2.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

L 112/19

(1)

Tarife koje se primjenjuju na prekogranične pakete i druge poštanske pošiljke pošiljatelja koji šalju male količine, posebno malih i srednjih poduzeća (MSP-ovi) te pojedinaca, još su relativno visoke. To ima izravan negativan učinak na korisnike koji traže usluge prekogranične dostave paketa, posebno u kontekstu e-trgovine.

(2)

U članku 14. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) ističe se mjesto koje usluge od općeg gospodarskog interesa, kao što su poštanske usluge, zauzimaju u zajedničkim vrijednostima Unije kao i njihova uloga u promicanju socijalne i teritorijalne kohezije. U njemu se navodi da je potrebno voditi računa da se takve usluge pružaju na temelju načela i uvjeta koji im omogućavaju ispunjavanje njihovih zadataka.

(3)

Protokolom br. 26 o uslugama od općeg interesa, koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji (UEU) i UFEU-u, dodatno se ističe da zajedničke vrijednosti Unije u pogledu usluga od općeg gospodarskog interesa u smislu članka 14. UFEU-a uključuju razlike između potreba i sklonosti korisnika koje bi mogle proizlaziti iz različitih geografskih, socijalnih ili kulturnih okolnosti kao i visoku razinu kvalitete, sigurnosti i financijske dostupnosti, jednak tretman i promicanje univerzalnog pristupa i pravâ korisnikâ.

(4)

Člankom 169. stavkom 1. i člankom 169. stavkom 2. točkom (a) UFEU-a predviđa se da Unija treba, mjerama usvojenim na temelju članka 114. UFEU-a, doprinositi ostvarivanju visoke razine zaštite potrošača.

(5)

Postoje temeljne razlike između država članica u pogledu nadležnosti dodijeljenih nacionalnim regulatornim tijelima u vezi s nadzorom tržišta i regulatornim nadzorom pružatelja usluga dostave paketa. Neka tijela mogu, na primjer, uspješno zahtijevati relevantne informacije o cijenama od dobavljača. Postojanje takvi razlika potvrđeno je u zajedničkom mišljenju Tijela europskih regulatora za elektroničke komunikacije i Skupine europskih regulatora za poštanske usluge, koji su zaključili da su nacionalnim regulatornim tijelima potrebne odgovarajuće regulatorne ovlasti za intervenciju i da se čini da takve ovlasti ne postoje u svim državama članicama. Zbog tih razlika nastaju dodatna administrativna opterećenja i troškovi usklađivanja za pružatelje usluga dostave paketa koji posluju preko granica. Te razlike stoga čine prepreku prekograničnom pružanju usluga dostave paketa i tako izravno utječu na funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

(6)

Zbog međunarodne prirode sektora poštanskih usluga i paketa, daljnji razvoj europskih i međunarodnih tehničkih standarda važan je za dobrobit korisnika i okoliša kao i u smislu proširenja tržišnih mogućnosti za poduzeća. Nadalje, pri prekograničnom slanju, primanju ili vraćanju paketa korisnici često prijavljuju probleme s kvalitetom usluge. Stoga su jednako potrebna daljnja poboljšanja kako standarda kvalitete usluga tako i interoperabilnosti prekogranične dostave paketa. Oboma im i dalje treba davati prednost u skladu s Direktivom 97/67/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3), u okviru Europskog odbora za normizaciju (CEN) i na druge načine. Potreban je i veći napredak u pogledu učinkovitosti usluga, pri čemu bi posebno trebalo uzeti u obzir interese korisnika.

(7)

Normizacija poštanskih usluga i poboljšanje kvalitete usluga kao mjera potpore Direktivi 97/67/EZ strateški je prioritet Unije kojeg bi trebalo dalje nastaviti ostvarivati. Tehnička normizacija neophodna je za promicanje interoperabilnosti nacionalnih mreža i za postojanje učinkovite univerzalne usluge. Komisija je u kolovozu 2016. godine CEN-u podnijela četvrti zahtjev za normizaciju radi uspostave programa rada i izrade završnog izvješća u kolovozu 2020. godine (4). Tim programom rada trebalo bi se osobito uzeti u obzir interese korisnika i ekološke aspekte te učinkovitost, a trebalo bi doprinijeti promicanju stvaranja jedinstvenog digitalnog tržišta za Uniju.

(8)

Tržište prekogranične dostave paketa raznoliko je, složeno i konkurentno, a različiti pružatelji nude različite usluge i cijene ovisno o težini, veličini i obliku paketa te o njegovu odredištu, značajkama dodane vrijednosti, poput sustavâ praćenja paketa, i broju poslanih paketa. U nekoliko država članica pružatelji univerzalne usluge nemaju većinski udio na tržištu usluga dostave paketa. Zbog te je raznolikosti potrošačima i korisnicima teško uspoređivati usluge dostave paketa različitih pružatelja u pogledu kvalitete i cijene jer često nisu svjesni toga da se nude različite mogućnosti dostave paketa za slične usluge u prekograničnoj trgovini na internetu. Pristup relevantnim informacijama trebao bi se olakšati prvenstveno MSP-ovima i pojedinačnim korisnicima. Osim toga, mali i srednji trgovci navode probleme s dostavom kao prepreku s kojom se susreću u prekograničnoj prodaji.

(9)

U cilju unaprjeđenja usluga prekogranične dostave paketa, posebno za pojedince i mikro i mala poduzeća, uključujući one u udaljenim ili rijetko naseljenim područjima, te za osobe s invaliditetom ili osobe smanjene pokretljivosti nužno je poboljšati pristup i transparentnost javnih popisa tarifa za ograničen skup usluga prekogranične dostave paketa. Većom transparentnošću prekograničnih cijena i njihovom boljom usporedivošću diljem Unije trebalo bi se potaknuti smanjenje neopravdanih razlika u tarifama, uključujući, prema potrebi, neopravdanih razlika između domaćih i prekograničnih tarifa.

(10)

Usluge pojedinačnih paketa dio su univerzalne usluge u svakoj državi članici te su također usluge koje najčešće koriste pojedinci i mala poduzeća. Za daljnji razvoj e-trgovine potrebno je poboljšati transparentnost i pristupačnost jedinstvenih tarifa.

(11)

Mnoga trgovačka društva koja prodaju, koja su prodavala ili su pokušala prodavati na internetu smatraju problemom visoke troškove dostave zajedno sa skupim postupkom za podnošenje pritužbi te jamstvima. Potrebno je daljnje djelovanje osobito kako bi se osiguralo da MSP-ovi i pojedinci u udaljenim područjima mogu u potpunosti koristiti usluge neometane prekogranične dostave paketa kojoj imaju pristup te da se osigura da te usluge budu cjenovno pristupačne.

(12)

Pojam „pružatelji univerzalne usluge” odnosi se na poštanske operatore koji pružaju univerzalnu poštansku uslugu ili dio te usluge unutar određene države članice. Pružatelji univerzalne usluge koji posluju u više država članica trebali bi se smatrati pružateljima univerzalne usluge samo u državi članici (ili više njih) u kojoj pružaju univerzalnu poštansku uslugu.

(13)

Poštanske usluge trenutačno su uređene Direktivom 97/67/EZ. Tom se Direktivom utvrđuju zajednička pravila kojima se uređuje pružanje poštanskih usluga i univerzalnih poštanskih usluga unutar Unije. Ona je u prvom redu, ali ne isključivo, usmjerena na nacionalne univerzalne usluge i njome nije obuhvaćen regulatorni nadzor pružatelja usluga dostave paketa. Nacionalna regulatorna tijela, koja imenuju države članice, osiguravaju usklađenost s minimalnim zahtjevima za pružanje univerzalne usluge koji su utvrđeni u toj Direktivi. Ovom se Uredbom stoga nadopunjuju, u pogledu usluga prekogranične dostave paketa, pravila iz Direktive 97/67/EZ. Ovom se Uredbom ne dovode u pitanje prava i jamstva utvrđena Direktivom 97/67/EZ, što se posebno odnosi na stalno pružanje univerzalnih poštanskih usluga korisnicima.

(14)

Ovom se Uredbom ne mijenja definicija poštanske pošiljke iz članka 2. točke 6. Direktive 97/67/EZ niti, na njoj utemeljenih, definicija nacionalnog prava.

(15)

Procjenjuje se da je težina 80 % adresiranih paketa povezanih s e-trgovinom danas manja od dva kilograma i da se oni često obrađuju u okviru toka poštanskih pošiljki. Međutim, nedostaju informacije o težini paketa koji se dostavljaju na drugi način. Važno je da se ova Uredba primjenjuje na te lakše pošiljke.

(16)

U svrhu provedbe ove Uredbe važno je dati jasne definicije paketa, usluge dostave paketa i pružatelja usluge dostave paketa te precizirati koje su poštanske pošiljke obuhvaćene tim definicijama. Pretpostavlja se da poštanske pošiljke deblje od 20 mm sadrže robu, osim pismovnih pošiljaka, bez obzira obrađuje li ih ili ne pružatelj univerzalne usluge. Poštanske pošiljke koje se sastoje samo od pismovnih pošiljaka ne bi trebale biti obuhvaćene opsegom usluga dostave paketa. Stoga bi ovom Uredbom, u skladu s dosljednom praksom, trebali biti obuhvaćeni paketi koji sadrže robu s komercijalnom vrijednošću ili bez nje, težine do 31,5 kg jer težim pošiljkama ne može rukovati prosječna osoba bez pomoći strojeva, a ta je aktivnost dio sektora teretnog prijevoza i sektora za logistiku.

(17)

Pružatelji usluga dostave paketa koji se služe alternativnim poslovnim modelima, na primjer onima koji se oslanjaju na ekonomiju suradnje i na platforme za e-trgovinu, trebali bi podlijegati ovoj Uredbi ako osiguravaju barem jedan od koraka u poštanskom lancu dostave. Prijam, usmjeravanje i uručenje, uključujući usluge preuzimanja, trebali bi se smatrati uslugama dostave paketa, među ostalim i kada ih pružaju pružatelji hitnih i kurirskih usluga kao i pošiljatelji konsolidirane pošte, u skladu sa sadašnjom praksom. Sam prijevoz, koji se ne obavlja u vezi s nekim od tih koraka ne bi trebao biti obuhvaćen područjem primjene usluga dostave paketa, uključujući kada su za njega zaduženi podugovaratelji bilo u okviru alternativnih poslovnih modela bilo izvan njih, jer bi se u tom slučaju trebalo pretpostaviti da ta aktivnost spada u sektor prijevoza, osim ako predmetno poduzeće ili jedno od njegovih društava kćeri ili povezanih poduzeća nije na neki drugi način obuhvaćeno područjem primjene ove Uredbe.

(18)

Ova se Uredba ne bi trebala primjenjivati na poduzeća s poslovnim nastanom u samo jednoj državi članici koja imaju samo domaće interne dostavne mreže za izvršavanje narudžaba robe koju su sama prodala u okviru kupoprodajnog ugovora u smislu članka 2. točke 5. Direktive br. 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća (5). Poduzeća koja se služe i domaćim internim dostavnim mrežama za dostavu robe koju prodaju treće strane trebala bi podlijegati ovoj Uredbi.

(19)

Trebalo bi definirati minimalne povjerljive informacije koje treba proslijediti nacionalnim regulatornim tijelima i postupci koje ta tijela trebaju poduzimati kako bi se zajamčila usklađenost s komercijalnom prirodom nacionalnih operatora kao i osigurati sigurni kanali za prosljeđivanje tih informacija.

(20)

Nužno je da nacionalna regulatorna tijela u statističke svrhe imaju znanje i informacije o pružateljima usluga dostave paketa koji su aktivni na tržištu na temelju odgovarajućih postupaka odobrenja ili drugih pravnih zahtjeva. Zbog radno intenzivne prirode sektora te kako bi se ograničilo administrativno opterećenje pružatelja usluge dostave malih paketa koji su aktivni samo na nacionalnom ili regionalnom tržištu, trebalo bi primijeniti prag niži od 50 osoba na temelju broja osoba koje su za pružatelja usluge radile u prethodnoj kalendarskoj godini i koje su sudjelovale u pružanju usluga dostave paketa u državi članici u kojoj pružatelj ima poslovni nastan, osim ako taj pružatelj ima poslovni nastan u više država članica. Taj je prag u skladu s Preporukom Komisije 2003/361/EZ (6), odražava radno intenzivnu prirodu sektora i obuhvaća većinu tržišta dostave paketa, posebno u zemljama s niskim razinama protoka paketa. Taj prag trebao bi u prvom redu obuhvaćati osobe koje sudjeluju u pružanju usluga dostave paketa, kao što su zaposlenici koji rade na puno radno vrijeme, zaposlenici na nepuno radno vrijeme, zaposlenici na određeno vrijeme i samozaposleni radnici koji rade za pružatelja usluge dostave paketa. Raščlamba broja zaposlenika prema radnom statusu trebala bi biti usklađena s nacionalnim pravom dotične države članice. U određenim slučajevima, uzimajući u obzir posebnosti dotične države članice, nacionalno regulatorno tijelo trebalo bi moći smanjiti prag na 25 osoba ili zatražiti od pružatelja usluga prekogranične dostave paketa da pragom obuhvati zaposlenike koji rade na puno radno vrijeme, na nepuno radno vrijeme, na određeno vrijeme te samozaposlene radnike koji rade za podugovaratelje, kako bi se povećala transparentnost prekograničnih tarifa i tržišta u cjelini.

(21)

Svako prosljeđivanje nacionalnom regulatornom tijelu informacija o broju osoba koje rade za pružatelja usluge dostave paketa trebalo bi biti u skladu s utvrđenom praksom izvješćivanja poduzeća koja se odnosi na statističke podatke. To je važno kako bi se osigurala usporedivost podataka, a administrativno opterećenje pružateljâ istodobno ostalo minimalno.

(22)

Mjesto poslovnog nastana pružatelja utvrđuje se u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije. Ako pružatelj usluga ima nekoliko poslovnih nastana, važno je odrediti poslovni nastan iz kojeg se pruža dotična usluga.

(23)

Pri dostavljanju informacija nacionalnom regulatornom tijelu u karakteristike usluga dostave paketa trebalo bi uključiti korake u poštanskom lancu dostave (prijam, usmjeravanje, prijevoz i uručenje) koje poduzima taj pružatelj; podatak o tome je li usluga obuhvaćena područjem primjene obveze pružanja univerzalne usluge; koliko je teritorijalno područje primjene usluge (regionalno, domaće, prekogranično) i podatak o tome nudi li se dodana vrijednost.

(24)

Popis poštanskih pošiljaka koje podliježu mjerama transparentnosti cijena trebao bi biti ograničen kako bi se olakšala usporedivost i na najmanju moguću mjeru svela administrativna opterećenja za pružatelje usluga prekogranične dostave paketa i nacionalna regulatorna tijela. Usluge standardne i preporučene pošte trebale bi biti uključene s obzirom na to da čine temelj obveze pružanja univerzalne usluge i s obzirom na važnost funkcije praćenja za e-trgovinu, cijene praćenja i cijene preporučenih paketa također bi trebale biti uključene, bez obzira na to jesu li dio obveze pružanja univerzalne usluge, kako bi se osigurala usporedivost diljem Unije. Naglasak bi trebao biti na paketima manje težine, koje čine većinu poštanskih pošiljaka koje dostavljaju pružatelji usluga dostave paketa, te na cijenama za poštanske pošiljke deblje od 20 mm koje se obrađuju kao pisma. Trebale bi biti obuhvaćene samo jedinstvene tarife jer su to cijene koje plaćaju najmanji pošiljatelji. Dotične poštanske pošiljke trebale bi biti jasno utvrđene u Prilogu ovoj Uredbi. Ovom Uredbom ne obvezuje se pružatelje usluga prekogranične dostave paketa da nude sve poštanske pošiljke navedene u Prilogu. Da bi se osigurala točnost informacija o tarifama, trebali bi ih pružati sami pružatelji usluga prekogranične dostave paketa. Te bi tarife Komisija trebala objaviti na posebnoj internetskoj stranici neutralnog i nekomercijalnog karaktera.

(25)

Kada nacionalna regulatorna tijela objektivno ocjenjuju prekogranične tarife za koje smatraju da je potrebna ocjena, trebali bi se ravnati prema elementima kao što su domaće i sve ostale relevantne tarife za usporedive usluge dostave paketa u polaznoj državi članici i odredišnoj državi članici; svaka primjena ujednačene tarife na dvije ili više država članica; bilateralne količine, posebni troškovi prijevoza ili rukovanja; drugi relevantni troškovi i standardi kvalitete usluge; te, ako je to moguće, bez nerazmjernog opterećenja, vjerojatni utjecaj prekograničnih tarifa koje se primjenjuju na pojedince i mala i srednja poduzeća, uključujući i one koji se nalaze u udaljenim ili rijetko naseljenim područjima, te na pojedinačne korisnike s invaliditetom ili smanjenom pokretljivošću. Ti zajednički elementi mogu se dopuniti drugim elementima koji su posebno važni za objašnjenje predmetnih tarifa, na primjer informacijom primjenjuje li se na tarife posebna regulacija cijena u skladu s nacionalnim zakonodavstvom ili jesu li u skladu s relevantnim primjenjivim pravom utvrđene zlouporabe dominantnog položaja na tržištu. Osim toga, kako bi se smanjilo administrativno opterećenje za nacionalna regulatorna tijela i pružatelje usluga dostave paketa koji podliježu obvezi pružanja univerzalne usluge te u skladu s načelom proporcionalnosti, nacionalna regulatorna tijela pri određivanju koje je prekogranične tarife potrebno ocijeniti mogu svoje određenje temeljiti na objektivnom mehanizmu filtriranja prije ocjene.

(26)

Ujednačene tarife za prekogranične dostave u dvije ili više država članica mogu biti važne radi zaštite regionalne i društvene kohezije. U tom kontekstu treba razmotriti potrebu za promicanjem e-trgovine te pružiti nove mogućnosti za sudjelovanje udaljenih i rijetko naseljenih područja u internetskoj trgovini te poticanje gospodarstva u tim regijama.

(27)

Značajne razlike između domaćih i prekograničnih tarifa za usluge dostave paketa trebale bi biti opravdane na temelju objektivnih kriterija, poput posebnih troškova prijevoza ili rukovanja ili drugih relevantnih troškova. Može se pokazati nužnim da nacionalno regulatorno tijelo prikupi dokaze potrebne za ocjenu. Te bi dokaze, zajedno sa svim obrazloženjima tarifa u okviru ocjene trebalo, na zahtjev, dostaviti nacionalnom regulatornom tijelu.

(28)

Kako bi se osigurala transparentnost diljem Unije, Komisija bi trebala objaviti inačicu ocjene svakog pojedinog nacionalnoga regulatornog tijela koja neće biti povjerljiva.

(29)

Kako bi se ograničilo administrativno opterećenje, pružatelji usluga dostave paketa, nacionalna regulatorna tijela i Komisija trebali bi podatke prenositi elektronički te bi posebice trebali omogućiti uporabu e-potpisa, kako je predviđeno Uredbom (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (7).

(30)

Budući da se tržišta usluga dostave paketa brzo mijenjaju, Komisija bi trebala ponovno ocijeniti učinkovitost i djelotvornost ove Uredbe, uzimajući u obzir razvoj događaja u e-trgovini, i dostaviti redovito izvješće Europskom parlamentu i Vijeću. To bi izvješće trebalo biti popraćeno, prema potrebi, zakonodavnim prijedlozima za preispitivanje za Europski parlament i Vijeće. To bi izvješće trebalo sastaviti nakon savjetovanja sa svim odgovarajućim dionicima, uključujući Europski odbor za socijalni dijalog u poštanskom sektoru.

(31)

Komisija bi trebala kao temelj uzeti vrijedan doprinos Skupine europskih regulatora za poštanske usluge, sastavljene od predstavnika nacionalnih regulatornih tijela.

(32)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti za utvrđivanje načina na koji će pružatelji usluga dostave paketa podnositi informacije nacionalnim regulatornim tijelima trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (8).

(33)

Ovom se Uredbom poštuju temeljna prava i načela priznata posebno u Povelji Europske unije o temeljnim pravima i trebala bi se provoditi u skladu s tim pravima i načelima.

(34)

Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (9) i Direktiva (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća (10) primjenjuju se na obradu osobnih podataka u okviru ove Uredbe.

(35)

Države članice trebale bi utvrditi pravila o sankcijama koje se primjenjuju zbog kršenja odredaba ove Uredbe i trebale bi osigurati njihovu provedbu. Te bi sankcije trebale biti učinkovite, razmjerne i odvraćajuće.

(36)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, uspostavu regulatornih načela i pravila nužnih za poboljšanje regulatornog nadzora, za poboljšanje transparentnosti tarifa i uspostavu određenih načela u pogledu usluga prekogranične dostave paketa kojima bi se trebalo podupirati tržišno natjecanje, s krajnjim ciljem poticanja veće pristupačnosti za korisnike usluga prekogranične dostave paketa, a time i većeg povjerenja potrošača u prekograničnu e-trgovinu ne mogu dostatno ostvariti države članice nego se zbog svog opsega i učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,

(a)

regulatornim nadzorom povezanim s uslugama dostave paketa;

(b)

transparentnošću tarifa i ocjenjivanjem tarifa za određene usluge prekogranične dostave paketa kako bi se utvrdile one koje su neopravdano visoke;

(c)

informacijama za potrošače koje trgovci stavljaju na raspolaganje, a tiču se usluga prekogranične dostave paketa.

1.

„paket” znači poštanska pošiljka s robom komercijalne ili nekomercijalne naravi, koja nije pismovna pošiljka i koja ne teži više od 31,5 kg;

2.

„usluge dostave paketa” znači usluge koje uključuju prijam, usmjeravanje, prijevoz i uručenje paketa;

3.

„pružatelj usluge dostave paketa” znači poduzeće koje pruža jednu ili više usluga dostave paketa; uz izuzetak poduzeća s nastanom u samo jednoj državi članici koja samo pružaju usluge domaće dostave paketa u okviru kupoprodajnog ugovora te u okviru tog ugovora osobno dostavljaju ugovorenu robu korisniku;

4.

„podugovaratelj” znači poduzeće koje osigurava prijam, usmjeravanje, prijevoz ili uručenje paketa za pružatelja usluge dostave paketa;

(a)

svoje ime, pravni status i oblik, broj upisa u registar trgovačkih društava ili sličan registar, PDV identifikacijski broj, adresu svog poslovnog nastana i kontakt podatke osobe za kontakt;

(b)

značajke i, gdje je to moguće, podroban opis usluga dostave paketa koje nudi;

(c)

svoje opće uvjete usluga dostave paketa, uključujući pojedinosti o postupcima za podnošenje pritužbi za korisnike i sva potencijalna ograničenja odgovornosti.

(a)

godišnji promet u pogledu usluga dostave paketa za prethodnu kalendarsku godinu u državi članici u kojoj ima poslovni nastan podijeljen prema uslugama koje se odnose na domaću, dolaznu i odlaznu prekograničnu dostavu paketa;

(b)

broj osoba koje rade za njega a koje su u prethodnoj kalendarskoj godini sudjelovale u pružanju usluga dostave paketa u državi članici u kojoj ima poslovni nastan, uključujući raščlambu u kojoj se vidjeti broj osoba prema vrsti radnog statusa zaposlenika, posebno broj osoba zaposlenih na puno radno vrijeme, na nepuno radno vrijeme, privremeno zaposlenih radnika i samozaposlenih radnika;

(c)

broj paketa obrađenih u prethodnoj kalendarskoj godini u državi članici u kojoj ima poslovni nastan podijeljen na domaće, dolazne i odlazne prekogranične pakete;

(d)

imena podugovaratelja zajedno sa svim informacijama koje imaju o tipu i funkcioniranju podugovorenih usluga dostave paketa;

(e)

ako je moguće, svaki javno dostupan cjenik za usluge dostave paketa na snazi 1. siječnja svake kalendarske godine.

(a)

domaće i sve druge relevantne tarife za usporedive usluge dostave paketa u polaznoj državi članici i odredišnoj državi članici;

(b)

svaku primjenu ujednačene tarife na dvije ili više država članica;

(c)

bilateralne količine, posebne troškove prijevoza ili rukovanja, druge relevantne troškove i standarde kvalitete usluge;

(d)

moguć utjecaj prekograničnih tarifa koje se primjenjuju na pojedinačne korisnike i mala i srednja poduzeća, uključujući i one u udaljenim ili rijetko naseljenim područjima, te na pojedinačne korisnike s invaliditetom ili smanjenom pokretljivošću, ako je to moguće, bez nametanja nerazmjernog opterećenja.

(a)

činjenicu podliježu li tarife posebnoj regulaciji cijena u skladu s nacionalnim zakonodavstvom;

(b)

zlouporabe dominantnog položaja na tržištu utvrđene u skladu s relevantnim primjenjivim pravom.

(a)

doprinos ove Uredbe poboljšanju usluga prekogranične dostave paketa, među ostalim pristupačnost za MSP-ove i pojedinačne korisnike, posebno za one koji se nalaze u udaljenim ili rijetko naseljenim područjima te povećanje transparentnosti tarifa prekogranične dostave paketa;

(b)

utjecaj ove Uredbe na razine prekogranične dostave paketa i e-trgovinu, uključujući podatke o naknadama za dostavu;

(c)

mjeru u kojoj su nacionalna regulatorna tijela imala poteškoća s primjenom ove Uredbe, uključujući kvantitativnu analizu administrativnih posljedica;

(d)

napredak postignut u pogledu drugih inicijativa za dovršenje jedinstvenog tržišta usluga dostave paketa, posebno napredak u području zaštite potrošača i razvoja normi.