19/Sv. 008

HR

Službeni list Europske unije

241

L 131/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

23.04.2009.

(1)

Radi osiguravanja pouzdane provjere i identifikacije podnositelja zahtjeva, potrebno je obraditi biometrijske podatke u Viznom informacijskom sustavu (VIS) uspostavljenom Odlukom Vijeća 2004/512/EZ (3) i radi osiguravanja pravnog okvira za prikupljanje tih biometrijskih identifikatora. Nadalje, provedba VIS-a zahtijeva nove oblike organizacije primanja zahtjeva za vize.

(2)

Uključivanje biometrijskih identifikatora u VIS važan je korak prema korištenju novih elemenata koji ostvaruju pouzdaniju vezu između nositelja vize i putovnice s ciljem sprečavanja korištenja lažnog identiteta. Stoga bi osobno pojavljivanje podnositelja zahtjeva — barem prilikom prvog podnošenja zahtjeva – trebao biti jedan od temeljnih zahtjeva za izdavanje vize uz unos biometrijskih identifikatora u VIS.

(3)

Izbor biometrijskih identifikatora uređen je Uredbom (EZ) br. 767/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o Viznom informacijskom sustavu (VIS) i razmjeni podataka između država članica o vizama za kratkotrajni boravak (Uredba o VIS-u) (4).

(4)

Ova Uredba utvrđuje norme za prikupljanje tih biometrijskih identifikatora upućivanjem na odgovarajuće odredbe koje je utvrdila Međunarodna organizacija za civilno zrakoplovstvo (ICAO). Za osiguravanje interoperabilnosti ne zahtijevaju se dodatne tehničke specifikacije.

(5)

Svi dokumenti, podaci ili biometrijski identifikatori koje država članica primi u postupku izdavanja viza smatraju se konzularnim ispravama prema Bečkoj konvenciji o konzularnim odnosima od 24. travnja 1963. i s njima se postupa na odgovarajući način.

(6)

Radi olakšavanja registracije podnositelja zahtjeva i smanjenja troškova država članica, potrebno je pored postojećeg okvira za zastupanja predvidjeti nove organizacijske mogućnosti. Prije svega, Zajedničke konzularne upute o vizama za diplomatske misije i konzularne urede (5) trebalo bi dopuniti posebnim oblikom zastupanja ograničenim na prikupljanje zahtjeva i unos biometrijskih identifikatora.

(7)

Trebalo bi uvesti druge mogućnosti, kao što su kolokacija, zajednički centri za primanje zahtjeva, počasni konzuli i suradnja s vanjskim pružateljima usluga. Za te bi mogućnosti trebalo uspostaviti odgovarajući pravni okvir, uzimajući u obzir, posebno, pitanja zaštite podataka. Države članice bi trebale, u skladu s uvjetima utvrđenima u tom pravnom okviru, utvrditi vrste organizacijske strukture koje će koristiti u svakoj trećoj zemlji. Podrobnosti tih struktura trebala bi objavljivati Komisija.

(8)

Pri organiziranju suradnje, države članice bi trebale osigurati da podnositelji zahtjeva budu upućeni u državu članicu koja je odgovorna za obradu njihovih zahtjeva.

(9)

Potrebno je predvidjeti slučajeve u kojima države članice odlučuju, radi olakšavanja postupka, surađivati s vanjskim pružateljima usluga radi prikupljanja zahtjeva. Takva se odluka može donijeti ako se, u posebnim okolnostima ili zbog razloga koji se odnose na lokalnu situaciju, suradnja s drugim državama članicama u obliku ograničenog zastupanja, kolokacije ili zajedničkog centra za primanje zahtjeva za određenu državu pokaže neodgovarajućom za dotičnu državu članicu. Takve aranžmane treba uspostaviti u skladu s općim načelima za izdavanje viza, uz poštovanje zahtjeva o zaštiti podataka određenih u Direktivi 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (6). Nadalje, prilikom uspostave i provedbe takvih aranžmana treba uzeti u obzir potrebu izbjegavanja „viza šopinga”.

(10)

Države članice bi trebale surađivati s vanjskim pružateljima usluga na temelju pravnog instrumenta koji bi trebao sadržavati odredbe o njihovim točnim odgovornostima, o izravnom i potpunom pristupu njihovim prostorijama, informacijama za podnositelje zahtjeva, povjerljivosti i o okolnostima, uvjetima i postupcima za suspendiranje ili prestanak suradnje.

(11)

Ova Uredba predviđa odstupanje od općeg pravila osobnog pojavljivanja, kako je određeno u dijelu III. točki 4 Zajedničkih konzularnih uputa, dozvoljavanjem državama članicama da surađuju s vanjskim pružateljima usluga radi prikupljanja zahtjeva utvrđujući načelo „sve na jednom mjestu” kod podnošenja zahtjeva. To ne dovodi u pitanje mogućnost pozivanja podnositelja zahtjeva na osobni razgovor te također ne dovodi u pitanje buduće pravne instrumente kojima se uređuju ta pitanja.

(12)

Radi osiguravanja usklađenosti sa zahtjevima u pogledu zaštite podataka, zatraženo je mišljenje radne skupine osnovane člankom 29. Direktive 95/46/EZ.

(13)

Direktiva 95/46/EZ primjenjuje se na države članice u pogledu obrade osobnih podataka na temelju ove Uredbe.

(14)

Države članice bi trebale zadržati mogućnost za sve podnositelje zahtjeva da podnesu zahtjeve izravno pri njihovim diplomatskim misijama ili konzularnim uredima.

(15)

Radi olakšavanja postupka svih naknadnih zahtjeva, trebala bi postojati mogućnost kopiranja otisaka prstiju iz prvog unosa u VIS unutar razdoblja od 59 mjeseci. Nakon isteka tog razdoblja, otiske prstiju bi trebalo ponovno uzeti.

(16)

Zbog zahtjeva prikupljanja biometrijskih identifikatora, prilikom prvog podnošenja zahtjeva ne bi više trebalo koristiti komercijalne posrednike kao što su putničke agencije, već samo naknadno.

(17)

Stoga bi trebalo na odgovarajući način izmijeniti Zajedničke konzularne upute.

(18)

Komisija bi trebala tri godine nakon početka rada VIS-a i nakon toga svake četiri godine podnijeti izvješće o provedbi ove Uredbe.

(19)

Budući da države članice ne mogu na zadovoljavajući način ostvariti ciljeve ove Uredbe, to jest organizaciju primanja i obrade zahtjeva u pogledu unosa biometrijskih podataka u VIS i uvođenje zajedničkih normi i interoperabilnih biometrijskih identifikatora i zajedničkih pravila za sve države članice koje sudjeluju u zajedničkoj viznoj politici Zajednice, te stoga mogu bolje biti ostvareni na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kako je određeno u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti kako je određeno u istom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(20)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola o stajalištu Danske, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe, ona ju ne obvezuje i ne primjenjuje se na nju. S obzirom da ova Uredba predstavlja daljnji razvoj Schengenske pravne stečevine u skladu s odredbama glave IV. trećeg dijela Ugovora o osnivanju Europske zajednice, Danska, u skladu s člankom 5. tog Protokola, odlučuje u roku od šest mjeseci nakon datuma donošenja ove Uredbe hoće li je provesti u svoje nacionalno pravo.

(21)

U pogledu Islanda i Norveške, ova Uredba predstavlja daljnji razvoj odredaba Schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma koji je Vijeće Europske unije sklopilo s Republikom Islandom i Kraljevinom Norveškom o pridruživanju tih dvaju država provedbi, primjeni i razvoju Schengenske pravne stečevine (7) što spada u područje iz članka 1. točke B Odluke Vijeća 1999/437/EZ (8) o određenim aranžmanima za primjenu tog Sporazuma.

(22)

Ova Uredba predstavlja daljnji razvoj odredaba Schengenske pravne stečevine, u kojem Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluje u skladu s Odlukom Vijeća 2000/365/EZ od 29. svibnja 2000. o zahtjevu Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske za sudjelovanje u nekim odredbama Schengenske pravne stečevine (9). Ujedinjena Kraljevina stoga ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe, ona je ne obvezuje i ne primjenjuje se na nju.

(23)

Ova Uredba predstavlja daljnji razvoj odredaba Schengenske pravne stečevine, u kojem Irska ne sudjeluje u skladu s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ od 28. veljače 2002. o zahtjevu Irske za sudjelovanje u nekim odredbama Schengenske pravne stečevine (10). Irska stoga ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe, ona je ne obvezuje i ne primjenjuje se na nju.

(24)

U pogledu Švicarske ova Uredba predstavlja daljnji razvoj odredaba Schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju Schengenske pravne stečevine (11), što spada u područje iz članka 1. točke B Odluke 1999/437/EZ čitanog u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/146/EZ (12).

(25)

U pogledu Lihtenštajna ova Uredba predstavlja daljnji razvoj odredaba Schengenske pravne stečevine u smislu Protokola potpisanog između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu sklopljenom između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju Schengenske pravne stečevine, što spada u područje iz točke B članka 1. Odluke Vijeća 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/261/EZ (13).

(26)

U pogledu Cipra ova Uredba predstavlja daljnji razvoj odredaba Schengenske pravne stečevine ili je s njom na drugi način povezana u smislu članka 3. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2003.

(27)

Ova Uredba predstavlja daljnji razvoj odredaba Schengenske pravne stečevine ili je s njom na drugi način povezana u smislu članka 4. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2005.,

1.

Dio II mijenja se kako slijedi:

2.

Dio III. mijenja se kako slijedi:

3.

Točka 1. dijela VII. mijenja se kako slijedi:

„1.   Organizacija odjela za vize

1.1.   Organizacija primanja i obrade zahtjeva za izdavanje vize

Svaka država članica odgovorna je za organiziranje primanja i obrade zahtjeva. U načelu, zahtjevi se podnose u diplomatskim misijama ili konzularnim uredima države članice.

Države članice:

U posebnim okolnostima ili zbog razloga koji se odnose na lokalnu situaciju, kao što su:

i ako se gore navedeni oblici suradnje pokažu neodgovarajućima za dotičnu državu članicu, država članica može, kao krajnje sredstvo, surađivati s vanjskim pružateljem usluga u skladu s točkom 1.4.

Ne dovodeći u pitanje pravo pozivanja podnositelja zahtjeva na osobni razgovor, kako je predviđeno u dijelu III. točki 4., odabir oblika organizacije ne smije rezultirati zahtjevom da se podnositelj zahtjeva osobno pojavi na više od jedne lokacije zbog podnošenja zahtjeva.

1.2.   Oblici suradnje između država članica

1.3.   Sudjelovanje počasnih konzula

Počasni konzuli također mogu biti ovlašteni obavljati neke ili sve zadaće iz točke 1.5. Poduzimaju se odgovarajuće mjere kako bi se zajamčila sigurnost i zaštita podataka.

Ako počasni konzul nije državni službenik države članice, izvršavanje tih zadaća mora biti u skladu s zahtjevima iz Priloga 19., osim odredaba iz točke C(c) tog Priloga.

Ako počasni konzul jest državni službenik države članice, dotična država članica osigurava zahtjeve usporedive s onima koji bi se primjenjivali kada bi zadaće obavljala njezina diplomatska misija ili konzularni ured.

1.4.   Suradnja s vanjskim pružateljima usluga

Države članice nastoje surađivati s vanjskim pružateljem usluga zajedno sa jednom ili više država članica, ne dovodeći u pitanje pravila o javnoj nabavi i tržišnom natjecanju.

Suradnja s vanjskim pružateljem usluga temelji se na pravnom instrumentu koji treba biti usklađen sa zahtjevima iz Priloga 19.

Države članice u okviru lokalne konzularne suradnje razmjenjuju informacije o odabiru vanjskih pružatelja usluga i utvrđivanju uvjeta njihovih pravnih instrumenata.

1.5.   Vrste suradnje s vanjskim pružateljima usluga

Vanjskom se pružatelju usluga može povjeriti obavljanje jedne ili više sljedećih zadaća:

1.6.   Obveze država članica

Prilikom izbora vanjskog pružatelja usluga, dotična država članica/dotične države članice pažljivo provjerava/provjeravaju solventnost i pouzdanost trgovačkog društva (uključujući potrebne dozvole, upis u trgovački registar, statut trgovačkog društva, bankovne ugovore) i osigurava/osiguravaju da ne postoji sukob interesa.

Dotična država članica/dotične države članice osigurava/osiguravaju da odabrani vanjski pružatelj usluga poštuje uvjete utvrđene u pravnom instrumentu iz točke 1.4.

Dotična država članica/dotične države članice ostaje/ostaju odgovorna/odgovorne za postupanje u skladu s pravilima o zaštiti podataka i obradi podataka, a nadzire/nadziru se u skladu s člankom 28. Direktive 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (15).

Suradnja s vanjskim pružateljem usluga ne ograničava niti ne isključuje bilo kakvu odgovornost koja proizlazi prema nacionalnom pravu dotične države članice/dotičnih država članica za kršenje obveza u pogledu osobnih podataka podnositelja zahtjeva i obrade viza. Ova odredbe ne dovodi u pitanje niti jednu mjeru koja se može poduzeti izravno prema vanjskom pružatelju usluga prema nacionalnom pravu dotične treće zemlje.

Dotična država članica/dotične države članice osigurava/osiguravaju da su podaci u potpunosti kodirani, bez obzira prenose li se elektronički ili fizički na elektroničkom memorijskom mediju od vanjskog pružatelja usluga tijelima dotične države članice/dotičnih država članica.

U trećim zemljama koje zabranjuju kodiranje podataka koji se elektronički prenose od vanjskog pružatelja usluga tijelima dotične države članice/dotičnih država članica, dotična država članica/dotične države članice ne dozvoljava/dozvoljavaju vanjskom pružatelju usluga elektronički prijenos podataka.

U tom slučaju, dotična država članica/dotične države članice osigurava/osiguravaju da konzularni službenik države članice fizički prenese elektroničke podatke u potpuno kodiranom obliku na elektroničkom memorijskom mediju od vanjskog pružatelja usluga tijelima dotične države članice/država članica, ili, ako bi takav prijenos zahtijevao poduzimanje nerazmjernih ili neopravdanih mjera, na drugi siguran i zaštićen način, na primjer korištenjem priznatih operatera s iskustvom u prijenosu osjetljivih dokumenata i podataka u dotičnoj trećoj zemlji.

U svim slučajevima razina sigurnosti za prijenos prilagođava se osjetljivoj naravi podataka.

Države članice ili Zajednica nastoje postići sporazum s dotičnim trećim zemljama s ciljem ukidanja zabrane kodiranja podataka koji se elektronički prenose od vanjskog pružatelja usluga tijelima dotične države članice/dotičnih država članica.

Dotična država članica/dotične države članice osigurava/osiguravaju osposobljavanje vanjskom pružatelju usluga, koje odgovara znanju potrebnom za pružanje odgovarajuće usluge i dostatnih informacija podnositeljima zahtjeva.

Dotična država članica/dotične države članice osigurava/osiguravaju da se, u slučaju sumnje, u diplomatskoj misijama ili konzularnom uredu otisci prstiju provjeravaju, ako je otiske uzeo vanjski pružatelj usluga.

Razmatranje zahtjeva, razgovore, prema potrebi, postupak izdavanja dozvola, tiskanje i lijepljenje viznih naljepnica obavlja samo diplomatska misija ili konzularni ured.

Vanjski pružatelji usluga ni u kojem okolnostima nemaju pristup VIS-u. Pristup VIS-u rezerviran je samo za valjano ovlašteno osoblje diplomatske misije ili konzularnog ureda.

Dotična država članica/dotične države članice pozorno prate provedbu pravnog instrumenta iz točke 1.4, uključujući:

U tu svrhu, diplomatska misija ili konzularni ured dotične države članice/dotičnih država članica redovito provodi nenajavljene provjere prostorija vanjskog pružatelja usluga.

1.7.   Pristojba za usluge

Vanjski pružatelji usluga mogu naplaćivati pristojbu za usluge uz pristojbu koja se naplaćuje kako je određeno u Prilogu 12. Pristojba za usluge razmjerna je troškovima vanjskog pružatelja usluga u obavljanju jedne ili više zadaća iz točke 1.5.

Ova pristojba za usluge navodi se u pravnom instrumentu iz točke 1.4.

U okviru lokalne konzularne suradnje države članice osiguravaju da pristojba za usluge koja se naplaćuje podnositelju zahtjeva valjano održava uslugu koju nudi vanjski pružatelj usluge i da je prilagođena lokalnim okolnostima. Nadalje, države članice nastoje uskladiti primjenjive pristojbe za usluge.

Pristojba za usluge ne prelazi polovinu iznosa vizne pristojbe iz Priloga 12., bez obzira na moguća izuzeća od plaćanja vizne pristojbe, kako je predviđeno Prilogom 12.

Dotična država članica/dotične države članice zadržavaju mogućnost za sve podnositelje zahtjeva da podnesu zahtjeve izravno pri njihovim diplomatskim misijama ili konzularnim uredima.

1.8.   Informacije

Diplomatske misije i konzularni uredi država članica javno izlažu točne informacije o načinima primanja stranaka i podnošenja zahtjeva.

1.9.   Trajnost usluge

U slučaju prestanka suradnje s drugim državama članicama ili s bilo kojoj vrstom vanjskog pružatelja usluga, države članice osiguravaju trajnost pružanja pune usluge.

1.10.   Odluka i objava

Države članice obavješćuju Komisiju kako namjeravaju organizirati primanje i obradu zahtjeva na svakoj konzularnoj lokaciji. Komisija osigurava odgovarajuće objavljivanje.

Države članice dostavljaju Komisiji primjerak pravnog instrumenta iz točke 1.4.

4.

Točka 5.2. dijela VIII. mijenja se kako slijedi:

5.

Dodaje se sljedeći Prilog: