14.6.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 176/38

(1)

U dopisu od 15. listopada 2004. urudžbiranom 25. listopada 2004. Komisija je primila pritužbu u vezi s navodnom nezakonitom državnom potporom dodijeljenom društvu Frucona Košice a.s. Podnositelj pritužbe poslao je dodatne informacije 3. veljače 2005. Sastanak s podnositeljem pritužbe održan je 24. svibnja 2005.

(2)

Na temelju informacija koje je dostavio podnositelj pritužbe Komisija je dopisom od 6. prosinca 2004. zatražila od Slovačke da joj dostavi informacije o spornoj mjeri. Slovačka je odgovorila dopisom od 4. siječnja 2005. urudžbiranim 17. siječnja 2005., u kojem je obavijestila Komisiju o potencijalnoj nezakonitoj potpori dodijeljenoj društvu Frucona Košice a.s. u kontekstu dogovora s vjerovnicima i zatražila od Komisije da odobri tu potporu kao potporu za sanaciju trgovačkog društva s financijskim poteškoćama. Slovačka je dostavila dodatne informacije u dopisu od 24. siječnja 2005., urudžbiranom 28. siječnja 2005. Komisija je zatražila dodatne informacije u dopisu od 9. veljače 2005., na koje je primila odgovore u dopisu od 4. ožujka 2005., urudžbiranom 10. ožujka 2005. Sastanak sa slovačkim tijelima održan je 12. svibnja 2005.

(3)

Komisija je dopisom od 5. srpnja 2005. obavijestila Slovačku da je odlučila pokrenuti postupak utvrđen u članku 108. stavku 2. UFEU-a u pogledu potpore.

(4)

Odluka Komisije o pokretanju postupka objavljena je u Službenom listu Europske unije  (3). Komisija je pozvala zainteresirane strane da dostave svoje primjedbe na mjeru.

(5)

Slovačka tijela dostavila su svoje primjedbe u dopisu od 10. listopada 2005., urudžbiranom 17. listopada 2005. Komisija je primila primjedbe jedne zainteresirane strane (korisnika) u dopisu od 24. listopada 2005., urudžbiranom 25. listopada 2005. Proslijedila ih je Slovačkoj, kojoj je pružena mogućnost odgovora te koja je svoje primjedbe poslala u dopisu od 16. prosinca 2005., urudžbiranom 20. prosinca. Sastanak na kojem je korisniku dana mogućnost da objasni svoj zahtjev održan je 28. ožujka 2006. Slovačka je dodatne informacije dostavila u dopisu od 5. svibnja 2006., urudžbiranom 8. svibnja 2006.

(6)

Komisija je 7. lipnja 2006. (4) donijela odluku kojom se nalaže povrat potpore. Od tog dana, tijekom svojih kontakata sa slovačkim tijelima u vezi s izvršenjem te odluke, Komisija je bila obaviještena o ishodu nacionalnog pravosudnog postupka koji se odnosi na iznos duga koji treba unijeti u dogovor s vjerovnicima. Tu informaciju treba uzeti u obzir u ovoj Odluci.

(7)

Društvo Frucona Košice a.s. uložilo je žalbu 12. siječnja 2007. protiv odluke Općeg suda Europske unije, osporavajući među ostalim klasifikaciju otpisa duga kao državne potpore tvrdeći da je bila u skladu s načelom vjerovnika u tržišnom gospodarstvu. Presudom od 7. prosinca 2010. (predmet T-11/07) Opći sud odbacio je argumente podnositelja žalbe i potvrdio odluku Komisije zato što bi stečaj za državu bio povoljniji od dogovora s vjerovnicima.

(8)

Društvo Frucona Košice a.s. uložilo je žalbu Sudu protiv presude Općeg suda posebno tvrdeći da Opći sud nije točno ocijenio kriterij privatnog vjerovnika koji je primijenila Komisija i neprihvatljivo je tražio da se obrazloženje Komisije nadomjesti njegovim obrazloženjem u pogledu kriterija privatnog vjerovnika (predmet C-73/11 P).

(9)

Sud je 24. siječnja 2013. ukinuo presudu Općeg suda. Sud je zaključio da je Komisija počinila očitu grešku u ocjeni time što nije uzela u obzir trajanje stečajnog postupka pri ocjeni kriterija privatnog vjerovnika ili, ako je uzela taj faktor u obzir, time što nije navela dovoljno razloga za svoju odluku. Predmet je upućen nazad Općem sudu na donošenje presude, koja još nije donesena, s obzirom na prigovor trgovačkog društva na ovrhu radi naplate poreznog duga.

(10)

S obzirom na presudu Suda, Komisija smatra prikladnim staviti izvan snage prvobitnu odluku od 7. lipnja 2006. i zamijeniti je ovom odlukom kako bi ispravila propuste koje je utvrdio Sud.

(11)

Korisnik financijske potpore je Frucona Košice a.s., trgovačko društvo koje je bilo djelatno u proizvodnji alkoholnih pića i pića na bazi alkohola, bezalkoholnih pića, konzerviranog voća i povrća te octa. Nakon što je izgubio dozvolu korisnik je prestao proizvoditi alkoholna pića i pića na bazi alkohola. Međutim, nastavio je s aktivnošću na veleprodajnom tržištu za alkoholna pića i pića na bazi alkohola. Trgovačko društvo ima sjedište u regiji prikladnoj za regionalnu pomoć prema članku 107. stavku 3. točki (a) UFEU-a.

(12)

U doba relevantnih događanja korisnik je zaposlio oko 200 ljudi. U svojim primjedbama na odluku o pokretanju formalnog ispitnog postupka društvo je Komisiji dostavilo podatke o prometu (uključujući trošarine i PDV), prikazane u sljedećoj tablici.

Tablica 1.

Promet u različitim segmentima proizvodnje, uključujući trošarine i PDV[SKK]

(13)

Ovi se podaci značajno razlikuju od podataka koje je Komisija dobila od slovačkih tijela i koji su navedeni u odluci o pokretanju formalnog ispitnog postupka (6). U svojem odgovoru na primjedbe korisnika nakon pokretanja formalnog ispitnog postupka slovačka tijela nisu osporila točnost gore navedenih iznosa. Prema slovačkim tijelima, korisnik je svrstan u srednje veliko poduzeće.

(14)

Kod sporne mjere radi se o otpisu poreznog dugovanja koji je proveo porezni ured Košice IV u okviru dogovora s vjerovnicima. Taj je postupak uređen Zakonom br. 328/91 o stečaju i dogovoru s vjerovnicima („Zakon o stečaju”).

(15)

Dogovor s vjerovnicima postupak je koji nadzire sud, a koji kao i kod stečaja ima svrhu rješavanja financijskog stanja zaduženih društava (7). U stečajnom postupku društvo prestaje postojati i njegova se imovina prodaje novom vlasniku ili se društvo likvidira. Suprotno tome, u postupku dogovora zaduženo društvo nastavlja trgovati bez promjene vlasništva.

(16)

Postupak dogovora pokreće zaduženo društvo. Cilj je postići dogovor s vjerovnicima prema kojem zaduženo društvo isplaćuje dio svojih dugova, a ostatak se otpisuje. Taj sporazum mora odobriti nadzorni sud.

(17)

Vjerovnici čija su potraživanja osigurana, na primjer s hipotekom, nastupaju kao razlučni vjerovnici. Da bi se prijedlog dogovora prihvatio, moraju za njega glasati svi razlučni vjerovnici, dok je kod ostalih vjerovnika dovoljna kvalificirana većina. Drugim riječima, razlučni vjerovnici glasuju odvojeno i imaju pravo veta na prijedlog.

(18)

Razlučni vjerovnici imaju povlašteni položaj i u stečajnom postupku. Potraživanja razlučnih vjerovnika mogu se zadovoljiti u bilo kojem trenutku tijekom stečajnog postupka i bilo kakav prihod od prodaje osigurane imovine u stečajnom postupku isključivo je namijenjen namirenju potraživanja razlučnih vjerovnika. Ako se takvom prodajom ne mogu isplatiti sva potraživanja razlučnih vjerovnika, neisplaćeni se iznosi uključuju u drugu skupinu s potraživanjima preostalih vjerovnika. U drugoj se skupini vjerovnici namiruju razmjerno.

(19)

U skladu sa Zakonom o stečaju, društvo koje je podnijelo zahtjev za dogovor s vjerovnicima mora nadzornom sudu podnijeti popis mjera za svoje restrukturiranje i tekuće financiranje svojih djelatnosti nakon dogovora.

(20)

U skladu sa Zakonom 511/92 o upravljanju porezima i pristojbama te promjenama sustava lokalnih nadležnih financijskih tijela („Zakon o poreznoj upravi”), društvo može od nadležnih poreznih tijela zatražiti odgodu plaćanja poreza. Kamata se naplaćuje na odgođeni iznos, a odgođeni dug mora biti osiguran.

(21)

Zakonom o poreznoj upravi uređena je i ovrha radi naplate poreznog duga, čiji je cilj osigurati povrat poreznih potraživanja države prodajom nekretnina, pokretnina ili poduzeća u cjelini.

(22)

U razdoblju od studenoga 2002. do studenoga 2003. korisnik je iskoristio mogućnost koju nudi Zakon o poreznoj upravi da odgodi obvezu plaćanja trošarine na alkohol (8). Odgođeni dug ukupno je iznosio 477 015 759 SKK (12,6 milijuna EUR). Porezni je ured prije odobravanja odgode tih plaćanja osigurao sva svoja potraživanja imovinom korisnika, kako je zakonski propisano. Slovačka tijela tvrde da je vrijednost tih jamstava na temelju računa korisnika bila 397 476 726 SKK (10,5 milijuna EUR). Korisnik, međutim, tvrdi da je vrijednost jamstava prema procjenama stručnjaka krajem 2003. iznosila 193 940 000 SKK (5 milijuna EUR). To je prema mišljenju korisnika vrijednost osiguranih sredstava (pokretna imovina, nekretnine i potraživanja) izražena u takozvanim „izvedenim cijenama”.

(23)

Od 1. siječnja 2004. izmijenjenim Zakonom o poreznoj upravi ograničena je mogućnost zahtjeva za odgodu plaćanja poreza samo jednom na godinu. Korisnik je iskoristio tu mogućnost za trošarinu za prosinac 2003. naplativu u siječnju 2004. Međutim, nije mogao platiti ili je odgodio plaćanje trošarine za siječanj 2004. naplative 25. veljače 2004. Zbog toga je korisnik postao zaduženo društvo u skladu sa Zakonom o stečaju. Zbog toga je izgubilo i dozvolu za proizvodnju i preradu alkoholnih pića.

(24)

Korisnik je 8. ožujka 2004. pri nadležnom okružnom sudu zatražio za postupak dogovora. Okružni sud je, nakon utvrđivanja da su ispunjeni svi potrebni pravni zahtjevi, odlukom od 29. travnja 2004., odredio pokretanje postupka dogovora. Na sastanku od 9. srpnja 2004. vjerovnici su glasali za dogovor koji je predložio korisnik. Dogovor je bio potvrđen 14. srpnja 2004. odlukom nadzornog okružnog suda.

(25)

U kolovozu 2004. porezni je ured uložio žalbu na potvrdnu odluku suda. Vrhovni sud je odlukom od 25. listopada 2004. odlučio da se žalba ne prihvaća i proglasio odluku okružnog suda, kojom se odobrava dogovor vjerovnika, važećom i izvršivom od 23. srpnja 2004. Javni tužitelj nakon toga je uložio žalbu na odluku okružnog suda u daljnjem žalbenom postupku s izvanrednim pravnim sredstvima.

(26)

Vjerovnici, uključujući porezni ured, sklopili su s korisnikom sljedeći dogovor: 35 % duga korisnik će vratiti u roku mjesec dana od dana valjanosti sporazuma sklopljenog s vjerovnicima, a preostalih 65 % duga bi se vjerovnici odrekli. Svi su vjerovnici tako bili tretirani pod jednakim uvjetima. Posebni iznosi za svakog vjerovnika prikazani su u sljedećoj tablici.

Tablica 2.

Stanje dugova korisnika prije postupka dogovora i nakon njega [SKK]

(27)

Potraživanja poreznog ureda uključena su u postupak dogovora s ukupno 640 793 831 SKK (16,86 milijuna EUR), a sačinjavala su ih uglavnom neplaćene trošarine za razdoblje od svibnja 2003. do ožujka 2004., PDV za razdoblje od siječnja do travnja 2004., plus ugovorne kazne i kamate. Potraživanja koja je porezni ured otpisao iznosila su 416 515 990 SKK (11 milijuna EUR). Poreznom uredu je u skladu s dogovorom osigurano 224 277 841 SKK (5,86 milijuna EUR).

(28)

Porezni je ured u postupku dogovora nastupio kao razlučni vjerovnik i kao takav je glasao odvojeno. Stoga je, kako bi se dogovor mogao ostvariti, porezni ured trebao glasati za njega. Porezni ured imao je povlašteni položaj zato što su neka od njegovih potraživanja bila osigurana u vezi s odgodom poreznog duga korisnika u 2002. i 2003. (vidjeti stavak 17.). Svi ostali vjerovnici glasali su za predloženi dogovor. Njihova su potraživanja bila uobičajena poslovna potraživanja koja nisu bila osigurana ni na koji način.

(29)

Korisnik je u svojem prijedlogu za dogovor, u skladu sa zahtjevima Zakona o stečaju, opisao mjere restrukturiranja koje se odnose na proizvodnju, distribuciju i radnu snagu (uključujući viškove).

(30)

U području organizacije i radne snage korisnik je planirao sljedeće mjere: stvaranje opće proizvodne skupine za sve proizvodne aktivnosti, restrukturiranje prijevoznih sredstava isključenjem vozila s najnižom preostalom vrijednošću i restrukturiranje trgovinskih djelatnosti. Osim tih mjera planirano je otpuštanje 50 zaposlenika od ožujka do svibnja 2004. U istom razdoblju daljnjih 50 zaposlenika primalo bi 60 % plaće.

(31)

U pogledu proizvodnog i tehničkog dijela, korisnik je tvrdio da budući da je društvo izgubilo dozvolu za proizvodnju alkoholnih pića, predmetna proizvodna postrojenja bila bi dana u najam od travnja 2004. Korisnik je planirao smanjiti ili obustaviti proizvodnju nekih neprofitabilnih bezalkoholnih pića i naveo je da će prije svakog uvođenja novih proizvoda u toj kategoriji biti provedena analiza njihove profitabilnosti.

(32)

Korisnik navodi i sljedeće mjere: restrukturiranje troškova koje bi bilo posljedica nižih proizvodnih troškova nakon prestanka proizvodnje alkoholnih pića i ukidanja dijela vlastitih prijevoznih sredstava društva i prodaje stare opreme za otpadni materijal.

(33)

Korisnik je isto tako planirao prodati upravnu zgradu, trgovinu i rekreacijski objekt i spomenuo mogućnost prodaje ili iznajmljivanja pogona za proizvodnju octa. Slovačka tijela su u svojim primjedbama na odluku o pokretanju formalnog ispitnog postupka potvrdila da prodaja upravne zgrade, trgovine i rekreacijskog objekta nije bila provedena.

(34)

Korisnik je planirao intenzivnu prodaju svojih zaliha proizvoda, pripremljenih za prodaju (11).

(35)

U skladu s tim prijedlogom korisnik je trebao financirati dogovor s vlastitim sredstvima (prodaja zalihe) u iznosu od 110 milijuna SKK i s vanjskim financiranjem u obliku zajma neke komercijalne banke u iznosu od 100 milijuna SKK. Prema informacijama koje je korisnik dostavio kao odgovor na pokretanje formalnog ispitnog postupka, nepodmireni dug bio je u konačnici podmiren prihodom od izdavanja novih dionica (21 milijun SKK; 0,56 milijuna EUR), prihodom od prodaje dionica (110 milijuna SKK; 2,9 milijuna EUR) i zajmom svojeg dobavljača trgovačkog društva Old Herold s.r.o. (100 milijuna SKK; 2,6 milijuna EUR). Dospijeće računa društva Old Herold s.r.o. bilo je 40 dana, što je po mišljenju korisnika bio dugi rok s obzirom na njegovo neizvjesno financijsko stanje. Takav produljeni rok dospijeća omogućio je korisniku da prikupi potrebna novčana sredstva.

(36)

Nakon pokretanja formalnog ispitnog postupka slovačka tijela obavijestila su Komisiju da je u skladu s dogovorom s vjerovnicima poreznom uredu 17. prosinca 2004. uplaćeno 224 277 841 SKK. Slovačka tijela potvrdila su da su obustavila otpis duga dogovoren u postupku dogovora dok traje postupak pred Europskom komisijom.

(37)

U okviru svojih kontakata u vezi s provedbom odluke Komisije kojom se nalaže povrat potpore, slovačka su tijela obavijestila Komisiju o ishodu žalbenog postupka s izvanrednim pravnim sredstvima, navedenog u stavku 25.: odlukom od 27. travnja 2006. Vrhovni sud Slovačke Republike djelomično je odbacio odluku nadležnog okružnog suda od 14. srpnja 2004. kojim se potvrđuje dogovor vjerovnika zbog razloga što je dospio neplaćeni porez za ceste od 424 490 SKK bio krivo uključen u dogovor. Vrhovni sud odbacio je žalbu u odnosu na ostali dio iznosa. Odlukom od 18. kolovoza 2006. nadležni okružni sud proveo je odluku Vrhovnog suda od 27. travnja 2006. navodeći da točan iznos dužan poreznom uredu iznosi 640 369 341,4 SKK (od tog iznosa 35 % iznosi 224 129 269,1 SKK).

(38)

U svojoj odluci o pokretanju formalnog ispitnog postupka Komisija je izrazila sumnju da sporni otpis nije državna potpora. Komisija je ocijenila da ponašanje poreznog ureda u postupku dogovora nije ispunilo kriterij vjerovnika u tržišnom gospodarstvu. Točnije, Komisija je smatrala da je porezni ured bio u situaciji pravno gledano različitoj od ostalih vjerovnika s obzirom na to da je imao osigurana potraživanja i mogao je pokrenuti ovrhu radi naplate poreznog duga. Komisija je izrazila sumnju da postupak dogovora nije rezultirao najboljim mogućim rješenjem za državu, u usporedbi s postupkom stečaja ili ovrhe radi naplate poreznog duga.

(39)

Komisija je potom izrazila sumnju u spojivost sporne potpore s unutarnjim tržištem. Prvo je izrazila sumnju da se potpora može smatrati spojivom s potporom za sanaciju kako su tvrdila slovačka tijela. Potpora za sanaciju može biti samo potpora za likvidnost u obliku jamstava za zajam ili zajma. Kod sporne se mjere, međutim, radi o otpisu duga, što odgovara bespovratnoj financijskoj potpori. Osim toga, mjera nije bila odobrena u očekivanju da će korisnik predstaviti plan restrukturiranja ili likvidacije ili da će vratiti potporu u cijelosti u roku od šest mjeseci od odobrenja mjere za sanaciju.

(40)

Komisija je zatim razmotrila spojivost sporne mjere s potporom za restrukturiranje i izrazila sumnju glede ispunjavanja dvaju glavnih uvjeta: postojanja plana restrukturiranja kojim se osigurava povrat dugoročne održivosti u razumnom vremenskom razdoblju i ograničenja potpore na nužni minimum.

(41)

Uz informacije o činjenicama iz dijela II., korisnik je dostavio sljedeće primjedbe.

(42)

Korisnik tvrdi da je razlog njegovih financijskih poteškoća početkom 2004. bila promjena Zakona o poreznoj upravi, kojim je ograničena mogućnost zahtjeva za odgodu poreza na samo jednom godišnje. To je bila bitna promjena za korisnika koji se, prema vlastitoj tvrdnji, prethodnih godina oslanjao na taj mehanizam.

(43)

Glede sadržaja samog predmeta, korisnik je prvo tvrdio da Komisija nije nadležna revidirati spornu mjeru jer je mjera stupila na snagu prije dana pristupanja i nije bila primjenjiva nakon pristupanja. Mjera je navodno stupila na snagu prije pristupanja jer je postupak dogovora pokrenut 8. ožujka 2004. i, prema tvrdnji korisnika, sud ju je odobrio 29. travnja 2004., odnosno prije nego što je Slovačka pristupila Europskoj uniji. Osim toga, porezna tijela navodno su potvrdila svoju suglasnost s predloženim dogovorom u okviru pregovora prije pokretanja postupka dogovora. Sastanak u Poreznoj upravi Slovačke Republike održan je u prosincu 2003., a 3. veljače 2004. lokani porezni ured poslao je korisniku dopis u kojem je navodno potvrdio mogućnost postupka dogovora.

(44)

Korisnik je osim toga tvrdio da čak i ako Komisija smatra da je nadležna za djelovanje, sporna mjera nije predstavljala državnu potporu jer je bilo ispunjeno načelo vjerovnika u tržišnom gospodarstvu.

(45)

Prvo, korisnik tvrdi da je usporedba postupka dogovora s ovrhom radi naplate poreznog duga obmanjujuća jer pokretanje dogovora isključuje ili obustavlja ovršni postupak. Porezni ured stoga nije imao mogućnost ovrhe radi naplate poreznog duga. Povrh toga, kako tvrdi korisnik, da nije dobrovoljno pokrenuo postupak dogovora, nakon nekoliko tjedana ili mjeseci imao bi pravnu obvezu pokrenuti stečajni postupak ili postupak dogovora u skladu sa zakonom o nesolventnosti.

(46)

Drugo, korisnik tvrdi da odluka države da izbjegne stečaj i pronađe rješenje dogovorom ispunjava kriterij vjerovnika u tržišnom gospodarstvu. Kao dokaz vjerovnik podnosi certifikate dvaju revizora i jednog stečajnog upravitelja navodeći da bi porezni ured dobio više i brže u postupku dogovora nego u slučaju stečajnog postupka. Korisnik podnosi i daljnje materijale i statističke podatke navodeći da stečajni postupci u Slovačkoj traju prosječno tri do sedam godina i donose vrlo ograničen povrat sredstava od prodaje imovine (12).

(47)

Korisnik temelji svoju analizu pretežno na izvještaju revizijskog društva EKORDA od 7. srpnja 2004., koji je porezni ured navodno imao na raspolaganju prije glasanja vjerovnika 9. srpnja 2004. Međutim, nisu dostavljeni nikakvi dokazi kojima bi se potvrdilo da je to zaista bio slučaj.

(48)

Prema izvještaju revizijskog društva EKORDA prihod od prodaje imovine u slučaju stečaja bio bi u najboljem slučaju 204 milijuna SKK (5,3 milijuna EUR), što bi, nakon oduzimanja raznih naknada od 45 milijuna SKK, iznosilo samo 159 milijuna SKK (4,2 milijuna EUR). Korisnik je sam ispravio iznos naknada koje treba oduzeti (36 milijuna SKK) i dobio iznos od 168 milijuna SKK (4,4 milijuna EUR). Iako bi porezni ured kao jedini razlučni vjerovnik i daleko najveći vjerovnik dobio većinu ovog prihoda, to bi još uvijek bilo manje nego što je dobio prema dogovoru.

(49)

Revizijsko društvo EKORDA do tog je rezultata došlo na temelju knjigovodstvene vrijednosti dugotrajne imovine, zaliha, novčanih sredstava i kratkoročnih potraživanja nakon prilagodbe, od 31. ožujka 2004., iz koje su vidljivi njihova nemogućnost osiguravanja njihova povrata i nisku vrijednost. Društvo EKORDA prilagodilo je nominalnu vrijednost imovine korisnika „likvidacijskim faktorom” za sve sastavne dijelove imovine u slučaju prodaje u stečajnom postupku (45 % za dugotrajnu imovinu, 20 % za zalihe i kratkoročna potraživanja i 100 % za novčana sredstva).

(50)

Revizijsko društvo EKORDA spominje budući porezni prihod iz poslovne djelatnosti korisnika (13), kao i razvoj zapošljavanja u regiji i industrije prerade hrane u Slovačkoj kao vrlo važne faktore koji idu u korist opstanku korisnika.

(51)

Korisnik navodi i druga dva izvještaja. Revizorica Marta Kochová zaključila je da bi najveći prihod od prodaje imovine, koja međutim nije bila procijenjena, bio 100 milijuna SKK (2,6 milijuna EUR), što bi nakon odbitka pristojbi od 22 milijuna SKK, iznosilo samo 78 milijuna SKK (2 milijuna EUR). Gđa Holovačová, stečajna upraviteljica, navodno je rekla da je prema njezinu mišljenju postupak dogovora općenito povoljniji za vjerovnike od stečaja. Jedno je od razmatranja da je u interesu vjerovnika da dužnik ostane poslovno aktivan (budući prihodi od trgovine ili od poreza).

(52)

Treće, korisnik tvrdi da treba uzeti u obzir dugoročna razmatranja, kao što je budući prihod od poreza. Navodi se da se sudska praksa kojom se isključuju socijalno-politička razmatranja iz kriterija vjerovnika u tržišnom gospodarstvu ne primjenjuje kada javno tijelo (14) razmatra izračun budućeg poreznog prihoda. Prema tvrdnji korisnika, ovdje je situacija javnog tijela analogna situaciji vjerovnika u tržišnom gospodarstvu, koji kao dobavljač ima interes u opstanku svojeg klijenta. Korisnik se zatim poziva na sudsku praksu o načelu ulagača u tržišnom gospodarstvu.

(53)

Korisnik zaključuje da je ispunjen kriterij vjerovnika u tržišnom gospodarstvu i da sporna mjera ne predstavlja državnu potporu.

(54)

Kad bi Komisija ipak zaključila drukčije, korisnik tvrdi da je sporna mjera spojiva s potporom za restrukturiranje. Korisnik tvrdi da je porezni ured provjerio mogućnost njegova poslovnog plana za ponovno uspostavljanje dugoročne održivosti prije nego što je pristao na dogovor. Nepostojanje formalnog plana restrukturiranja je, kako navodi korisnik, nebitno u slučaju kada Komisija ocjenjuje predmet naknadno jer Komisija sada može vidjeti je li korisnik zaista postao održiv. Međutim, korisnik smatra da je u slučaju prethodnog ocjenjivanja potreban detaljan plan restrukturiranja. On zatim kratko opisuje mjere poduzete za restrukturiranje: povećanje vlastitog kapitala, otpuštanje radnika i prodaja zaliha. Korisnik smatra da je prestanak proizvodnje alkoholnih pića i pića na bazi alkohola i najam proizvodne opreme trgovačkom društvu Old Herold s. r. o. zaista bila mjera restrukturiranja. Iako je prvobitni prestanak proizvodnje bio posljedica gubitka dozvole, korisnik nije zatražio novu dozvolu nakon dogovora.

(55)

Prema tvrdnji korisnika ispunjen je i zahtjev njegova značajnog doprinosa restrukturiranju.

(56)

Konačno, korisnik navodi da prilikom primjene smjernica primjenjivih na potporu za restrukturiranje treba uzeti u obzir činjenicu da obavlja djelatnost u regiji koja je primatelj pomoći i da je jedan od najvećih regionalnih poslodavaca.

(57)

U svojem odgovoru na pokretanje formalnog ispitnog postupka slovačka tijela uložila su primjedbe na činjenice već navedene u dijelu II.

(58)

Slovačka tijela potvrdila su da porezni ured u vrijeme glasanja o dogovoru nije uzeo u obzir aspekt državne potpore. Porezni ured nije smatrao dogovor oblikom državne potpore pa stoga od korisnika niti nije tražio da priloži plan restrukturiranja, koji se razlikuje od poslovnog plana koji je bio priložen sudu u skladu sa zakonodavstvom o nesolventnosti.

(59)

U odgovoru na primjedbe koje je podnio korisnik slovačka su tijela podnijela vlastite primjedbe.

(60)

Slovačka tijela smatraju da primjedbe korisnika na prosječnu dužinu trajanja stečajnog postupka i prosječan povrat od prodaje imovine u stečajnom postupku nisu relevantne za ovaj predmet. Prema njihovoj tvrdnji, s obzirom na malen broj vjerovnika i postojanje imovine s pozitivnom likvidacijskom vrijednošću koja je bila veća od iznosa isplaćenog državi nakon dogovora, stečajni postupak bio bi zaključen u kraćem razdoblju od prosječnoga, a dobit poreznog ureda bila bi viša nego u slučaju dogovora. Lokalni porezni ured proveo je nadzor trgovačkog društva 21. lipnja 2004. i otkrio da je s danom 17. lipnja 2004. korisnik imao novčana sredstva od 161,3 milijuna SKK, potraživanja od 62,8 milijuna SKK, zalihe alkoholnih pića i pića baziranih na alkoholu u vrijednosti od 84 milijuna SKK i dugotrajnu imovinu knjigovodstvene vrijednosti od 200 milijuna SKK.

(61)

Slovačka tijela smatraju da je ovrha radi naplate poreznog duga bila realna alternativa poreznog ureda. Ona potvrđuju da je porezni ured mogao pokrenuti taj postupak prije dogovora, što je mogao učiniti i da je sud odbio potvrditi dogovor (jer porezni ured kao razlučni vjerovnik ne bi za njega glasao).

(62)

Slovačka tijela nisu suglasna s tvrdnjom korisnika da je njegove financijske poteškoće uzrokovala promjena Zakona o poreznoj upravi. Prema tvrdnji slovačkih tijela, financijske poteškoće korisnika posljedica su njegove financijske strategije uporabe neizravnih poreza za vođenje vlastitih poslova, dok je korisnik jednostavno trebao prikupiti poreze od svojih klijenata i prenijeti ih u državni proračun.

(63)

Slovačka tijela nisu suglasna da je sastanak s Poreznom upravom u prosincu 2003. dokaz da se porezni ured prethodno suglasio s dogovorom. Porezna uprava je 6. srpnja 2004. poreznom uredu poslala dopis u kojem navodi da se porezni ured ne bi smio suglasiti s dogovorom koji je predložio korisnik jer je nepovoljan za državu. Taj se dopis zatim pozvao na drugi općenitiji dopis ministra financija Poreznoj upravi od 15. siječnja 2004. u kojem se traži da se ne sklapaju sporazumi na prijedloge za dogovore s vjerovnicima koji bi uključivali otpise poreznih potraživanja od strane poreznih ureda. Osim toga, slovačka tijela tumače dopis od 3. veljače 2004. na koji se korisnik poziva (vidjeti stavak 43.) kao izričito nesklon dogovoru s razinom od 35 %.

(64)

Slovačka tijela tvrde da korisnik nije na vrijeme platio trošarine od siječnja 2001. do ožujka 2004. i da je redovito odgađao svoje porezne obveze.

(65)

U skladu s mišljenjem slovačkih tijela znatne razlike u procjenama dvaju revizorskih izvještaja (vidjeti stavke 48. i 51.) izražavaju sumnju u vjerodostojnost obaju izvještaja. Tijela su posebno izrazila sumnju u likvidacijski faktor dodijeljen trenutačnoj imovini od strane revizijskog društva EKORDA. Taj bi faktor trebao biti viši od 20 %.

(66)

Konačno, prema mišljenju slovačkih tijela, korisnik nije sastavio održiv plan restrukturiranja, a predložene mjere dogovora ne bi se mogle smatrati mjerama restrukturiranja.

(67)

Budući da su se neki od relevantnih događaja dogodili prije pristupanja Slovačke Europskoj uniji 1. svibnja 2004., Komisija prvo mora utvrditi je li nadležna za postupanje u odnosu na spornu mjeru.

(68)

Mjere koje su stupile na snagu prije pristupanja i nisu primjenjive nakon pristupanja Komisija ne može ispitivati ni u sklopu mehanizma privremenog postupka, uređenog Prilogom IV. točkom 3. Ugovora o pristupanju ni u sklopu postupaka utvrđenih u članku 108. UFEU-a. Ni Ugovorom o pristupanju ni Ugovorom o funkcioniranju Europske unije ne zahtijeva se i ne ovlašćuje Komisiju da revidira te mjere.

(69)

Međutim, mjere koje su stupile na snagu nakon pristupanja jasno potpadaju pod nadležnost Komisije. Kako bi se odredio trenutak kad određena mjera stupa na snagu relevantni kriterij pravno je obvezujući akt prema kojem nadležno nacionalno tijelo odobrava dodjelu potpore (15).

(70)

Korisnik je tvrdio da je sporna mjera stupila na snagu prije pristupanja i nije primjenjiva nakon pristupanja (vidjeti stavak 43.).

(71)

Komisija ne može prihvatiti argumente koje je korisnik naveo. Prijedlog za pokretanje postupka dogovora nije djelo davatelja potpore, već djelo korisnika. Odluka suda da pokrene postupak dogovora isto tako nije djelo davatelja potpore. Ta je odluka samo omogućila korisniku i njegovim vjerovnicima da nastave s pregovorima o dogovoru, ali očito nije predstavljala događaj davanja potpore. Ne postoje dokazi da bi Porezna uprava izrazila svoju suglasnost sa spornom mjerom na sastanku u prosincu 2003. Upravo suprotno, slovačka tijela osporila su bilo kakav takav preliminarni dogovor. U dopisu od 3. veljače 2004. izričito se odbija prihvatiti prijedlog namirenja u visini od 35 %.

(72)

Odluka nadležnog tijela da otpiše dio svojih potraživanja donesena je 9. srpnja 2006. kada se porezni ured suglasio s dogovorom koji je predložio korisnik.

(73)

U skladu s time, pitanje o tome je li mjera primjenjiva nakon pristupanja više nije upitno.

(74)

Komisija stoga zaključuje da je nadležna ocijeniti spornu mjeru u skladu s člankom 108. UFEU-a.

(75)

U članku 107. stavku 1. UFEU-a određeno je da je svaka potpora koju dodijeli država članica ili koja se dodjeljuje državnim sredstvima u bilo kojem obliku, kojom se narušava ili prijeti da će narušiti tržišno natjecanje stavljanjem određenih poduzetnika ili proizvodnje određene robe u povoljniji položaj, nespojiva s unutarnjim tržištem u mjeri u kojoj utječe na trgovinu među državama članicama.

(76)

Otpis duga prema javnom tijelu kao što je porezni ured oblik je korištenja državnih sredstava. Budući da pruža korist pojedinačnom poduzeću, mjera je selektivna.

(77)

Do događaja koji su prouzročili postupak nesolventnosti korisnik je poslovao na tržištu proizvodnje alkoholnih pića i pića baziranih na alkoholu, bezalkoholnih pića te konzerviranog voća i povrća. Korisnik je 2003. bio treći najveći proizvođač alkoholnih pića i pića baziranih na alkoholu u Slovačkoj. Nakon gubitka dozvole za proizvodnju alkoholnih pića i pića baziranih na alkoholu u ožujku 2004. korisnik je bio aktivan u veleprodaji alkoholnih pića i pića baziranih na alkoholu koje je proizvodilo drugo trgovačko društvo Old Herold s. r. o., iznajmljujući proizvodni pogon korisnika. U svim segmentima u kojima je korisnik bio poslovno djelatan prije dogovora i u kojima je sada djelatan postoji trgovina među državama članicama.

(78)

U odluci o pokretanju formalnog ispitnog postupka Komisija je izrazila sumnju glede toga je li mjerom narušeno ili postoji mogućnost da se naruši tržišno natjecanje dodjeljujući korisniku prednost koju drukčije ne bi mogao dobiti na tržištu. Drugim riječima, Komisija je sumnjala je li se država u svojem odnosu prema korisniku ponijela kao vjerovnik u tržišnom gospodarstvu.

(79)

Utvrđeno je da dogovor vjerovnika sadržava iste uvjete namirenja duga za privatne vjerovnike kao i za porezni ured (javni vjerovnik). 35 % duga trebalo je platiti vjerovnicima do propisanog datuma što je korisnik i učinio. Preostalih 65 % trebalo je biti otpisano.

(80)

Međutim, pozicija poreznog ureda kao vjerovnika u ovom je predmetu bila neobično jaka i ne može se izjednačavati s onom tipičnog vjerovnika u stečajnom postupku. Pravna i gospodarska situacija poreznog ureda prije dogovora vjerovnika bila je povoljnija od pozicije privatnih vjerovnika. Ne samo da je porezni ured s više od 99 % svih potraživanja registriranih u stečajnom postupku bio vidljivo dominantan i odlučan vjerovnik, nego je, što je još važnije, on bio razlučni vjerovnik. Njegova potraživanja mogla su se stoga namiriti u svako doba tijekom stečajnog postupka iz postupka prodaje osigurane imovine: kako je opisano u prethodnom stavku 18., ti postupci bili bi isključivo primijenjeni za namirenje razlučnog vjerovnika. Prema tome, potrebno je detaljno ispitati je li porezni ured iskoristio sva raspoloživa sredstva da ostvari najveći mogući povrat svojih potraživanja kako bi to učinio vjerovnik u tržišnom gospodarstvu.

(81)

Uvjeti koje mjera mora ispuniti kako bi se smatrala potporom u smislu članka 107. UFEU-a nisu ispunjeni, ako poduzeće primatelj, u okolnostima koje odgovaraju uobičajenim tržišnim uvjetima, dobije istu prednost kakva je ona koja mu je na raspolaganju državnim sredstvima (16). Ta se ocjena u načelu donosi primjenjujući kriterij privatnog tržišnog vjerovnika. Kada javni vjerovnik dodijeli pogodnosti plaćanja u odnosu na dug koji mu neko poduzeće mora platiti, takve pogodnosti plaćanja predstavljaju državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a, pri čemu, uzimajući u obzir značaj time dodijeljene gospodarske prednosti, poduzeće primatelj očito ne bi dobilo usporedive pogodnosti od privatnog vjerovnika u situaciji što je moguće bliže onoj javnog vjerovnika i tražeći povrat iznosa koje mu duguje dužnik u financijskim poteškoćama (17).

(82)

Primjenjivost kriterija privatnog subjekta na tržištu u konačnici ovisi o predmetnoj državi članici koja je, drukčije nego u svojem svojstvu javnog tijela, dodijelila gospodarsku prednost nekom poduzeću. Znači da ako se država članica oslanja na taj kriterij tijekom upravnog postupka, ona mora, ako postoji sumnja nedvojbeno i na temelju objektivnih i provjerljivih dokaza utvrditi da se primijenjena mjera može pripisati državi koja nastupa kao privatni subjekt na tržištu. Ti dokazi moraju jasno pokazati da je predmetna država članica donijela odluku da nastupa kao što je to učinila prije ili u isto vrijeme kada je dodijelila gospodarsku prednost. S obzirom na to, moglo bi biti potrebno osigurati dokaze koji pokazuju da je odluka bila temeljena na gospodarskim procjenama usporedivima s onima kakve bi bile provedene u okolnostima racionalnoga privatnog subjekta na tržištu u situaciji što je bliže moguće situaciji države članice. Međutim, nije dovoljno pouzdati se ni u gospodarske procjene donesene nakon što je prednost dodijeljena ni na retrospektivne pokazatelje da je tijek djelovanja koji je odabrala predmetna država članica stvarno bio povoljan, ni na posljedična opravdanja tijeka djelovanja koji je stvarno bio odabran (18).

(83)

Ukratko, Slovačka Republika tvrdi da, prema njezinu mišljenju, predmetna mjera predstavlja državnu potporu. Priznala je da u vrijeme donošenja dogovora pitanje državne potpore jednostavno nije uzeto u obzir i zatražila je da se sa spornom mjerom postupi kao s potporom za sanaciju. Stoga se čini da u ovom predmetu nisu bili ispunjeni zahtjevi sudske prakse koji su gore navedeni i sporna mjera predstavlja državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

(84)

Korisnik je taj koji je tvrdio da je mjera oslobođena potpore i podnio dokumente koji su gore opisani, posebno izvještaja dvaju revizora.

(85)

Na temelju informacija koje su dostavili korisnik i slovačka tijela Komisija je utvrdila sljedeće činjenice o financijskom stanju korisnika u predmetnoj godini, u mjeri u kojoj je to potrebno za primjenu kriterija vjerovnika u tržišnom gospodarstvu. Iznose od 31. ožujka 2004. koje je podnio korisnik i iznose od 17. ožujka 2004. koje su podnijela slovačka tijela Komisija ne može provjeriti prema računovodstvenim izvješćima korisnika. Međutim, Komisija nema razloga sumnjati u te iznose.

Tablica 3.

Financijsko stanje korisnika 2003.–2004. [milijuni SKK]

(86)

Komisija će prvo ispitati dokaze koje je dostavio korisnik kao potporu tvrdnji da bi u stečajnom postupku porezni ured lošije prošao nego postupkom dogovora (odjeljak 2.1.). Komisija će zatim ispitati položaj u odnosu na ovrhu radi naplate poreznog duga (odjeljak 2.2.). Komisija će konačno ispitati ostale dokaze koje su dostavila slovačka tijela i korisnik (odjeljak 2.3.)

(87)

Kako je navedeno u stavku 37., iznos duga koji je trebalo uključiti u dogovor smanjen je kao posljedica žalbenog postupka s izvanrednim pravnim sredstvima. Međutim, treba napomenuti da je ta presuda donesena nekoliko godina nakon odluke o sklapanju dogovora. Za potrebe kriterija vjerovnika u tržišnom gospodarstvu informacija raspoloživa u vrijeme kad je navodni vjerovnik ocijenio koji bi tijek djelovanja bio najprikladniji ostaje standard prema kojem se mjeri ponašanje javnog vjerovnika. Stoga analiza koja se navodi dolje primjenjuje iznose iz dogovora koji je sklopljen 23. srpnja 2004.

(88)

Kako bi ocijenila je li korisniku stvarno dodijeljena prednost Komisija mora provesti cjelokupnu ocjenu uzimajući u obzir sve relevantne dokaze u predmetu koji joj omogućuju da odluči je li trgovačko društvo korisnik očito primilo usporedive pogodnosti od privatnog vjerovnika (27). Drugim riječima, mora provjeriti je li porezni ured bio u boljem položaju prihvativši uvjete predložene prema dogovoru ili bi bilo povoljnije da je pokrenuo stečajni postupak.

(89)

Komisija smatra da izvještaj revizijskog društva EKORDA nije vjerodostojan temelj za usporedbu predloženog dogovora s hipotetskim stečajnim postupkom. Slovačka tijela u tom su pogledu suglasna s Komisijom.

(90)

Komisija prvo primjećuje da je u izvještaju od 7. srpnja 2004. (samo dva dana prije sastanka vjerovnika), revizijsko društvo EKORDA koristilo stanje imovine korisnika na dan 31. ožujka 2004. Iz tablice 3. jasno je da se opseg različitih sredstava značajno promijenio nakon 31. ožujka 2004. Prije svega jer je prodan značajni dio zalihe što je dovelo do povećanja novčanih sredstava. Te su promjene vrlo važne prilikom primjene likvidacijskih faktora u rasponu od 20 % za zalihe i kratkoročna potraživanja do 100 % za novčana sredstva. Naime, čak i da su likvidacijski faktori koje je društvo EKORDA procijenilo bili točni (što Komisija osporava zbog gore navedenih razloga) i koristeći metodologiju koju je koristilo društvo EKORDA, sljedeća tablica prikazuje kako bi izračun revizijskog društva EKORDA bio različit da je bio temeljen na iznosima od 28. travnja 2004. i 17. lipnja 2004. odnosno još uvijek prije sastanka vjerovnika 9. srpnja 2004.

Tablica 4.

Usporedba mogućeg prihoda od prodaje imovine korisnika u stečajnom postupku [milijuni SKK]

(91)

Treba napomenuti da je u poslovnom planu koji je korisnik dostavio sudu planirana prodaja zaliha od 110 milijuna SKK u razdoblju od ožujka do svibnja 2004. Prema tome društvo EKORDA moralo je biti svjesno da će imovina korisnika biti podložna značajnim promjenama nakon 31. ožujka 2004., ali to nije uzelo u obzir.

(92)

Da je revizijsko društvo uzelo u obzir knjigovodstvenu vrijednost imovine korisnika od 28. travnja 2004., došlo bi do zaključka da bi mogući prihod od prodaje imovine korisnika u stečajnom postupku bio viši od procijenjenog u izvještaju (238 milijuna SKK, ili 6,3 milijuna EUR, umjesto 204 milijuna SKK, ili 5,3 milijuna EUR). Da su u analizi korišteni iznosi od lipnja 2004. to bi omogućilo jasni zaključak da bi mogući prihod od prodaje imovine korisnika u stečajnom postupku (275 milijuna SKK; 7,2 milijuna EUR) bio veći od onoga koji je predložen prema dogovoru i da bi porezni ured trebao primijeniti pravo veta i odbaciti prijedlog s učinkom prekidanja dogovora. Komisija ponovno ističe da su gornji rezultati dobiveni koristeći pretpostavke i metodologiju revizijskog društva EKORDA.

(93)

Komisija, međutim, ne može prihvatiti metodologiju koju je koristilo revizijsko društvo EKORDA i smatra da pretpostavke korisnika nisu vjerodostojne. Ovaj zaključak podupiru sumnje slovačkih tijela kako je opisano u stavcima od 60. do 65.

(94)

Za početak, društvo EKORDA u svojem izvještaju ne objašnjava kako je odredilo tri likvidacijska faktora. Svrha je likvidacijskih faktora izračun preostale vrijednosti imovine prodane u postupku likvidacije, uzimajući u obzir prirodu prodaje odnosno imovine prodane odvojeno, pod određenim vremenskim ograničenjem itd. Prema tome, pretpostavlja se da je knjigovodstvena vrijednost imovine dobivene likvidacijskom prodajom uobičajeno niža od knjigovodstvene vrijednosti ovisno o vrsti imovine. Postotni udio vrijednosti imovine dobiven likvidacijom uspoređen s knjigovodstvenom vrijednošću je likvidacijski faktor.

(95)

Nadalje, likvidacijski faktor od 45 % za dugotrajnu imovinu čini se preniskim. Prema tvrdnji samog korisnika vrijednost njegove imovine koja je bila založena u korist poreznog ureda iznosila je 194 milijuna SKK (31). Ta je vrijednost, prema tvrdnji korisnika, izražena u cijenama koje su procijenili neovisni stručnjaci na prijelazu godine 2003./2004. Prema stajalištu Komisije takva vrsta „izvedene cijene” trebala bi uobičajeno odražavati općenitu vrijednost imovine, zamjensku vrijednost koja izražava za koju se cijenu imovina može prodati u danom trenutku. Treba podsjetiti da je stručna vrijednost ove imovine bila utvrđena kako bi se osigurala njezina vrijednost kao osiguranje za slovačka tijela protiv odgode poreznog duga korisnika, kako se zahtijeva u skladu sa Zakonom o poreznoj upravi. Društvo EKORDA ne osigurava nikakvo objašnjenje o tome zašto bi prodaja dugotrajne imovine u stečajnom postupku prihodila samo 45 % njezine knjigovodstvene vrijednosti od 205 milijuna SKK, dok je sam korisnik procijenio tu imovinu na puno veću vrijednost.

(96)

U odgovoru na tvrdnju korisnika da bi bilo teško pronaći kupca jer je većina založenih strojeva bila namijenjena isključivo za proizvodnju alkoholnih pića i pića koja se baziraju na alkoholu, bezalkoholnih pića ili konzerviranih proizvoda, Komisija ima sljedeća dva komentara. Prvo, „izvedena cijena” založene nekretnine bila je 105 milijuna SKK što je samo po sebi više od ukupnog prihoda koji je prognoziralo revizijsko društvo EKORDA (92 milijuna SKK). Drugo, trenutačna kretanja u trgovačkom društvu pokazuju da je neka od imovine namijenjene proizvodnji brzo pronašla novog korisnika Old Herold s.r.o. Točnije, kad je korisnik izgubio dozvolu za proizvodnju alkoholnih pića i pića baziranih na alkoholu, njegov je proizvodni pogon bio iznajmljen društvu Old Herold. Prema tome, čini se da je postojao stalni interes konkurenta za tim proizvodnim pogonom.

(97)

Što se tiče zaliha, slovačka tijela i sama smatraju da je likvidacijski faktor trebao biti viši od 20 %.

(98)

Korisnik je mogao dobiti 110 milijuna SKK od prodaje zaliha u 2004. (vidjeti stavak 35.), odnosno više od 50 % knjigovodstvene vrijednosti zaliha na kojoj je revizijsko društvo EKORDA temeljilo svoju ocjenu. To je važan pokazatelj da je likvidacijski faktor od 20 % bio prenizak. Promjene u bilanci stanja za 2004. u pogledu zaliha podupiru ovaj zaključak. Povrh toga, korisnik je u svojem poslovnom planu sam ocijenio prihod od prodaje zaliha za razdoblje od ožujka do svibnja 2004. na iznos od 110 milijuna (vidjeti stavak 35.). Društvo EKORDA zanemarilo je ovu procjenu. Konačno, iz prirode poslovne djelatnosti korisnika može se pretpostaviti da je zaliha obuhvaćala gotove i polugotove proizvode koji su mogli biti izravno prodani distributerima ili potrošačima, što i dalje podržava uporabu višeg likvidacijskog faktora.

(99)

Komisija smatra da bi likvidacijski faktor za zalihe trebao iznositi 52 %. Ovaj se iznos temelji na korisnikovoj procjeni prihoda koji bi prihodovao od prodaje zaliha za potrebe financiranja dogovora (odnosno 110 milijuna SKK). Uzimajući u obzir knjigovodstvenu vrijednost u to vrijeme (209 milijuna SKK) jedini mogući likvidacijski faktor za zalihe shodno tome iznosio bi najmanje 52 % (52 % od 209 milijuna iznosi 110 milijuna).

(100)

U vezi s kratkoročnim potraživanjima, revizijsko društvo EKORDA koristilo je dvostruku prilagodbu. Prvo je prilagodilo knjigovodstvenu vrijednost za faktor od 59 % (pri čemu je knjigovodstvena vrijednost 166 milijuna SKK, a vrijednost koju je društvo EKORDA koristilo u svojim izračunima 98 milijuna SKK) a zatim je dodatno koristilo nizak likvidacijski faktor od 20 %. Ta je metodologija upitna. Prilagodba knjigovodstvene vrijednosti potraživanja kako bi odražavala njihovu stvarnu vrijednost prihvatljiva je u određenom vremenu. Društvo EKORDA, međutim, ne daje objašnjenje zašto bi prihod u slučaju stečaja/likvidacije bio samo jedna petina (20 milijuna SKK) od onoga što je sam korisnik smatrao da može dobiti od svojih dužnika (98 milijuna SKK).

(101)

Knjigovodstvenu vrijednost kratkoročnih potraživanja temeljenu na iznosima od ožujka 2004. (166 milijuna SKK) društvo EKORDA prilagodilo je na 98 milijuna SKK kako bi je ispravilo za nenaplativa potraživanja ili potraživanja niske kvalitete. Osim toga, društvo EKORDA primijenilo je likvidacijski faktor od samo 20 % na prilagođenu knjigovodstvenu vrijednost. Ako se faktor društva EKORDA od 59 % za prilagodbu knjigovodstvene vrijednosti kratkoročnih potraživanja primjenjuje na knjigovodstvenu vrijednost temeljeno na iznosima iz lipnja 2004. (63 milijuna SKK), rezultat je 37 milijuna SKK. Međutim, prema informacijama koje su dostavila slovačka tijela ovršna su bila potraživanja od 63 milijuna SKK. Prema tome, dvojbeno je je li ikakva prilagodba knjigovodstvene vrijednosti stvarno bila potrebna.

(102)

U svakom slučaju ne postoji očiti razlog zbog kojeg bi likvidacijska vrijednost bila čak niža od prilagođenog iznosa. Komisija prema tome smatra da očekivani prihod od kratkoročnih potraživanja svakako nije niži od prilagođenog iznosa od 37 milijuna SKK.

(103)

S obzirom na gore navedeno, Komisija je prilagodila procjene društva EKORDA i napravila novu procjenu koristeći iznose od lipnja 2004. Ta procjena jasno pokazuje da bi mogući prihod od prodaje imovine korisnika u stečajnom postupku bio mnogo veći od prihoda koji je prognoziralo revizijsko društvo EKORDA u svojem izvještaju. Iznosi su sažeti u tablici u nastavku.

Tablica 5.

Usporedba mogućeg prihoda od prodaje imovine korisnika u stečajnom postupku

Iznosi revizijskog društva EKORDA uspoređeni s ispravljenim iznosima Komisije (u milijunima SKK)

(104)

Troškovi stečajnog postupka prema primjedbama korisnika o odluci o pokretanju postupka trebali bi sačinjavati 18 % procijenjene vrijednosti prihoda od prodaje imovine korisnika u tim postupcima. To je prema korisniku odgovarajuća stopa s obzirom na izvještaj Svjetske banke iz 2004. (36). Prema tome, primjenjujući ovaj postotak na ispravljenu vrijednost mogućeg prihoda od prodaje imovine korisnika kako je utvrdila Komisija, troškovi stečajnog postupka dosegli bi 78,3 milijuna SKK. Kad se taj iznos odbije od ispravljenog prihoda od prodaje imovine korisnika, rezultat je veći od zbroja koji je porezni ured dobio prema dogovoru (435 milijuna – 78,3 milijuna = 356,7 milijuna; iznos usuglašen prema dogovoru bio je 224,3 milijuna SKK).

(105)

Kako je navedeno u tablici 5., mogući prihod od prodaje imovine korisnika bio je 435 milijuna SKK. Uzimajući u obzir da bi porezni ured dobio skoro 100 % od prihoda prodaje (37), i čak kada bi troškovi stečajnog postupka iznosili do 18 % od tih prihoda kako tvrdi korisnik, porezni ured još bi uvijek imao 132,4 milijuna SKK više nego prema dogovoru.

(106)

Osim toga, čak i ako se primjenjuju vrlo niski likvidacijski faktori kakve je u lipnju 2004. primijenilo revizijsko društvo EKORDA na vrijednost imovine korisnika, mogući prihod od prodaje te imovine (nakon oduzimanja troškova stečajnog postupka – 18 %) bio bi 225,5 milijuna SKK, što je još uvijek više od iznosa koji je dogovorio porezni ured u skladu s dogovorom (38).

(107)

Konačno, treba napomenuti da slovačka tijela nisu poduprla tvrdnju korisnika da je porezni ured imao izvještaj revizijskog društva EKORDA na raspolaganju prije sastanka vjerovnika 9. srpnja 2004. i da ga je mogao koristiti kao temelj svoje odluke. Međutim, porezni ured imao je rezultate vlastitog pregleda iz lipnja 2004., koji su pokazali da je društvo Frucona imalo značajnu imovinu kako je prikazano u tablici 3. Na temelju tih podataka, Porezna uprava je u dopisu od 6. srpnja 2004. lokalnom poreznom uredu navela da se porezni ured ne bi trebao suglasiti s dogovorom koji je predložio korisnik jer je nepovoljan za državu.

(108)

Izvještaji dugih stručnjaka koje je korisnik dostavio nisu ispunila standarde koji su bili potrebni kako bi se dokazalo da je ispunjen kriterij tržišnog vjerovnika. Nijedan od izvještaja ne navodi na kojoj su osnovi uspostavljeni ponekad izrazito niski likvidacijski faktori. Osim toga, može se primijetiti da, kad je u pitanju izvještaj gđe Kochove, čiji su zaključci bili znatno različiti od zaključaka revizijskog društva EKORDA, nije jasno u koju je svrhu sastavljen izvještaj, na koje se razdoblje odnosi i na kojim se pretpostavkama temelji. U izvještaju stečajne upraviteljice gđe Holovačove samo se navodi da je postupak dogovora općenito povoljniji za vjerovnike od stečajnog postupka. Prema tome, nijedna informacija u ova oba izvještaja ne može se upotrijebiti niti kao dokaz za tvrdnju korisnika da je kriterij vjerovnika u tržišnom gospodarstvu bio ispunjen niti protivno toj tvrdnji.

(109)

Osim toga, vezano uz argumente koji se odnose na trajanje stečajnog postupka, potrebno je uzeti u obzir okolnosti ovog predmeta prilikom razmatranja kakav bi učinak imalo moguće trajanje stečajnog postupka na postupak donošenja odluke hipotetskog privatnog vjerovnika.

(110)

Činjenica da je država bila u povlaštenom položaju u usporedbi s ostalim vjerovnicima, s obzirom na to da je ona dugovanje korisnika osigurala dugotrajnom imovinom korisnika, daljnji je važan aspekt u ovom predmetu. U predmetu HAMSA Sud je potvrdio da je status osiguranog vjerovnika bitan čimbenik koji treba uzeti u obzir prilikom primjene kriterija privatnog vjerovnika (39). U skladu s člankom 31. stavkom 1. točkom (e) Zakona o stečaju, potraživanja razlučnog vjerovnika mogu se namiriti u svakom trenutku tijekom stečajnog postupka od prodaje imovine koja predstavlja osiguranje. Shodno tome, što se tiče imovine ovršne za porezni ured, trajanje stečajnog postupka općenito je prema mišljenju Komisije nebitno, s obzirom na to da su ta potraživanja mogla biti namirena neovisno o razvojnom tijeku postupka.

(111)

Pobliže, čak i ako se primijeni vrijednost na koju je korisnik procijenio osiguranu imovinu, porezni ured mogao je ostvariti rano namirenje poreznog duga prodajom vrijednosnih papira u vrijednosti od najmanje 194 milijuna SKK, ili 86 % ukupnog iznosa koji je predložen u dogovoru s vjerovnicima. Jedino u slučaju da je postojala mogućnost da ne ostvari naplatu cjelokupnog iznosa dogovorenog prema dogovoru porezni ured trebao bi razmotriti isplati li se čekati zaključenje stečajnog postupka. Tim više, prilikom konačne diobe stečajne mase na vjerovnike, porezni ured dobio bi oko 99 % od prihoda ostvarenog prodajom preostale imovine (185 milijuna SKK u najgorem slučaju, odnosno primjenjujući likvidacijske faktore revizijskog društva EKORDA; vidjeti tablicu 4.). Poreznom uredu trebalo je biti jasno da bi takav povrat duga iznosio prilično više od iznosa na ponudi u skladu s dogovorom i da bi samo mali dio od ukupnog dijela bio podložan čekanju u usporedbi s dogovorom.

(112)

Prema tome, može se zaključiti da informacije koje se odnose na trajanje stečajnog postupka u Slovačkoj ne bi značajnije utjecale na odluku hipotetskoga privatnog vjerovnika.

(113)

Nadalje, u svakom slučaju, u vrijeme dogovora korisnik je imao: i. vrlo nizak broj vjerovnika; i ii. imovinu s likvidacijskom vrijednošću višom od iznosa dogovorenog prema dogovoru (kako je prikazano u tablici 5., mogući prihod samo od prodaje neosigurane imovine iznosio je 241 milijuna SKK).

(114)

Broj vjerovnika uključenih u dogovor bio je malen, bilo ih je samo petero. Od tih pet vjerovnika četvero ih je bilo privatnih i njihov ukupni dug bio je samo 0,6 % (3 797 608 SKK od 644 166 949 SKK) kako je prikazano u tablici 2. Država je stoga predstavljala daleko najvećeg vjerovnika s 99,4 % ukupnih potraživanja. Takve bi okolnosti značajno smanjile rizik od bilo kakvog nesporazuma između vjerovnika i posljedičnoga sudskog spora i stoga bi naginjale skraćivanju trajanja stečajnog postupka.

(115)

S obzirom na argument koji je iznio korisnik, temeljen na izvještaju Svjetske banke nazvanim „Doing business in 2004”. u kojem se navodi da stečajni postupci u Slovačkoj traju prosječno 4,8 godina, treba napomenuti da se izvješće odnosi na općenito „pokazatelj zatvaranja poduzeća” kojim se mjeri cjelokupno trajanje stečajnog postupka kao i sudske ovlasti u stečajnom postupku. To trajanje nije nužno jednako kao prosječno trajanje stečajnog postupka. Slovačka tijela sama su izrazila stajalište da bi, s obzirom na okolnosti slučaja, trajanje stečajnog postupka bilo kraće od prosječnog (vidjeti stavak 60.). Ta ocjena slovačkih tijela izrazito je važna s obzirom na činjenicu da bi predmetni postupak bio proveden u skladu sa slovačkim pravom i praksom. Povrh toga, sama slovačka Vlada bila je vjerovnik korisnika.

(116)

Osim toga, trajanje stečajnog postupka u izvješćima koja je dostavio korisnik značajno se razlikuju, od dvije godine do više od šest godina (40). Prema tome, procjene trajanja stečajnih postupaka u Slovačkoj koje je korisnik dostavio bile su poopćavanja i nisu uzele u obzir specifičnosti predmetnog slučaja. Neke od tih procjena bile su okvirne prirode i u određenoj mjeri nedosljedne jedna drugoj.

(117)

U pogledu posebnog primjera slovačkog trgovačkog društva u istom sektoru u kojem je i korisnik, čiji je stečajni postupak trajao više od pet godina, treba napomenuti da korisnik nije uspio pokazati kako se taj primjer odnosi na ovaj predmet, a posebno je li to trgovačko društvo bilo u istoj ili vrlo sličnoj pravnoj i materijalnoj situaciji kao korisnik (41). S obzirom na činjenicu da je korisnik imao jednog velikog vjerovnika s povlaštenim statusom, državu, i količinu imovine sa značajnom procijenjenom vrijednošću, stečajni postupak u slučaju korisnika mogao je biti zaključen na relativno brz način i time bi predstavljao najpovoljniji tijek događanja za najvećeg vjerovnika, državu.

(118)

Konačno, čak ako bi se pretpostavilo da bi stečajni postupak trajao četiri do pet godina, kako je tvrdio korisnik, razlika između mogućih iznosa koje treba vratiti i iznosa koji su dogovoreni prema dogovoru bila je tako velika da duljina trajanja tog postupka ne bi igrala značajniju ulogu u odluci privatnog vjerovnika da li da pristane na dogovor. Razmatrajući diskontnu stopu od 5,14 % (42), sadašnja vrijednost budućeg novčanog toka od 356,7 milijuna SKK čak nakon pet godina iznosi 277,6 milijuna SKK, odnosno prilično iznad dogovorenog iznosa prema dogovoru. Pod takvim uvjetima stečajni postupak morao bi trajati više od 9 godina kako bi sadašnja vrijednost bila niža od iznosa dogovorenog sporazumom. Takav dugotrajan likvidacijski postupak niti jedan privatni subjekt na tržištu ne bi smatrao vjerojatnim u ovom slučaju. K tome, sadašnja vrijednost ukupnih iznosa koje treba vratiti dalje bi se povećala ako se uzme u obzir da bi značajan dio duga vjerojatno bio naplaćen ranije prodajom osigurane imovine (vidjeti stavak 1111111).

(119)

Na temelju raspoloživih dokaza može se zaključiti da privatni vjerovnik ne bi ulazio u sporazum pod uvjetima koje je dogovorio porezni ured u ovom slučaju; s obzirom na to da se porezni ured može namiriti kao razlučni vjerovnik u svakom trenutku tijekom stečajnog postupka i k tome ostvariti 99 % prihoda raspoređenog preostalim vjerovnicima (zbog opsega potraživanja kad se usporedi s ostalim vjerovnicima), može se zaključiti da bi skoro čitav prihod ostvaren u stečajnom postupku bio doznačen poreznom uredu, i kako je prikazano gore, bio bi viši od iznosa usuglašenog dogovorom između vjerovnika.

(120)

Porezni je ured, za razliku od privatnih vjerovnika, bio ovlašten na vlastitu inicijativu nastaviti s ovrhom kroz prodaju nekretnina, strojeva ili trgovačkog društva u cjelini. Nisu priloženi dokazi, u smislu sudske prakse iz prethodnog stavka 82., kojima bi se dokazalo da je porezni ured razmotrio taj tijek postupanja i da je zaključio da bi takvo postupanje bilo manje povoljno od sklapanja dogovora.

(121)

U svakom slučaju Komisija smatra nebitnim argument korisnika da postupak dogovora štiti trgovačko društvo od ovrhe. Kako su potvrdila slovačka tijela, ovrha je bila opcija poreznog ureda prije pokretanja postupka dogovora ili nakon veta poreznog ureda na predloženi dogovor. Ta se mogućnost stoga mora razmotriti kad se primjenjuje kriterij vjerovnika u tržišnom gospodarstvu. Korisnik ne uspoređuje predloženi dogovor s mogućim ishodom ovrhe radi naplate poreznog duga.

(122)

Komisija temelji svoje analize na podacima koje su dostavili i korisnik i slovačka tijela. U tom smislu uočava se da su slovačka tijela potvrdila da je zalog u korist poreznog ureda iznosio 397 milijuna SKK, kako je spomenuto u odluci o pokretanju formalnog ispitnog postupka. Smatra se da je ta vrijednost dobivena iz financijskih izvještaja korisnika. Korisnik sa svoje strane tvrdi da je vrijednost založne imovine, izražena u „izvedenim cijenama”, 194 milijuna SKK (vidjeti stavak 22.). Iako Komisija ne treba odrediti koji je iznos točan, svejedno se mogu donijeti sljedeći zaključci.

(123)

Prvo, zalog je bio ekvivalent odgođenom poreznom dugu korisnika, kako se zahtijevalo prema Zakonu o poreznoj upravi. Ako je vrijednost imovine korisnika u stvarnosti iznosila samo pola zaloga, kako je navedeno u stručnom mišljenju koje je dostavio korisnik, to znači da su instrumenti osiguranja koje je država zahtijevala za te odgode bili nedostatni. U tim okolnostima, porezne odgode koje je odobrio porezni ured između studenoga 2002. i studenoga 2003. od ukupno 477 milijuna SKK shodno tome i prema svemu sudeći nisu ispunile kriterij vjerovnika u tržišnom gospodarstvu. Za potrebe ovog predmeta Komisija ne treba odrediti jesu li te mjere bile oslobođene državne potpore. Međutim, ako su prethodne odgode već predstavljale državnu potporu, kada se odgođeni iznosi kasnije (djelomično) otpišu, ne može se više upućivati na načelo vjerovnika u tržišnom gospodarstvu.

(124)

Drugo, čak i ako se u izračunu prihoda od ovrhe radi naplate poreznog duga primijene niži iznosi koje je dostavio korisnik, da je vjerovnik u tržišnom gospodarstvu imao tu mogućnost, odabrao bi ovaj postupak prije nego sporazum.

(125)

U slučaju ovrhe radi naplate poreznog duga porezni ured može izravno prodati imovinu dužnika (potraživanja i drugu kratkotrajnu imovinu, pokretnu imovinu, nekretnine). U vrijeme kad je porezni ured glasao u prilog dogovora korisnik je imao zalihu robe vrijednu 43 milijuna SKK, naplativa potraživanja od najmanje 37 milijuna SKK i 161 milijuna SKK novčanih sredstava (vidjeti tablicu 5.). Napominje se da bi samo vrijednost te kratkotrajne imovine (241 milijuna SKK; 6,3 milijuna EUR) (43) prelazila prihod predložen dogovorom (224,3 milijuna SKK; 5,93 milijuna EUR). K tome, korisnik je imao drugu imovinu čija je vrijednost iznosila najmanje 194 milijuna SKK.

(126)

Osim toga ovrha radi naplate poreznog duga ne bi uključivala administrativne naknade kao u slučaju stečajnog postupka. To je postupak koji pokreće i nadzire porezni ured, tako da se može pretpostaviti da bi bio brzo proveden.

(127)

Komisija je shodno tome zaključila da bi ovrha radi naplate poreznog duga s obzirom na imovinu korisnika rezultirala višim povratom nego u slučaju dogovora.

(128)

Komisija prima na znanje dopis koji je poslalo slovačko tijelo, odnosno ravnatelj Porezne uprave svojem podređenom, ravnatelju predmetnog poreznog ureda (vidjeti stavak 63.). U dopisu se jasno vidjeti da se Porezna uprava (koja je imala prethodne izravne kontakte s korisnikom) protivila predloženom dogovoru i da je jasno naznačila da lokalni porezni ured ne bi smio glasati u prilog dogovoru. Razlog koji se u dopisu navodi je da predloženi dogovor „nije povoljan” za državu.

(129)

Slovačko tijelo isto je tako jasno pokazalo da je postojala jasna politička uputa koju je dalo Ministarstvo financija na početku 2004. poreznim tijelima da ne bi trebala prihvaćati dogovore u kojima predlaže otpis potraživanja poreznih tijela (44). Taj izbor politike priopćen je u vezi s izmjenom Zakona o poreznoj upravi od 1. siječnja 2004., u cilju jačanja discipline u prikupljanju poreza.

(130)

K tome, treba napomenuti da je sam porezni ured uložio žalbu protiv ovakvog dogovora već 2. kolovoza 2004., niti mjesec dana nakon što je dogovor sklopljen.

(131)

Korisnik je tvrdio da je porezni ured izrazio svoju suglasnost s dogovorom čak prije nego što je korisnik pokrenuo postupak. Komisija smatra da dokazi koje je podnio korisnik pokazuju upravo suprotno. U dopisu od 3. veljače 2004. korisniku, ravnatelj poreznog ureda piše da iako u načelu nije protiv uporabe postupka dogovora, nije suglasan s prijedlogom korisnika o plaćanju 35 % duga.

(132)

Na temelju ovog dokaza Komisija ne može ne zaključiti da se slovačko tijelo protivilo dogovoru koji je predložio korisnik, a protivilo se već prije pokretanja postupka dogovora 8. ožujka 2004., prije glasanja vjerovnika 9. srpnja 2004. i isto tako nakon što je sud odobrio dogovor.

(133)

Korisnik je naveo da bi trebalo uzeti u obzir dugoročne učinke kao što je kontinuitet poreznog prihoda za državu (vidjeti stavak 52.).

(134)

Prvo treba naglasiti da se kriterij vjerovnika u tržišnom gospodarstvu razlikuje od kriterija ulagača u tržišnom gospodarstvu. Dok je ulagač u tržišnom gospodarstvu u položaju u kojem odlučuje o tome da li da ulazi u odnos s predmetnim trgovačkim društvom i vodi se dugoročnim strateškim izgledom stjecanja odgovarajućeg povrata svojeg ulaganja (45), „vjerovnik u tržišnom gospodarstvu”, koji je već u poslovno pravnom ili javnopravnom odnosu s nesolventnim trgovačkim društvom, imat će za cilj ostvarivanje povrata iznosa koje mu duguju (46) pod uvjetima koji su najpovoljniji mogući u smislu visine vraćenog iznosa i vremenskog okvira. Prema tome, motivacije hipotetskog vjerovnika u tržišnom gospodarstvu i ulagača u tržišnom gospodarstvu su različite. U skladu s time, sudska praksa definirala je odvojene kriterije za te dvije situacije.

(135)

Drugo, u vezi s analogijom vjerovnik – dobavljač, bitno je napomenuti da je priroda njegovih potraživanja i potraživanja države temeljno različita. Budući da se odnosi dobavljača prema nesolventnom trgovačkom društvu temelje isključivo na ugovorima, on u stvarnosti može biti pogođen gubitkom poslovnog partnera. Kad bi nesolventno trgovačko društvo bilo likvidirano ili rasprodano, dobavljač bi trebao pronaći novog klijenta ili sklopiti ugovor s novim vlasnikom. Rizik je tim veći što je veća njegova ovisnost o nesolventnom trgovačkom društvu. Takav će vjerovnik zaista razmotriti budućnost. S druge strane, odnosi države s nesolventnim trgovačkim društvom temelje se na javnom pravu i shodno tome ne ovise o volji ijedne stranke. Svaki novi vlasnik koji bi preuzeo imovinu likvidiranog trgovačkog društva automatski bi bio obvezan plaćati poreze. Osim toga, država nikad nije ovisna samo o jednom poreznom obvezniku. Konačno i najvažnije, država pri ubiranju poreza nije motivirana profitom te tom prigodom ne nastupa komercijalno ni s trgovinskim interesom. Gornja analogija, prema tome, nije dobro utemeljena.

(136)

Komisija zaključuje da situacija države u ovom predmetu nije usporediva ni sa situacijom hipotetskog ulagača u tržišnom gospodarstvu ni sa situacijom hipotetskog ovisnog vjerovnika u tržišnom gospodarstvu. U svakom slučaju, gubitak budućih poreza ne može se uzeti u obzir prilikom primjene načela vjerovnika u tržišnom gospodarstvu (47).

(137)

Konačno, u pregledu poreza koji je korisnik podnio uočava se da su većina poreza koje je korisnik platio bili neizravni porezi (trošarine i PDV). Budući da te poreze plaćaju konačni potrošači, likvidacija korisnika ne bi imala učinka na njihovo ubiranje, s obzirom na to da bi potrošači nastavili kupovati oporezovane proizvode (u ovom slučaju uglavnom alkoholna pića i pića bazirana na alkoholu) od drugih proizvođača. Shodno tome, argument korisnika koji se odnosi na znatan gubitak naplaćenog poreza u budućnosti nije vjerodostojan.

(138)

Komisija zaključuje da nijedan od drugih dokaza koje je korisnik podnio ne pokazuje da bi postojao utjecaj na ponašanje hipotetskog privatnog vjerovnika. Prema tome, ništa u ovom odjeljku ne mijenja ocjenu Komisije za to ponašanje u odjeljcima 2.1. ili 2.2.

(139)

Na temelju prethodno navedenih dokaza Komisija zaključuje da u ovom predmetu nije bio ispunjen kriterij vjerovnika u tržišnom gospodarstvu, a država je korisniku dodijelila prednost kakvu ne bi mogao ostvariti na tržištu.

(140)

Komisija prema tome zaključuje da otpis duga na koji je pristao lokalni porezni ured u skladu s dogovorom, predstavlja državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

(141)

Prvenstveni je cilj mjere pomoći trgovačkom društvu u poteškoćama. U takvim se slučajevima može primijeniti izuzeće prema članku 107. stavku 3. točki (c) UFEU-a kojim se omogućava odobravanje državne potpore za olakšavanje razvoja određenih gospodarskih djelatnosti, ako potpora ne utječe štetno na trgovinske uvjete u mjeri u kojoj bi to bilo suprotno zajedničkom interesu, i ako su ispunjeni odgovarajući uvjeti.

(142)

S obzirom na proizvodni asortiman korisnika, Komisija je ocjenjivala primjenjuju li se u ovom predmetu posebna pravila primjenjiva na poljoprivredni sektor. Na temelju podataka o svojem ukupnom prihodu, koje je korisnik dostavio slovačkim tijelima, Komisija je u svojoj odluci zaključila pokrenuti formalni ispitni postupak na temelju tvrdnje da većina proizvoda korisnika nisu bili proizvodi koji su obuhvaćeni Prilogom I. UFEU-u i shodno tome, primjenjuju se opća pravila o državnoj potpori.

(143)

U svojim primjedbama na odluku o pokretanju formalnog ispitnog postupka korisnik je osporavao podatke o ukupnom prihodu koje su prethodno dostavila slovačka tijela (vidjeti tablicu 1.), ali nije osporio odluku Komisije da temelji svoju ocjenu na općim pravilima o državnoj potpori. Ne namjeravajući provjeravati jesu li iznosi koje je dostavio korisnik točni (48), Komisija je provjerila bi li njezin prethodni zaključak bio istovjetan i u slučaju novih podataka. Komisija je zaključila da je većina ukupnog prihoda korisnika ostvarena proizvodima koji nisu obuhvaćeni Prilogom I. UFEU-u. Prema tome, primjenjuju se opća, a ne specifična sektorska pravila.

(144)

Potpora za sanaciju i potpora za restrukturiranje trgovačkih društava kojima je potrebna pomoć trenutačno su uređene Smjernicama Zajednice o državnoj potpori za sanaciju i restrukturiranje trgovačkih društava u poteškoćama (49) („Nove smjernice”), koje su zamijenile prethodni tekst donesen 1999. (50) („Smjernice iz 1999.”).

(145)

Prijelazne odredbe novih smjernica određuju da će se nove smjernice primjenjivati na svaku ocjenu bilo koje potpore za sanaciju ili restrukturiranje dodijeljenu bez odobrenja Komisije (nezakonita potpora) ako je dio ili cijela potpora dodijeljena nakon 1. listopada 2004., dana objave novih smjernica u Službenom listu Europske unije (točka 104. prvi podstavak). Međutim, za potporu koja je nezakonito dodijeljena prije 1. listopada 2004., provest će se ispitivanje na temelju smjernica primjenjivih u vrijeme kada je potpora dodijeljena (točka 104. drugi podstavak).

(146)

Odobrenje dogovora od strane poreznog ureda izdano je 9. srpnja 2004. i stupilo je na snagu 23. srpnja 2004. U skladu s time, potpora je nezakonito dodijeljena prije 1. listopada 2004. Prema tome, primjenjuju se smjernice iz 1999. koje su bile primjenjive u vrijeme kada je potpora nezakonito dodijeljena.

(147)

Korisnik je srednje poduzeće u smislu Uredbe Komisije (EZ) br. 70/2001 o primjeni članaka 87. i 88. Ugovora o EZ-u na državnu potporu malim i srednjim poduzećima (51).

(148)

U skladu s točkom 5. podtočkom (c) Smjernica iz 1999., za trgovačko se društvo smatra da je u poteškoćama ako prema nacionalnom zakonodavstvu ispunjava kriterije za podložnost kolektivnom postupku za nesolventnost.

(149)

Korisnik je bio predmet postupka dogovora koji je prema definiciji u Zakonu o stečaju, dostupan samo nesolventnim trgovačkim društvima. Prema tome, prihvatljiv je za potporu za sanaciju i restrukturiranje.

(150)

Slovačko tijelo prvobitno je opisalo spornu mjeru kao potporu za sanaciju. U skladu sa Smjernicama iz 1999. Komisija je izrazila sumnju u spojivost te potpore s potporom za sanaciju zbog razloga opisanih u dijelu III.

(151)

Ni slovačka tijela ni korisnik nisu komentirali tu iskazanu sumnju. U tom smislu Komisiji nisu dostavljene nikakve nove činjenice.

(152)

Budući da gornje sumnje još uvijek nisu pobijene, Komisija zaključuje da predmetna potpora nije spojiva kao potpora za sanaciju u smislu Smjernica iz 1999.

(153)

Komisija je izrazila sumnju u spojivost te potpore s potporom za restrukturiranje u smislu Smjernica iz 1999. zbog razloga opisanih u dijelu III.

(154)

Komisija primjećuje da slovačka tijela koja imaju odgovornost dokazivanja spojivosti državne potpore s unutarnjim tržištem još nisu dostavila nikakve nove činjenice koje bi poduprle ovaj zaključak. Komisija je evidentirala primjedbe koje je dostavio korisnik.

(155)

Prema Smjernicama iz 1999., dodjela potpore za restrukturiranje mora biti povezana i uvjetovana provedbom izvedivog i usklađenog plana restrukturiranja kako bi se ponovno uspostavila dugoročna održivost tvrtke. Država članica obvezuje se na ovaj plan koji mora potvrditi Komisija. Ako trgovačko društvo ne provede plan smatrat će se da je zlorabilo potporu.

(156)

Plan restrukturiranja zapravo mora biti takav da omogući korisniku da ponovno uspostavi dugoročnu održivost u razumnom roku i na temelju realnih pretpostavki u odnosu na buduće radne uvjete. Plan bi trebao opisati okolnosti koje su dovele do poteškoća korisnika i odrediti odgovarajuće mjere kako bi se riješile te poteškoće. Aktivnosti restrukturiranja ne mogu se ograničiti na financijsku potporu osmišljenu za rješavanje dugova i prijašnjih gubitaka bez da se riješe razlozi tih poteškoća.

(157)

Za trgovačka društva u regijama koje primaju pomoć za mala i srednja trgovačka društva Smjernicama iz 1999. potiče se da uvjeti za odobravanje potpore budu blaži u pogledu primjene kompenzirajućih mjera i sadržaja nadzornih izvještaja. Neovisno o tome ti faktori ne izuzimaju niti takva društva od zahtjeva da sastave plan restrukturiranja niti države članice od obveze da uvjetuju dodjeljivanje potpore za restrukturiranje nakon primjene plana restrukturiranja.

(158)

Nakon pokretanja formalnog ispitnog postupka slovačka tijela potvrdila su da je poslovni plan koji je korisnik bio obvezan sastaviti kao uvjet za pokretanje postupka dogovora razmotrio samo nadležni sud, odnosno nije ga razmotrilo nadležno tijelo za dodjelu potpore, a provedbu plana nisu nadzirali niti sud niti porezni ured.

(159)

Suprotno ovom dokazu, korisnik je tvrdio da je porezni ured proučio mogućnost poslovnog plana da se njime ponovno uspostavi dugoročna održivost prije nego što je odobrio dogovor, ali nije podnio nikakve dokaze o tome.

(160)

Korisnik je dalje tvrdio da je izostanak formalnog plana restrukturiranja nebitan u situaciji ex post ocjene potpore Komisije, kada Komisija može ocijeniti je li korisnik zaista postao održiv. Prema mišljenju korisnika, formalni plan restrukturiranja može se zatražiti samo u slučaju ocjene ex ante, na koju se mogu primijeniti samo Smjernice iz 1999.

(161)

Takav argument nije ispravan. Smjernice iz 1999. primjenjuju se na ocjenu spojivosti i prijavljene i nezakonite potpore. Kad god se provodi ocjena vrijedi uvjet da potpora za restrukturiranje podliježe uspostavi održivog plana restrukturiranja. Komisija mora provesti svoju ocjenu na temelju informacija raspoloživih u vrijeme kada je dodijeljena potpora.

(162)

Može se zaključiti da porezni ured kao tijelo za dodjelu potpore nije imalo mogućnost ocijeniti plan restrukturiranja i uvjetovati otpis svojih potraživanja odgovarajućim nadzorom provedbe takvog plana. Prema tome, prvi formalni uvjet koji je u potpunosti primjenjiv i na ex post ocjenu nije bio ispunjen.

(163)

Što se tiče sadržaja poslovnog plana, slovačka tijela nisu dostavila nikakve informacije kojima bi osporile sumnju Komisije da predstavljeni plan nije bio plan restrukturiranja kako se zahtijeva u skladu sa Smjernicama iz 1999.

(164)

Komisija stoga i dalje ostaje pri zaključku koji je donijela u odluci o pokretanju formalnog ispitnog postupka. Podneseni poslovni plan isključivo je plan u kojem se navodi akutni problem korisnika s rastućim dugom prema državi. U planu se ni na koji način ne analiziraju okolnosti koje su korisnika dovele do poteškoća niti financijsko stanje društva u to vrijeme ni njegovi financijski izgledi. Budući da ta analiza nedostaje, korisnik nije predložio posebne mjere kojima bi se opisivali pojedinačni razlozi koji su doveli do poteškoća. Jedina mjera koja je detaljno opisana predloženo je financijsko restrukturiranje dogovorom s vjerovnicima.

(165)

U planu se uopće ne spominje povećanje vlastitog kapitala korisnika, koje je korisnik spomenuo kao jednu od mjera restrukturiranja. Ništa u tom dokumentu ne pokazuje da povećanje kapitala društva Hydree Slovakia treba smatrati mjerom koja bi osigurala da korisnik, dugoročno gledano, neće ponoviti svoju strategiju financiranja proizvodnje kroz dugovanja PDV-a i trošarina, što je u konačnici i dovelo do poteškoća. Sama slovačka tijela potvrdila su da povećanje kapitala ni na koji način nije smanjilo rizik od ponavljanja financijskih problema. Te su sumnje još jače s obzirom na to da je povećanje kapitala ukupno iznosilo 21 milijuna SKK, dok je restrukturirani dug iznosio 644 milijuna SKK.

(166)

Povećanje kapitala samo po sebi nije dokaz tržišne pouzdanosti za povratak korisnika dugoročnoj održivosti. Komisija primjećuje da korisnik nije uspio dobiti kredit privatne banke, unatoč svojim aktivnim nastojanjima.

(167)

Osim toga, iznajmljivanje proizvodnih sredstava korisnika namijenjenih proizvodnji njegovom konkurentu društvu Old Herold s. r.o. bilo je očito nužno zbog činjenice da je korisnik izgubio dozvolu za proizvodnju alkoholnih pića i pića baziranih na alkoholu, a ne zbog toga što bi ta proizvodnja donosila gubitke i što je treba restrukturirati. Točno je da je sam korisnik mogao zatražiti novu dozvolu nakon sklopljenog dogovora, ali to nije učinio. Komisija, međutim, primjećuje da je korisnik nastavio prodavati proizvode koje je proizvelo društvo Old Herold služeći se proizvodnim sredstvima i trgovačkim imenom korisnika i čak planira povećati prodaju, kako se navodi u godišnjem izvještaju za razdoblje 29. travnja 2004. – 30. prosinca 2004. Iznajmljivanje tih proizvodnih sredstava za proizvodnju stoga se ne može smatrati mjerom restrukturiranja jer na temelju svih raspoloživih dokaza nije bilo potrebe za restrukturiranjem tog dijela proizvodnje.

(168)

Što se tiče preostalih mjera predloženih u poslovnom planu, sumnje Komisije nisu umanjene. Te su mjere samo aktivnosti u uobičajenom tijeku poslovanja, a ne mjere racionalizacije (prodaja stare opreme ili vozila). Dvije predložene mjere restrukturiranja (napuštanje proizvodnje neprofitabilnih bezalkoholnih proizvoda i prodaja nekih nekretnina) opisane su vrlo nejasno bez navođenja preciznih proizvoda ili rokova. Slovačka tijela potvrdila su da nekretnine koje su bile namijenjene prodaji (upravna zgrada, trgovina i rekreacijski objekt) nisu prodane od 10. listopada 2005., odnosno ta planirana mjera nije bila provedena kako je najavljeno.

(169)

Kombinacija izostanka formalnog plana restrukturiranja i izostanak prave analize poteškoća, mjera potrebnih za rješavanje tih poteškoća i tržišnih uvjeta i izgleda navodi Komisiju na zaključak da poslovni plan koji je korisnik podnio nije bio pravi plan restrukturiranja kako se zahtijeva u skladu sa Smjernicama iz 1999. (52). Sumnje Komisije u mogućnost da korisnik ponovno uspostavi dugoročnu održivost shodno tome nisu umanjene.

(170)

Iako je zaključak Komisije da zbog izostanka pravog plana restrukturiranja i dalje ustraje u svojim sumnjama u dugoročnost održivosti, sam po sebi dovoljan za zaključiti da potpora nije spojiva s unutarnjim tržištem, Komisija će analizirati i drugi središnji kriterij Smjernica iz 1999., odnosno da potpora mora biti ograničena na strogo potreban minimum.

(171)

U skladu s točkom 40. Smjernica iz 1999. iznos i intenzitet potpore mora se ograničiti na strogi minimum potreban da se omogući restrukturiranje koje treba poduzeti u odnosu na postojeća financijska sredstva korisnika. Od korisnika se očekuje da značajno doprinese restrukturiranju iz vlastitih financijskih sredstava.

(172)

Troškovi restrukturiranja dosegli su ukupni iznos duga restrukturiranog putem dogovora. Korisnik je platio 35 % tog iznosa.

(173)

Slovačka tijela nisu dostavila nikakvo daljnje objašnjenje kao odgovor na sumnje koje je Komisija izrazila u ovom smislu. Korisnik je objasnio kako je financirao plaćanje duga koji je preostao nakon sklapanja dogovora (vidjeti stavke 30. – 35.) Prema tvrdnji korisnika njegov vlastiti prihod ukupno je iznosio 231 milijuna SKK (6,1 milijuna EUR).

(174)

Prvo, sredstva dostupna korisniku prelazila su iznos duga koji je preostao nakon dogovora. To upućuje na to da potpora nije bila ograničena na nužni minimum.

(175)

Komisija pri tome smatra da je još važnije to što se kredit koji je osiguralo društvo Old Herold ne kvalificira kao vlastiti doprinos korisnika u smislu Smjernica iz 1999. Obveze prema dobavljačima predstavljaju stalni izvor financiranja poslovanja trgovačkog društva, To su kratkoročni zajmovi koji, međutim, moraju biti vraćeni. Jedino kada dobavljači omoguće trgovačkom društvu dospijeće plaćanja dulje od uobičajenog, takva dostupna dodatna sredstva za restrukturiranje i takva odgoda mogu se smatrati znakom da tržište vjeruje u izvedivost povrata održivosti.

(176)

Korisnik nije ni na koji način pokazao da je odgoda plaćanja društva Old Herold bila bitnije drukčija od uobičajene trgovačke prakse između korisnika i njegovih dobavljača. Čini se da je dospijeće od 40 dana standardna praksa, posebno uzimajući u obzir činjenicu da je ono korisniku odobreno nakon dogovora. Korisnik stoga više nije bio u financijskim poteškoćama. Sama svrha dogovora bila je pomoći korisniku s njegovim financijskim problemima.

(177)

Komisija prema tome zaključuje da se to produljenje dospijeća ne može smatrati doprinosom restrukturiranju iz vanjskih sredstava.

(178)

Bez ove odgode vlastiti doprinos korisnika u smislu Smjernica iz 1999. iznosi 131 milijuna SKK (3,4 milijuna EUR) i time odgovara 20 % od troškova restrukturiranja.

(179)

Smjernice iz 1999. nisu sadržavale nikakvu graničnu vrijednost koja bi označila da se vlastiti doprinos korisnika smatra značajnim.

(180)

Uzimajući u obzir praksu Komisije u primjeni Smjernica iz 1999. i promjenu politike Komisije u tom smislu i uvođenje graničnih vrijednosti u Smjernicama iz 2004. (53), Komisija smatra da je doprinos od 20 % prilično nizak. Takav se doprinos može prihvatiti prema Smjernicama iz 1999. samo ako su bili ispunjeni svi ostali uvjeti za odobravanje potpore. Komisija bi tada trebala uzeti u obzir kriterije poput toga je li društvo obavljalo poslovnu djelatnost u regiji koja prima pomoć, u kojoj mjeri izvori financiranja odražavaju tržišnu pouzdanost neovisno o samom korisniku i njegovim dioničarima u dugoročnoj održivosti društva, ili druge specifičnosti slučaja.

(181)

S obzirom na gore navedeno, Komisija u ovom predmetu ne može prihvatiti da je doprinos korisnika značajan. Komisija zaključuje da njezine sumnje u značaj doprinosa korisnika i ograničenost potpore na minimalno potrebnu nisu umanjene.

(182)

Komisija zaključuje da potpora nije sukladna s unutarnjim tržištem kao potpora za sanaciju ili restrukturiranje. Osim toga, nijedno drugo izuzeće utvrđeno u UFEU-u nije primjenjivo na ovaj predmet.

(183)

Komisija smatra da je Slovačka Republika nezakonito dodijelila otpis poreznog dugovanja u korist trgovačkog društva Frucona Košice a.s. kršeći tako članak 108. stavak 3. UFEU-a. Ta potpora nije spojiva s unutarnjim tržištem ni prema kojem izuzeću utvrđenom u UFEU-u.

(184)

Iako je porezni ured obustavio provedbu otpisa u očekivanju odluke ovog postupka, Komisija smatra da je prednost za korisnika stvorena u trenutku kada je porezni ured odlučio otpisati dio svojih potraživanja i time korisniku dao na raspolaganje financijsku potporu. Taj trenutak bio je stupanje na snagu sporazuma vjerovnika 23. srpnja 2004. Prednost pred konkurentima korisnika nalazi se u činjenici da porezni ured nije naplatio svoja porezna potraživanja.

(185)

Kako bi se povratio status ex ante, državna potpora mora se vratiti. S obzirom na to da je prednost dodijeljena u trenutku stupanja na snagu sporazuma vjerovnika 23. srpnja 2004., iznos potpore koji treba povratiti puni je iznos otpisa kako je određen u sporazumu.

(186)

Međutim, Vrhovni sud Slovačke Republike odlučio je da su porezi za ceste u iznosu od 424 490 SKK bilo krivo uključeni u dogovor. Posljedično je glavni iznos duga u sporazumu umanjen za taj iznos i iznos duga poreznom uredu te unesen u sporazum kako je ispravljen u iznosu od 640 369 341 SKK.

(187)

Porezi za ceste koji su u međuvremenu smatrani otpisanima plaćeni su u cijelosti 2. kolovoza 2006. Tu uplatu treba uzeti u obzir pri izračunu iznosa potpore i pripadajućih kamata koje još uvijek treba vratiti,