neiskorišteni iznos pričuve za krize u poljoprivrednom sektoru uspostavljene Uredbom (EU) br. 1306/2013, dostupan na kraju 2022. prenosi se u 2023. bez vraćanja u potpunosti u proračunske linije iz kojih se financiraju djelovanja iz članka 5. stavka 2. točke (c) ove Uredbe te se u mjeri u kojoj je to potrebno stavlja na raspolaganje za financiranje pričuve za poljoprivredu, uzimajući u obzir raspoloživa odobrena sredstva u okviru posebne gornje granice za EFJP. Sva odobrena sredstva iz pričuve za krize u poljoprivrednom sektoru koja ostanu raspoloživa nakon financiranja pričuve uspostavljene ovim člankom vraćaju se u proračunske linije iz kojih se financiraju djelovanja iz članka 5. stavka 2. točke (c) ove Uredbe.

1.   Ako predviđanja za financiranje intervencija i mjera financiranih u okviru odgovarajuće posebne gornje granice za određenu proračunsku godinu upućuju na prekoračenje primjenjivih godišnjih gornjih granica, Komisija određuje stopu prilagodbe za intervencije u obliku izravnih plaćanja iz članka 5. stavka 2. točke (c) ove Uredbe i za financijski doprinos Unije za izravna plaćanja na temelju poglavlja IV. Uredbe (EU) br. 228/2013 i poglavlja IV. Uredbe (EU) br. 229/2013 za posebne mjere iz članka 5. stavka 2. točke (e) ove Uredbe(„stopa prilagodbe”).

Stopa prilagodbe primjenjuje se na plaćanja koja treba dodijeliti poljoprivrednicima za intervencije i posebne mjere iz prvog podstavka ovog stavka veće od 2 000 EUR za odgovarajuću kalendarsku godinu. Za potrebe ovog podstavka, članak 17. stavak 4. Uredbe (EU) 2021/2115 primjenjuje se mutatis mutandis.

Komisija do 30. lipnja kalendarske godine na koju se odnosi stopa prilagodbe donosi provedbene akte kojima utvrđuje stopu prilagodbe. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 103. stavka 2.

2.   Do 1. prosinca kalendarske godine na koju se odnosi stopa prilagodbe Komisija može, na temelju novih informacija, donijeti provedbene akte kojima se prilagođava stopa prilagodbe utvrđena u skladu sa stavkom 1. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 103. stavka 2.

3.   Ako je primijenjena financijska disciplina, odobrena sredstva prenesena u skladu s člankom 12. stavkom 2. točkom (d) Financijske uredbe upotrebljavaju se za financiranje rashoda iz članka 5. stavka 2. točke (c) ove Uredbe, do iznosa potrebnog da se izbjegne ponovna primjena financijske discipline.

Ako ostanu raspoloživa odobrena sredstva koja se prenose u skladu s prvim podstavkom, a ukupan iznos raspoloživih odobrenih sredstava za koja nije preuzeta obveza predstavlja najmanje 0,2 % godišnje gornje granice za rashode EFJP-a, Komisija može donijeti provedbene akte kojima po državi članici utvrđuje iznose odobrenih sredstava za koja nije preuzeta obveza, a koji trebaju biti nadoknađeni krajnjim korisnicima. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 103. stavka 2.

4.   Iznose koje utvrdi Komisija u skladu sa stavkom 3. drugim podstavkom države članice nadoknađuju krajnjim korisnicima u skladu s objektivnim i nediskriminirajućim kriterijima. Države članice mogu primijeniti donji prag iznosa za nadoknadu po krajnjem korisniku. Ta se nadoknada primjenjuje isključivo na krajnje korisnike u državama članicama u kojima se financijska disciplina primijenila prethodne financijske godine.

5.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 102. kojima se ova Uredba dopunjuje pravilima za izračun financijske discipline koju države članice trebaju primjenjivati na poljoprivrednike, a koji su potrebni kako bi se osigurala usklađena primjena financijske discipline u državama članicama.

1.   Ako se pri izradi nacrta proračuna za proračunsku godinu N pokaže da postoji opasnost da će iznos iz članka 14. ove Uredbe za proračunsku godinu N biti prekoračen, Komisija Europskom parlamentu i Vijeću odnosno Vijeću predlaže mjere nužne za osiguravanje usklađenosti s tim iznosom. Te mjere donose Europski parlament i Vijeće ako je pravna osnova za relevantnu mjeru članak 43. stavak 2. UFEU-a, odnosno Vijeće ako je pravna osnova za relevantnu mjeru članak 43. stavak 3. UFEU-a.

2.   Ako u bilo kojem trenutku smatra da postoji opasnost od prekoračenja iznosa iz članka 14. ove Uredbe i da ne može poduzeti odgovarajuće mjere za ispravljanje stanja, Komisija predlaže druge mjere za osiguravanje usklađenosti s tim iznosom. Te mjere donose Europski parlament i Vijeće ako je pravna osnova za relevantnu mjeru članak 43. stavak 2. UFEU-a, odnosno Vijeće ako je pravna osnova za relevantnu mjeru članak 43. stavak 3. UFEU-a.

3.   Ako zahtjevi država članica za nadoknade na kraju proračunske godine N prekoračuju ili bi mogli prekoračiti iznos iz članka 14., Komisija:

Provedbeni akti predviđeni u prvom podstavku točkama (a) i (c) ovog stavka donose se u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 103. stavka 2.

1.   Komisija državama članicama stavlja na raspolaganje odobrena sredstva potrebna za financiranje rashoda iz članka 5. stavka 2. u obliku mjesečnih plaćanja, na temelju rashoda koje su ostvarile akreditirane agencije za plaćanja u referentnom razdoblju.

2.   Dok Komisija ne prenese mjesečna plaćanja, države članice mobiliziraju resurse potrebne za ostvarivanje rashoda u skladu s potrebama svojih akreditiranih agencija za plaćanja.

1.   Ne dovodeći u pitanje članke 53., 54. i 55., Komisija izvršava mjesečna plaćanja za rashode koje su ostvarile akreditirane agencije za plaćanja u referentnom mjesecu.

2.   Mjesečna plaćanja izvršavaju se svakoj državi članici najkasnije trećeg radnog dana drugog mjeseca nakon mjeseca u kojem su rashodi ostvareni, uzimajući u obzir smanjenja ili suspenzije primijenjene na temelju članaka od 39. do 42. ili bilo kakve druge ispravke. Rashodi koje su države članice ostvarile između 1. i 15. listopada računaju se kao da su izvršeni u mjesecu listopadu. Rashodi ostvareni između 16. i 31. listopada računaju se kao da su izvršeni u mjesecu studenome.

3.   Komisija donosi provedbene akte kojima se određuju mjesečna plaćanja koja ona izvršava na temelju izjave država članica o rashodima i informacija dostavljenih u skladu s člankom 90. stavkom 1. Ti se provedbeni akti donose bez primjene postupka iz članka 103.

4.   Komisija može donijeti provedbene akte kojima se određuju dopunska plaćanja ili odbici kojima se prilagođavaju plaćanja izvršena u skladu sa stavkom 3. Ti se provedbeni akti donose bez primjene postupka iz članka 103.

5.   Komisija odmah obavješćuje državu članicu koja prekorači financijske gornje granice.

1.   Ako u okviru zajedničke organizacije tržišta za javnu intervenciju nije utvrđen iznos po jedinici, EFJP financira dotičnu mjeru na temelju jedinstvenih standardnih iznosa, osobito za sredstva podrijetlom iz država članica koja služe za otkup proizvoda, materijalne operacije povezane sa skladištenjem i, ako je to primjereno, preradu proizvoda prihvatljivih za javnu intervenciju iz članka 11. Uredbe (EU) br. 1308/2013.

2.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 102. kojima se ova Uredba dopunjuje pravilima o:

3.   Komisija donosi provedbene akte kojima određuje iznose navedene u stavku 1. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 103. stavka 2.

1.   Djelovanja koja se financiraju na temelju članka 7. točke (c) imaju za cilj Komisiji omogućiti:

2.   Na temelju članka 7. točke (c) Komisija financira djelovanja koja se odnose na:

Prema potrebi ta se djelovanja provode u suradnji s Europskom agencijom za okoliš, Zajedničkim istraživačkim centrom, nacionalnim laboratorijima i tijelima ili uz sudjelovanje privatnog sektora.

1.   Plaćanjima koja izvršava Komisija u okviru doprinosa EPFRR-a iz članka 6. ne smiju se premašiti proračunske obveze.

Ne dovodeći u pitanje članak 34. stavak 1., ta se plaćanja knjiže na najraniju otvorenu proračunsku obvezu.

2.   Primjenjuje se članak 110. Financijske uredbe.

1.   Provedbena odluka Komisije o odobravanju strateškog plana u okviru ZPP-a predstavlja odluku o financiranju u smislu članka 110. stavka 1. Financijske uredbe i, nakon obavijesti dotičnoj državi članici, pravnu obvezu u smislu te uredbe. Tom provedbenom odlukom određuje se godišnji doprinos.

2.   Proračunske obveze Unije u odnosu na svaki strateški plan u okviru ZPP-a izvršavaju se u godišnjim obrocima od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2027. Odstupajući od članka 111. stavka 2. Financijske uredbe, za svaki strateški plan u okviru ZPP-a proračunske obveze za prvi obrok slijede nakon što Komisija odobri taj strateški plan u okviru ZPP-a i o tome obavijesti dotičnu državu članicu. Komisija izvršava proračunske obveze za iduće obroke prije 1. svibnja svake godine na temelju provedbene odluke iz stavka 1. ovog članka, osim ako se primjenjuje članak 16. Financijske uredbe.

1.   Državama članicama stavljaju se na raspolaganje sredstva za pokrivanje rashoda iz članka 6. u obliku pretfinanciranja, međuplaćanja i plaćanja preostalog iznosa kako je opisano u ovom odjeljku.

2.   Kombinirani ukupni iznos pretfinanciranja i međuplaćanja ne smije prekoračiti 95 % doprinosa EPFRR-a svakom strateškom planu u okviru ZPP-a.

Kada se dosegne gornja granica od 95 %, države članice nastavljaju Komisiji slati zahtjeve za plaćanje.

1.   Nakon što donese provedbenu odluku o odobravanju strateškog plana u okviru ZPP-a Komisija državi članici plaća početni iznos pretfinanciranja za cjelokupno razdoblje strateškog plana u okviru ZPP-a. Taj početni iznos pretfinanciranja isplaćuje se u obrocima kako slijedi:

Ako je strateški plan u okviru ZPP-a odobren 2024. ili kasnije, prvi obroci iz prethodnih godina isplaćuju se bez odgode nakon tog odobrenja.

2.   Komisiji se nadoknađuje ukupni isplaćeni iznos pretfinanciranja ako nisu ostvareni rashodi i ako u roku od 24 mjeseca od datuma Komisijine isplate prvog obroka iznosa pretfinanciranja nije poslana izjava o rashodima za strateški plan u okviru ZPP-a. To se pretfinanciranje prebija s najranijim rashodom prijavljenim za strateški plan u okviru ZPP-a.

3.   Dodatno pretfinanciranje ne plaća se niti vraća ako je prijenos iz EPFRR-a ili u EPFRR ostvaren u skladu s člankom 103. Uredbe (EU) 2021/2115.

4.   Kamate koje se ostvare u vezi s pretfinanciranjem upotrebljavaju se za dotični strateški plan u okviru ZPP-a i oduzimaju od iznosa javnih rashoda navedenog u završnoj izjavi o rashodima.

5.   Ukupni iznos pretfinanciranja poravnava se prije završetka strateškog plana u okviru ZPP-a, u skladu s postupkom iz članka 53.

1.   Međuplaćanja se izvršavaju za svaki strateški plan u okviru ZPP-a. Izračunavaju se primjenom stope doprinosa iz članka 91. Uredbe (EU) 2021/2115 za javne rashode ostvarene za svaku vrstu intervencije, osim plaćanja izvršenih u okviru dodatnog financiranja na nacionalnoj razini iz članka 115. stavka 5. te uredbe.

Međuplaćanja uključuju i iznose iz članka 94. stavka 2. Uredbe (EU) 2021/2115.

2.   Ovisno o raspoloživosti proračunskih sredstava, Komisija, uzimajući u obzir smanjenja ili suspenzije primijenjene na temelju članaka od 39. do 42., izvršava međuplaćanja kako bi nadoknadila rashode koje su akreditirane agencije za plaćanja ostvarile tijekom provedbe strateških planova u okviru ZPP-a.

3.   Ako se financijski instrumenti provode u skladu s člankom 59. stavkom 1. Uredbe (EU) 2021/1060, izjava o rashodima uključuje ukupne iznose koje je upravljačko tijelo isplatilo ili, u slučaju jamstava, izdvojilo za ugovore o jamstvu krajnjim primateljima ili u korist krajnjim primateljima kako je navedeno u članku 80. stavku 5. prvom podstavku točkama (a), (b) i (c) Uredbe (EU) 2021/2115.

4.   Ako se financijski instrumenti provode u skladu s člankom 59. stavkom 2. Uredbe (EU) 2021/1060, izjava o rashodima koja uključuju rashode za financijske instrumente podnosi se u skladu sa sljedećim uvjetima:

5.   Iznosi plaćeni u skladu sa stavkom 4. točkom (a) ovog članka smatraju se predujmovima za potrebe članka 37. stavka 2. Iznos uključen u prvu izjavu o rashodima iz stavka 4. točke (a) ovog članka poravnava se u računima Komisije najkasnije u godišnjoj računovodstvenoj dokumentaciji za zadnju godinu provedbe relevantnog strateškog plana u okviru ZPP-a.

6.   Svako međuplaćanje izvršava Komisija, podložno usklađenju sa sljedećim zahtjevima:

7.   Ako neki od zahtjeva iz stavka 6. nije ispunjen, Komisija o tome odmah obavješćuje akreditiranu agenciju za plaćanja ili koordinacijsko tijelo, ako je ono imenovano. Ne ispuni li se neki od zahtjeva iz stavka 6. točke (a) ili točke (c), izjava o rashodima smatra se nedopuštenom.

8.   Ne dovodeći u pitanje članke 53., 54. i 55., Komisija izvršava međuplaćanja u roku od 45 dana od knjiženja izjave o rashodima, kojom su ispunjeni zahtjevi utvrđeni u stavku 6. ovog članka.

9.   Akreditirane agencije za plaćanja pripremaju privremene izjave o rashodima povezanima sa strateškim planovima u okviru ZPP-a i šalju ih Komisiji izravno ili preko koordinacijskog tijela, ako je ono imenovano, u rokovima koje treba odrediti Komisija. Komisija donosi provedbene akte kojima se određuju ti rokovi. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 103. stavka 3.

Izjave o rashodima odnose se na rashode koje su agencije za plaćanja ostvarile u svakom od dotičnih razdoblja. One uključuju i iznose iz članka 94. stavka 2. Uredbe (EU) 2021/2115. Međutim, ako se rashodi iz članka 86. stavka 3. te uredbe ne mogu prijaviti Komisiji tijekom dotičnog razdoblja jer Komisija još nije odobrila izmjenu strateškog plana u okviru ZPP-a u skladu s člankom 119. stavku 10. te uredbe, ti se rashodi mogu prijaviti u idućim razdobljima.

Privremene izjave o rashodima koje se odnose na rashode ostvarene od 16. listopada nadalje knjiže se u proračun sljedeće godine.

10.   Ako dužnosnik za ovjeravanje na osnovi daljnjeg delegiranja zahtijeva daljnje provjere zbog dostavljenih nepotpunih ili nejasnih informacija ili zbog neslaganja, razlika u tumačenju ili drugih nedosljednosti povezanih s izjavom o rashodima za referentno razdoblje, koje su osobito posljedica nedostavljanja informacija propisanih na temelju Uredbe (EU) 2021/2115 i akata Komisije donesenih na temelju te uredbe, dotična država članica dostavlja na zahtjev dužnosnika za ovjeravanje na osnovi daljnjeg delegiranja dodatne informacije u roku koji je s obzirom na ozbiljnost problema utvrđen u tom zahtjevu.

Rok za međuplaćanja utvrđen u stavku 8. može se prekinuti za cjelokupni iznos ili dio iznosa za koji se traži plaćanje, i to tijekom razdoblja od najviše šest mjeseci od datuma slanja zahtjeva za informacije pa do primitka traženih informacija koje se smatraju zadovoljavajućima. Država članica može pristati na to da se razdoblje prekida produlji za dodatna tri mjeseca.

Ako dotična država članica na zahtjev za dodatne informacije ne odgovori u roku koji je određen u tom zahtjevu ili ako se odgovor smatra nezadovoljavajućim ili se njime ukazuje na nepoštovanje važećih pravila ili na nepravilnu upotrebu fondova Unije, Komisija može suspendirati ili smanjiti plaćanja u skladu s člancima od 39. do 42. ove Uredbe.

1.   Po primitku zadnjeg godišnjeg izvješća o uspješnosti u provedbi strateškog plana u okviru ZPP-a i ovisno o raspoloživosti sredstava Komisija isplaćuje prestali iznos na temelju važećeg financijskog plana na razini vrsta intervencija iz EPFRR-a, godišnje računovodstvene dokumentacije za zadnju godinu provedbe relevantnog strateškog plana u okviru ZPP-a i odgovarajućih odluka o poravnanju. Ta se računovodstvena dokumentacija predočuje Komisiji najkasnije šest mjeseci nakon konačnog datuma za prihvatljivost rashoda iz članka 86. stavka 4. Uredbe (EU) 2021/2115 i obuhvaća rashode koje je agencija za plaćanja ostvarila do posljednjeg datuma za prihvatljivost rashoda.

2.   Preostali iznos plaća se najkasnije u roku od šest mjeseci od datuma na koji Komisija bude dopuštenima smatrala informacije i dokumente iz stavka 1. ovog članka, a zadnja je godišnja računovodstvena dokumentacija poravnata. Ne dovodeći u pitanje članak 34. stavak 5., Komisija u roku od šest mjeseci opoziva izdvojena sredstva preostala nakon plaćanja preostalog iznosa.

3.   Ako Komisija u roku navedenom u stavku 1. ovog članka ne primi zadnje godišnje izvješće o uspješnosti i dokumente potrebne za poravnanje godišnje računovodstvene dokumentacije za zadnju godinu provedbe strateškog plana u okviru ZPP-a, preostali iznos automatski se opoziva u skladu s člankom 34.

1.   Komisija automatski opoziva onaj dio proračunskih obveza za intervencije za ruralni razvoj u strateškom planu u okviru ZPP-a koji nije iskorišten za pretfinanciranje ili međuplaćanja odnosno za koji nije primila izjavu o rashodima kojom se ispunjavaju zahtjevi iz članka 32. stavka 6. točaka (a) i (c) u vezi s rashodima ostvarenima do 31. prosinca druge godine nakon godine proračunske obveze.

2.   Onaj dio proračunske obveze koji je još raspoloživ posljednjeg dana za prihvatljivost rashoda iz članka 86. stavka 4. Uredbe (EU) 2021/2115 za koji izjava o rashodima nije predočena u roku od šest mjeseci od tog datuma automatski se opoziva.

3.   U slučaju sudskog postupka ili upravne žalbe sa suspenzivnim učinkom rok za automatski opoziv odobrenih sredstava iz stavka 1. ili 2. prekida se u pogledu iznosa za dotične operacije tijekom trajanja tog postupka ili te upravne žalbe ako Komisija primi obrazloženu obavijest države članice do 31. siječnja godine N + 3.

4.   Pri izračunu automatskog opoziva odobrenih sredstava ne uzima se u obzir:

Država članica šalje Komisiji informacije o iznimkama iz prvog podstavka do 31. siječnja svake godine za iznose prijavljene do kraja prethodne godine.

5.   Komisija pravodobno obavješćuje države članice o postojanju opasnosti od automatskog opoziva odobrenih sredstava. Obavješćuje ih o dotičnom iznosu koji proizlazi iz informacija u njezinu posjedu. Države članice imaju rok od dva mjeseca od datuma primitka te informacije da se suglase s dotičnim iznosom ili da podnesu svoje primjedbe. Komisija provodi automatski opoziv odobrenih sredstava najkasnije devet mjeseci nakon isteka posljednjeg roka iz stavaka 1., 2. i 3.

6.   U slučaju automatskog opoziva odobrenih sredstava doprinos EPFRR-a dotičnom strateškom planu u okviru ZPP-a za tu godinu smanjuje se za iznos automatskog opoziva izdvojenih sredstava. Dotična država članica Komisiji na odobrenje podnosi revidirani plan financiranja kojim se smanjenje iznosa potpore razdjeljuje na vrste intervencija. U suprotnome, Komisija razmjerno smanjuje iznose dodijeljene svakoj vrsti intervencije.

1.   Rashodi iz članka 5. stavka 2. i članka 6. mogu se financirati sredstvima Unije samo ako su ih ostvarile akreditirane agencije za plaćanja i:

2.   Stavak 1. točka (b) podtočka i. ne primjenjuje se na predujmove koji su isplaćeni korisnicima u okviru vrsta intervencija iz Uredbe (EU) 2021/2115.

1.   Ako su pravom Unije utvrđeni rokovi plaćanja, svako plaćanje koje agencija za plaćanja izvrši korisniku prije najranijeg mogućeg datuma plaćanja ili nakon najkasnijeg mogućeg datuma smatra se neprihvatljivim za financiranje sredstvima Unije.

2.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 102. kojima se ova Uredba dopunjuje pravilima o okolnostima i uvjetima pod kojima se plaćanja iz stavka 1. ovog članka mogu smatrati prihvatljivima, uzimajući u obzir načelo proporcionalnosti.

1.   Ako na temelju izjava o rashodima ili informacija, izjava i dokumenata iz članka 90. ustanovi da su prekoračene financijske gornje granice utvrđene pravom Unije, Komisija smanjuje mjesečna plaćanja ili međuplaćanja dotičnoj državi članici u okviru provedbenih akata koji se tiču mjesečnih plaćanja iz članka 21. stavka 3. ili u okviru međuplaćanja iz članka 32.

2.   Ako Komisija na temelju izjava o rashodima ili informacija, izjava i dokumenata iz članka 90. ustanovi da rokovi plaćanja iz članka 38. nisu poštovani, o tome obavješćuje dotičnu državu članicu i daje joj mogućnost da dostavi svoje komentare u roku koji nije kraći od 30 dana. Ako država članica ne dostavi komentare Komisiji u tom roku ili ako je Komisija zaključila da je pruženi odgovor očito nedovoljan, ona može smanjiti mjesečna plaćanja ili međuplaćanja dotičnoj državi članici u okviru provedbenih akata koji se tiču mjesečnih plaćanja iz članka 21. stavka 3. ili u okviru međuplaćanja iz članka 32.

3.   Smanjenjima na temelju ovog članka ne dovodi se u pitanje članak 53.

4.   Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju dodatna pravila o postupku i drugim praktičnim načinima za pravilno funkcioniranje mehanizma iz članka 38. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 103. stavka 3.

1.   Ako države članice dokumente iz članka 9. stavka 3. i članka 12. stavka 2. ne dostave unutar rokova predviđenih člankom 9. stavkom 3., Komisija može donijeti provedbene akte kojima se suspendira ukupan iznos mjesečnih plaćanja iz članka 21. stavka 3. Komisija nadoknađuje suspendirane iznose nakon što od dotične države članice zaprimi dokumente koji su nedostajali, uz uvjet da datumi primitka nisu kasniji od šest mjeseci nakon isteka dotičnog roka.

Kad je riječ o međuplaćanjima iz članka 32., izjave o rashodima smatraju se nedopuštenima u skladu sa stavkom 7. toga članka.

2.   Ako u okviru godišnjeg poravnanja s obzirom na uspješnost iz članka 54. Komisija ustanovi da je razlika između prijavljenih rashoda i iznosa koji odgovara relevantnom prijavljenom ostvarenju veća od 50 %, a država članica ne može navesti propisno opravdane razloge za to, Komisija može donijeti provedbene akte kojima se suspendiraju mjesečna plaćanja iz članka 21. stavka 3. ili međuplaćanja iz članka 32.

Suspenzija se primjenjuje na relevantne rashode u odnosu na intervencije koje su bile predmet smanjenja iz članka 54. stavka 2., a iznos koji treba suspendirati ne smije prijeći postotak koji odgovara smanjenju primijenjenom u skladu s člankom 54. stavkom 2. Komisija nadoknađuje suspendirane iznose državama članicama ili trajno smanjuje najkasnije provedbenim aktom iz članka 54. koji se odnosi na godinu u kojoj su plaćanja suspendirana. Međutim, ako države članice dokažu da su poduzete potrebne korektivne mjere, Komisija može ranije ukinuti suspenziju zasebnim provedbenim aktom.

3.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 102. kojima se ova Uredba dopunjuje pravilima o stopi suspenzije plaćanja.

4.   Provedbeni akti iz stavaka 1. i 2. ovog članka donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 103. stavka 2.

Prije donošenja provedbenih akata iz stavka 1. i stavka 2. prvog podstavka ovog članka Komisija o svojoj namjeri obavješćuje dotičnu državu članicu i pruža joj mogućnost da dostavi svoje komentare u roku koji nije kraći od 30 dana.

5.   Provedbenim aktima kojima se određuju mjesečna plaćanja iz članka 21. stavka 3. ili međuplaćanja iz članka 32. uzimaju se u obzir provedbeni akti doneseni na temelju ovog stavka.

1.   Ako u skladu s člankom 135. stavcima 2. i 3. Uredbe (EU) 2021/2115 Komisija od dotične države članice zatraži da podnese akcijski plan, ta država članica u savjetovanju s Komisijom utvrđuje takav akcijski plan. Akcijski plan uključuje planirane korektivne mjere, jasne pokazatelje napretka i vremenski okvir u kojem je potrebno postići taj napredak. Taj vremenski okvir može biti dulji od jedne financijske godine.

Dotična država članica odgovara u roku od dva mjeseca od zahtjeva Komisije za akcijski plan.

U roku od dva mjeseca od primitka akcijskog plana od dotične države članice Komisija, prema potrebi, pismeno obavješćuje tu državu članicu o svojim prigovorima na dostavljeni akcijski plan i zahtijeva njegovu izmjenu. Dotična država članica postupa u skladu s akcijskim planom i s očekivanim vremenskim okvirom za njegovu provedbu kako ga je prihvatila Komisija.

Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju dodatna pravila o strukturi akcijskih planova i postupku utvrđivanja akcijskih planova. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 103. stavka 3.

2.   Ako država članica ne podnese ili ne provodi akcijski plan iz stavka 1. ovog članka ili ako je taj akcijski plan očito nedovoljan za poboljšanje stanja ili nije izmijenjen u skladu s pisanim zahtjevom Komisije kako je navedeno u tom stavku, Komisija može donijeti provedbene akte o suspenziji mjesečnih plaćanja iz članka 21. stavka 3. ili međuplaćanja iz članka 32.

Odstupajući od prvog podstavka ovog stavka, zahtjev Komisije za akcijski plan za financijsku godinu 2025. ne smije dovesti do suspenzije plaćanja prije preispitivanja uspješnosti za financijsku godinu 2026., kako je predviđeno člankom 135. stavkom 3. Uredbe (EU) 2021/2115.

Suspenzija plaćanja iz prvog podstavka primjenjuje se u skladu s načelom proporcionalnosti na relevantne rashode povezane s intervencijama koje su trebale biti obuhvaćene tim akcijskim planom.

Komisija nadoknađuje suspendirane iznose ako je, na temelju preispitivanja uspješnosti iz članka 135. Uredbe (EU) 2021/2115 ili na temelju dobrovoljne obavijesti dotične države članice tijekom financijske godine o napretku akcijskog plana i korektivnih mjera poduzetih za uklanjanje nedostataka, postignut zadovoljavajući napredak u ostvarenju ciljnih vrijednosti.

Ako se stanje ne ispravi do kraja dvanaestog mjeseca nakon suspenzije plaćanja, Komisija može donijeti provedbeni akt o definitivnoj neisplati suspendiranog iznosa dotičnoj državi članici.

Provedbeni akti iz ovog stavka donose se u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 103. stavka 2.

Prije donošenja tih provedbenih akata Komisija obavješćuje dotičnu državu članicu o svojoj namjeri i traži njezin odgovor u roku koji ne smije biti kraći od 30 dana.

3.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 102. kojima se ova Uredba dopunjuje pravilima o stopi i trajanju suspenzije plaćanjâ i uvjetima za nadoknadu ili smanjenje tih iznosa s obzirom na praćenje uspješnosti u višegodišnjem razdoblju.

1.   U slučaju ozbiljnih nedostataka u pravilnom funkcioniranju upravljačkih sustava Komisija prema potrebi traži od dotične države članice da podnese akcijski plan koji uključuje nužne korektivne mjere i jasne pokazatelje napretka. Taj akcijski plan utvrđuje se u savjetovanju s Komisijom. Dotična država članica odgovara u roku od dva mjeseca od zahtjeva Komisije kako bi ocijenila potrebu za akcijskim planom.

Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju pravila o strukturi akcijskih planova i postupku utvrđivanja akcijskih planova. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 103. stavka 3.

2.   Ako država članica ne podnese ili ne provodi akcijski plan iz stavka 1. ovog članka ili ako je taj akcijski plan očito nedovoljan za poboljšanje stanja ili nije proveden u skladu s pisanim zahtjevom Komisije kako je navedeno u tom stavku, Komisija može donijeti provedbene akte o suspenziji mjesečnih plaćanja iz članka 21. stavka 3. ili međuplaćanja iz članka 32.

Suspenzija se u skladu s načelom proporcionalnosti primjenjuje na relevantne rashode koje je ostvarila država članica te u pogledu kojih postoje nedostaci, u razdoblju koje treba odrediti provedbenim aktima iz prvog podstavka ovog stavka, a koje ne smije biti dulje od 12 mjeseci. Ako su uvjeti za suspenziju i dalje ispunjeni, Komisija može donijeti provedbene akte kojima se to razdoblje produljuje za daljnja razdoblja koja ne prelaze ukupno dvanaest mjeseci. Suspendirani iznosi uzimaju se u obzir pri donošenju provedbenih akata iz članka 55.

3.   Provedbeni akti iz stavka 2. donose se u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 103. stavka 2.

Prije donošenja tih provedbenih akata, Komisija obavješćuje dotičnu državu članicu o svojoj namjeri i traži njezin odgovor u roku koji ne smije biti kraći od 30 dana.

4.   Provedbenim aktima kojima se određuju mjesečna plaćanja iz članka 21. stavka 3. ili međuplaćanja iz članka 32. uzimaju se u obzir provedbeni akti doneseni na temelju stavka 2. ovog članka.

1.   Svaka agencija za plaćanja vodi zasebno računovodstvo za odobrena sredstva unesena u proračun Unije za EFJP i EPFRR.

2.   Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju dodatna pravila o obvezi utvrđenoj u ovom članku kao i posebni uvjeti koji vrijede za knjiženje informacija u računovodstvenoj dokumentaciji koju vode agencije za plaćanja. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 103. stavka 3.

1.   Osim ako je drukčije izričito navedeno u pravu Unije, države članice osiguravaju da se plaćanja koja se odnose na financiranja utvrđena ovom Uredbom isplaćuju korisnicima u cijelosti.

2.   Države članice osiguravaju da se plaćanja u okviru intervencija i mjera iz članka 65. stavka 2. izvršavaju najranije 1. prosinca a najkasnije 30. lipnja sljedeće kalendarske godine.

Neovisno o prvom podstavku države članice mogu:

3.   Države članice mogu odlučiti platiti predujmove u visini do 50 % u okviru intervencija iz članaka 73. i 77. Uredbe (EU) 2021/2115.

4.   Komisija je, u skladu s člankom 102., ovlaštena za donošenje delegiranih akata o izmjeni ovog članka dodavanjem pravila kojima se državama članicama omogućuje plaćanje predujmova za intervencije iz glave III. poglavlja III. Uredbe (EU) 2021/2115 i za mjere za reguliranje ili potporu poljoprivrednih tržišta utvrđene u Uredbi (EU) br. 1308/2013 kako bi se osiguralo dosljedno i nediskriminirajuće plaćanje predujmova.

5.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 102. kojima se ova Uredba dopunjuje utvrđivanjem posebnih uvjeta za plaćanje predujmova, kako bi se osiguralo njihovo dosljedno i nediskriminirajuće plaćanje.

6.   Na zahtjev države članice, u hitnim slučajevima, te u okviru ograničenja iz članka 11. stavka 2. točke (b) Financijske uredbe, Komisija donosi, ako je to potrebno, provedbene akte u vezi s primjenom ovog članka. Takvi provedbeni akti mogu odstupati od stavka 2. ovog članka, no samo u onoj mjeri i onoliko dugo koliko je to nužno potrebno. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 103. stavka 3.

1.   U smislu članka 21. stavka 5. Financijske uredbe namjenski prihodi znače sljedeće:

2.   Iznosi iz stavka 1. uplaćuju se u proračun Unije, a u slučaju ponovnog korištenja koriste se isključivo za financiranje rashoda EFJP-a ili EPFRR-a.

3.   Ova Uredba primjenjuje se mutatis mutandis na namjenske prihode iz stavka 1.

4.   Što se tiče EFJP-a, članak 113. Financijske uredbe primjenjuje se mutatis mutandis na knjiženje namjenskih prihoda iz ove Uredbe.

1.   Davanje informacija financirano u skladu s člankom 7. točkom (e) ima osobito za cilj pomoći u objašnjavanju, provedbi i razvijanju ZPP-a i podići razinu svijesti u javnosti o njegovu sadržaju i ciljevima, uključujući njegov učinak na klimu, okoliš i dobrobit životinja. Cilj je informirati građane o izazovima u području poljoprivrede i prehrane, informirati poljoprivrednike i potrošače, putem informativnih kampanja vratiti povjerenje potrošača nakon kriza, informirati druge zainteresirane strane aktivne u ruralnim područjima te promicati održiviji model poljoprivrede Unije i o njemu educirati građane.

U okviru tog informiranja pružaju se dosljedne, objektivne i sveobuhvatne informacije temeljene na dokazima, unutar i izvan Unije, te se navode komunikacijska djelovanja Komisije planirana u višegodišnjem strateškom planu za poljoprivredu i ruralni razvoj.

2.   Mjere iz stavka 1. mogu sadržavati:

Zakonom propisane mjere ili mjere koje se već financiraju u okviru nekog drugog djelovanja Unije isključuju se.

Pri provođenju aktivnosti iz prvog podstavka točke (b) Komisiji mogu pomagati vanjski stručnjaci.

Mjerama iz prvog podstavka ujedno se doprinosi korporativnoj komunikaciji političkih prioriteta Unije u mjeri u kojoj su ti prioriteti povezani s općim ciljevima ove Uredbe.

3.   Komisija jednom godišnje objavljuje poziv na podnošenje prijedloga uz poštovanje uvjeta utvrđenih Financijskom uredbom.

4.   Odbor iz članka 103. stavka 1. obavješćuje se o predviđenim mjerama koje se poduzimaju na temelju ovog članka.

5.   Komisija Europskom parlamentu i Vijeću svake dvije godine podnosi izvješće o provedbi ovog članka.

1.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 102. radi dopune ove Uredbe uvjetima pod kojima se određene vrste rashoda i prihoda u okviru EFJP-a i EPFRR-a nadoknađuju.

Ako proračun Unije nije donesen na početku proračunske godine ili ako ukupni iznos predviđenih obveza prekoračuje graničnu vrijednost iz članka 11. stavka 2. Financijske uredbe, Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 102. ove Uredbe radi dopune ove Uredbe pravilima o metodi primjenjivoj na obveze i plaćanje iznosâ.

2.   Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju pravila o:

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 103. stavka 3.

1.   Ne dovodeći u pitanje provjere koje države članice provode na temelju nacionalnog prava i drugih propisa ili članka 287. UFEU-a, bilo koju provjeru koja se organizira na temelju članka 322. UFEU-a ili na temelju Uredbe (Euratom, EZ) br. 2185/96, ili članak 127. Financijske uredbe, Komisija može organizirati provjere u državama članicama kako bi utvrdila osobito:

Osobe koje Komisija ovlasti za provedbu provjera u njezino ime ili službenici Komisije koji djeluju u okviru dodijeljenih ovlasti imaju pristup knjigama i svim drugim dokumentima, uključujući dokumente i metapodatke sastavljene ili primljene i pohranjene na elektroničkom mediju, koji se odnose na rashode financirane iz EFJP-a ili EPFRR-a.

Ovlastima za provedbu provjera ne utječe se na primjenu nacionalnih odredaba prema kojima se određenim aktivnostima smiju baviti samo službenici koji su posebno imenovani u skladu s nacionalnim pravom. Ne dovodeći u pitanje posebne odredbe Uredbe (Euratom, EZ) br. 2185/96 i Uredbe (EU, Euratom) br. 883/2013, osobe koje je Komisija ovlastila da djeluju u njezino ime ne sudjeluju, među ostalim, u kućnim posjetima ili formalnom ispitivanju osoba na temelju prava dotične države članice. Međutim, one imaju pristup informacijama prikupljenima na taj način.

2.   Komisija o provjeri pravodobno obavješćuje dotičnu državu članicu ili državu članicu na čijem se području provjera treba provesti, uzimajući u obzir administrativni učinak na agencije za plaćanja pri organiziranju provjera. U takvim provjerama mogu sudjelovati službenici dotične države članice.

Na zahtjev Komisije i uz suglasnost države članice, nadležna tijela te države članice provode dodatne provjere ili istrage operacija na koje se odnosi ova Uredba. U tim provjerama mogu sudjelovati službenici Komisije ili osobe koje je Komisija ovlastila da djeluju u njezino ime.

U cilju poboljšanja provjera Komisija može uz suglasnost dotičnih država članica zahtijevati pomoć tijela tih država članica za određene provjere ili istrage.

1.   Države članice stavljaju Komisiji na raspolaganje sve podatke potrebne za uredno funkcioniranje EFJP-a i EPFRR-a te poduzimaju sve odgovarajuće mjere za olakšavanje provjera koje Komisija smatra primjerenima u vezi s upravljanjem financiranjem sredstvima Unije.

2.   Države članice Komisiji na zahtjev dostavljaju odredbe zakona i drugih propisa koje su usvojile radi provedbe pravnih akata Unije koji se odnose na ZPP te imaju financijski učinak na EFJP ili EPFRR.

3.   Države članice Komisiji stavljaju na raspolaganje informacije o nepravilnostima u smislu Uredbe (EZ, Euratom) br. 2988/95 i drugim slučajevima nesukladnosti s uvjetima koje su države članice odredile u svojim strateškim planovima u okviru ZPP-a, o otkrivenim slučajevima sumnje na prijevaru i o koracima poduzetima na temelju odjeljka 3. ovog poglavlja radi povrata neopravdanih plaćanja u vezi s tim nepravilnostima i prijevarama. Komisija svake godine sažima i objavljuje te informacije i dostavlja ih Europskom parlamentu.

1.   Akreditirane agencije za plaćanja čuvaju prateće dokumente o izvršenim plaćanjima i dokumente o provođenju provjera koji su propisani pravom Unije, te navedene dokumente i povezane informacije stavljaju na raspolaganje Komisiji.

Ti se dokumenti i informacije mogu čuvati u elektroničkom obliku pod uvjetima koje je propisala Komisija na temelju stavka 3.

Ako te dokumente i te informacije čuva tijelo koje djeluje po ovlaštenju agencije za plaćanja i zaduženo je za odobravanje rashoda, to tijelo šalje akreditiranoj agenciji za plaćanja izvješća o broju obavljenih provjera, njihovom sadržaju i poduzetim mjerama u pogledu rezultata.

2.   Ovaj se članak primjenjuje mutatis mutandis na tijela za ovjeravanje.

3.   Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju pravila o uvjetima pod kojima se trebaju čuvati prateći dokumenti iz ovog članka, uključujući njihov oblik i razdoblje pohrane. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 103. stavka 3.

1.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 102. koji su potrebni kako bi se osigurala ispravna i učinkovita primjena odredaba koje se odnose na provjere i pristup dokumentima i informacijama utvrđenima u ovom poglavlju, kojima se ova Uredba dopunjuje posebnim obvezama koje države članice trebaju ispuniti na temelju ovog poglavlja te pravilima o kriterijima za određivanje slučajeva nepravilnosti u smislu Uredbe (EZ, Euratom) br. 2988/95 i drugih slučajeva nesukladnosti s uvjetima koje su države članice odredile u strateškim planovima u okviru ZPP-a o kojima treba izvijestiti i o podacima koje treba dostaviti u tom kontekstu.

2.   Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju pravila o postupcima koji se odnose na obveze suradnje kojih se države članice moraju pridržavati u svrhu provedbe članaka 49. i 50. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 103. stavka 3.

1.   Komisija prije 31. svibnja godine koja slijedi nakon dotične proračunske godine te na temelju informacija iz članka 9. stavka 3. prvog podstavka točaka (a) i (d) donosi provedbene akte koji sadržavaju njezinu odluku o poravnanju računovodstvene dokumentacije akreditiranih agencija za plaćanja za rashode iz članka 5. stavka 2. i članka 6. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 103. stavka 2.

Tim provedbenim aktima obuhvaćeni su cjelovitost, točnost i istinitost podnesene godišnje računovodstvene dokumentacije te se njima ne dovodi u pitanje sadržaj provedbenih akata koji su naknadno doneseni na temelju članaka 54. i 55.

2.   Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju pravila o djelovanjima potrebnima za donošenje i provedbu provedbenih akata iz stavka 1., uključujući pravila o razmjeni informacija između Komisije i država članica, postupak te rokove koje treba poštovati. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 103. stavka 3.

1.   Ako rashodi iz članka 5. stavka 2. i članka 6. ove Uredbe koji odgovaraju intervencijama iz glave III. Uredbe (EU) 2021/2115 nisu popraćeni odgovarajućim ostvarenjem kako je navedeno u godišnjem izvješću o uspješnosti iz članka 9. stavka 3. i članka 10. ove Uredbe, kao i iz članka 134. Uredbe (EU) 2021/2115, Komisija prije 15. listopada godine koja slijedi nakon dotične proračunske godine donosi provedbene akte kojima se utvrđuju iznosi za koje treba smanjiti financiranje sredstvima Unije. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 103. stavka 2.

Tim se provedbenim aktima ne dovodi u pitanje sadržaj provedbenih akata koji se naknadno donose na temelju članka 55. ove Uredbe.

2.   Komisija iznose koje treba smanjiti procjenjuje na temelju razlike između prijavljenih godišnjih rashoda za intervenciju i iznosa koji odgovara relevantnom prijavljenom ostvarenju u skladu sa strateškim planom u okviru ZPP-a, pri čemu uzima u obzir obrazloženja koje je država članica dostavila u godišnjim izvješćima o uspješnosti u skladu s člankom 134. stavkom 8. Uredbe (EU) 2021/2115.

3.   Prije donošenja provedbenog akta iz stavka 1. ovog članka, Komisija dotičnoj državi članici omogućuje da dostavi komentare i obrazloži razlike tijekom razdoblja koje nije kraće od 30 dana ako su dokumenti iz članka 9. stavka 3., članka 10. te članka 12. stavka 2. podneseni do isteka roka.

4.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 102. kojima se ova Uredba dopunjuje pravilima o kriterijima za obrazloženja dotične države članice i metodologiji i kriterijima za primjenu smanjenja.

5.   Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju pravila o djelovanjima koja su potrebna za potrebe donošenja i provedbe provedbenih akata iz stavka 1. ovog članka, uključujući pravila o razmjeni informacija između Komisije i država članica te rokove koje treba poštovati. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 103. stavka 3.

1.   Ako Komisija ustanovi da rashodi iz članka 5. stavka 2. i članka 6. nisu ostvareni sukladno pravu Unije, donosi provedbene akte kojima se utvrđuju iznosi koje treba isključiti iz financiranja sredstvima Unije. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 103. stavka 2.

Međutim, što se tiče vrsta intervencije iz Uredbe (EU) 2021/2115, isključivanja iz financiranja sredstvima Unije iz prvog podstavka ovog stavka primjenjuju se samo u slučaju ozbiljnih nedostataka u pravilnom funkcioniranju upravljačkih sustava država članica.

Prvi podstavak ne primjenjuje se na slučajeve nesukladnosti s uvjetima prihvatljivosti za pojedinačne korisnike, koji su utvrđeni u strateškim planovima u okviru ZPP-a i nacionalnim pravilima.

2.   Komisija procjenjuje iznose koje treba isključiti na temelju ozbiljnosti pronađenih nedostataka. U tom kontekstu, uzima u obzir vrstu tih nedostataka te financijsku štetu nanesenu Uniji.

3.   Prije donošenja provedbenog akta iz stavka 1. nalazi Komisije i opažanja dotične države članice u vezi s tim nalazima priopćuju se u pisanom obliku između tih dviju strana, nakon čega one nastoje postići dogovor o mjerama koje treba poduzeti. Dotičnoj državi članici pruža se mogućnost da dokaže da je stvarni razmjer nesukladnosti manji od procjene Komisije.

Ako se ne postigne dogovor, dotična država članica može zahtijevati pokretanje postupka mirenja dviju strana unutar roka od četiri mjeseca. Postupak provodi tijelo za mirenje. Izvješće o ishodu tog postupka podnosi se Komisiji. Komisija prije donošenja odluke o odbijanju financiranja uzima u obzir preporuke iz izvješća i daje obrazloženje ako odluči ne slijediti te preporuke.

4.   Financiranje se ne odbija za:

5.   Stavak 4. ne primjenjuje se u slučaju:

6.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 102. kojima se ova Uredba dopunjuje pravilima o kriterijima i metodologiji primjene financijskih ispravaka.

7.   Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju pravila o djelovanjima potrebnima za donošenje i provedbu provedbenih akata iz stavka 1.ovog članka, uključujući pravila o razmjeni informacija između Komisije i država članica, rokovima koje treba poštovati te postupku mirenja iz stavka 3.ovog članka, te o osnivanju, zadaćama, sastavu i organizaciji rada tijela za mirenje. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 103. stavka 3.

1.   Nakon pojave nepravilnosti i drugih slučajeva da korisnici nisu ispunili uvjete intervencija iz strateških planova u okviru ZPP-a, iznosi vraćeni državama članicama zajedno s pripadajućim kamatama pripisuju se agenciji za plaćanja koja ih knjiži kao prihode namijenjene EFJP-u u mjesecu stvarnog primitka novca.

2.   Države članice mogu, ne dovodeći u pitanje stavak 1., dati upute agenciji za plaćanja, kao tijelu odgovornom za povrat duga, da buduće plaćanje korisniku umanji za nepodmireno dugovanje korisnika.

3.   Pri plaćanju u proračun Unije kako je navedeno u stavku 1. dotična država članica može zadržati 20 % odgovarajućih iznosa kao paušalne troškove povrata, uz iznimku slučajeva nesukladnosti pripisivih upravnim tijelima ili drugim službenim tijelima države članice.

1.   Ako se otkriju nepravilnosti i drugi slučajevi nesukladnosti korisnikâ te, u slučaju financijskih instrumenata, posebnih fondova u okviru holding fondova ili krajnjih primatelja, s uvjetima intervencija za ruralni razvoj navedenih u strateškim planovima u okviru ZPP-a, države članice provode financijske prilagodbe djelomičnim ili, ako je to opravdano, potpunim ukidanjem dotičnog financiranja sredstvima Unije. Države članice uzimaju u obzir vrstu i ozbiljnost otkrivenih nesukladnosti i razinu financijskog gubitka za EPFRR.

Iznosi financiranja sredstvima Unije u okviru EPFRR-a koji su ukinuti te vraćeni iznosi, kao i pripadajuće kamate, ponovno se dodjeljuju drugim operacijama u području ruralnog razvoja iz strateških planova u okviru ZPP-a. Međutim, države članice mogu u cijelosti ponovno upotrijebiti ukinuta sredstva Unije ili sredstva Unije koja su predmet povrata, samo za operaciju u okviru ruralnog razvoja prema svojim strateškim planovima u okviru ZPP-a te ih ne smiju ponovno dodijeliti za operacije koje su bile predmet financijske prilagodbe.

Države članice od svake buduće isplate u korist korisnika koju agencija za plaćanja mora izvršiti oduzimaju svaki iznos koji je neopravdano plaćen u slučaju nepravilnog postupanja tog korisnika, u skladu s ovim člankom.

2.   Odstupajući od stavka 1. drugog podstavka, za intervencije za ruralni razvoj koje primaju potporu iz financijskih instrumenata kako je navedeno u članku 58. Uredbe (EU) 2021/1060, doprinos ukinut zbog pojedinačne nesukladnosti može se ponovno upotrijebiti unutar istog financijskog instrumenta kako slijedi:

1.   Države članice u okviru ZPP-a, poštujući sve primjenjive upravljačke sustave, donose sve zakone i druge propise te poduzimaju sve druge potrebne mjere za osiguravanje učinkovite zaštite financijskih interesa Unije, uključujući učinkovitu primjenu kriterija prihvatljivosti rashoda utvrđenih u članku 37. Ti se propisi i mjere posebice odnose na sljedeće:

2.   Države članice uspostavljaju djelotvorne sustave upravljanja i kontrola kako bi se osigurala sukladnost sa zakonodavstvom Unije kojim se uređuju intervencije Unije.

Države članice poduzimaju djelovanja potrebna za osiguranje pravilnog funkcioniranja svojih sustava upravljanja i kontrola te zakonitost i pravilnost rashoda prijavljenih Komisiji.

Kako bi pomogla državama članicama u tom pogledu, Komisija im stavlja na raspolaganje alat za rudarenje podataka za procjenu rizika koje predstavljaju projekti, korisnici, izvođači i ugovori, osiguravajući pritom minimalno administrativno opterećenje i učinkovitu zaštitu financijskih interesa Unije. Taj alat za rudarenje podataka može se upotrebljavati i kako bi se izbjeglo zaobilaženje pravila iz članka 62. Komisija do 2025. predstavlja izvješće u kojem ocjenjuje upotrebu jedinstvenog alata za rudarenje podataka i njegovu interoperabilnost s ciljem njegove opće uporabe u državama članicama.

3.   Države članice osiguravaju kvalitetu i pouzdanost sustava izvješćivanja i podataka o pokazateljima.

4.   Države članice osiguravaju da im korisnici EFJP-a i EPFRR-a dostavljaju informacije potrebne za njihovu identifikaciju, uključujući, prema potrebi, identifikaciju skupine u kojoj sudjeluju, kako je definirano u članku 2. točki 11. Direktive 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća (30).

5.   Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere predostrožnosti kojima se osigurava da su kazne koje se primjenjuju kako je navedeno u stavku 1. točki (d) proporcionalne i stupnjevane s obzirom na težinu, opseg, trajanje ili ponavljanje utvrđene nesukladnosti.

Mehanizmima koje utvrđuju države članice osigurava se posebno da se kazne ne izriču ako:

Ako je nesukladnost s uvjetima za dodjelu potpore posljedica više sile ili izvanrednih okolnosti u skladu s člankom 3., korisnik zadržava pravo na primanje potpore.

6.   Države članice mogu u svoje sustave upravljanja i kontrola uključiti mogućnost da se zahtjevi za potporu i zahtjevi za plaćanje isprave nakon njihova podnošenja bez utjecaja na pravo na primanje potpore, pod uvjetom da su elementi ili propusti koje treba ispraviti nastali u dobroj vjeri, što je prihvatilo nadležno tijelo, te da se ispravak provede ili prije nego što se podnositelja zahtjeva obavijesti da je odabran za provjeru na terenu ili prije nego što nadležno tijelo donese odluku o zahtjevu.

7.   Države članice uvode aranžmane kojima se osigurava učinkovito razmatranje pritužbi koje se odnose na EFJP i EPFRR te na zahtjev Komisije razmatraju pritužbe podnesene Komisiji koje su obuhvaćene područjem djelovanja njihovih strateških planova u okviru ZPP-a. Države članice obavješćuju Komisiju o rezultatima tih ispitivanja. Komisija osigurava da se s pritužbama koje su joj izravno podnesene dalje postupa na odgovarajući način. Ako Komisija proslijedi pritužbu državi članici a država članica ne postupi po pritužbi u roku koji je odredila Komisija, Komisija poduzima potrebne korake kako bi osigurala da država članica da poštuje svoje obveze iz ovog stavka.

8.   Države članice obavješćuju Komisiju o donesenim mjerama i djelovanjima poduzetima na temelju stavaka 1. i 2.

Svi uvjeti za primanje potpore financirane iz EFJP-a ili EPFRR-a, koje države članice odrede u svrhu dopune uvjeta utvrđenih u pravilima Unije, moraju biti provjerljivi.

9.   Komisija može donositi provedbene akte kojima određuje pravila potrebna za ujednačenu primjenu ovog članka s obzirom na:

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 103. stavka 3.

1.   Sustavi upravljanja i kontrole koje uspostavljaju države članice u skladu s člankom 59. stavkom 2. uključuju sustavne provjere koje su usmjerene na, među ostalim, područja gdje je rizik od pogrešaka najveći.

Države članice osiguravaju da se provodi ona razina provjera koja je potrebna za učinkovito upravljanje rizicima za financijske interese Unije. Relevantno tijelo uzima kontrolni uzorak iz cjelokupnog statističkog skupa podnositelja zahtjeva koja obuhvaća, prema potrebi, slučajni dio i dio temeljen na riziku.

2.   Provjere operacija koje primaju potporu iz financijskih instrumenata kako je navedeno u članku 58. Uredbe (EU) 2021/1060 provode se samo na razini holding fonda i posebnih fondova te, u kontekstu jamstvenih fondova, na razini tijela koja pružaju temeljne nove zajmove.

Provjere se ne provode na razini EIB-a ili drugih međunarodnih financijskih institucija u kojima je država članica vlasnica udjela.

3.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 102. kojima se ova Uredba dopunjuje pravilima, ako pravilno upravljanje tim sustavom to zahtijeva, o dodatnim zahtjevima u vezi s carinskim postupcima, i posebno u odnosu na one utvrđene u Uredbi (EU) br. 952/2013, a koji su potrebni kako bi se osiguralo da su provjere provedene ispravno i učinkovito te da je provjera uvjeta prihvatljivosti izvršena na učinkovit, dosljedan i nediskriminirajući način kojim se štite financijski interesi Unije.

4.   Kad je riječ o mjerama iz poljoprivrednog zakonodavstva, Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju pravila potrebna za ujednačenu primjenu ovog članka, a posebno:

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 103. stavka 3.

1.   Ako tako određuje poljoprivredno zakonodavstvo, države članice zahtijevaju polaganje sredstava osiguranja kojima se jamči da će određeni iznos novca biti uplaćen ili zaplijenjen u korist nadležnog tijela ako određena obveza iz tog zakonodavstva nije ispunjena.

2.   Uz iznimku slučajeva više sile, sredstvo osiguranja plijeni se u cijelosti ili djelomično ako određena obveza nije izvršena ili je izvršena samo djelomično.

3.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 102. kojima se ova Uredba dopunjuje pravilima kojima se osigurava nediskriminirajuće postupanje, jednakost i poštovanje proporcionalnosti kod polaganja sredstva osiguranja i kojima se:

4.   Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju pravila o:

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 103. stavka 3.

1.   Svaka država članica uspostavlja integrirani administrativni i kontrolni sustav („integrirani sustav”).

2.   Integrirani sustav primjenjuje se na intervencije povezane s površinom i životinjama iz glave III. poglavlja II. i IV. Uredbe (EU) 2021/2115 i mjere iz poglavlja IV. Uredbe (EU) br. 228/2013 i poglavlja IV. Uredbe (EU) br. 229/2013.

3.   Integrirani sustav se u potrebnoj mjeri upotrebljava i za upravljanje ispunjenjem uvjeta i intervencijama u sektoru vina i za njihovu kontrolu, kako je utvrđeno u glavi III. Uredbe (EU) 2021/2115.

4.   Za potrebe ovog poglavlja primjenjuju se sljedeće definicije:

1.   Integrirani sustav sadrži sljedeće elemente:

2.   Integrirani sustav pruža sve informacije relevantne za izvješćivanje o pokazateljima iz članka 7. Uredbe (EU) 2021/2115.

3.   Integrirani sustav funkcionira na temelju elektroničkih baza podataka i geografskih informacijskih sustava te se njime omogućuje razmjena i integracija podataka između elektroničkih baza podataka i geografskih informacijskih sustava. Ako je to relevantno, geografski informacijski sustavi omogućuju tu razmjenu i integraciju podataka o poljoprivrednim parcelama u ograničenim zaštićenim zonama i određenim područjima uspostavljenima u skladu sa zakonodavstvom Unije navedenim u Prilogu XIII. Uredbi (EU) 2021/2115, kao što su područja mreže Natura 2000 ili područja osjetljiva na nitrate u smislu članka 2. točke (k) Direktive Vijeća 91/676/EEZ (32), kao i obilježja krajobraza u dobrim poljoprivrednim i okolišnim uvjetima definiranima u skladu s člankom 13. Uredbe (EU) 2021/2115 ili obuhvaćenima intervencijama navedenima u glavi III. poglavljima II. i IV. te uredbe.

4.   Ne dovodeći u pitanje odgovornost država članica za provedbu i primjenu integriranog sustava, Komisija može tražiti pomoć specijaliziranih tijela ili osoba kako bi olakšala uspostavu, nadzor i rad integriranog sustava, a posebno kako bi nadležnim tijelima država članica osigurala tehničke savjete.

5.   Države članice poduzimaju mjere potrebne za ispravnu uspostavu i funkcioniranje integriranog sustava te, ako to zatraži druga država članica, pružaju si uzajamnu pomoć za potrebe ovog poglavlja.

1.   Države članice bilježe i čuvaju sve podatke i dokumentaciju o godišnjem ostvarenju o kojem se izvješćuje u okviru godišnjeg poravnanja s obzirom na uspješnost iz članka 54. te prijavljenom napretku u ostvarenju ciljnih vrijednosti utvrđenih strateškim planom u okviru ZPP-a, koje se prati u skladu s člankom 128. Uredbe (EU) 2021/2115.

Podaci i dokumentacija iz prvog podstavka koji se odnose na tekuću kalendarsku ili tržišnu godinu te na proteklih 10 kalendarskih ili tržišnih godina dostupni su u digitalnim bazama podataka nadležnog tijela države članice.

Podaci koji se upotrebljavaju za sustav za nadzor površina mogu se kao neobrađeni podaci pohraniti na poslužitelju smještenom izvan prostorija nadležnih tijela. Ti se podaci čuvaju na poslužitelju najmanje tri godine.

Odstupajući od drugog podstavka, države članice koje su pristupile Uniji 2013., ili nakon te godine, dužne su osigurati uvid samo u podatke od godine svojeg pristupanja.

Odstupajući od drugog podstavka, države članice dužne su osigurati uvid samo u podatke i dokumentaciju o sustavu za nadzor površina iz članka 66. stavka 1. točke (c) od datuma početka primjene sustava za nadzor površina.

2.   Države članice mogu primjenjivati zahtjeve utvrđene u stavku 1. na regionalnoj razini uz uvjet da su ti zahtjevi i administrativni postupci za bilježenje i pristup podacima ujednačeni na cijelom području države članice i omogućuju agregiranje podataka na nacionalnoj razini.

3.   Države članice osiguravaju da njihova javna tijela besplatno razmjenjuju skupove podataka prikupljene u okviru integriranog sustava koji su relevantni za potrebe Direktive 2007/2/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (33) ili za praćenje politika Unije te da ti podaci budu javno dostupni na nacionalnoj razini. Povrh toga, države članice omogućuju institucijama i tijelima Unije pristup tim skupovima podataka.

4.   Države članice osiguravaju da se skupovi podataka prikupljeni u okviru integriranog sustava te relevantni za potrebe izrade europskih statistika u skladu s Uredbom (EZ) br. 223/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (34) besplatno razmjenjuju s Komisijom (Eurostat), nacionalnim zavodima za statistiku i, ako je to nužno, drugim nacionalnim tijelima nadležnima za izradu europskih statistika.

5.   Države članice ograničavaju javni pristup skupovima podataka iz stavaka 3. i 4., ako bi se takvim pristupom moglo negativno utjecati na povjerljivost osobnih podataka, u skladu s Uredbom (EU) 2016/679.

6.   Države članice uspostavljaju svoje sustave kako bi osigurale da korisnici imaju pristup svim relevantnim podacima koji se odnose na zemljište koje upotrebljavaju ili namjeravaju upotrebljavati, kako bi im se omogućilo podnošenje točnih zahtjeva.

1.   Sustav za identifikaciju poljoprivrednih parcela jest geografski informacijski sustav koji uspostavljaju i redovito ažuriraju države članice na temelju zračne ili prostorne ortofotografije, u skladu s jedinstvenim standardom kojim se jamči točnost koja barem odgovara točnosti kartografskog mjerila 1: 5 000.

2.   Države članice osiguravaju da sustav za identifikaciju poljoprivrednih parcela:

3.   Države članice svake godine ocjenjuju kvalitetu sustava za identifikaciju poljoprivrednih parcela u skladu s metodologijom utvrđenom na razini Unije.

Ako se pri ocjeni otkriju nedostaci u sustavu, države članice donose odgovarajuće korektivne mjere ili, ako to ne učine, Komisija od njih traži da utvrde akcijski plan u skladu s člankom 42.

Izvješće o ocjeni i, prema potrebi, korektivne mjere i raspored njihove provedbe dostavljaju se Komisiji do 15. veljače nakon dotične kalendarske godine.

1.   Kada je riječ o potpori za intervencije povezane s površinom iz članka 65. stavka 2. koje provode na temelju svojih nacionalnih strateških planova u okviru ZPP-a, države članice zahtijevaju podnošenje zahtjeva upotrebom obrasca za geoprostorni zahtjev koji osigurava nadležno tijelo.

2.   Kada je riječ o potpori za intervencije povezane sa životinjama iz članka 65. stavka 2. koje provode na temelju svojih strateških planova u okviru ZPP-a, države članice zahtijevaju podnošenje zahtjeva.

3.   Države članice prethodno popunjavaju zahtjeve iz stavaka 1. i 2. ovog članka informacijama iz sustavâ iz članka 66. stavka 1. točke (g) i članaka 68., 70., 71. i 73. ili iz drugih relevantnih javnih baza podataka.

4.   Države članice mogu uspostaviti automatski sustav za zahtjeve te utvrditi zahtjeve iz stavaka 1. i 2 koji su njime obuhvaćeni.

5.   Ako država članica odluči upotrebljavati automatski sustav za zahtjeve, ta država uspostavlja sustav kojim se omogućuje upravi da na temelju postojećih informacija u službenim računalnim bazama podataka provede plaćanja korisnicima. Ako je došlo do promjene postojeće se informacije dopunjuju dodatnim informacijama, ako je to potrebno, da bi se obuhvatila promjena. Postojeće i dodatne informacije dostupne putem automatskog sustava za zahtjeve potvrđuje korisnik.

6.   Države članice svake godine ocjenjuju kvalitetu sustava za geoprostorne zahtjeve u skladu s metodologijom utvrđenom na razini Unije.

Ako se pri ocjeni otkriju nedostaci u sustavu, države članice donose odgovarajuće korektivne mjere ili, ako to ne učine, Komisija od njih traži da utvrde akcijski plan u skladu s člankom 42.

Izvješće o ocjeni i, prema potrebi, korektivne mjere i raspored njihove provedbe dostavljaju se Komisiji do 15. veljače nakon dotične kalendarske godine.

1.   Države članice uspostavljaju sustav za nadzor površina, u funkciji od 1. siječnja 2023., te upravljaju njime. Ako potpuno uvođenje sustava od tog datuma nije izvedivo zbog tehničkih ograničenja, države članice mogu odlučiti postupno uspostaviti i započeti s radom takvog sustava i pružati informacije samo za ograničen broj intervencija. Međutim, sustav za nadzor površina mora biti potpuno operativan u svim državama članicama do 1. siječnja 2024.

2.   Države članice svake godine ocjenjuju kvalitetu sustava za nadzor površina u skladu s metodologijom utvrđenom na razini Unije.

Ako se pri ocjeni otkriju nedostaci u sustavu, države članice donose odgovarajuće korektivne mjere ili, ako to ne učine, Komisija od njih traži da utvrde akcijski plan u skladu s člankom 42.

Izvješće o ocjeni i, prema potrebi, korektivne mjere i raspored njihove provedbe dostavljaju se Komisiji do 15. veljače nakon dotične kalendarske godine.

1.   U ovom se poglavlju utvrđuju posebna pravila za kontrolu trgovinskih dokumenata subjekata koji primaju ili izvršavaju plaćanja izravno ili neizravno povezana sa sustavom financiranja iz EFJP-a, odnosno predstavnika tih subjekata („poduzeća”), kako bi se utvrdilo jesu li transakcije koje su dio sustava financiranja iz EFJP-a stvarno i pravilno izvršene.

2.   Ovo se poglavlje ne primjenjuje na intervencije obuhvaćene integriranim sustavom iz poglavlja II. ove glave i glavom III. poglavljem III. Uredbe (EU) 2021/2115.

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 102. kojima se ova Uredba dopunjuje popisom intervencija koje zbog svoje prirode i zahtjeva za kontrolu nisu primjerene za dodatne ex post kontrole trgovinskih dokumenata i na koje se zato ne primjenjuju te kontrole na temelju ovog poglavlja.

3.   Za potrebe ovog poglavlja primjenjuju se sljedeće definicije:

1.   Države članice provode sustavnu kontrolu trgovinskih dokumenata poduzeća uzimajući u obzir prirodu transakcija koje treba kontrolirati. Pri odabiru poduzeća za kontrolu države članice osiguravaju postizanje najveće moguće učinkovitosti mjera za sprečavanje i otkrivanje nepravilnosti. Odabir se, među ostalim, temelji na financijskoj važnosti poduzeća u tom sustavu i ostalim čimbenicima rizika.

2.   U određenim slučajevima kontrola iz stavka 1. ovog članka proširuje se na fizičke i pravne osobe s kojima su poduzeća povezana i za koje te fizičke ili pravne osobe mogu biti relevantne za ostvarivanje ciljeva navedenih u članku 78.

3.   Tijelo ili tijela nadležna za primjenu ovog poglavlja organiziraju se na takav način da su neovisna o odjelima ili ograncima odjela koji su nadležni za plaćanja i provjere koje se provode prije plaćanja.

4.   Poduzeća čiji je zbroj primitaka ili plaćanja iznosio manje od 40 000 EUR kontroliraju se u skladu s ovim poglavljem samo iz posebnih razloga koje države članice trebaju navesti u svojem godišnjem planu kontrola iz članka 80. stavka 1.

5.   Kontrolom koja se provodi na temelju ovog poglavlja ne dovode se u pitanje provjere provedene na temelju članaka 49. i 50.

1.   Točnost primarnih podataka koji su predmet kontrole provjerava se putem niza unakrsnih provjera, uključujući, po potrebi, trgovinske dokumente trećih strana sukladne stupnju predstavljenog rizika, uključujući:

2.   Ako u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom poduzeća moraju voditi posebnu evidenciju zaliha, kontrola te evidencije u odgovarajućim slučajevima uključuje usporedbu s trgovinskim dokumentima i, ako je to primjereno, sa stvarnim količinama na zalihi.

3.   Ako se treba provjeriti niz transakcija, potrebno je u potpunosti voditi računa o prezentiranom stupnju rizika.

4.   Osobe odgovorne za poduzeće, ili treću stranu, dužne su osigurati da se svi trgovinski dokumenti i dodatne informacije dostave službenicima odgovornima za kontrolu ili osobama ovlaštenim da to obavljaju u njihovo ime. Elektronički pohranjeni podaci dostavljaju se na odgovarajućem podatkovnom mediju.

5.   Službenici odgovorni za kontrolu ili osobe ovlaštene da to obavljaju u njihovo ime mogu zahtijevati da im se dostave izvaci ili primjerci dokumenata iz stavka 1.

1.   Države članice izrađuju planove kontrola za kontrole koje na temelju članka 77. treba provesti u budućem razdoblju kontrola.

2.   Države članice svake godine prije 15. travnja Komisiji dostavljaju:

3.   Planove kontrola i njihove izmjene koje države članice izrađuju i dostavljaju Komisiji, te države članice provode ako ih u roku od osam tjedana Komisija nije obavijestila o svojim komentarima.

1.   U skladu s relevantnim nacionalnim pravom službenici Komisije imaju pristup svim dokumentima koji su pripremljeni ili imajući u vidu ili nakon kontrole organizirane na temelju ovog poglavlja te pohranjenim podacima, uključujući one pohranjene u sustavima za obradu podataka. Ti podaci dostavljaju se na zahtjev na odgovarajućem podatkovnom mediju.

2.   Kontrole iz članka 77. provode službene osobe država članica. Službenici Komisije mogu sudjelovati u tim kontrolama, no ne mogu izvršavati ovlasti kontrole koje su dodijeljene službenicima država članica. Međutim, imaju pristup istim prostorijama i istim dokumentima kao i službenici država članica.

3.   Ne dovodeći u pitanje odredbe uredaba (Euratom, EZ) br. 2988/95, (Euratom, EZ) br. 2185/96, (EU, Euratom) br. 883/2013 i (EU) 2017/1939, ako prema nacionalnim odredbama o kaznenom postupku neke radnje smiju provoditi samo službenici koji se posebno imenuju u skladu nacionalnim pravom, službenici Komisije i službenici države članice podnositeljice zahtjeva ne sudjeluju u tim radnjama. Ni u kojem slučaju ne smiju sudjelovati u, posebice, kućnim posjetima ili formalnom ispitivanju osoba u kontekstu kaznenog prava dotične države članice. Međutim, imaju pristup tako dobivenim informacijama.

1.   Države članice uspostavljaju sustav za provjeru usklađenosti sljedećih kategorija korisnika s obvezama utvrđenim u glavi III. poglavlju I. odjeljku 2. Uredbe (EU) 2021/2115:

2.   Države članice koje primjenjuju članak 28. Uredbe (EU) 2021/2115 mogu uspostaviti pojednostavljeni sustav kontrola:

Ako država članica ne primjenjuje članak 28. Uredbe (EU) 2021/2115, ona može uspostaviti pojednostavnjeni sustav kontrola za poljoprivrednike čija najveća veličina gospodarstva ne premašuje 5 hektara poljoprivredne površine prijavljene u skladu s člankom 69. stavkom 1. ove Uredbe.

3.   Države članice za osiguravanje sukladnosti s pravilima o uvjetovanosti mogu upotrebljavati svoje postojeće sustave kontrola i strukture upravljanja.

Ti sustavi moraju biti kompatibilni sa sustavima kontrola iz stavaka 1. i 2.

4.   Države članice s obzirom na postignute rezultate provode godišnje preispitivanje sustava kontrola iz stavaka 1. i 2.

5.   Za potrebe ovog poglavlja primjenjuju se sljedeće definicije:

6.   Kako bi se uskladile sa svojim obvezama u pogledu kontrola utvrđenima u stavcima od 1. do 4., države članice:

1.   Države članice uspostavljaju sustav za primjenu administrativnih kazni na korisnike iz članka 83. stavka 1. ove Uredbe koji se u bilo kojem trenutku tijekom dotične kalendarske godine ne pridržavaju obveza utvrđenih u glavi III. poglavlju I. odjeljku 2. Uredbe (EU) 2021/2115.

Administrativne kazne iz prvog podstavka primjenjuju se samo ako je nesukladnost posljedica radnje ili propusta koji se mogu izravno pripisati korisniku o kojem se radi i ako je zadovoljen jedan ili oba od sljedećih dodatnih uvjeta:

Međutim, kada je riječ o šumskim površinama, administrativne kazne iz prvog podstavka ne primjenjuje se ako za dotičnu površinu nije zatražena potpora u skladu s člancima 70. i 71. Uredbe (EU) 2021/2115.

2.   Kada je riječ o sustavima administrativnih kazni iz stavka 1. države članice:

Za potrebe prvog podstavka točke (a) „prijenos” znači bilo koja vrsta transakcije kojom poljoprivredno zemljište ili poljoprivredno gospodarstvo ili njihov dio prestaje biti na raspolaganju prenositelju.

3.   Primjenom administrativne kazne ne utječe se na zakonitost i pravilnost rashoda na koje se ona primjenjuje.

1.   Administrativne kazne iz članka 84. primjenjuju se u obliku smanjenja ili ukidanja ukupnog iznosa plaćanja iz članka 83. stavka 1. koji je odobren ili se treba odobriti dotičnom korisniku na temelju zahtjeva za potporu koje je taj korisnik podnio ili će podnijeti tijekom kalendarske godine nalaza nesukladnosti. Smanjenja ili isključenja izračunavaju se na temelju plaćanja koja su odobrena ili će biti odobrena u kalendarskoj godini u kojoj je došlo do nesukladnosti. Međutim, ako nije moguće utvrditi kalendarsku godinu u kojoj je došlo do nesukladnosti, smanjenja ili isključenja izračunavaju se na temelju plaćanja koja su odobrena ili će biti odobrena u kalendarskoj godini nalaza nesukladnosti.

Za izračun tih smanjenja i ukidanja u obzir se uzima ozbiljnost, opseg, trajanje ili ponavljanje te postojanje namjere utvrđene nesukladnosti. Izrečene administrativne kazne moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

Administrativne kazne iz prvog podstavka ovog stavka temelje se na kontrolama provedenima u skladu s člankom 83. stavkom 6.

2.   Smanjenje u pravilu iznosi 3 % od ukupnog iznosa plaćanja iz stavka 1.

3.   Ako nesukladnost nema nikakve posljedice ili ima samo beznačajne posljedice na postizanje cilja dotičnog standarda ili zahtjeva, ne primjenjuje se administrativna kazna.

Države članice uspostavljaju mehanizam za podizanje svijesti kako bi osigurale da su korisnici obaviješteni o utvrđenim nesukladnostima i mogućim korektivnim mjerama koje treba poduzeti. Taj mehanizam uključuje i posebne savjetodavne službe za poljoprivredna gospodarstva na temelju članka 15. Uredbe (EU) 2021/2115, a pohađanje tog osposobljavanja može biti obavezno za dotične korisnike.

4.   Ako država članica upotrebljava sustav za nadzor površina iz članka 66. stavka 1. točke (c) kako bi otkrila slučajeve nesukladnosti, ona može odlučiti primijeniti smanjenja s manjim postotkom od onih iz stavka 2. ovog članka.

5.   Ako nesukladnost ima teške posljedice za postizanje cilja dotičnog standarda ili zahtjeva, ili predstavlja izravan rizik za javno zdravlje ili zdravlje životinja, primjenjuje se veće smanjenje od onoga koje se primjenjuje u skladu sa stavkom 2.

6.   Ako ista nesukladnost traje ili se ponavlja jednom u tri uzastopne kalendarske godine, postotak smanjenja u pravilu iznosi 10 % ukupnog iznosa plaćanja iz stavka 1. Daljnja ponavljanja iste nesukladnosti bez opravdanog razloga korisnika smatraju se slučajevima namjerne nesukladnosti.

U slučaju namjerne nesukladnosti postotak smanjenja iznosi najmanje 15 % ukupnog iznosa plaćanja iz stavka 1.

7.   Kako bi se osigurali jednaki uvjeti među državama članicama te učinkovitost, proporcionalnost i odvraćajući učinak administrativnih kazni iz ovog poglavlja, Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 102. kojima se ova Uredba dopunjuje detaljnim pravilima za primjenu i izračun tih kazni.

1.   Države članice uspostavljaju sustav za primjenu administrativnih kazni za korisnike iz članka 14. Uredbe (EU) 2021/2115 koji se ne pridržavaju pravila mehanizma socijalne uvjetovanosti kako je navedeno u Prilogu IV. toj uredbi.

U tu se svrhu države članice koriste svojim primjenjivim sustavom kontrole i izvršenja u području socijalnog i radnog zakonodavstva i primjenjivih standarda rada kako bi se osiguralo da korisnici potpore iz članka 14. Uredbe (EU) 2021/2115, poglavlja IV. Uredbe (EU) br. 228/2013 ili poglavlja IV. Uredbe (EU) br. 229/2013 ispunjavaju obveze iz Priloga IV. Uredbi (EU) 2021/2115.

2.   Države članice osiguravaju jasno razdvajanje odgovornosti između tijela odgovornih za izvršavanje zakonodavstva u području socijalnog i radnog zakonodavstva te primjenjivih standarda rada s jedne strane i agencija za plaćanja s druge strane, pri čemu je uloga agencija za plaćanja izvršenje plaćanja i primjena kazni u sklopu mehanizma socijalne uvjetovanosti.

1.   U okviru sustava iz članka 87. stavka 1. prvog podstavka, agencija za plaćanja obavješćuje se najmanje jednom godišnje o slučajevima nesukladnosti sa zakonodavstvom iz tog članka ako su nadležna tijela iz članka 87. stavka 2. donijela izvršive odluke u tom pogledu. Ta obavijest uključuje procjenu i ocjenu ozbiljnosti, opsega, trajanja ili ponavljanja te postojanje namjere dotične nesukladnosti. Kako bi provele takvu procjenu, države članice mogu se koristiti bilo kojim primjenjivim nacionalnim sustavom sankcija u području rada. Pri obavješćivanju agencije za plaćanja poštuje se unutarnja organizacija, zadaće i postupci nadležnih tijela za izvršavanje zakonodavstva iz članka 87. stavka 2.

Agencija za plaćanja obavješćuje se samo ako je nesukladnost posljedica radnje ili propusta koji se mogu izravno pripisati dotičnom korisniku i ako je zadovoljen jedan ili oba od sljedećih dodatnih uvjeta:

2.   Kada je riječ o administrativnim kaznama iz članka 87. stavka 1. države članice:

3.   Primjenom administrativne kazne ne utječe se na zakonitost i pravilnost rashoda na koje se ona primjenjuje.

1.   Administrativne kazne primjenjuju se u obliku smanjenja ili ukidanja ukupnog iznosa plaćanja iz članka 83. stavka 1. koji je odobren ili se treba odobriti dotičnom korisniku na temelju zahtjeva za potporu koje je taj korisnik podnio ili će podnijeti tijekom kalendarske godine nalaza nesukladnosti. Smanjenja ili isključenja izračunavaju se na temelju plaćanja koja su odobrena ili će biti odobrena u kalendarskoj godini u kojoj je došlo do nesukladnosti. Međutim, ako nije moguće utvrditi kalendarsku godinu u kojoj je došlo do nesukladnosti, smanjenja ili isključenja izračunavaju se na temelju plaćanja koja su odobrena ili će biti odobrena u kalendarskoj godini nalaza nesukladnosti.

Za izračun tih smanjenja i isključenja u obzir se uzima ozbiljnost, opseg, trajanje ili ponavljanje te postojanje namjere utvrđene nesukladnosti, u skladu s ocjenom tijela iz članka 87. stavka 2. Izrečene administrativne kazne moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

Na primjenu i izračun administrativnih kazni primjenjuju se mutatis mutandis relevantne odredbe članka 85. stavaka 2., 5. i 6.

2.   Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za države članice te učinkovitost, proporcionalnost i odvraćajući učinak administrativnih kazni iz ovog poglavlja, Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 102. kojima se ova Uredba dopunjuje detaljnim pravilima za primjenu i izračun tih kazni.

1.   Uz svoje obveze prijenosa informacija u skladu s Uredbom (EU) 2021/2115 države članice Komisiji šalju sljedeće informacije, izjave i dokumente:

2.   Države članice redovno obavješćuju Komisiju o primjeni integriranog sustava iz glave IV. poglavlja II.. Komisija organizira razmjene mišljenja o toj temi s državama članicama.

1.   Države članice i Komisija poduzimaju sve potrebne korake kako bi osigurale povjerljivost podataka priopćenih ili dobivenih u okviru mjera inspekcije i poravnanja računa provedenih na temelju ove Uredbe.

Na te informacije primjenjuju se pravila utvrđena u članku 8. Uredbe (Euratom, EZ) br. 2185/96.

2.   Ne dovodeći u pitanje nacionalne odredbe povezane sa sudskim postupcima, informacije prikupljene tijekom kontrola iz glave IV. poglavlja III. zaštićene kao poslovna tajna. Priopćuju se samo osobama koje s njima moraju biti upoznate da bi obavljale svoje dužnosti u državama članicama ili institucijama Unije.

1.   Iznosi iz provedbenih odluka Komisije o odobravanju strateških planova u okviru ZPP-a, iznosi preuzetih obveza i plaćanja Komisije, iznosi iskazanih ili ovjerenih rashoda te iznosi iz izjava država članica o rashodima izražavaju se i plaćaju u eurima.

2.   Cijene i iznosi utvrđeni u poljoprivrednom zakonodavstvu izražavaju se u eurima.

Te se cijene i ti iznosi odobravaju ili prikupljaju u eurima u državama članicama koje su usvojile euro te u nacionalnoj valuti u državama članicama koje ga nisu usvojile.

1.   Cijene i iznosi iz članka 93. stavka 2. u državama članicama koje nisu usvojile euro preračunavaju se u nacionalnu valutu u skladu s deviznim tečajem.

2.   Operativni događaj za tečaj je:

3.   Ako se korisniku izravno plaćanje predviđeno Uredbom (EU) 2021/2115 izvršava u valuti koja nije euro, države članice preračunavaju iznos potpore izražen u eurima u nacionalnu valutu na temelju zadnjeg deviznog tečaja koji je odredila Europska središnja banka (ESB) prije 1. listopada godine za koju je dodijeljena potpora.

Odstupajući od prvog podstavka, države članice u propisno opravdanim slučajevima mogu odlučiti izvršiti konverziju na temelju prosječnih deviznih tečajeva koje je odredila ESB tijekom mjeseca prije 1. listopada godine za koju je dodijeljena potpora. Države članice koje odaberu tu opciju određuju i objavljuju prosječan tečaj prije 1. prosinca te godine.

4.   Kada je riječ o EFJP-u, pri sastavljanju izjava o rashodima države članice koje nisu usvojile euro primjenjuju onaj devizni tečaj koji su upotrebljavale za plaćanja korisnicima ili za primanje prihoda, u skladu s ovim poglavljem.

5.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 102. kojima se ova Uredba dopunjuje pravilima o operativnim događajima i tečaju koji treba primjenjivati. Poseban operativni događaj određuje se uzimajući u obzir sljedeće kriterije:

6.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 102. kojima se ova Uredba dopunjuje pravilima o tečaju koji se primjenjuje u izradi izjave o rashodima i kada se operacije javnog skladištenja knjiže u financijskim izvještajima agencije za plaćanja.

1.   Komisija može donijeti provedbene akte kojima se štiti primjena prava Unije ako postoji mogućnost da je ugroze iznimne monetarne prakse povezane s nacionalnom valutom. Ti provedbeni akti mogu od postojećih pravila odstupati isključivo u razdoblju koje je nužno potrebno. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 103. stavka 3.

Europski parlament, Vijeće i države članice odmah se obavješćuju o mjerama iz prvog podstavka.

2.   Ako iznimne monetarne prakse povezane s nacionalnom valutom mogu ugroziti primjenu prava Unije, Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 102. kojima se ova Uredba dopunjuje odstupanjima od ovog poglavlja, u sljedećim slučajevima:

1.   Ako država članica koja nije usvojila euro odluči platiti rashode koji proizlaze iz poljoprivrednog zakonodavstva u eurima umjesto u svojoj nacionalnoj valuti, ta država članica poduzima mjere kojima se osigurava da se upotrebom eura ne pruža sustavna prednost u usporedbi s upotrebom nacionalne valute.

2.   Država članica obavješćuje Komisiju o planiranim mjerama iz stavka 1. prije nego što one stupe na snagu. Te mjere ne smiju početi proizvoditi učinke sve dok Komisija toj državi članici ne dostavi svoju suglasnost.

1.   Države članice osiguravaju godišnje ex post objavljivanje korisnika EFJP-a i EPFRR-a za potrebe članka 49. stavaka 3. i 4. Uredbe (EU) 2021/1060 i u skladu sa stavcima 2., 3. i 4. ovog članka, uključujući, ako je primjenjivo, informacije o skupinama u kojima korisnici sudjeluju skladu s člankom 59. stavkom 4. ove Uredbe, kako su im ih ti korisnici dostavili u skladu s člankom 59. stavkom 4. ove Uredbe.

2.   Članak 49. stavak 3. točke (a), (b), od (d) do (j) i (l) te članak 49. stavak 4. Uredbe (EU) 2021/1060 primjenjuju se, ako je to relevantno, na korisnike EPFRR-a i EFJP-a. Primjena članka 49. stavka 3. točke (e) te Uredbe ograničena je na potrebe operacije. Članak 49. stavak 3. točka (k) te uredbe primjenjuje se na EPFRR.

3.   Za potrebe ovog članka primjenjuju se sljedeće definicije:

4.   Svaka država članica informacije iz članka 49. stavaka 3. i 4. Uredbe (EU) 2021/1060 čini dostupnim na jedinstvenim internetskim stranicama. Te su informacije dostupne dvije godine od datuma njihove prve objave.

Države članice ne smiju objaviti podatke iz članka 49. stavka 3. točaka (a) i (b) Uredbe (EU) 2021/1060 ako iznos potpore koju je korisnik primio u jednoj godini nije veći od 1 250 EUR.

1.   Ne dovodeći u pitanje članke 98., 99. i 100., države članice i Komisija prikupljaju osobne podatke radi provedbe svojih obveza povezanih s upravljanjem, kontrolom, revizijom, praćenjem i evaluacijom iz ove Uredbe, a posebno onih utvrđenih u glavi II. poglavlju II., glavi III. poglavljima III. i IV, glavi IV. i glavi V. poglavlju III., kao i u statističke svrhe, te navedene podatke ne obrađuju na način koji nije spojiv s tom svrhom.

2.   Ako se obrađuju u svrhu praćenja i evaluacije na temelju Uredbe (EU) 2021/2115, kao i u statističke svrhe, osobne podatke se anonimizira.

3.   Osobni podaci obrađuju se u skladu s uredbama(EU) 2016/679 i (EU) 2018/1725. Takvi se podaci posebice ne pohranjuju u obliku kojim se identifikacija ispitanika na koje se osobni podaci odnose omogućuje dulje nego što je to neophodno za potrebe za koje su prikupljeni ili za koje se dodatno obrađuju, uzimajući u obzir minimalna razdoblja pohrane utvrđena u primjenjivom pravu Unije i nacionalnom pravu.

4.   Države članice obavješćuju ispitanike na koje se odnose podaci da nacionalna tijela ili tijela Unije mogu obraditi njihove osobne podatke u skladu sa stavkom 1. ovog članka i da u tom smislu ostvaruju prava na zaštitu podataka predviđena u uredbama (EU) 2016/679 i (EU) 2018/1725.

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 11. stavka 1., članka 17. stavka 5., članka 23. stavka 2., članka 38. stavka 2., članka 40. stavka 3., članka 41. stavka 3., članka 44. stavaka 4. i 5., članka 47. stavka 1., članka 52. stavka 1., članka 54. stavka 4., članka 55. stavka 6., članka 60. stavka 3., članka 64. stavka 3., članka 74., članka 76. stavka 2., članka 85. stavka 7., članka 89. stavka 2., članka 94. stavaka 5. i 6., članka 95. stavka 2. te članka 105. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od sedam godina počevši od 7. prosinca 2021. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od sedam godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 11. stavka 1., članka 17. stavka 5., članka 23. stavka 2., članka 38. stavka 2., članka 40. stavka 3., članka 41. stavka 3., članka 44. stavaka 4. i 5., članka 47. stavka 1., članka 52. stavka 1., članka 54. stavka 4., članka 55. stavka 6., članka 60. stavka 3., članka 64. stavka 3., članka 74., članka 76. stavka 2., članka 85. stavka 7., članka 89. stavka 2., članka 94. stavaka 5. i 6., članka 95. stavka 2. te članka 105. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.   Delegirani akt donesen na temelju članka 11. stavka 1., članka 17. stavka 5., članka 23. stavka 2., članka 38. stavka 2., članka 40. stavka 3., članka 41. stavka 3., članka 44. stavaka 4. i 5., članka 47. stavka 1., članka 52. stavka 1., članka 54. stavka 4., članka 55. stavka 6., članka 60. stavka 3., članka 64. stavka 3., članka 74., članka 76. stavka 2., članka 85. stavka 7., članka 89. stavka 2., članka 94. stavaka 5. i 6., članka 95. stavka 2. te članka 105. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

1.   Komisiji pomaže odbor pod nazivom Odbor za poljoprivredne fondove. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

Za potrebe članaka 11., 12., 17., 18., 23., 26., 32., od 39. do 44., 47., od 51. do 55., 58., 59., 60., 64., 75., 82., 92., 95. i 100. u pogledu pitanja koja se odnose na intervencije u obliku izravnih plaćanja, intervencije u određenim sektorima, intervencije za ruralni razvoj te na zajedničku organizaciju tržišta, Komisiji pomažu Odbor za poljoprivredne fondove, Odbor za zajedničku poljoprivrednu politiku osnovan Uredbom (EU) 2021/2115 odnosno Odbor za zajedničku organizaciju tržišta poljoprivrednih proizvoda osnovan Uredbom (EU) br. 1308/2013.

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

1.   Uredba (EU) br. 1306/2013 stavlja se izvan snage.

Međutim:

2.   Upućivanja na uredbu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu, na Uredbu (EU) 2021/2115 te na Uredbu (EU) br. 1308/2013 i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga.