(i)

Treba li člankom 2. UEU-a zaštićenu vrijednost „vladavine prava” tumačiti na način da je nacionalni zakonodavac prilikom donošenja zakona u državi članici dužan pridržavati se pravnih načela i kriterija koji karakteriziraju „vladavinu prava” te su utvrđeni i navedeni u sudskoj praksi Suda Europske unije i u Komunikaciji Europske komisije Europskom parlamentu i Vijeću: „Novi okvir EU-a za jačanje vladavine prava” od 11. ožujka 2014.?

(ii)

Treba li u članku 2. UEU-a ugrađenu vrijednost „vladavine prava” i na kojima se temelji: zakonitost, pravnu sigurnost, neovisan i učinkovit sudski nadzor, također i u pogledu poštovanja temeljnih prava i jednakosti pred zakonom, tumačiti na način da im se protivi donošenje nacionalne odredbe poput članka 5. Prijelaznih i završnih odredbi Zakona za izmenenie i dopalnenie na Zakona za bankovata nesastoyatelnost (Zakon o izmjenama i dopunama zakona o stečaju banaka, u daljnjem tekstu: ZIDZBN) koji društvene odnose povezane s upisom prava osiguranja u javne registre u korist konkretnog privatnog subjekta izvandredno uređuje? U konkretnom slučaju ta nacionalna odredba u registre upisana brisanja prava osiguranja, koja su zasnovana u korist nesolventnog KTB AD-a, retroaktivno proglašava ništavima i stvara pravnu nesigurnost jer određuje da nesolventni KTB AD prava osiguranja koja se smatraju brisanima temeljem zakona može isticati prema trećim osobama iako su ispunjene obveze za koje su ta prava osiguranja bila osnovana.

(iii)

Sudu koji je uputio zahtjev potrebno je tumačenje u pogledu pitanja može li se izravno pozvati na članak 2. UEU-a te ga izravno primijeniti ako utvrdi da način na koji nacionalna odredba članka 5. Prijelaznih i završnih odredbi ZIDZBN-a retroaktivno na nov način uređuje pravne posljedice upisa prava osiguranja u javne registre u korist nesolventnog KTB AD-a krši vrijednost „vladavine prava” i gore navedenih načela na kojima se ona temelji?

(iv)

Koje kriterije i uvjete mora primijeniti nacionalni sudac kada tumači dopušta li vrijednost „vladavine prava” u smislu članka 2. UEU-a donošenje nacionalne odredbe poput članka 5. Prijelaznih i završnih odredbi ZIDZBN-a?

(v)

Treba li članak 67. stavak 1. UFEU-a, prema kojem Unija predstavlja područje slobode, sigurnosti i pravde s poštovanjem temeljnih prava i različitih pravnih sustava i tradicija država članica, tumačiti na način da mu se protive nacionalne odredbe koje stvaraju nesigurnost u građanskim odnosima i trgovini ili prejudiciraju ishod postupaka koji su u tijeku?

(i)

Sudu koji je uputio zahtjev potrebno je pojašnjenje u pogledu pitanja mogu li se primjenjive odredbe članka 7. stavka 2. točke (h) i članka 8. Uredbe (EU) 2015/848 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o postupku u slučaju nesolventnosti, u vezi s člankom 2. UEU-a, sustavno tumačiti u vezi s temeljnim pravima u skladu s člankom 17. stavkom 1., člankom 20. i člankom 47. stavkom 2. Povelje.

(ii)

Ako navedene odredbe prava Unije treba tumačiti u vezi s pravima iz Povelje, je li tada primjena tih prava dopuštena u stečajnom postupku u državi članici i treba li se u tim pravima ugrađena zaštita tumačiti na način da joj se protivi odredba nacionalnog prava koja društvene odnose u korist stečajnog vjerovnika kojeg je zakonodavac izrijekom naveo uređuje retroaktivno i izvanredno?

(iii)

Protivi li se članku 7. stavku 2. točki (h) i članku 8. Uredbe (EU) 2015/848 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o postupku u slučaju nesolventnosti, tumačenima u vezi s pravima iz članka 17. stavka 1., članka 20. i članka 47. stavka 2. Povelje, primjena odredbe nacionalnog prava kojom se u registrima upisana brisanja prava osiguranja KTB AD-a retroaktivno proglašavaju ništavima, a ona u korist nesolventnog KTB AD-a „oživljena” prava osiguranja ех lege u odnosu na treće osobe valjanima te se time krše prava ostalih vjerovnika i mijenja redoslijed namirenja u stečajnom postupku?

(iv)

Može li se članak 7. stavak 2. točka h Uredbe (EU) 2015/848 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o postupku u slučaju nesolventnosti, u vezi s pravima iz članka 17. stavak 1., članka 20. i članka 47. stavka 2. Povelje, tumačiti na način mu se protivi uvjetovano utvrđenje tražbina od strane zakonodavca izrijekom navedenog vjerovnika (KTB AD) u stečajnom postupku ako tražbine tog vjerovnika u trenutku prijave na osnovi prijeboja u cijelosti prestaju te se vode postupci radi pobijanja prijeboja koji još nisu dovršeni? Ako se uvjet pod kojim vjerovnik prijavljuje svoju stečajnu tražbinu sastoji u tome da nacionalni sud prijeboje kojima su tražbine prestale proglasi ništavima, dopušta li tada pravo na pravičan postupak u skladu s člankom 47. stavkom 2. Povelje odredbu nacionalnog prava koja retroaktivno mijenja uvjete valjanog prijeboja i time prejudicira ishod postupka koji se vodi radi pobijanja prijeboja, odnosno radi utvrđenja tražbine u stečajnom postupku?

(v)

Sudu koji je uputio zahtjev potrebno je tumačenje pogledu pitanja može li se izravno pozvati na odredbe članka 7. stavka 2. točke (h) i članka 8. Uredbe (EU) 2015/848 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o postupku u slučaju nesolventnosti u vezi s člankom 17. stavkom 1., člankom 20. i člankom 47. stavkom 2. Povelje te ih izravno primijeniti ako utvrdi da se odredbe nacionalnog zakona, koje su osnova uvjetovanog utvrđenja tražbina društva KTB AD i/ili imaju za učinak nastupanje uvjeta pod kojim se tražbina prijavljuje, protive odredbama prava Unije.