EUR-Lex Access to European Union law
This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 62019CA0243
Case C-243/19: Judgment of the Court (Second Chamber) of 29 October 2020 (request for a preliminary ruling from the Augstākā tiesa (Senāts) — Latvia) — A v Veselības ministrija (Reference for a preliminary ruling — Social security — Regulation (EC) No 883/2004 — Article 20(2) — Directive 2011/24/EU — Article 8(1), (5) and (6)(d) — Health insurance — Hospital care provided in a Member State other than the Member State of affiliation — Refusal of prior authorisation — Hospital treatment which can be provided effectively in the Member State of affiliation — Article 21 of the Charter of Fundamental Rights of the European Union — Difference in treatment based on religion)
Predmet C-243/19: Presuda Suda (drugo vijeće) od 29. listopada 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Augstākā tiesa (Senāts) – Latvija) – A/Veselības ministrija (Zahtjev za prethodnu odluku – Socijalna sigurnost – Uredba (EZ) br. 883/2004 – Članak 20. stavak 2. – Direktiva 2011/24/EU – Članak 8. stavak 1., članak 8. stavak 5. i članak 8. stavak 6. točka (d) – Zdravstveno osiguranje – Bolničko liječenje koje se pruža u državi članici različitoj od države članice čijem sustavu osigurana osoba pripada – Odbijanje prethodnog odobrenja – Bolničko liječenje koje se može učinkovito osigurati u državi članici čijem sustavu osigurana osoba pripada – Članak 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima – Različito postupanje na temelju vjere)
Predmet C-243/19: Presuda Suda (drugo vijeće) od 29. listopada 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Augstākā tiesa (Senāts) – Latvija) – A/Veselības ministrija (Zahtjev za prethodnu odluku – Socijalna sigurnost – Uredba (EZ) br. 883/2004 – Članak 20. stavak 2. – Direktiva 2011/24/EU – Članak 8. stavak 1., članak 8. stavak 5. i članak 8. stavak 6. točka (d) – Zdravstveno osiguranje – Bolničko liječenje koje se pruža u državi članici različitoj od države članice čijem sustavu osigurana osoba pripada – Odbijanje prethodnog odobrenja – Bolničko liječenje koje se može učinkovito osigurati u državi članici čijem sustavu osigurana osoba pripada – Članak 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima – Različito postupanje na temelju vjere)
SL C 433, 14.12.2020, p. 9–9
(BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)
|
14.12.2020 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 433/9 |
Presuda Suda (drugo vijeće) od 29. listopada 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Augstākā tiesa (Senāts) – Latvija) – A/Veselības ministrija
(Predmet C-243/19) (1)
(Zahtjev za prethodnu odluku - Socijalna sigurnost - Uredba (EZ) br. 883/2004 - Članak 20. stavak 2. - Direktiva 2011/24/EU - Članak 8. stavak 1., članak 8. stavak 5. i članak 8. stavak 6. točka (d) - Zdravstveno osiguranje - Bolničko liječenje koje se pruža u državi članici različitoj od države članice čijem sustavu osigurana osoba pripada - Odbijanje prethodnog odobrenja - Bolničko liječenje koje se može učinkovito osigurati u državi članici čijem sustavu osigurana osoba pripada - Članak 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima - Različito postupanje na temelju vjere)
(2020/C 433/08)
Jezik postupka: latvijski
Sud koji je uputio zahtjev
Augstākā tiesa (Senāts)
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: A
Tuženik: Veselības ministrija
Izreka
|
1. |
Članak 20. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, u vezi s člankom 21. stavkom 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, treba tumačiti na način da mu se ne protivi to da država članica boravišta osiguranika njemu odbije izdati odobrenje iz članka 20. stavka 1. te uredbe ako je u toj državi članici dostupno bolničko liječenje čija se medicinska učinkovitost ne dovodi u pitanje, ali se metoda liječenja koja se primjenjuje ne slaže s vjerskim uvjerenjima tog osiguranika. |
|
2. |
Članak 8. stavak 5. i članak 8. stavak 6. točku (d) Direktive 2011/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2011. o primjeni prava pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj skrbi, u vezi s člankom 21. stavkom 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, treba tumačiti na način da im se protivi to da država članica čijem sustavu pacijent pripada pacijentu odbije izdati odobrenje iz članka 8. stavka 1. te direktive ako je u toj državi članici dostupno bolničko liječenje čija se medicinska učinkovitost ne dovodi u pitanje, ali se metoda liječenja koja se primjenjuje ne slaže s vjerskim uvjerenjima tog pacijenta, osim ako je to odbijanje objektivno opravdano legitimnim ciljem koji se odnosi na održavanje kapaciteta liječenja ili liječničke stručnosti i predstavlja prikladno i nužno sredstvo za postizanje tog cilja, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri. |