This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 52015DC0082
COMMUNICATION FROM THE COMMISSION TO THE EUROPEAN PARLIAMENT AND THE COUNCIL Achieving the 10% electricity interconnection target Making Europe's electricity grid fit for 2020
KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU Ostvarenje cilja od 10 % elektroenergetske interkonekcije Priprema europske elektroenergetske mreže za 2020.
KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU Ostvarenje cilja od 10 % elektroenergetske interkonekcije Priprema europske elektroenergetske mreže za 2020.
/* COM/2015/082 final */
KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU Ostvarenje cilja od 10 % elektroenergetske interkonekcije Priprema europske elektroenergetske mreže za 2020. /* COM/2015/082 final */
Interkonekcije:
vitalni dijelovi energetske unije
Europska unija
posljednjih je desetljeća intenzivno radila na izgradnji
najintegriranijeg, najkonkurentnijeg i najodrživijeg zajedničkog
energetskog tržišta na svijetu. Integracija
energetskih tržišta EU-a daje konkretne rezultate: veleprodajne cijene
električne energije smanjile su se za trećinu[1];
potrošači imaju veći izbor jer se dobavljači energije
natječu da ponude niže cijene i bolje usluge; i pravni je okvir
unaprijedio tržišno natjecanje u sektoru. Usprkos tomu,
preostalo je mnogo posla. Ovisnost o uvozu, zastarjela infrastruktura i
nedostatak ulaganja, maloprodajno tržište koje nije posve funkcionalno, visoke
krajnje cijene energije za građane i poduzeća koje štete
konkurentnosti naših poduzeća, potreba za prijelazom na gospodarstvo s
niskim emisijama ugljika radi borbe protiv klimatskih promjena, kao i izazovi
koji ugrožavaju naš vodeći tehnološki položaj, nameću jedan
zaključak: EU mora prevladati svoju rascjepkanost nacionalnih energetskih
tržišta. Europska unija mora promijeniti svoje načine proizvodnje,
prijenosa i potrošnje energije. Europsku je energetsku politiku nužno vratiti
na pravi put, a to je put prema energetskoj uniji. Iz tih je
razloga Europska komisija donijela okvirnu strategiju za otpornu energetsku
uniju s dalekovidnom klimatskom politikom. Ova Komunikacija o ostvarenju cilja
od 10 % elektroenergetske interkonekcije konkretan je korak u tom smjeru. Povezana
europska energetska mreža presudna je za europsku energetsku sigurnost, više
konkurencije na unutarnjem tržištu što će dovesti do konkurentnijih cijena
te za bolje ostvarenje ciljeva dekarbonizacije i klimatske politike na koje se
Europska unija obvezala. Povezanom mrežom pridonijet će se ostvarenju
krajnjeg cilja energetske unije, a to je osigurati priuštivu, sigurnu
i održivu energiju te rast i otvaranje radnih mjesta diljem EU-a Među
nekoliko zemalja nedostaju interkonekcije. Kako bi se ostvario zajednički
cilj posve funkcionalnog i povezanog unutarnjeg energetskog tržišta, u njihovu
će gradnju trebati hitno uložiti sve napore na svim razinama. Energetska
infrastruktura jedan je od prioriteta europskog energetskog programa. U
listopadu 2014. Europsko vijeće pozvalo je na „brzu provedbu svih mjera
za ostvarenje interkonekcije od najmanje 10 % njihova instaliranog
proizvodnog kapaciteta za električnu energiju za sve države članice”.
Ovom se Komunikacijom[2]
odgovara na taj poziv i iznosi strategija za osiguranje potpune integracije
unutarnjeg tržišta električne energije prikladnim razinama interkonekcije,
koje će biti i sastavni dio energetske unije.
Koristi
od interkonekcija energetskog sustava
Uspostavljanje
interkonekcija odvojenih nacionalnih elektroenergetskih sustava i gradnja
doista europskoga električnog sustava donijet će mnogobrojne koristi
Europskoj uniji i njezinim državama članicama. Elektroenergetskim
interkonekcijama povećat će se sigurnost opskrbe u
Europi. Njima će se, naime, povećati pouzdanost elektroenergetskog
sustava, a to će poboljšati kvalitetu usluge te smanjiti količinu
prekida napajanja i proizvodne gubitke u trgovinskim i industrijskim sektorima.
Ambicioznim razinama elektroenergetske interkonekcije pridonijet će se
smanjenju europske energetske ovisnosti jer će se optimiranjem sustava
smanjiti uvoz goriva i povećati mogućnosti za Europu u pogledu
ulaganja, rasta i radnih mjesta. Usto, operatorima prijenosnih sustava (TSO)
interkonekcijama se olakšava trenutačno uzajamno pomaganje, što im
osigurava veću međusobnu suradnju i solidarnost. Zbog veće
konkurencije i veće učinkovitosti, povezana mreža, uz bolju i
troškovno učinkovitiju upotrebu raspoloživih resursa, omogućuje i povoljnije
cijene na unutarnjem tržištu . Uspostavljanje interkonekcija za sobom
povlači bolju integriranost europskog tržišta te omogućuju veće
tržište i veću konkurentnost, kao i veću učinkovitost tržišta.
Grafikon u nastavku prikazuje da su se prekogranične razmjene znatno
povećale od početka procesa otvaranja tržišta potkraj 1990-ih. Naslov slike:
Kretanje ukupnih prekograničnih razmjena između TSO-ova koji su
članovi ENTSO-E-a od 1975. Legenda: ENTSO-E Vanjske
razmjene Na
integriranijem se tržištu interkonekcijama smanjuje i potrebu za ulaganjem u
kapacitete vršne proizvodnje i skladištenje jer elektrane svih zemalja ne bi bile
potrebne istodobno. Državama članicama to bi donijelo znatne ekonomske i
političke koristi zbog manjih kapitalnih ulaganja, kao i smanjenja
učinka na okoliš, jer ne bi morale graditi nepotrebne elektrane.
Povećanjem razmjena usluga za uravnoteženje sustava smanjuje se i
kratkoročne troškove rada sustava. Manji troškovi proizvodnje i/ili manja
ulaganja u proizvodnju i izbjegavanje troškova goriva povezivanjem
elektroenergetskih mreža pretvaraju se u konkurentnije cijene električne
energije za poduzeća i kućanstva. Europskom se energetskom mrežom s
prikladnim interkonekcijama koristi tržišta približavaju europskim
građanima: potrošači bi do 2030. mogli godišnje uštedjeti od 12 do 40
milijarda EUR[3]. Mreža s dobrim
interkonekcijama presudna je za održiv razvoj i dekarbonizaciju
energetskog miksa jer se njima omogućuje da mreža na siguran i
isplativ način prihvaća sve veće udjele električne energije
iz promjenjivih obnovljivih izvora. Oslanjanjem na obnovljive izvore za
veći dio proizvodnog miksa pridonosi se ostvarenju klimatskih ciljeva EU-a
smanjenjem emisija CO2 i povećanjem sigurnosti opskrbe. Više je
interkonekcija bitno i za ostvarenje ambicije EU-a da bude svjetski lider u
području obnovljive energije što nije samo pitanje odgovorne klimatske
politike nego i imperativ industrijske politike. Europska poduzeća koja se
bave obnovljivom energijom i povezanom tehnologijom postala su glavni
industrijski sudionici koji su 2012. imali 1,2 milijuna zaposlenih, otvarali
sigurna radna mjesta na regionalnoj i lokalnoj razini i stvarali održiv rast. Ukratko,
većim brojem interkonekcija pridonijet će se dugoročno povoljnijim
cijenama električne energije zbog veće učinkovitosti tržišta
i sigurnijoj, pouzdanijoj i kvalitetnijoj opskrbi električnom
energijom, što je ključno za društvene i gospodarske aktivnosti, a
ujedno će se osigurati visoka razina zaštite okoliša. Ti će
pomaci pomoći i smanjenju naše energetske ovisnosti jer će se
smanjiti potrošnja uvezenih goriva i olakšati nova ulaganja u Europu
zbog konkurentnijih cijena električne energije i povećanja
konkurentnosti europskih industrija. Povećanjem broja elektroenergetskih
interkonekcija smanjit će se i učinak na okoliš zbog
nesagrađenih elektrana i smanjenja emisija CO2 te povećati
kapacitet za integraciju obnovljive energije, što će europskoj
industriji obnovljive energije otvoriti veće mogućnosti rasta i
osigurati joj vodeći položaj na svijetu, a time i veći potencijal da
u Europi otvara nova i neto radna mjesta. Iz
tih razloga povezivanje tržišta električne energije Europskoj uniji mora u
narednim godinama biti politički prioritet na svim razinama..
Temeljito
osuvremenjena EU-ova politika razvoja energetske infrastrukture
Budući da
su svjesne koristi koje proizlaze iz energetskih interkonekcija, tijekom posljednjih
desetljeća države članice unaprijedile su svoje interkonekcijske
kapacitete. Dvanaest je država članica, međutim, uglavnom one na
vanjskim granicama EU-a, ostalo ispod 10-postotne elektroenergetske
interkonekcije, pa su odvojene od unutarnjeg tržišta električne energije. Razine
elektroenergetske interkonekcije u 2014. Država članica || || Države članice s interkonekcijom iznad 10 % AT || || 29 % BE || || 17 % BG || || 11 % CZ || || 17 % DE || || 10 % DK || || 44 % FI || || 30 % FR || || 10 % GR || || 11 % HR || || 69 % HU || || 29 % LU || || 245 % NL || || 17 % SI || || 65 % SE || || 26 % SK || || 61 % Države članice s interkonekcijom ispod 10 % IE || || 9 % IT || || 7 % RO || || 7 % PT || || 7 % EE[4] || || 4 % LT4 || || 4 % LV4 || || 4 % UK || || 6 % ES || || 3 % PL || || 2 % CY || || 0 % MT || || 0 % || Izvor: ENTSO-E, „Scenario Outlook and Adequacy Forecast” (Izgledi planova i prognoza dostatnosti), 2014. || U tom se
kontekstu Europska unija već neko vrijeme postupno oprema prikladnim
političkim instrumentima kako bi omogućila nužna ulaganja u
mrežnu infrastrukturu, ponajprije ulaganja u interkonekcije. Nakon gospodarske
krize Europska komisija predložila je Europski energetski program za oporavak
(EEPR) koji se, među ostalim, sastojao od utvrđivanja
interkonekcijskih projekata diljem EU-a i aktiviranja financijskih sredstava
EU-a. Taj je program pomogao da se među državama članicama realizira
nekoliko interkonekcijskih projekata, dotad neostvarenih zbog nedostatka
odgovarajućih sredstava. U okviru EEPR-a za elektroenergetske je
interkonekcije potrošeno oko 650 milijuna EUR (Prilog 1.). Zemljovid
interkonekcija potpomognutih EEPR-om Uredba o TEN-E-u[5],
donesena 2013., zajedno s Instrumentom za povezivanje Europe (CEF)[6],
čini stabilan europski instrument namijenjen za utvrđivanje i
osiguravanje pravodobne realizacije projekata potrebnih Europi u 12
prioritetnih koridora i područja. Ti su instrumenti važan korak naprijed,
zajedno s, među ostalim, uvođenjem projekata od zajedničkog
interesa (PCI), poboljšanjem regulatorne obrade i ubrzanjem izdavanja dozvola. Kako
je istaknulo Europsko vijeće, interkonekcijski cilj trebalo bi ponajprije
postići projektima od zajedničkog interesa.
Prvi Unijin popis projekata od zajedničkog interesa donesen je 2013.:
sastoji se od 248 projekata, od toga 137 elektroenergetskih,
uključujući 52 elektroenergetske interkonekcije i jedan
projekt s prethodnim ulaganjima
kojim se omogućuju buduće interkonekcije, od kojih 37 projekata
obuhvaća države članice s trenutačnom interkonekcijom ispod
10 %. Zemljovid
za prvi popis PCI-ja za elektroenergetske interkonektore u državama
članicama ispod 10 % Popis PCI-ja
promjenjiv je popis koji se ažurira svake dvije godine. Trenutačno se radi
na pripremi drugog popisa u okviru regionalne suradnje uspostavljene Uredbom o
TEN-E-u kako bi ga Komisija prihvatila ujesen 2015. Poseban prioritet dat
će se projektima kojima će se znatno povećati sadašnji
interkonekcijski kapacitet ondje gdje je znatno ispod utvrđenog cilja od
10 %, posebno tamo gdje ga je posebno teško postići. Projekte od
zajedničkog interesa projektiraju i realiziraju oba operatora prijenosnog
sustava (TSO) i privatni subjekti. Tekući su projekti u različitim
fazama razvoja, neki se grade, no mnogi su još u ranim pripremnim fazama.
Planirano je da se do 2020. dovrši 75 % svih PCI-ja s prvog Unijina
popisa. U nastavku su
navedeni primjeri projekata u okviru EEPR-a i PCI-ji koji će, kad i ako
budu dovršeni, pomoći državama članicama u postizanju cilja od
10 %, nekima već u nadolazećim mjesecima, ostalima u
srednjoročnom razdoblju: ·
projekt povezivanja Baixasa u Francuskoj
i Sante-Llogaije u Španjolskoj dobio je potporu u okviru EEPR-a. Kad bude pušten u rad u veljači 2015.,
udvostručit će se kapacitet elektroenergetske interkonekcije
između Francuske i Pirenejskog poluotoka. PCI između Akvitanije u
Francuskoj i Baskije u Španjolskoj trenutačno je predmet temeljitih
studija financiranih bespovratnim sredstvima EZ-a. Tim
bi se projektom ponovno udvostručio interkonekcijski kapacitet.
Učinit će se sve što je moguće da se dovrši 2020. jer će to
približiti razinu interkonekcija cilju od 10 %, ·
nova interkonekcija između
Portugala (Vila Fria – Vila do Conde – Recarei) i Španjolske (Beariz –
Fontefría), utvrđena na prvom popisu PCI-ja, povećat će
interkonekcijski kapacitet između Portugala i Španjolske do 2016. sa
sadašnjih 7 % na više od ciljanih 10 %, ·
premda su Estonija, Latvija i Litva
dobro međusobno povezane, interkonekcija s EU-ovim tržištem
električne energije u 2011. za sve je tri države članice iznosila
samo 4 %. Stanje se, međutim, brzo poboljšava. Do 2015. baltičke
su države projektom Estlink 2 u okviru EEPR-a dosegle 10-postotnu
interkonekciju s EU-ovim tržištem električne energije preko Finske.
Interkonekcija između Švedske (Nybro) i Litve (Klaipeda) – poznata kao
projekt NordBalt 1, financiran u okviru EEPR-a – od sredine 2016. trebala bi
dodatno poboljšati integraciju budućega tržišta električne energije
između baltičkih država članica i Nord Pool Spota, ·
dovršetak interkonekcije između
Litve i Poljske, PCI-ja poznatog kao LitPol Link, udvostručio bi do kraja
2015. razinu interkonekcije Poljske na 4 %. Njome bi se ujedno produljila
sinkronizirana interkonekcija baltičkih mreža s kontinentalnim europskim
mrežama. Još jednim utvrđenim PCI-jem, interkonekcijom između
Vierradena u Njemačkoj i Krajnika u Poljskoj, poljska bi se
interkonekcija podigla na više od 10 % do 2020., ·
zahvaljujući projektima od
zajedničkog interesa u Ujedinjenoj Kraljevini, koji obuhvaćaju
unutarnje vodove i osiguravanje interkonekcija s Belgijom, Francuskom, Irskom,
Norveškom, Ujedinjena Kraljevina ostvarila bi cilj od 10 % i njezine bi
interkonekcije bila manje zagušene; ·
dovršetkom nekoliko talijanskih PCI-ja u
elektroenergetskom sektoru do 2020., uglavnom interkonektora između
Italije i Francuske, Austrije i Švicarske i potrebnih unutarnjih
pojačanja, kapacitet elektroenergetske interkonekcije Italije sa susjedima
povećat će se na oko 12 %. U Italiji bi se time osigurala
pouzdanija opskrba električnom energijom, a opasnost od zagušenja uvelike
bi se smanjila, ·
Irska bi isto tako mogla znatno
povećati svoj interkonekcijski kapacitet zbog nekoliko PCI-ja uvrštenih u
prvi popis. Irska je razina interkonekcija 2011. iznosila 3 %, 2013.
povećala se na 7 % zahvaljujući projektu financiranom u okviru
EEPR-a kojim se Irska povezala s Ujedinjenom Kraljevinom, a 2020., budu li
završeni planirani PCI-ji za daljnje povezivanje s Ujedinjenom Kraljevinom
(Sjeverna Irska i Velika Britanija) i možda Francuskom, čak će
premašiti 15 %; ·
dovršetkom interkonekcije sa Srbijom do
2017. razina interkonekcije Rumunjske povećala bi se sa sadašnjih 7 %
na više od 9 %; ·
Cipar je otok koji energetski uvelike
ovisi o nafti pa je električna energija skupa. Buduća interkonekcija
Euroasia Interconnector, trenutačno u fazi koja prethodi studiji
izvedivosti, bila je uvrštena u prvi Unijin popis PCI-ja. Projekt će imati
kapacitet 2 000 MW i 2023., kad bude završen, podići će
razinu interkonekcije Cipra na više od 100 %; ·
Zahvaljujući potpori u okviru
EEPR-a, puštanjem u rad visokonaponske interkonekcije s Italijom (Sicilija)
tijekom 2015., razina interkonekcije Malte porast će sa sadašnjih 0 %
na približno 35 %. Realizacijom
PCI-ja Europa će se jako približiti ciljanoj 10-postotnoj
elektroenergetskoj povezanosti između država članica budu li
predviđeni projekti dovršeni[7]
2020. (vidi zemljovid dolje). Zemlje ispod ciljane vrijednosti, ponajprije
Španjolska i Cipar, trebale bi pojačati napore da usklađenijim
pristupom i primjenom svih raspoloživih instrumenata ostvare 10-postotnu
interkonekciju do 2020. Zemljovid
s razinama interkonekcije u 2020. nakon provedbe tekućih PCI-ja
Provedba
i primjena europskog regulatornog okvira mora biti potpuna
Pouzdan
regulatorni okvir preduvjet je za ostvarivanje nužnih ulaganja u
infrastrukturu. Europska unija odlučila je od 2013. primjenjivati cjelovit
pristup planiranju i gradnji infrastukture. Uredbom o transeuropskim
energetskim mrežama (TEN-E) prvi je put obuhvaćeno specifično pitanje
prekograničnih projekata ili projekata s utjecajem na prekogranične tokove. Uredbom o
TEN-E-u prepoznaje se da je za te projekte potrebna posebna regulatorna obrada
i predlaže da se analizom troškova i koristi jasno pokaže te nadnacionalne
koristi te predviđa mogućnost prekogranične raspodjele troškova
na temelju koristi koje se tim projektima stvaraju u dotičnim državama
članicama. Uredbom o TEN-E-u zahtijeva se i od nacionalnih regulatornih
tijela da osiguraju regulatorne poticaje razmjerne rizicima nastalima zbog
takvih projekata. To znači da se za tarife utvrđene za upotrebu
infrastrukture uzima u obzir npr. odgovarajuće vrijeme za povrat ulaganja,
pri čemu se ima u vidu odgovarajuća razdoblja amortizacije, potrebu
za prethodnim ulaganjima itd. Glavninu
projekata promiču operatori prijenosnog sustava, a regulatori odobravaju
ili određuju tarife. Ima i projekata, uključujući neke PCI-je,
koje promiču privatne osobe, to su tzv. trgovački vodovi. Oni svoje
troškove uglavnom nadoknađuju cjenovnim razlikama između krajeva
voda. Njihovi su rizici stoga znatno drukčije prirode. Zato se za te
vodove, premda se na njih primjenjuju odredbe Uredbe o TEN-E-u o izdavanju
dozvola, često odobravaju izuzeća iz dijelova regulatornog okvira,
primjerice izuzeća o pristupu trećih strana i primjeni naknada za
zagušenje. Uredbom o
TEN-E-u prvi su put obuhvaćena i pitanja dugotrajnih postupaka izdavanja
dozvola te prihvaćenosti u javnosti, koja su glavne prepreke za
razvoj infrastrukture, posebno nadzemnih električnih vodova. Uredbom se
uvodi obvezujući ukupni rok od 3,5 godine za izdavanje dozvole, što bi
trebalo drastično smanjiti trenutačni prosjek od 10 do 13 godina.
Ovlasti za izdavanje dozvola moraju se prenijeti na samo jedno nadležno tijelo
(„sve na jednom mjestu”). Nakon Komisijina snažnog angažmana na provedbi, te
će odredbe naposljetku biti uvedene u svim državama članicama u proljeće
2015[8]. Uvode
se i nova pravila o boljoj suradnji i većoj transparentnosti kako bi se
građane bolje uključilo u planiranje. Cilj je povećati
učinkovitost postupka i istodobno očuvati visoke standarde EU-a u
području zaštite okoliša[9]. Od
ključne je važnosti da države članice uvedu i u cijelosti primjenjuju
odredbe Uredbe o TEN-E-u kako bi se spriječila kašnjenja u provedbi
potrebnih projekata. Komisija će
osigurati cjelovito uvođenje i strogu provedbu.
Potpuno
iskorištavanje svih raspoloživih financijskih instrumenata, Instrumenta za
povezivanje Europe, europskih strukturnih i investicijskih fondova te
EFSI-ja
Komisija
procjenjuje da je za gradnju infrastrukture za dostatno povezivanje svih država
članica EU-a kojim će se zajamčiti sigurnost opskrbe i
povećati održivost do 2020. potrebno oko 200 milijarda EUR. Za
elektroenergetske projekte potrebno je oko 105 milijarda EUR, od čega
otprilike 35 milijarda EUR za interkonekcije koje su stekle
status PCI-ja i potrebne su za postizanje cilja od 10 % diljem EU-a. Važnost povezane
mreže dobro se odražava u višegodišnjem proračunu EU-a za razdoblje od
2014. do 2020. U okviru Instrumenta za povezivanje Europe (CEF) koji
obuhvaća tri sektora – promet, energiju, telekomunikacije – u ukupno oko
30 milijarda EUR udio energije iznosi 5,35 milijarda EUR u ukupno oko 30
milijarda EUR[10].
Premda je financiranje u okviru CEF-a samo oko 3 % ulaganja potrebnih do
2020., njime se može djelovati poticajno na druge izvore sredstava primjenom
financijskih instrumenata poput projektnih obveznica koje su već iskušane
u pilot-fazi od 2012. do 2013. Važan dio CEF-a provest će se stoga tim
instrumentima. Kako bi se
bespovratnim sredstvima u okviru CEF-a postigao primjetan napredak, ona moraju
biti usmjerena u nekoliko ključnih projekata i udružena s naporima koje
regulatori ulažu u financiranje projekata iz mrežnih tarifa i drugih izvora.
Države članice mogu, pod određenim uvjetima, iskoristiti i europske
strukturne i investicijske fondove (ESIF). Prema preliminarnim procjenama
očekuje se da će iz Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR) za
velike električne i plinske infrastrukture biti dodijeljeno oko 2
milijarde EUR. Tu mogućnost planiraju iskoristiti, primjerice, Češka
(okvirno 200 milijuna EUR) i Litva (okvirno 69,5 milijuna EUR) koje predviđaju
da će iz EFRR-a financirati visokonaponske pametne elektroenergetske
mreže. Kako bi se
ulagačkim projektima u EU-u znatno poboljšao pristup dugoročnom
financiranju, Komisija je 13. siječnja 2015. predložila osnivanje Europskog
fonda za strateška ulaganja (EFSI). Tim bi se instrumentom mogli obuhvatiti
PCI-ji ili drugi predoženi interkonekcijski projekti, čime bi se
ubrzala i dopunila sadašnja struktura potpore PCI-jima i šire. EFSI-jem,
koji će se uspostaviti u bliskoj suradnji s Europskom investicijskom
bankom (EIB), nude se nove mogućnosti financiranja. Fond ima središnje
mjesto u Komisijinu paketu za rast, radna mjesta i ulaganja. U okviru EFSI-ja
aktivirat će se najmanje 315 milijarda EUR u privatnim i javnim ulaganjima
diljem EU-a, u odnosu na proračunski doprinos EU-a od 16 milijarda EUR i
EIB-ov doprinos od 5 milijarda EUR. Prema tome, procjenjuje se da je faktor
multiplikacijskog učinka EFSI-ja najmanje 15. Sredstva za
energiju imaju istaknuto mjesto među prioritetima Fonda. Ulagačke
operacije u okviru Fonda moraju biti u skladu s politikama Unije i podupirati
opće ciljeve poput razvoja infrastrukture, uključujući razvoj u
području energije, posebno energetskih interkonekcija. Uz Instrument za
povezivanje Europe, EFSI će se vjerojatno nametnuti kao važan instrument
za pomaganje u projektima od zajedničkog interesa i promotorima pri
provedbi svojih projekata. Kako bi informacije bile dostupne potencijalnim
ulagačima, uspostavlja se ulagački portal s ciljem povećanja
transparentnosti EU-ova kanala za ulagačke projekte EU-a . EFSI okuplja
promotore projekta i ulagače te osigurava veću podršku financijskim
rizicima. S obzirom na to da je najveći dio infrastrukturnih projekata
poslovno opravdan, EFSI može imati ključnu ulogu u osiguranju potrebnog ulaganja
zajedno s drugim ulaganjima i poslovnim bankama. Kad je riječ o pristupu
financiranju u okviru EFSI-ja, najvažnija će biti brza i pravodobna
priprema projekta. U tom će smislu važnu ulogu imati regionalne skupine
koje sudjeluju u PCI-ju. Na temelju
postojećih savjetodavnih usluga EIB-a i Komisije, Europski savjetodavni
centar za ulaganja (EIAH) pruža savjetodavnu potporu za utvrđivanje,
pripremu i razvoj ulagačkih projekata te djeluje kao jedinstveni
tehnički savjetodavni centar (što obuhvaća i pravna pitanja) za
financiranje projekata u EU-u. To obuhvaća podršku u vezi s primjenom
tehničke pomoći za strukturiranje projekata, inovativnih financijskih
instrumenata i javno-privatnih partnerstava. EIAH neće razmatrati samo
EFSI nego i savjetovati o iskorištavanju drugih mogućnosti financiranja
koje su već dostupne za infrastrukturne projekte, uključujući
one u okviru CEF-a i europskih strukturnih i investicijskih fondova. Podjednako je
važno naglasiti doprinos privatnih ulagača ili u okviru EFSI-ja ili u
okviru drugih tržišnih instrumenata poput europskih fondova za dugoročna
ulaganja kojima se privatno financiranje može usmjeravati u dugoročna
ulaganja kao što su energetske infrastrukture. Politika u pogledu TEN-E-a daje prve rezultate, no
potrebno je učiniti više. Kako bi ubrzala ostvarenje interkonekcijskog
cilja, Komisija namjerava pojačati rad regionalnih skupina, osnovanih u
skladu s Uredbom o TEN-E-u, pomno pratiti napredak svakog PCI-ja i prema
potrebi predlagati korektivne i usmjerene mjere u ranoj fazi, posebno u
državama članicama koje su najdalje od ciljanih 10 %. Usto, ciljanim
će mjerama pojačati svoju potporu ključnim projektima. Komisija
će pojedinačno procjenjivati svaki projekt kako bi sagledala prepreke
i rizike koji bi mogli odgoditi gradnju i prema potrebi poduzeti mjere poput: — okupljanja promotora radi rješavanja
tehničkih, projektnih i izvedbenih pitanja te poteškoća pri
planiranju i radi olakšavanja kontakata s EIB-om i drugim bankama, — osiguranja pristupa tehničkoj pomoći
kako bi se projekt bolje uobličio i postao unovčiv, — suradnje s ACER-om i nacionalnim regulatornim
tijelima radi utvrđivanja najboljih poticaja; — osiguranja usklađenosti s Uredbom o TEN-E-u i
pokretanja odgovarajućih postupaka ako odredbe još nisu provedene, primjerice
za izdavanje dozvola, — olakšavanja dogovornog rješavanja političkih
pitanja između država članica.
Nužno je ojačati regionalnu
suradnju
Ključni
PCI-ji i posebno interkonektori uglavnom su veliki projekti kojima su
svojstveni složenost i pojava kašnjenja. Promotori projekata kao glavne su
čimbenike rizika za brzu realizaciju označili postupke izdavanja
dozvola i prihvaćenost u javnosti. Zato mogućnosti ubrzanja njihove
realizacije zahtijevaju usklađeno djelovanje svih zainteresiranih strana,
uključujući države članice, operatore prijenosnog sustava,
promotore, regulatorna tijela i tijela za planiranje. Za sve je
projekte od zajedničkog interesa potreban pristup koji nadilazi razinu
pojedinačnog projekta. Snažna regionalna suradnja, kako je uspostavljena u
okviru regionalnih skupina TEN-E-a, ključna je za realizaciju. Četiri
regionalne skupine za električnu energiju (za odobalnu mrežu sjevernih
mora, plan za interkonekciju baltičkog energetskog tržišta (BEMIP),
interkonekcije North – South u zapadnoj Europi i interkonekcije North – South u
srednjoistočnoj i jugoistočnoj Europi) donijeti regionalni popis
projekata od zajedničkog interesa u pripremi popisa na razini EU-a. One
prate realizaciju projekata od zajedničkog interesa u svojoj regiji i izvješćuju
o mogućim poteškoćama te mogu predlagati korektivne mjere. Okvir
regionalnih skupina, međutim, možda neće uvijek biti dovoljan.
Posebno, nužno je dodatno unaprijediti regionalnu suradnju i
podići je na višu razinu radi rješavanja širih političkih prioriteta
koji nadilaze pitanja planiranja i realizacije koja se odnose na sam projekt.
Oni se odnose npr. na potrebu za pronalaženjem inovativnih tehnoloških
rješenja, za usklađenijim planiranjem mreže i proizvodnje, za žurnim
rješavanjem rizika za sigurnost opskrbe usklađenim regulatornim i
infrastrukturnim mjerama ili za većom trudom u pronalaženju održivih i
prihvatljivih rješenja u ekološki osjetljivim područjima. Komisija smatra
da je rad regionalnih skupina TEN-E-a potrebno poboljšati u sljedećim područjima: -
u slučaju baltičke
regije sadašnji oblik unaprijeđene regionalne suradnje u BEMIP-u
daje rezultate pa će regija do 2020. biti dobro elektroenergetski i
plinski povezana. Komisija trenutačno preispituje strukture BEMIP-a blisko
surađujući s državama članicama koje žele pojednostavniti i
preusmjeriti djelovanje na preostale izazove, uključujući posebno
sinkronu vezu baltičkih država s kontinentalnom europskom mrežom,
integraciju obnovljivih izvora energije i mjere za poboljšanje energetske
učinkovitosti. Preispitivanje bi trebalo
završiti planiranim potpisivanjem novog Memoranduma o razumijevanju tijekom
latvijskog predsjedanja EU-om, -
Pirenejski poluotok
druga je regija izdvojena u zaključcima Europskog vijeća iz listopada
2014. Operatori prijenosnih sustava Španjolske, Francuske i Portugala nedavno
su unaprijedili suradnju s ciljem njegove interkonekcije potpisavši u
siječnju 2015. dokument o zajedničkoj strategiji razvoja
interkonekcije. U njemu se navode zajednički ciljevi i nekoliko
mogućnosti za projekte. Komisija je tu suradnju aktivno olakšavala i radi
na osnivanju nove skupine na visokoj razini radi konkretiziranja suradnje.
Kako bi poduprla taj rad, Komisija je pokrenula studiju o koristima, troškovima
i tehničkim mogućnostima za veću interkonekciju između
Pirenejskog poluotoka i ostatka EU-a. U ožujka 2015. održat će se sastanak
šefova država i vlada tih triju zemalja. Komisija je uvjerena kako će
sastanak na vrhu dati novi poticaj tom procesu i prikladno će pratiti svaki
novi angažman, -
zemljama s izlazom na sjeverna
mora trenutačno nedostaje interkonekcija da bi optimalno
iskorištavale postojeće i predviđene proizvodne kapacitete na kopnu i
na moru. Sjeverna mora nude jedinstvenu priliku za opskrbu znatnom
količinom energije proizvedene iz domaćih izvora, s malom emisijom
ugljika i blizu nekima od energetski najzahtjevnijih europskih regija. Njihov
potencijal za proizvodnju električne energije može do 2030. iznositi
4 – 12 % EU-ove potrošnje električne energije. U tom je
području cilj poboljšati interkonekciju kako bi se olakšalo integraciju
tržišta i trgovinske tokove te integraciju velikih količina
električne energije iz obnovljivih izvora na moru, posebno iz
vjetroelektrana. Područje nudi i dobre mogućnosti za razvoj inovativnih
tehnologija, kao što su strategije hvatanja i skladištenja ugljika,
skladištenje energije ili pretvaranje električne energije u plin. Komisija
aktivno podržava i dodatno će pomagati radu te regionalne skupine i
razvoju akcijskog plana, -
Komisija je potaknula
snažniju suradnju na prioritetima infrastrukturnog razvoja u središnjoj i
jugoistočnoj Europi. Tržište električne energije u toj regiji
mora biti bolje međusobno povezano i modernizirano kako bi se
omogućilo iskorištavanje potencijala obnovljivih izvora. To je još važnije
u trenutku kad je regija suočena s posebno teškim stanjem u pogledu plina
nakon što se odustalo od Južnog toka. Zato je u siječnju 2015.
osnovana skupina na visokoj razini koja je prvi sastanak održala
9. veljače u Sofiji. Komisija će s državama članicama
na koje se odnosi svaki od tih oblika jače regionalne suradnje blisko
surađivati na regionalnoj strategiji za rješavanje gorućih pitanja i
potrebne mjere. Četiri će regije donijeti akcijski plan
s konkretnim provedbenim etapama, uključujući konkretne prijedloge za
postizanje ciljane 10 % elektroenergetske interkonekcije dogovorene na
razini EU-a. Komisija zna za nekoliko iznijetih prijedloga za posebne
slučajeve kad je taj cilj teže postići (npr. nova faza LitPol Linka
za baltičke države ili interkonekcije Navarra – Bordeaux, Sabiñanigo –
Marsillon ili Monzón – Cazaril između Pirenejskog poluotoka i Francuske).
U tim će slučajevima Komisija pružiti pomoć i savjetovanje
zainteresiranim stranama kako bi se u njihove odgovarajuće akcijske
planove uključilo nove projekte. Komisija će pomno pratiti provedbu
akcijskih planova. Koliko je to moguće, Komisija će poticati
usklađivanje među načinima rada različitih regionalnih
skupina. Komisija će blisko surađivati i s Europskom mrežom
operatora prijenosnih sustava za električnu energiju (ENTSO-E)
kako bi osigurala da se desetogodišnjem planu razvoja mreže (TYNDP), koji je jedini instrument za
izbor projekata od zajedničkog interesa,
proširi područje primjene i da se njime jasno utvrde projekti kojima
će se ostvariti cilj od 10 % interkonekcije uz predlaganje konkretnih
mjera, uključujući mogućnost dopune TYNDP-a prema potrebi. Komisija će svake godine
izvješćivati Europsko vijeće o provedbi projekata od zajedničkog
interesa i o napretku prema 10 %, što će biti važan element
sveobuhvatnog godišnjeg pregleda stanja predviđenog strateškim okvirom za
energetsku uniju. Komisija će se pobrinuti da regionalnim skupinama u radu
pomognu odgovarajuće sinergije s EFSI-jem, nakon njegova uspostavljanja. Komisija
će i usmjeravati raspravu u regionalnim skupinama na goruća pitanja
poput modernizacije mreža. Usto, potkraj 2015. Komisija će
sazvati prvi forum o energetskoj infrastrukturi kako bi se
razmotrila i riješila pitanja koja su zajednička svim regijama diljem
Europe i, prema potrebi, raspravi ih sa susjednim zemljama.
Što
očekujemo 2030.
Na poziv
Europskog vijeća iz ožujka 2014. Komisija je u svibnja 2014. predložila
povećanje sadašnjeg cilja od 10 % elektroenergetske interkonekcije na
15 % do 2030., uzimajući u obzir aspekte troškova i potencijal za
trgovinske razmjena u odgovarajućim regijama. U listopadu 2014. Europsko
vijeće ovlastilo je Komisiju da „redovito izvješćuje Europsko
vijeće u svrhu postizanja cilja od 15 % do 2030.”. Namjera je
da se taj cilj ostvari uglavnom projektima od zajedničkog interesa. Ciljevi
energetske politike EU-a te energetski i klimatski ciljevi do 2020. i 2030.
neće biti ostvarivi bez posve povezane europske elektroenergetske mreže s
više prekograničnih interkonekcija, mogućnostima skladištenja i
pametnim mrežama za upravljanje potražnjom i osiguranjem sigurne opskrbe
energijom u sustavu s većim udjelom energije iz promjenjivih obnovljivih
izvora. U tom će smislu ključna biti i postupna gradnja paneuropskih
elektroenergetskih autocesta. U siječnja 2014. Komisija je objavila da
namjerava pratiti uvođenje pametnih mreža i razinu interkonekcija
između država članica, pri čemu su posebno hitne one među
državama koje su najudaljenije od dogovorenog cilja od 10 % svojih
postojećih proizvodnih kapaciteta. Dovršenje
unutarnjeg tržišta električne energije, posebno okončanje izolacije
elektroenergetski izoliranih područja, osiguranje opskrbe energijom svih
potrošača i veći udio proizvodnje električne energije iz
promjenjivih obnovljivih izvora zahtijevaju više od 10 % interkonekcijskog
kapaciteta pa napori EU-a i država članica moraju biti vođeni
potrebom da sve države članice do 2030. postignu barem 15 %.
Istodobno, zbog razlika između država članica u pogledu zemljopisnog
položaja i sastava energetskog miksa potreban je pojedinačan pristup koji
se temelji na podrobnoj procjeni uskih grla, uzimajući u obzir troškove.
Tijela za regionalnu suradnju bit će vrijedan okvir za raspravljanje i
sporazumijevanje o budućim koracima. Komisija će te oblike snažnije
regionalne suradnje iskoristiti i za postizanje cilja od 15 %.
Zaključak
Na svojem putu
prema otpornoj energetskoj uniji s dalekovidnom klimatskom politikom Europska
unija mora do 2020. podići svoju razinu elektroenergetske interkonekcije
na 10 %. Jasno je da Europa mora udvostručiti napore kako bi
odgovorila na izazove energetske i klimatske politike. Nedavno
uspostavljeni zakonodavni i financijski okvir daje prve rezultate. Sad je
potrebna politička odlučnost država članica i svih ostalih
dionika da se ostvare ciljevi. To znači jačanje rada u regionalnim
skupinama osnovanim u skladu s Uredbom o TEN-E-u, pri čemu će
Komisija nastaviti provoditi inicijative za jačanje regionalne suradnje. Europsko vijeće složilo se s razvijanjem
pouzdanog i transparentnog sustava upravljanja bez nepotrebnih administrativnih
opterećenja kako bi se osiguralo da EU postigne svoje političke
ciljeve. To će obuhvatiti pojednostavnjenje postojećih zahtjeva u
pogledu izvješćivanja. Komisija će
objaviti izvješće na temelju izvješća država članica. To će
izvješće, koje će biti važan dio
sveobuhvatnog godišnjeg pregleda stanja predviđenog u strateškom okviru za
energetsku uniju, sadržavati potpuno trenutačno stanje svih
projekata od zajedničkog interesa, kao i preporuke za ubrzanje projekata i
povećanje fleksibilnosti popisa PCI-ja ako interkonekcijski kapacitet od
10 % ne bude ostvaren do roka 2020. Komisija će, prema potrebi,
predložiti daljnje mjere kako bi se taj cilj ostvario. Kako je pokazao
pozitivan politički angažman za baltičkomorsku regiju i Pirenejski
poluotok, podrška na najvišoj razini ključna je za napredak tih velikih
projekata. [1] To se
odnosi na razdoblje 2008. – 2012.; vidjeti COM(2014)21/2. [2] U
skladu s mandatom Europskog Vijeća, naglasak u Komunikaciji stavljen je na
električnu energiju. Kad je riječ o plinu, nije predložen nikakav
cilj u pogledu povezanosti jer su države članice radi sigurnosti opskrbe
već dužne predvidjeti situaciju ispada najvećeg pojedinačnog
objekta u plinskoj infrastrukturi (tzv. pravilo N-1). Vidjeti Uredbu
EU 994/2010. [3] Studija: „Benefits of an
integrated European energy market” (Koristi integriranog europskog energetskog
tržišta), srpanj 2013., Booz & Co. [4] Tri baltičke države – Estonija, Latvija i Litva – još nisu
usklađene s europskom mrežom pa ih treba uzimati kao cjelinu. Premda su
međusobno posve povezane, dana vrijednost od 4 % za tri baltičke
države njihova je razina interkonekcije s europskim tržištem električne
energije (tj. preko Finske). Riječ je o vrijednosti za početak 2014.,
prije puštanja u rad interkonekcije Estlink 2. Dovršetkom tog projekta
razina interkonekcije baltičkih država s EU-om znatno se povećala, na
oko 10 %. [5] Uredba 347/2013 o
smjernicama za transeuropsku energetsku infrastrukturu, SL L 115,
25.4.2013. [6] Uredba 1316/2013 o
uspostavi Instrumenta za povezivanje Europe, SL L 348, 20.12.2013. [7] U
Prilogu 2 dan je pregled projekata u državama članicama s kapacitetom
interkonekcije ispod 10 %. [8] Rok je bio jesen 2013.,
kako je utvrđeno Uredbom o TEN-E-u. [9] Nadalje,
službe Komisije sastavile su smjernice za pojednostavnjenje postupaka za
procjenu utjecaja na okoliš elektroenergetskih infrastrukturnih projekata od
zajedničkog interesa. [10] U tim je podacima u
obzir uzet nedavni prijedlog Komisije za uspostavljanje Europskog fonda za
strateška ulaganja (EFSI). PRILOG 1. Projekti
sufinancirani u okviru Europskog energetskog programa za oporavak (EEPR) Ø EstLink
2 druga je visokonaponska istosmjerna interkonekcija
između Estonije i Finske kojom se prijenosni kapacitet između tih
zemalja povećava na 1000 MW. Ø Nordbaltje
nova interkonekcija između Švedske i Litve s prijenosnim kapacitetom od
700 MW. Ø Interkonekcijom
Austrija – Mađarska (Wien – Györ),
kapaciteta od 1 100 MVA, poboljšana je interoperabilnost austrijskih
i mađarskih elektroenergetskih mreža. Ø Interkonekcija
Španjolska – Francuska (Sta. Llogaia –
Baixas) glavna je dionica podzemnog kabela s kapacitetom 1 400
–1 800 MW koji prolazi posebnim tunelom kroz Pireneje. Ø Interkonekcija
Malta – Italija (Pembroke – Marina di Ragusa)
podmorski je kabel za visokonaponski izmjenični prijenos nazivnog
kapaciteta 250 MVA kojim će se okončati odvojenost malteške
elektroenergetske mreže od ostatka Europe. Ø Interkonekcija
UK – Irska (Deeside – Meath) kabel je za
visokonaponski istosmjerni prijenos kapaciteta od 500 MW. Taj je projekt
prva elektroenergetska interkonekcija između Irske i Velike Britanije. Ø Portugalska
je elektroenergetska mreža poboljšana i proširena projektom koji čine
četiri nadzemna voda: Tunes –Tavira (PT), Tunes – Estói
(PT), Tavira (PT) – Alcoutim (PT) i Ourique – Estói (PT). Ø Pojačavanje
elektroenergetske mreže između portugalske
regije Douro i Aldeadavile na španjolskoj granici dovršeno je u
jesen 2011. PRILOG 2. PCI-ji
kojima se povećava kapacitet u državama članica ispod 10 % Prioritetni koridor || Projekt od zajedničkog interesa || Datum puštanja u rad i faza projekta[1] Prioritetni koridor Odobalna mreža sjevernih mora („NSOG”) || 1.1.1. Interkonekcija između Zeebruggea (BE) i okoline Richborougha (UK) || 2018. Odobravanje 1.2. PCI u Belgiji – dva čvorišta na moru spremna za mrežu spojena s kopnenom stanicom Zeebrugge (BE) uz prethodna ulaganja kojima se omogućuju buduće interkonekcije s Francuskom i/ili Ujedinjenom Kraljevinom[2] || 2018. Odobravanje 1.6. PCI Francuska – Irska između La Martyrea (FR) i elektrana Great Island ili Knockraha (IE) || 2025. Faza studije 1.7.1. Interkonekcija Francuska – Ujedinjena Kraljevina između Cotentina (FR) i okoline Exetera (UK) (trenutačno poznata kao projekt FAB) || 2022. Faza studije 1.7.2. Interkonekcija Francuska – Ujedinjena Kraljevina između Tourbea (FR) i Chillinga (UK) (trenutačno poznata kao projekt IFA2) || 2020. Faza studije 1.7.3. Interkonekcija Francuska – Ujedinjena Kraljevina između Coquellesa (FR) i Folkestonea (UK) (trenutačno poznata kao projekt ElecLink) || 2016. Gradnja sredinom 2015. 1.9.1. Interkonekcija Irska – Ujedinjena Kraljevina između grofovije Offaly (IE) i Pembrokea i Pentira (UK) || 2019. Odobravanje 1.9.2. Interkonekcija Irska – Ujedinjena Kraljevina između čvorišta Coolkeragh i Coleraine (IE) i elektrane Hunterston, Islayja, Argylla i odobalnih vjetroelektrana Location C (UK) || 2020. Faza studije 1.9.3. Interkonekcija Irska – Ujedinjena Kraljevina između sjevernog čvorišta, Dublina i Codling Banka (IE) te Trawsfynyda i Pembrokea (UK) || 2020. Faza studije 1.9.4. Interkonekcija Irska – Ujedinjena Kraljevina između irske regije Midlands i Pembrokea (UK) || 2017. – 2020. Faza studije 1.9.5. Interkonekcija Irska – Ujedinjena Kraljevina između irske regije Midlands i Alverdiscotta, Devon (UK) || 2017. – 2020. Faza studije 1.9.6. Interkonekcija Irska – Ujedinjena Kraljevina između obale Irske i Pembrokea (UK) || 2017. – 2020. Faza studije 1.10 PCI interkonekcija Norveška – Ujedinjena Kraljevina || 2020. Odobravanje 1.11.2. Interkonekcija Irska – Ujedinjena Kraljevina između sjeverozapadne Irske (IE) i Midlandsa (UK) || 2017. Odobravanje 1.11.4. Interkonekcija Irska – Ujedinjena Kraljevina između Glinska, Mayoa (IE) i Connah’s Quaija, Deeside (UK) || 2018. Odobravanje Prioritetni koridor elektroenergetskih interkonekcija North-South u zapadnoj Europi („NSI West Electricity”) || 2.4. PCI interkonekcija Francuska – Italija između Codrongianosa (IT), Lucciane (Korzika, FR) i Suvereta (IT) (trenutačno poznata kao projekt SA.CO.I.3) || 2022. Faza studije 2.5.1. Interkonekcija između Grande Ilea (FR) i Piossasca (IT) (trenutačno poznata kao projekt Savoie-Piemont) || 2019. Odobravanje (FR) Gradnja (IT) 2.7. PCI interkonekcija Francuska – Španjolska između Akvitanije (FR) i Baskije (ES) || 2020. Faza studije 2.13.1. Interkonekcija Irska – Ujedinjena Kraljevina između Woodlanda (IE) i Turleenana (UK – Sjeverna Irska) || 2017. Odobravanje 2.13.2. Interkonekcija Irska – Ujedinjena Kraljevina između Woodlanda (IE) i Turleenana (UK – Sjeverna Irska) || 2020. – 2025. Faza studije 2.14. PCI interkonekcija Italija – Švicarska između Thusisa/Silsa (CH) i Verderio Inferiorea (IT) || 2018. Odobravanje 2.15.1. Interkonekcija između Airola (CH) i Baggija (IT) || 2022. 2.17. PCI interkonekcija Portugal – Španjolska između Vila Frije – Vila do Condea – Recareija (PT) i Beariza – Fontefríje (ES) || 2016. Odobravanje Prioritetni koridor elektroenergetskih interkonekcija North-South u srednjoistočnoj i jugoistočnoj Europi („NSI East Electricity”) || 3.2.1. Interkonekcija između Lienza (AT) i regije Veneto (IT) || 2022. Faza studije 3.3. PCI interkonekcija Austrija – Italija između Naudersa (AT) i regije Milano (IT) || 2018. Faza studije 3.4. PCI interkonekcija Austrija – Italija između Wurmlacha (AT) i Somplaga (IT) || 2017. Odobravanje 3.10.1. Interkonekcija između Hadere (IL) i Vasilikosa (CY) || 2018. Faza studije 3.10.2. Interkonekcija između Vasilikosa (CY) i Korakije, Kreta (EL) || 2022. Faza studije 3.14.1. Interkonekcija između Eisenhűttenstadta (DE) i Plewiske (PL) || 2022. Faza studije 3.15.1. Interkonekcija između Vierradena (DE) i Krajnika (PL) || 2017. Odobravanje 3.19.1. Interkonekcija između Villanove (IT) i Lastve (ME) || 2017. Gradnja 3.20.1. Interkonekcija između zapadnih Udina (IT) i Okroglog (SI) || 2021. Faza studije 3.21. PCI interkonekcija Italija – Slovenija između Salgarede (IT) i regije Divača –Beričevo (SI) || 2022. Odobravanje 3.22.1. Interkonekcija između Resite (RO) i Pančeva (RS) || 2017. Odobravanje Plan za interkonekciju baltičkog energetskog tržišta („BEMIP Electricity”) || 4.2.1. Interkonekcija između Kilingi-Nõmmea (EE) i stanice CHP2 u Rigi (LV) || 2020. Odobravanje 4.3. PCI sinkronizirana interkonekcija Estonije, Latvije i Litve s kontinentalnim europskim mrežama || 2023. – 2025. Faza studije 4.5.1. Litavski dio interkonekcije između Alytusa (LT) i granice između Litve i Poljske || 2015. Gradnja [1] U skladu s TYNDP-om za
2014. ENTSO-E-a (ako je primjenjivo) ili prema informacijama koje su 2014.
Komisiji dostavili promotori projekta. [2] Projekti označeni
plavom bojom odnose se na interkonekcijske projekte čiji se dovršetak
očekuje do 2017./2018. ili za koje će znatan dio posla biti obavljen
do 2017.; za njih se može podnijeti zahtjev za potporu u okviru EFSI-ja.