Aċċess għal-liġi tal-Unjoni Ewropea
<a href="https://eur-lex.europa.eu/content/help/eurlex-content/experimental-features.html" target="_blank">Aktar dwar ir-rokna ta’ karatteristiċi sperimentali</a>
Agħżel il-karatteristiċi sperimentali li tixtieq tipprova
EUR-Lex
Aċċess għal-liġi tal-Unjoni Ewropea

Dan id-dokument hu mislut mis-sit web tal-EUR-Lex

Int tinsab hawn
Uża l-virgoletti biex tfittex “frażi eżatta”. Ehmeż asterisk (*) ma’ terminu ta’ tfittxija biex issib varjazzjonijiet tiegħu (transp*, 32019R*). Uża punt interrogatorju (?) Minflok karattru singlu fit-tfittxija tiegħek biex issib varjazzjonijiet tagħha (ca?e ssib case, cane, care).
Pariri għat-tfittxija
Għandek bżonn aktar opzjonijiet ta’ tfittxija? Uża t- Tfittxija Avvanzata

Dokument 52020AR0150

    Mišljenje Europskog odbora regija – Paket o uslugama: ažurirano stajalište europskih lokalnih i regionalnih vlasti

    COR 2020/00150

    SL C 324, 1.10.2020, p. 53–57 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, GA, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    1.10.2020   

    HR

    Službeni list Europske unije

    C 324/53

    Mišljenje Europskog odbora regija – Paket o uslugama: ažurirano stajalište europskih lokalnih i regionalnih vlasti

    (2020/C 324/09)

    Izvjestitelj/ica:

    Jean-Luc VANRAES (BE/Renew E.), član Općinskog vijeća Ucclea

    Referentni dokument/i:

    Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uvođenju europske e-kartice usluga i povezanih administrativnih usluga

    COM(2016) 824 final

    Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o pravnom i operativnom okviru za europsku e-karticu usluga uvedenu Uredbom [Uredba o europskoj kartici usluga]…

    COM(2016) 823 final

    Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o ispitivanju proporcionalnosti prije donošenja novih propisa kojima se uređuju profesije

    COM(2016) 822 final

    Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o provedbi Direktive 2006/123/EZ o uslugama na unutarnjem tržištu, kojom se utvrđuje postupak obavješćivanja kad je riječ o sustavima ovlašćivanja i zahtjevima povezanima s uslugama te o izmjeni Direktive 2006/123/EZ i Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta

    COM(2016) 821 final

    Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o preporukama za reformu regulative u području profesionalnih usluga

    COM(2016) 820 final

    PREPORUKE O POLITIKAMA

    EUROPSKI ODBOR REGIJA

    Važnost i nužnost dovršetka jedinstvenog tržišta usluga

    1.

    		 ističe da je jedinstveno tržište važno postignuće politike EU-a kojom se podupiru europska konkurentnost, blagostanje i dobrobit potrošača; naglašava da pravilno funkcioniranje jedinstvenog tržišta također doprinosi poticanju gospodarskog rasta, inovacija i zapošljavanja na regionalnoj i lokalnoj razini te da regionalne i lokalne vlasti, kao važni javni naručitelji, imaju koristi od boljeg funkcioniranja jedinstvenog tržišta, također u području usluga;

    2.

    		 priznaje da je rad na jedinstvenom tržištu proces koji neprekidno traje i da su u tom procesu i dalje prisutne znatne prepreke; naglašava da njegova provedba i produbljivanje zahtijevaju veću predanost institucijskih aktera na svim razinama upravljanja te da države članice imaju posebnu i veliku odgovornost za jamčenje učinkovite provedbe;

    3.

    		 ističe da prijedlozi politika jedinstvenog tržišta mogu imati važne teritorijalne učinke koje je potrebno pravilno procijeniti. Procjene teritorijalnog učinka doprinose sveobuhvatnom i uravnoteženom mjerenju mogućih učinaka zakonodavnih prijedloga uz uzimanje u obzir širokog raspona aspekata, i ključne su za brojne regije koje nisu izravno uključene u zakonodavni postupak, ali provode zakonodavstvo; ponovno ističe da je OR spreman svojim stručnim znanjem doprinijeti tim procjenama;

    4.

    		 poziva da se pri provedbi jedinstvenog tržišta što je više moguće poštuju načela lokalne samouprave; podsjeća da je u Europskoj povelji lokalne samouprave (1) utvrđeno da su lokalne vlasti među glavnim temeljima svakog demokratskog sustava, da se očuvanjem i jačanjem lokalne samouprave snažno doprinosi izgradnji Europe temeljene na načelima demokracije i decentralizacije moći te da to podrazumijeva visok stupanj samostalnosti lokalnih vlasti u pogledu njihovih odgovornosti, načina i sredstava kojima te odgovornosti ispunjavaju te resursa koji su im za to potrebni;

    5.

    		 smatra da bi trebalo razmotriti decentraliziraniji pristup provedbi jedinstvenog tržišta, uključujući decentralizaciju odgovornosti za praćenje i kontrolu pravilne primjene prava EU-a i njezino prenošenje na agencije na razini država članica po uzoru na decentralizirani pristup primjeni pravila EU-a o tržišnom natjecanju; vjeruje da bi takav decentralizirani pristup pomogao kako u smanjenju administrativnog opterećenja na svim razinama tako i u promicanju odgovornosti država članica za jedinstveno tržište, što je ključno za njegovo pravilno funkcioniranje;

    6.

    		 ističe da se mnoge od najvažnijih preostalih gospodarskih prepreka nalaze u području usluga;

    7.

    		 naglašava da su usluge glavna sastavnica europskog gospodarstva i da predstavljaju oko 70 % BDP-a i radnih mjesta (2); međutim, ističe da je uslužni sektor EU-a obilježen sporim rastom produktivnosti i slabim tržišnim natjecanjem, kao i ogromnom heterogenošću i raznolikim karakteristikama uslužnih djelatnosti; napominje da trgovina uslugama unutar EU-a predstavlja samo jednu trećinu trgovine robom unutar EU-a i da nema naznaka smanjivanja tog zaostatka;

    8.

    		 naglašava da su neopravdane prepreke prekograničnom pružanju usluga, koje uglavnom proizlaze iz različitih nacionalnih pravila i postupaka, među glavnim uzrocima slabih rezultata tog sektora te da bi se uklanjanjem tih prepreka pružateljima i korisnicima usluga omogućilo da u potpunosti iskoriste potencijal jedinstvenog tržišta; također ističe da bi se daljnje djelovanje trebalo zasnivati na dokazanim potrebama pružatelja usluga, da ogromna heterogenost uslužnih djelatnosti može zahtijevati sektorski pristup te da bi regionalne i lokalne vlasti mogle imati važnu ulogu u doprinosu rješavanju nastalih problema;

    9.

    		 naglašava da su usluge važan posrednički element u gospodarstvu kao dio globalnih vrijednosnih lanaca te da su konkurentne usluge, a posebice poslovne usluge, ključne za produktivnost i troškovnu konkurentnost u drugim sektorima, kao što je proizvodnja, koji su neophodni za regionalna i lokalna gospodarstva;

    10.

    		 ističe da potencijal Direktive o uslugama u pogledu poboljšanja slobodnog kretanja usluga deset godina po njezinu stupanju na snagu i dalje nije u cijelosti ostvaren te da se pružatelji usluga u različitim uslužnim sektorima i dalje suočavaju s nizom prepreka kada se žele poslovno nastaniti u drugoj državi članici ili kada pružaju usluge na privremenoj prekograničnoj osnovi; napominje da procjene pokazuju kako bi se uklanjanjem prepreka prekograničnoj trgovini i ulaganju u usluge u okviru koji već osigurava Direktiva o uslugama BDP EU-a mogao povisiti za 1,7 %;

    11.

    		 napominje da je usvojen samo jedan od prijedloga Komisije iz paketa o uslugama, a to je Prijedlog direktive o ispitivanju proporcionalnosti prije donošenja novih propisa kojima se reguliraju profesije; nadalje napominje kako su zakonodavni prijedlozi za europsku e-karticu usluga blokirani u zakonodavnom postupku i da je predložena Direktiva kojom se utvrđuje postupak obavješćivanja kad je riječ o sustavima ovlašćivanja i zahtjevima povezanima s uslugama vrlo sporo napredovala;

    12.

    		 potiče Komisiju da u svakoj državi članici analizira najčešće poslovne i profesionalne aktivnosti koje bi već mogle imati koristi od važeće Direktive o uslugama, kako bi se što prije mogao izraditi sveobuhvatan popis nepotrebnih troškova i administrativnih opterećenja za poduzetnike; također poziva Komisiju da hitno izradi preporuku koja bi sadržavala standardni model jedinstvene kontaktne točke, predviđene člankom 6. navedene Direktive, kako bi se državama članicama omogućilo da koriste zajednički dizajn kojim bi se pružateljima usluga maksimalno olakšalo sudjelovanje u savjetovanjima na njihovim različitim jezicima, kao što je slučaj u području tehničkih propisa s velikom razinom učinkovitosti i minimalnim troškovima prijevoda;

    13.

    		 primjećuje kako je presuda Suda Europske unije u predmetu Visser Vastgoed (3) imala značajne posljedice za lokalne i regionalne vlasti; smatra da bi se njima trebalo pozabaviti zakonodavstvo EU-a te da za to ispravan okvir pruža predložena direktiva o obavješćivanju;

    14.

    		 smatra da posljedice predmeta Visser Vastgoed možda neće biti ograničene na obveze obavješćivanja o prostornim planovima uporabe zemljišta koji se odnose na maloprodajne usluge, već bi mogle biti daleko opsežnije;

    15.

    		 prepoznaje važnost funkcionalnog jedinstvenog tržišta za pogranične regije i smatra da instrumenti EU-a za prekograničnu suradnju kao što su EGTS-ovi (4) mogu imati korisnu ulogu u tome;

    Europska e-kartica usluga

    16.

    		 prima na znanje činjenicu da je Europski parlament odbio prijedlog Komisije o e-kartici usluga i od nje zatražio da povuče taj dosje; nadalje, napominje da Vijeće nije uspjelo postići zajedničko stajalište o istom dosjeu te podsjeća da bi mjere iz trenutačne Direktive o uslugama, kao što su pojedinačne kontaktne točke, trebale biti pravilno provedene kako bi se pružila potpora poduzećima koja pružaju prekogranične usluge;

    17.

    		 podsjeća suzakonodavce da je e-kartica usluga osmišljena s početnom namjerom, u kojoj je prijedlog bio neuspješan, smanjenja administrativne složenosti i troškova za pružatelje prekograničnih usluga, posebice za mala i srednja poduzeća, pri ispunjavanju administrativnih formalnosti;

    18.

    		 ističe da se bez uvođenja e-kartice usluga pružatelji prekograničnih usluga i dalje suočavaju s istim troškovima u ispunjavanju administrativnih formalnosti te da bi ih e-kartica usluga trebala smanjiti za polovicu, od čega bi mala i srednja poduzeća imala velike koristi;

    19.

    		 stoga podsjeća da je potrebno poduzeti važne korake u administrativnom pojednostavljenju u korist pružatelja usluga i zbog nepotrebnih troškova s kojima se i dalje suočavaju. Međutim, ističe da zakonodavno, tehničko i administrativno opterećenje za lokalne i regionalne vlasti zbog uvođenja e-kartice usluga mora biti razmjerno očekivanim koristima;

    20.

    		 podsjeća suzakonodavce da se Direktivom o uslugama propisuje da države članice ne smiju udvostručavati zahtjeve istovjetne onima koje je pružatelj usluga već ispunio u drugoj državi članici; napominje, međutim, da se to još uvijek u praksi ne primjenjuje u dovoljnoj mjeri te da se pružatelji usluga stoga često suočavaju s istim zahtjevima kao i domaća poduzeća iako su već ispunila istovjetne ili slične zahtjeve u svojoj matičnoj državi članici;

    21.

    		 podsjeća suzakonodavce da su složenost suradnje među nacionalnim tijelima i posljedično administrativno opterećenje predloženog postupka izdavanja e-kartice usluga bili među glavnim razlozima za nepostizanje kompromisa u pregovorima o toj temi. U tom pogledu poziva Europsku komisiju da se u svojim budućim prijedlozima usredotoči na jednostavna i jasna pravila za suradnju među nadležnim tijelima;

    22.

    		 ističe da velika raznolikost, u državama članicama, u zahtjevima u pogledu pravnog oblika i vlasničke strukture i dalje predstavlja prepreku slobodi poslovnog nastana u sektoru poslovnih usluga;

    23.

    		 jednako tako napominje da se pružatelji usluga suočavaju s velikim poteškoćama u dobivanju zakonski obveznog osiguranja od profesionalne odgovornosti kada žele ponuditi svoje usluge u drugoj državi članici;

    24.

    		 također ističe da se u nacionalnim sektorskim zakonima ne radi uvijek nužna razlika između zahtjeva koji se primjenjuju na pružatelje usluga koji se žele poslovno nastaniti i onih koji žele privremeno pružati prekogranične usluge, što dovodi do nesigurnosti i nerazmjernih regulatornih zahtjeva za prekogranične pružatelje usluga;

    25.

    		 žali što navedene prepreke nisu uklonjene pa još uvijek doprinose niskoj integraciji usluga u jedinstveno tržište u okviru Direktive o uslugama;

    26.

    		 stoga potiče druge institucije da se zajednički pozabave pitanjima koja bi se trebala riješiti zakonodavnim prijedlogom o e-kartici, čime bi se omogućila bolja provedba na temelju Direktive o uslugama;

    27.

    		 prepoznaje različite pristupe u državama članicama u pogledu kriterija prihvatljivosti za sudjelovanje pružatelja usluga u natječajima, što može biti prepreka jedinstvenom tržištu; stoga bi se potencijal instrumenata EU-a trebao iskoristiti za pojednostavljenje tih pristupa kad god je to moguće;

    28.

    		 skreće pozornost na odredbe Direktive o uslugama čiji je cilj povećanje prekograničnih aktivnosti i razvoj istinskog jedinstvenog tržišta usluga s pomoću većeg usklađivanja profesionalnih pravila na europskoj razini te poziva Europsku komisiju da predloži inicijative za poticanje strukovnih udruga na europskoj razini da iskoriste te mogućnosti kako bi olakšali slobodno kretanje pružatelja usluga;

    29.

    		 naglašava važnost Direktive o uslugama i njezin doprinos slobodnom kretanju usluga na jedinstvenom tržištu. Ujedno ističe da se poduzeća, posebno mala i srednja poduzeća, te javna tijela suočavaju s mnoštvom izazova pri primjeni pravila iz Direktive;

    Postupak obavješćivanja

    30.

    		 prima na znanje presudu Suda Europske unije u predmetu Visser Vastgoed i pravne nesigurnosti koje bi iz nje mogle proizaći za lokalne i regionalne vlasti (5), osobito u pogledu obveze obavješćivanja; također i budući da područje primjene možda nije ograničeno na maloprodajne usluge i planiranje uporabe zemljišta, već bi moglo utjecati na druge regulatorne aktivnosti lokalnih i regionalnih vlasti;

    31.

    		 u poboljšanju postupka obavješćivanja u okviru paketa o uslugama vidi priliku za rješavanje pitanja proizašlih iz presude Suda Europske unije te poziva suzakonodavce da tijekom tekućih pregovora o postupku obavješćivanja usmjere napore na pronalazak rješenja, čime bi se također osigurala nužna pravna sigurnost u okviru postupka obavješćivanja;

    32.

    		 naglašava da, s obzirom na presudu Suda Europske unije, mnoge lokalne i regionalne vlasti nailaze na poteškoće u pogledu kapaciteta i resursa u suočavanju s administrativnim opterećenjem koje im nameće aktualna pravna obveza obavješćivanja te da bi to trebalo uzeti u obzir u svakom novom postupku obavješćivanja kako bi se to administrativno opterećenje svelo na najmanju moguću mjeru;

    33.

    		 ističe da je potrebno uspostaviti pravu ravnotežu između napora koje zahtijevaju obveze obavješćivanja i dodane vrijednosti za postizanje ciljeva Direktive o uslugama, uzimajući u obzir da većina lokalnih i regionalnih propisa ima neznatan učinak na jedinstveno tržište i da su vjerojatno u skladu sa zahtjevima Direktive o uslugama;

    34.

    		 naglašava da bi u svakom novom postupku obavješćivanja trebalo izbjeći nepotrebno kašnjenje u donošenju lokalnih i regionalnih propisa jer ta kašnjenja negativno utječu na sve uključene dionike i ometaju gospodarsku aktivnost i ulaganja (primjerice u maloprodaji i s njome povezanom razvoju sektora nekretnina);

    35.

    		 poziva Europsku komisiju na dostatnu transparentnost i otvorenost za dijalog u kontekstu svakog novog postupka obavješćivanja, osobito tijekom faze postupka u kojoj Komisija ocjenjuje usklađenost lokalnih ili regionalnih propisa s Direktivom o uslugama;

    36.

    		 ustraje na potrebi za učinkovitom provedbom Direktive o uslugama te stoga predlaže da Europska komisija osmisli niz kvantitativnih i/ili kvalitativnih kriterija kako bi se ocijenilo koja bi se vrsta lokalnih i regionalnih propisa mogla izuzeti od obveze obavješćivanja u okviru Direktive o uslugama, bez da to izuzeće ometa provedbu Direktive o uslugama;

    37.

    		 predlaže da Europska komisija istraži izvedivost decentraliziranih elemenata provedbe, uključujući obavješćivanje, povezanih s kvantitativnim i/ili kvalitativnim kriterijima jer bi to moglo povećati učinkovitost provedbe i dovesti do točnije procjene regionalnog i lokalnog javnog interesa, čime bi se poštovala načela lokalne samouprave i supsidijarnosti;

    38.

    		 naglašava važnost načela nediskriminacije, proporcionalnosti i javnog interesa kako se primjenjuju u Direktivi o uslugama te u lokalnom i regionalnom regulatornom kontekstu naglašava da se u uvodnoj izjavi 9. Direktive o uslugama iz njezina područja primjene izričito isključe pravila o razvoju ili upotrebi zemljišta te urbanističkom i prostornom planiranju.

    Bruxelles, 1. srpnja 2020.

    Predsjednik Europskog odbora regija

    Apostolos TZITZIKOSTAS

    (1)  Vijeće Europe, 1985.

    (2)  Radni dokument službi Komisije, Izvješće o uspješnosti jedinstvenog tržišta za 2019., SWD (2019) 444 final.

    (3)  Spojeni predmeti C-360/15 i C-31/16 o kojima je odlučeno 30. siječnja 2018.

    (4)  Europske grupacije za teritorijalnu suradnju.

    (5)  U EU-u postoji više od 95 000 općina s velikim razlikama u veličini i kapacitetu. U Njemačkoj i Austriji zajedno u načelu bi do 250 000 lokalnih prostornih planova moglo biti obuhvaćeno Direktivom o uslugama i u njoj utvrđenom obvezom obavješćivanja (vidjeti privremeno izvješće od 15. siječnja 2020. o studiji koju je naručio OR o primjeni Direktive EZ-a o posljedicama presude Suda Europske unije iz siječnja 2018. za lokalne i regionalne vlasti).

    Fuq