(1)

U članku 16. Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (3) predviđeno je da se godišnja gornja granica za rashode Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) utvrđuje najvišim iznosom koji je za njega postavljen u okviru Uredbe Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 (4). U skladu s člankom 26. Uredbe (EU) br. 1306/2013 stopa prilagodbe financijske discipline utvrđuje se, prema potrebi, kako bi se osiguralo poštovanje godišnjih gornjih granica za financiranje rashoda povezanih s tržištem i izravnih plaćanja za razdoblje 2014.–2020. koje su utvrđene u Uredbi (EU, Euratom) br. 1311/2013. U Uredbi (EU, Euratom) br. 1311/2013 nisu predviđene gornje granice za financijske godine nakon 2020. Kako bi se osiguralo poštovanje gornje granice za financiranje rashoda povezanih s tržištem i izravnih plaćanja i u financijskim godinama nakon 2020., članci 16. i 26. Uredbe (EU) br. 1306/2013 trebaju za te financijske godine upućivati na iznose utvrđene za EFJP u uredbi koju Vijeće treba donijeti u skladu s člankom 312. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) za godine od 2021. do 2027.

(2)

Fleksibilnost među stupovima mogućnost je prijenosa sredstava između izravnih plaćanja i ruralnog razvoja. U skladu s člankom 14. Uredbe (EU) br. 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (5) države članice mogu iskoristiti tu fleksibilnost za kalendarske godine od 2014. do 2019. Kako bi se osiguralo da države članice mogu zadržati vlastitu strategiju, Uredbom (EU) 2019/288 Europskog parlamenta i Vijeća (6) fleksibilnost među stupovima produljena je na kalendarsku godinu 2020., odnosno financijsku godinu 2021. U članku 14. Uredbe (EU) br. 1307/2013 trenutačno se predviđa prijenos iz ruralnog razvoja u izravna plaćanja kao postotak iznosa namijenjenog za potporu koja se financira iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) u financijskoj godini 2021. u skladu sa zakonodavstvom Unije donesenim nakon što Vijeće donese relevantnu uredbu na temelju članka 312. stavka 2. UFEU-a. Budući da relevantno zakonodavstvo Unije neće biti doneseno do trenutka kada države članice trebaju priopćiti svoju odluku o prijenosu, primjereno je predvidjeti mogućnost daljnje primjene te fleksibilnosti i utvrditi maksimalni iznos koji se može prenijeti.

Najviši apsolutni iznos po državi članici izračunava se na temelju najviših postotaka predviđenih u članku 14. stavku 2. Uredbe (EU) br. 1307/2013 koji se trebaju primjenjivati na iznose namijenjene za potporu za vrste intervencija za ruralni razvoj u skladu s Komisijinim Prijedlogom uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju pravila o potpori za strateške planove koje izrađuju države članice u okviru zajedničke poljoprivredne politike (strateški planovi u okviru ZPP-a) i koji se financiraju iz Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe (EU) br. 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća.

(3)

U skladu s člankom 53. stavkom 6. Uredbe (EU) br. 1307/2013 države članice imale su mogućnost do 1. kolovoza 2019. preispitati svoj postotak nacionalne gornje granice za izravna plaćanja koji će namijeniti za dobrovoljnu proizvodno vezanu potporu i svoje detaljne odluke o potpori od kalendarske godine 2020. Države članice svoju će eventualnu odluku o prijenosu iz izravnih plaćanja u ruralni razvoj priopćiti tek do 31. prosinca 2019., a eventualnu odluku o prijenosu iz ruralnog razvoja u izravna plaćanja ubrzo nakon toga. Međutim, takva će odluka utjecati na nacionalnu gornju granicu za izravna plaćanja za kalendarsku godinu 2020. Kako bi se zadržala dosljednost između detaljnih odluka o potpori i proračunske gornje granice za dobrovoljnu proizvodno vezanu potporu, primjereno je državama članicama omogućiti da preispitaju, u mjeri u kojoj je to potrebno za prilagodbu svojoj odluci o fleksibilnosti među stupovima, postotak namijenjen za dobrovoljnu proizvodno vezanu potporu i detaljne odluke o potpori. Stoga bi i rok za priopćenje trebao biti ubrzo nakon 31. prosinca 2019. Budući da je to preispitivanje ograničeno na mjeru koja je potrebna za prilagodbu država članica svojim odlukama o fleksibilnosti među stupovima, države članice trebale bi u svojem priopćenju objasniti vezu između preispitivanja i te odluke.

(4)

Uredbe (EU) br. 1306/2013 i (EU) br. 1307/2013 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(5)

Kako bi se omogućilo da se izmjene predviđene u ovoj Uredbi počnu primjenjivati što je prije moguće, smatralo se primjerenim predvidjeti iznimku od roka od osam tjedana iz članka 4. Protokola br. 1 o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji, UFEU-u i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju.

(6)

Kako bi se omogućilo da se izmjene predviđene u ovoj Uredbi počnu primjenjivati što je prije moguće, ova bi Uredba trebala stupiti na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije,

1.

u članku 16. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

2.

u članku 26. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

1.

u članku 14. stavku 2. šesti podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Do 8. veljače 2020. države članice mogu odlučiti staviti na raspolaganje iznos za izravna plaćanja za kalendarsku godinu 2020. koji ne premašuje iznos utvrđen u Prilogu VI.a. Kao rezultat toga, odgovarajući iznos više nije raspoloživ za potporu koja se financira iz EPFRR-a za financijsku godinu 2021. Ta se odluka priopćuje Komisiji do 8. veljače 2020. i u njoj se utvrđuje iznos koji se prenosi.”;

2.

u članku 53. stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:

3.

umeće se Prilog VI.a, čiji je tekst utvrđen u Prilogu ovoj Uredbi.