This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 02002F0584-20090328
Council Framework Decision of 13 June 2002 on the European arrest warrant and the surrender procedures between Member States (2002/584/JHA)
Consolidated text: Okvirna odluka Vijeća od 13. lipnja 2002. o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica (2002/584/PUP)
Okvirna odluka Vijeća od 13. lipnja 2002. o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica (2002/584/PUP)
ELI: http://data.europa.eu/eli/dec_framw/2002/584/2009-03-28
02002F0584 — HR — 28.03.2009 — 001.011
Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.
OKVIRNA ODLUKA VIJEĆA od 13. lipnja 2002. o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica ( L 190 18.7.2002, 1) |
Koju je izmijenila:
|
|
|||
br. |
stranica |
datum |
||
L 81 |
24 |
27.3.2009 |
Koji je ispravio:
OKVIRNA ODLUKA VIJEĆA
od 13. lipnja 2002.
o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica
(2002/584/PUP)
POGLAVLJE 1.
OPĆA NAČELA
Članak 1.
Definicija europskog uhidbenog naloga i obveza njegova izvršenja
Članak 2.
Područje primjene europskog uhidbenog naloga
Sljedeća kaznena djela, ako su kažnjiva u skladu s pravom države članice koja izdaje uhidbeni nalog, propisanom najvišom kaznom zatvora ili oduzimanjem slobode od najmanje tri godine i ako su utvrđena pravom države koja izdaje uhidbeni nalog, u skladu s odredbama ove Okvirne odluke i bez provjere dvostruke kažnjivosti djela, predstavljaju razlog za predaju osobe na temelju europskog uhidbenog naloga:
Članak 3.
Razlozi za obvezno neizvršavanje europskog uhidbenog naloga
Pravosudno tijelo države članice izvršenja (dalje u tekstu: „pravosudno tijelo izvršenja”) odbija izvršenje europskog uhidbenog naloga u sljedećim slučajevima:
ako je kazneno djelo zbog kojega je izdan uhidbeni nalog predmet amnestije u državi članici izvršenja, a ta je država nadležna za progon kaznenog djela u skladu sa svojim kaznenim pravom;
ako je pravosudno tijelo izvršenja obaviješteno da je tražena osoba pravomoćno osuđena u nekoj državi članici za ista kaznena djela, pod uvjetom da je, u slučaju izricanja presude, ta kazna izdržana ili se trenutačno izdržava ili presuda više ne može biti izvršena u skladu s pravom države članice u kojoj je presuda izrečena;
ako osoba protiv koje je izdan europski uhidbeni nalog više ne može, zbog svoje dobi, kazneno odgovarati za kaznena djela na kojima se temelji uhidbeni nalog, u skladu s pravom države članice izvršenja.
Članak 4.
Razlozi za moguće neizvršenje europskog uhidbenog naloga
Pravosudno tijelo izvršenja može odbiti izvršenje europskog uhidbenog naloga:
ako, u jednom od slučajeva iz članka 2. stavka 4., djelo zbog kojega je izdan europski uhidbeni nalog ne predstavlja kazneno djelo u skladu s pravom države članice izvršenja; unatoč tome, u odnosu na davanja, poreze, carine i razmjenu valuta, izvršenje europskog uhidbenog naloga ne može se odbiti na temelju činjenice da pravo države članice izvršenja ne propisuje istu vrstu davanja ili poreza ili da ne sadrži istu vrstu pravila s obzirom na davanja, poreze i carine te propise o razmjeni valuta kao pravo države članice u kojoj je izdan uhidbeni nalog;
ako je protiv osobe koja je predmet europskog uhidbenog naloga u tijeku kazneni progon u državi članici izvršenja zbog istog djela zbog kojega je izdan europski uhidbeni nalog;
ako su pravosudna tijela države članice izvršenja odustala od kaznenog progona zbog kaznenog djela zbog kojega je izdan europski uhidbeni nalog ili su odlučila obustaviti postupak, ili ako je traženoj osobi u nekoj državi članici zbog istih kaznenih djela izrečena pravomoćna presuda koja sprečava daljnji kazneni postupak;
ako je nastupila zastara kaznenog progona ili izvršenja kazne tražene osobe, u skladu s pravom države članice izvršenja, a ta kaznena djela ulaze u nadležnost te države u skladu s njezinim kaznenim pravom;
ako je pravosudno tijelo izvršenja obaviješteno da je tražena osoba pravomoćno osuđena u trećoj državi zbog istih kaznenih djela, pod uvjetom da je, u slučaju izricanja presude, kazna izdržana ili je u tijeku izdržavanje kazne, ili ako presuda više ne može biti izvršena u skladu s pravom države u kojoj je presuda izrečena;
ako je europski uhidbeni nalog izdan u svrhe izvršenja kazne zatvora ili oduzimanja slobode, a tražena osoba se nalazi, boravi, u državi članici izvršenja ili je njezin državljanin, a ta država članica obvezuje se izvršiti tu kaznu ili mjeru oduzimanja slobode u skladu s odredbama svojega domaćeg prava;
ako se europski uhidbeni nalog odnosi na kaznena djela koja su:
u skladu s pravom države članice izvršenja, u cijelosti ili djelomice počinjena na državnom području države članice izvršenja ili na mjestu koje se smatra takvim; ili
počinjena izvan državnog područja države članice izdavateljice uhidbenog naloga, a pravo države članice izvršenja ne omogućuje progon zbog istih kaznenih djela ako su počinjena izvan njezina državnog područja.
Članak 4.a
Odluke donesene nakon suđenja na kojem se osoba nije osobno pojavila
Pravosudno tijelo izvršenja može također odbiti izvršiti europski uhidbeni nalog izdan radi izvršenja kazne zatvora ili mjere oduzimanja slobode ako se osoba nije osobno pojavila na suđenju koje je rezultiralo odlukom, osim ako se u europskom uhidbenom nalogu navodi da je osoba u skladu s dodatnim postupovnim zahtjevima utvrđenima u nacionalnom pravu države članice izdavanja:
pravovremeno:
bila osobno pozvana te time obaviještena o predviđenom datumu i mjestu suđenja koje je rezultiralo odlukom, ili je na drugi način stvarno primila službenu obavijest o predviđenom datumu i mjestu suđenja tako da se nedvojbeno utvrdilo da je osoba bila upoznata s predviđenim suđenjem;
i
bila obaviještena da se odluka može donijeti u slučaju njezinog nepojavljivanja na suđenju;
ili
bila upoznata s predviđenim suđenjem i ovlastila je pravnog zastupnika, kojeg je imenovala dotična osoba ili država, da je brani tijekom suđenja te ju je taj zastupnik uistinu branio tijekom suđenja;
ili
nakon dostave odluke i nakon što je izričito obaviještena o pravu na obnovu postupka ili žalbu, pri čemu ta osoba ima pravo sudjelovati te se mogu preispitati ključne činjenice predmeta zajedno s novim dokazima, što može dovesti do ukidanja početne odluke:
izričito izjavila da ne osporava odluku;
ili
nije zahtijevala obnovu postupka niti podnijela žalbu u primjenjivom roku;
ili
joj odluka nije osobno dostavljena, nego:
će joj biti osobno dostavljena bez odgode nakon predaje te će biti izričito obaviještena o svojem pravu na obnovu postupka ili žalbu, pri čemu ta osoba ima pravo sudjelovati te se mogu preispitati ključne činjenice predmeta zajedno s novim dokazima, što može dovesti do ukidanja početne odluke;
i
bit će obaviještena o roku u kojem mora zahtijevati obnovu postupka ili podnijeti žalbu, kako se navodi u odgovarajućem europskom uhidbenom nalogu.
Članak 5.
Jamstva koja mora, u nekim slučajevima, pružiti država članica izdavateljica naloga
Izvršenje europskog uhidbenog naloga, koje obavlja pravosudno tijelo izvršenja, može, u skladu s pravom države članice izvršenja, biti podložno sljedećim uvjetima:
▼M1 —————
ako je kazneno djelo zbog kojega je izdan europski uhidbeni nalog kažnjivo doživotnom kaznom zatvora ili doživotnom mjerom oduzimanja slobode, izvršenje spomenutog uhidbenog naloga može biti podložno uvjetu da država članica koja izdaje uhidbeni nalog u svojem pravnom sustavu ima odredbe o reviziji izrečene kazne ili mjere, na zahtjev ili najkasnije nakon dvadeset godina, ili odredbe o primjeni mjera pomilovanja, koje osoba može zatražiti u skladu s pravom ili praksom države članice koja izdaje uhidbeni nalog, s ciljem neizvršavanja takve kazne ili mjere;
ako je osoba koja je predmet europskoga uhidbenog naloga izdanog u svrhe progona državljanin ili ima boravište u državi članici izvršenja, predaja te osobe može biti podložna uvjetu da ta osoba, nakon saslušanja, bude vraćena državi članici izvršenja kako bi u njoj izdržala zatvorsku kaznu ili mjeru oduzimanja slobode koja joj je izrečena u državi članici koja izdaje uhidbeni nalog.
Članak 6.
Utvrđivanje nadležnih pravosudnih tijela
Članak 7.
Sudjelovanje središnjeg tijela
Država članica koja želi koristiti mogućnosti iz ovog članka Glavnom tajništvu Vijeća šalje podatke o imenovanom središnjem tijelu ili o središnjim tijelima. Ovi su podaci obvezni za sva tijela države članice izdavateljice uhidbenog naloga.
Članak 8.
Sadržaj i oblik europskog uhidbenog naloga
Europski uhidbeni nalog sadrži sljedeće informacije, u skladu s obrascem u Prilogu:
identitet i državljanstvo tražene osobe;
ime, adresu, brojeve telefona i telefaksa te adrese za elektroničku poštu pravosudnog tijela koje izdaje uhidbeni nalog;
dokaz o postojanju izvršive presude, uhidbenog naloga ili druge izvršive sudske odluke s istim učinkom, obuhvaćene odredbama članaka 1. i 2.;
prirodu i pravni opis kaznenog djela, posebno u vezi s odredbama članka 2.;
opis okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, uključujući vrijeme, mjesto i stupanj sudjelovanja tražene osobe;
izrečenu kaznu, ako postoji pravomoćna presuda, ili sve propisane kazne za kazneno djelo u skladu s pravom države članice izdavateljice uhidbenog naloga;
ako je moguće, ostale posljedice počinjenja kaznenog djela.
POGLAVLJE 2.
POSTUPAK PREDAJE
Članak 9.
Slanje europskog uhidbenog naloga
U prijelaznom razdoblju, sve dok SIS ne bude sposoban za prenošenje svih informacija iz članka 8., upozorenje je jednakovrijedno kao i europski uhidbeni nalog do trenutka kad pravosudno tijelo izvršenja ne primi izvornik u propisanom i valjanom obliku.
Članak 10.
Detaljni postupak slanja europskog uhidbenog naloga
Članak 11.
Prava tražene osobe
Članak 12.
Zadržavanje osobe
Ako je osoba uhićena na temelju europskog uhidbenog naloga, pravosudno tijelo izvršenja odlučuje hoće li zadržati traženu osobu, u skladu s pravom države članice izvršenja. Uhićena osoba u svakom trenutku može biti privremeno puštena na slobodu u skladu s domaćim pravom države članice izvršenja, pod uvjetom da nadležno tijelo te države članice poduzme sve mjere koje smatra potrebnima kako bi spriječilo bijeg te osobe.
Članak 13.
Pristanak na predaju
Članak 14.
Saslušanje tražene osobe
Ako uhićena osoba ne pristaje na predaju, u skladu s odredbama članka 13., ona ima pravo na saslušanje pred pravosudnim tijelom izvršenja, u skladu s pravom države članice izvršenja.
Članak 15.
Odluka o predaji
Članak 16.
Odluka u slučaju postojanja više zahtjeva
Članak 17.
Rokovi i postupci za donošenje odluke o izvršenju europskog uhidbenog naloga
Članak 18.
Stanje do donošenja odluke
Ako je europski uhidbeni nalog izdan u svrhe vođenja kaznenog progona, pravosudno tijelo izvršenja mora:
pristati na saslušanje tražene osobe u skladu s odredbama članka 19.;
ili pristati na privremeni transfer tražene osobe.
Članak 19.
Saslušanje osobe prije donošenja odluke
Članak 20.
Povlastice i imuniteti
Država članica izvršenja osigurava ispunjavanje materijalnih preduvjeta za učinkovitu predaju tražene osobe, ako ona više ne uživa povlasticu ili imunitet.
Članak 21.
Sukob međunarodnih obveza
Ova Okvirna odluka ničime ne utječe na obveze države članice izvršenja ako je tražena osoba izručena toj državi iz treće države i ako je ta osoba zaštićena odredbama sporazuma prema kojemu je ta osoba izručena, a one se odnose na pravilo specijalnosti. Država članica izvršenja poduzima sve mjere potrebne za neodložno podnošenje zahtjeva za pristanak države iz koje je osoba izručena, kako bi ona mogla biti predana državi članici koja je izdala europski uhidbeni nalog. Rokovi iz članka 17. počinju teći tek od dana prestanka primjene tih pravila o specijalnosti. Do donošenja odluke države iz koje je tražena osoba izručena, država članica izvršenja osigurat će materijalne preduvjete potrebne za njezinu učinkovitu predaju.
Članak 22.
Obavijest o odluci
Pravosudno tijelo izvršenja bez odlaganja obavještava pravosudno tijelo koje izdaje uhidbeni nalog o odluci u vezi s djelovanjem koje treba poduzeti na temelju europskog uhidbenog naloga.
Članak 23.
Rokovi za predaju osobe
Članak 24.
Odgođena ili uvjetovana predaja
Članak 25.
Tranzit
Svaka država članica, osim ako se koristi pravom mogućnosti odbijanja, u slučaju tranzita svojega državljana ili osobe koja u njoj ima boravište u svrhe izvršenja zatvorske kazne ili mjere oduzimanja slobode, omogućuje tranzit preko svojega državnog područja tražene osobe koja se predaje, pod uvjetom da je obaviještena o:
identitetu i državljanstvu osobe protiv koje je izdan europski uhidbeni nalog;
postojanju europskog uhidbenog naloga;
vrsti i zakonskom opisu kaznenog djela;
opisu činjeničnog stanja u vezi s kaznenim djelom, uključujući datum i mjesto njegova počinjenja.
Ako je osoba protiv koje je izdan europski uhidbeni nalog u svrhe progona državljanin države članice tranzita ili u njoj ima boravište, tranzit može biti uvjetovan time da ta osoba, nakon saslušanja, mora biti vraćena državi članici tranzita kako bi u njoj izdržala zatvorsku kaznu ili mjeru oduzimanja slobode koja joj je izrečena u državi članici koja izdaje uhidbeni nalog.
POGLAVLJE 3.
UČINCI PREDAJE
Članak 26.
Uračunavanje vremena zadržavanja u državi članici izvršenja
Članak 27.
Mogućnost kaznenog progona zbog drugih kaznenih djela
Stavak 2. ne primjenjuje se u sljedećim slučajevima:
Ako je osoba imala mogućnost napustiti državno područje države članice kojoj je predana, a nije to učinila u roku od 45 dana nakon puštanja, ili se vratila na njezino državno područje nakon što ga je bila napustila;
ako kazneno djelo nije kažnjivo kaznom zatvora ili mjerom oduzimanja slobode;
ako se na temelju kaznenog postupka ne mogu primijeniti mjere oduzimanja slobode;
ako bi toj osobi mogla biti izrečena kazna ili mjera koja ne uključuje oduzimanje slobode, posebno novčana kazna ili mjera koja ju zamjenjuje, čak i ako ta kazna ili mjera može dovesti do ograničavanja njezine osobne slobode;
ako je osoba pristala na predaju, ako je primjenjivo, a istodobno je odustala od pozivanja na pravilo specijalnosti u skladu s odredbama članka 13.;
ako je osoba, nakon njezine predaje, izričito odustala od prava na pozivanje na pravilo specijalnosti u odnosu na pojedinačna kaznena djela koja su prethodila njezinoj predaji. Izjava o odustajanju daje se pred nadležnim pravosudnim tijelima države članice koja izdaje uhidbeni nalog i bilježi se u skladu s domaćim pravom te države. Izjava o odustajanju sastavlja se na način koji omogućuju da se jasno vidjeti da ju je osoba dala dragovoljno i da je u potpunosti svjesna njezinih posljedica. U tu svrhu, osoba ima pravo na pravnog zastupnika;
ako je pravosudno tijelo izvršenja, koje je predalo traženu osobu, dalo pristanak u skladu sa stavkom 4.
U slučajevima iz članka 5., država članica koja izdaje uhidbeni nalog mora pružiti jamstva u skladu s odredbama tog članka.
Članak 28.
Predaja ili naknadno izručenje
U svakom slučaju, osoba koja je na temelju europskog uhidbenog naloga predana državi članici koja ga je izdala može, bez pristanka države članice izvršenja, biti predana državi članici koja nije država članica izvršenja na temelju europskog uhidbenog naloga koji je izdan zbog kaznenog djela počinjenog prije njezine predaje u sljedećim slučajevima:
ako je tražena osoba imala mogućnost napustiti državno područje države članice kojoj je predana, a nije to učinila u roku od 45 dana nakon puštanja, ili se vratila na njezino državno područje nakon što ga je napustila;
ako tražena osoba pristaje biti predana državi članici koja nije država članica izvršenja na temelju europskog uhidbenog naloga. Pristanak se daje pred nadležnim pravosudnim tijelima države članice koja izdaje uhidbeni nalog i bilježi se u skladu s nacionalnim pravom te države. Izjava o pristanku sastavlja se na način koji omogućuje da se jasno vidjeti da ju je osoba dala dragovoljno i da je u potpunosti svjesna njezinih posljedica. U tu svrhu, osoba ima pravo na pravnog zastupnika;
ako tražena osoba ne može koristiti pravilo specijalnosti, u skladu s odredbama članka 27. stavka 3., točaka (a), (e), (f) i (g).
Pravosudno tijelo izvršenja pristaje na predaju tražene osobe drugoj državi članici u skladu sa sljedećim pravilima:
zahtjev za pristanak podnosi se u skladu s odredbama članka 9., uz informacije iz članka 8. stavka 1. i prijevod iz članka 8. stavka 2.;
pristanak se daje ako je kazneno djelo zbog kojega se pristanak zahtijeva i samo uvjetovano predajom u skladu s odredbama ove Okvirne odluke;
odluka se donosi najkasnije 30 dana od dana primitka zahtjeva;
pristanak se odbija zbog razloga iz članka 3., a inače može biti odbijen samo zbog razloga iz članka 4.
U slučajevima iz članka 5., država članica koja izdaje uhidbeni nalog mora pružiti jamstva propisana odredbama tog članka.
Članak 29.
Predaja imovine
Na zahtjev pravosudnog tijela koje izdaje uhidbeni nalog ili na vlastitu inicijativu, pravosudno tijelo izvršenja, u skladu sa svojim nacionalnim pravom, oduzima i predaje imovinu koja:
može biti potrebna kao dokaz; ili
koju je tražena osoba stekla počinjenjem kaznenog djela.
Članak 30.
Troškovi
POGLAVLJE 4.
OPĆE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 31.
Odnos prema drugim pravnim instrumentima
Ne dovodeći u pitanje njihovu primjenu u odnosima između država članica i trećih zemalja, ova Okvirna odluka, počevši od 1. siječnja 2004., zamjenjuje sve odgovarajuće odredbe sljedećih konvencija, primjenjivih na područje izručenja u odnosima između država članica:
Europske konvencije o izručenju od 13. prosinca 1957., njezina dodatnog protokola od 15. listopada 1975., njezina drugog dodatnog protokola od 17. ožujka 1978. te Europske konvencije o suzbijanju terorizma od 27. siječnja 1977., s obzirom na pitanja koje se odnose na izručenje;
Sporazuma između 12 država članica Europskih zajednica o pojednostavljivanju i osuvremenjavanju načina slanja zahtjeva za izručenje od 26. svibnja 1989.;
Konvencije od 10. ožujka 1995. o pojednostavljenom postupku izručenja između država članica Europske unije;
Konvencije od 27. rujna 1996. o izručenju između država članica Europske unije;
Glave III., Poglavlja 4. Konvencije od 19. lipnja 1990. kojom se primjenjuju odredbe Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. o postupnom ukidanju provjera na zajedničkim granicama.
Države članice mogu sklopiti bilateralne ili multilateralne sporazume ili dogovore nakon stupanja na snagu ove Okvirne odluke ako takvi sporazumi ili dogovori omogućuju da odredbe ove Okvirne odluke budu produbljene ili proširene i ako dodatno pojednostavljuju ili olakšavaju predaju osoba u odnosu na koje je izdan europski uhidbeni nalog, posebno utvrđivanjem rokova kraćih od onih iz članka 17., proširivanjem popisa kaznenih djela iz članka 2. stavka 2., dodatnim ograničavanjem razloga za odbijanje iz članaka 3. i 4., ili spuštanjem praga iz članka 2. stavaka 1. i 2.
Sporazumi i dogovori spomenuti u podstavku 2. ni u kojem slučaju ne utječu na odnose s državama članicama koje nisu njihove stranke.
Države članice, u roku od tri mjeseca od stupanja na snagu ove Okvirne odluke, obavještavaju Vijeće i Komisiju o postojećim sporazumima i dogovorima iz podstavka 1. koje žele nastaviti primjenjivati.
Države članice Vijeće i Komisiju obavještavaju i o svakom novom sporazumu ili dogovoru iz podstavka 2., u roku od tri mjeseca od njegova potpisivanja.
Članak 32.
Prijelazna odredba
1. Na zahtjeve za izručenje zaprimljene prije 1. siječnja 2004. i dalje se primjenjuju postojeći instrumenti koji uređuju izručenje. Na zahtjeve zaprimljene poslije tog datuma primjenjuju se pravila koja donesu države članice u skladu s ovom Okvirnom odlukom. ►C1 Unatoč tome, svaka država članica može, prilikom usvajanja ove Okvirne odluke od strane Vijeća, priložiti izjavu navodeći da će, kao država članica izvršenja, i dalje obrađivati zahtjeve koji se odnose na kaznena djela počinjena prije datuma koji bude navela u skladu sa sustavom izručivanja koji se primjenjivao prije 1. siječnja 2004. ◄ Datum koji će navesti ne može biti kasniji od 7. kolovoza 2002. Ova se izjava objavljuje u Službenom listu Europskih zajednica, a može biti povučena u svako doba.
Članak 33.
Odredbe koje se odnose na Austriju i Gibraltar
Članak 34.
Provedba
Glavno tajništvo Vijeća odmah obavještava države članice i Komisiju o informacijama primljenim u skladu s odredbama članka 7. stavka 2., članka 8. stavka 2., članka 13. stavka 4. i članka 25. stavka 2. Ono odmah nalaže objavljivanje tih informacija u Službenom listu Europskih zajednica.
Članak 35.
Stupanje na snagu
Ova Okvirna odluka stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.
PRILOG
EUROPSKI UHIDBENI NALOG ( 3 )
Ovaj nalog izdaje nadležno pravosudno tijelo. Zahtijevam da niže navedena osoba bude uhićena i predana u svrhe provođenja kaznenog progona ili izvršavanja kazne zatvora ili mjere oduzimanja slobode.
( 1 ) Zajednička akcija Vijeća 98/428/PUP od 29. lipnja 1998. o osnivanju Europske pravosudne mreže (SL L 191, 7.7.1998., str. 4.).
( 2 ) Odluka Vijeća 2002/187/PUP od 28. veljače 2002. o osnivanju Eurojusta, s ciljem jačanja borbe protiv teških oblika kriminala (SL L 63, 6.3.2002., str. 1.).
( 3 ) Ovaj nalog mora biti napisan ili preveden na jedan od službenih jezika države članice izvršenja, ako je ona poznata, ili na bilo koji drugi jezik koji ta država prihvaća.