This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 62020CN0140
Case C-140/20: Reference for a preliminary ruling from the Supreme Court (Ireland) made on 25 March 2020 — G.D. v The Commissioner of the Garda Síochána, Minister for Communications, Energy and Natural Ressources, Attorney General
Predmet C-140/20: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 25. ožujka 2020. uputio Supreme Court (Irska) – G.D. protiv Commissioner of the Garda Síochána, Minister for Communications, Energy and Natural Ressources, Attorney General
Predmet C-140/20: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 25. ožujka 2020. uputio Supreme Court (Irska) – G.D. protiv Commissioner of the Garda Síochána, Minister for Communications, Energy and Natural Ressources, Attorney General
SL C 247, 27.7.2020, p. 6–7
(BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)
27.7.2020 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 247/6 |
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 25. ožujka 2020. uputio Supreme Court (Irska) – G.D. protiv Commissioner of the Garda Síochána, Minister for Communications, Energy and Natural Ressources, Attorney General
(Predmet C-140/20)
(2020/C 247/10)
Jezik postupka: engleski
Sud koji je uputio zahtjev
Supreme Court (Irska)
Stranke glavnog postupka
Tužitelj/druga stranka u postupku: G.D.
Tuženici/žalitelji: Commissioner of the Garda Síochána, Minister for Communications, Energy and Natural Resources, Attorney General
Prethodna pitanja
1. |
Je li opći/univerzalni sustav zadržavanja podataka – čak i ako podliježe strogim ograničenjima u pogledu zadržavanja i pristupa – sam po sebi protivan odredbama članka 15. Direktive 2002/58/EZ (1), tumačenim u svjetlu Povelje? |
2. |
Može li nacionalni sud prilikom ispitivanja eventualne neusklađenosti nacionalne mjere koja je provedena na temelju Direktive 2006/24/EZ (2), i kojom se predviđa opći sustav zadržavanja podataka (koji podliježe nužnim strogim nadzorima u pogledu zadržavanja i/ili pristupa), a osobito prilikom ispitivanja proporcionalnosti takvog sustava, uzeti u obzir činjenicu da pružatelji usluga mogu zakonito zadržati podatke u vlastite komercijalne svrhe i da može postojati obveza zadržavanja tih podataka zbog razloga nacionalne sigurnosti koja je isključena iz područja primjene Direktive 2002/58/EZ? |
3. |
Koje kriterije nacionalni sud, u okviru ocjene usklađenosti nacionalne mjere o pristupu zadržanim podacima s pravom Unije i osobito s pravima zajamčenima Poveljom, treba primijeniti kada ispituje predviđa li takav sustav pristupa zahtijevani prethodni i neovisan nadzor koji je Sud definirao u svojoj sudskoj praksi? U tom kontekstu, može li nacionalni sud u okviru takve ocjene uzeti u obzir postojanje naknadnog sudskog ili neovisnog nadzora? |
4. |
U svakom slučaju, je li nacionalni sud obvezan utvrditi da nacionalna mjera nije u skladu s odredbama članka 15. Direktive 2002/58/EZ ako nacionalna mjera predviđa opći sustav zadržavanja podataka u svrhu borbe protiv teških kaznenih djela, čak i kada je nacionalni sud, na temelju svih dostupnih dokaza, zaključio da je takvo zadržavanje ključno i strogo nužno za ostvarenje cilja borbe protiv teških kaznenih djela? |
5. |
Ako je nacionalni sud obvezan zaključiti da nacionalna mjera nije u skladu s odredbama članka 15. Direktive 2002/58/EZ, tumačenim u svjetlu Povelje, je li ovlašten ograničiti vremenske učinke takvih utvrđenja o neusklađenosti, ako se uvjeri da bi u protivnom došlo do „nastanka kaosa i povrede javnog interesa” (u skladu s pristupom primijenjenim, na primjer, u predmetu R (National Council for Civil Liberties) protiv Secretary of State for Home Department and Secretary of State for Foreign Affairs [2018.] EWHC 975, t. 46.)? |
6. |
Može li nacionalni sud koji je pozvan utvrditi neusklađenost nacionalnog zakonodavstva s člankom 15. Direktive 2002/58/EZ i/ili ne primijeniti to zakonodavstvo i/ili proglasiti da su primjenom takvog zakonodavstva povrijeđena prava pojedinca, bilo u okviru postupka pokrenutog kako bi se omogućio argument u pogledu nedopuštenosti dokaza u kaznenom postupku ili u nekom drugom kontekstu, odbiti takav zahtjev u pogledu podataka koji su zadržani na temelju nacionalne odredbe donesene u skladu s obvezom iz članka 288. UFEU-a vjernog prenošenja odredbi direktive u nacionalno pravo, ili ograničiti takvo utvrđenje na razdoblje nakon što je Sud Europske unije 8. travnja 2014. poništio Direktivu 2006/24/EZ? |
(1) Direktiva 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (SL 2002., L 201, str. 37.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 52., str. 111.)
(2) Direktiva 2006/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o zadržavanju podataka dobivenih ili obrađenih u vezi s pružanjem javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga ili javnih komunikacijskih mreža i o izmjeni Direktive 2002/58/EZ (SL 2006., L 105, str. 54.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 50., str. 30.)