Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o

„Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Europska strategija za plastiku u kružnom gospodarstvu”

(COM(2018) 28 final)

i

„Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o lučkim uređajima za prihvat isporuke brodskog otpada, stavljanju izvan snage Direktive 2000/59/EZ i izmjenama Direktive 2009/16/EZ i Direktive 2010/65/EU”

(COM(2018) 33 final – 2018/0012 (COD))

(2018/C 283/09)

Izvjestitelj:

Antonello PEZZINI

Savjetovanje	Europski parlament, 5.2.2018. Vijeće, 9.2.2018. Europska komisija, 12.2.2018.
Pravna osnova	članak 100. stavak 2. i članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Odluka Plenarne skupštine:	19.9.2017.
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i zaštitu okoliša
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	3.5.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	23.5.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	535
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	193/00/01

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO, koji je od samog početka podržavao politiku Komisije o kružnom gospodarstvu, smatra, međutim, da bi se ona trebala provoditi u bliskoj suradnji sa socijalnim partnerima i organizacijama civilnog društva, putem aktivnosti predviđanja, te uključivanjem visokoškolskih ustanova i centara za osposobljavanje.

1.1.1.

Osim toga, nužne su valjane mjere u području obrazovanja i osposobljavanja, počevši od poticaja dizajnu i ekološkim navikama, visokokvalitetnih zajedničkih tehničko-regulativnih standarda, zanimljivih i nagradnih sustava, uključujući porezne i financijske, do sistemskog i međusektorskog pristupa te široke i pametne upotrebe digitalnih aplikacija.

1.2.

Osjećaj poštovanja i želja za zaštitom dobara koja su sadržana u dinamičkoj ravnoteži biosfere ne nastaju sami od sebe već su proizvod senzibiliteta koji se hrani kulturom i sviješću da sve što je stvoreno nije stvoreno da bi se iskoristilo i uništilo u svrhu ekonomske koristi, nego da bi se mudro upotrijebilo, unaprijedilo i sačuvalo „u genezi univerzalnog antropomorfizma” (1).

1.3.

Nova otkrića, kao što su polimerni materijali, olakšala su čovjekov rad i dobrobit, no potrebno je upravljanje njihovim životnim ciklusom kako ne bi negativno utjecali na prirodne procese.

1.3.1.

Odbor smatra da je razvoj kulture ekološkog dizajna polimernih materijala od ključne važnosti za olakšavanje upotrebe sekundarnih polimernih materijala nakon prvog korištenja.

1.3.2.

Potrebna je kulturna revolucija koja će otpad pretvoriti u dragocjene i vrijedne resurse u djelovanju i strukturi proizvodnje, distribucije i potrošnje, uključujući pritom civilno društvo i školski sustav.

1.3.3.

EGSO smatra da bi zbog gospodarskih i higijenskih prednosti trebalo razraditi strategiju lanca čiji je cilj ponovna upotreba, uz pomoć poduzeća koja imaju iskustva u recikliranju, osobito u sektoru ambalaže koji je danas izuzetno raširen. Cilj je usklađivanje potencijala i upravljanje njima na početku i na kraju procesa.

1.3.4.

Nacionalna tijela za normizaciju trebala bi u bliskoj suradnji s europskim i međunarodnim tijelima osnažiti procese priznavanja sekundarnih materijala. s pomoću oznaka kako bi usklađivanjem na europskoj razini povećali povjerenje potrošača prema novim proizvodima.

1.3.5.

EGSO smatra da istraživanje i inovacije, pogotovo zajedničke tehnološke inicijative – institucijska javno-privatna partnerstva u okviru programa Obzor 2020. naklonjene razvoju bioproizvoda (2) – te druge inicijative održivosti na temelju kružnog gospodarstva unutar Devetog okvirnog programa moraju odigrati značajnu ulogu.

1.3.6.

Potrebno je dati prednost postupku primjene digitalnih oznaka na razne vrste plastike kako bi se u skladu sa zajedničkim metodologijama omogućila identifikacija, razlikovanje ili eventualna eliminacija. Točnije, sekundarne sirovine ne smiju sadržavati otrovne tvari koje se nalaze u sirovinama a koje nisu predviđene za upotrebu s namirnicama ili u dječjim igračkama.

1.4.

EGSO smatra da bi se putem kemijskih analiza koje su povezane s uredbom REACH, trebalo intervenirati kako bi se ograničilo zagađenje mikroplastikom, koje predstavlja jednu od glavnih prijetnji okolišu i ljudskom zdravlju.

1.5.

EGSO snažno podupire prijedloge Komisije o opremanju luka strukturama namijenjenim za sakupljanje otpada te obvezivanju vlasnika brodova da se pridržavaju procedura o odlaganju otpada.

1.5.1.

EGSO smatra da bi se slična politika trebala primijeniti i na upravljanje rijekama, jer one sakupljaju znatnu količinu otpada iz mora.

1.5.2.

Udruženja ribara i društvene institucije bi, po EGSO-ovom mišljenju, putem kulture ili preko nacionalnih i/ili europskih financijskih programa, trebali biti uključeni u projekte čišćenja voda od polimernog otpada, podižući time svijest o morskom i riječnom otpadu. Osim toga s odgovarajućom bi obukom i oni mogli sudjelovati u početnim fazama recikliranja, odnosno u aktivnostima smještenim u lukama i duž rijeka, pogotovo tijekom perioda stanki predviđenih za mriještenje.

1.6.

EGSO smatra da nastanak i razvoj novih komplementarnih aktivnosti, kao produkti kružnog gospodarstva, zahtijevaju reviziju postojeće uredbe o otpadu, koja je nastala iz Komisijine direktive 2008/98 i kojom se vlasniku otpada nameće odgovornost, ali često bez predviđenih sredstava koja bi omogućila ponovnu upotrebu.

1.7.

EGSO smatra da bi se princip ekološkog dizajna (3), do sada korištenog u štednji energije, trebao primijeniti i na kružno gospodarstvo, osobito u sektoru plastike.

1.8.

EGSO smatra da su potrebni primjereni regionalni sporazumi o onečišćenju mora koji bi se primijenili i na politike približavanja te euromediteranske i baltičke sporazume.

1.9.

Trebalo bi pružati podršku i poticaj dobrovoljnim sektorskim sporazumima, kao i međusektorskim sporazumima industrije i javnih teritorijalnih uprava podržavajući certificiranje poduzeća (EMAS, CSR i ekološki brodovi (4) (eng. green boat)).

2.   Uvod

2.1.

Plastika, opći pojam koji označava skupinu polimernih materijala, važan je i sveprisutan materijal u gospodarstvu i našem svakidašnjem životu. Plastika pridonosi promicanju održivog i konkurentnog rasta, stalnog zaposlenja te mnogobrojnih inovacija na području tehnologije i dizajna.

2.2.

Sredinom 50-ih godina, dvojica znanstvenika, Natta i Ziegler, otkrili su monomernu i polimernu plastiku. Njemački kemičar, Karl Ziegler 1953. iz nafte je uspio dobiti jednu vrstu plastike koja se zove polietilen i koja je sačinjena od polimernih molekula (5). Potom je talijanski kemičar Giulio Natta dobio drugačiji polimer: polipropilen, skraćeno nazvan i Moplen. Ovo otkriće značajno je doprinijelo početku krize rudarske industrije, koja je kroz povijest čovječanstva osiguravala materijale (6) za izgradnju alata za svakodnevni život i rad.

2.3.

Plastika je proizvod od nafte; od dva kilograma nafte u prosjeku nastaje jedan kilogram plastike.

2.3.1.

Razne stvari su napravljene od ovih novih materijala (7); ne hrđaju, lagani su i nelomljivi. Godine 1973. proizvedena je prva PET boca (8).

2.4.

EGSO je već naglasio (9) da „prijelaz na europsko kružno gospodarstvo može otvoriti pozitivne izglede za ostvarenje ciljeva strategije Europa 2020”.

2.5.

Odbor zaista vjeruje da prijelaz na europsko kružno gospodarstvo može otvoriti pozitivne izglede u pogledu sistemske konkurentnosti EU-a, „ali ukoliko se bude temeljila na strateškoj europskoj viziji koju dijele i u kojoj aktivno sudjeluju poslovni svijet, vlade, poslodavci i radnici, potrošači te zakonodavne i regulativne vlasti na raznim razinama” (10).

2.6.

EGSO podsjeća na uvođenje paketa mjera iz 2014. (11) – koji je kasnije povučen – te onog iz prosinca 2015. uključujući usvajanje akcijskog plana EU-a za kružno gospodarstvo, kojim je plastika dobila ključni prioritet.

2.7.

Prema EGSO-u, „promjena ponašanja može se najjednostavnije postići jasnim cjenovnim signalima, tj. pružanjem pogodnosti i konkurentnih cijena potrošačima, a to se može ostvariti programima za povećanu odgovornost proizvođača i/ili zelenim oporezivanjem” (12).

2.8.

Europska industrija plastike je u 2016. ostvarila 350 milijardi eura prometa što uključuje 62 000 poduzeća, više od 1,5 milijuna zaposlenih radnika i proizvodnju od 60 milijuna tona (13).

2.9.

Danas je plastika prisutna u svakom aspektu svakidašnjeg života: od prometa do građevine, od telekomunikacija do robe široke potrošnje, od prehrambenog do zdravstvenog sektora.

2.10.

Oko 80 % malih i srednjih poduzeća industrije plastike u EU-u ima manje od 20 zaposlenih, dok preostalih 20 % otpada na srednje velika poduzeća (14).

2.11.

Svake godine Europljani proizvedu 25 milijuna tona takozvanog plastičnog otpada od čega je manje od 30 % reciklirano (15).

2.12.

Prema nedavnoj studiji provedenoj na europskoj razini (bilješka 15.), zamjenom plastike za primarne upotrebe s drugim materijalima, ambalaža bi imala veću težinu – gotovo 4 puta veću u odnosu na plastičnu – volumen proizvedenog otpada bi se povećao za 60 %, a godišnja potrošnja energije od proizvodnje do ponovne upotrebe bi porasla za 57 %.

2.12.1.

S druge strane, 95 % vrijednosti ambalaže izgubi se nakon jednokratne upotrebe. Od 78 milijuna tona plastike stavljene na tržište, 72 % se ne reciklira od čega 40 % završi na odlagalištima, a 32 % nije pokriveno zakonskim sustavom sakupljanja otpada.

2.13.

Otuda proizlazi potreba za razvojem ekološkog dizajna plastike kojim bi se olakšalo njeno recikliranje te time povećalo potražnju unutar raznih industrijskih sektora, distribucijskih kanala te skupina potrošača i europskih građana.

2.13.1.

Potrebno je osnažiti dijalog s industrijom recikliranja kako bi razumjeli njene proizvodne procese, potrebe i tehnologije.

2.14.

Postupkom standardizacije te certificiranjem preko oznaka, reciklirana plastika mora proći odgovarajuću prekvalifikaciju i unapređenje.

2.15.

U kontekstu kružnog gospodarstva, plastiku bi trebalo promatrati kao dragocjenu zajedničku materijalnu baštinu jer je ključna za održiv i konkurentan gospodarski razvoj u službi građana, zdravlja i okoliša, no pod uvjetom da se predmeti napravljeni od tog materijala ne smatraju „otpadom” nego „oporabljivim predmetima”.

3.   More i plastika

3.1.

70 % površine planeta prekriveno je morima i oceanima, od čega 97 % otpada na morske vode. Oceani su naši najbolji saveznici u borbi protiv klimatskih promjena; u Pariškom sporazumu se nalazi poseban izvještaj Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) koji je posvećen oceanima.

3.2.

Morski otpad, a pogotovo plastika i mikroplastika, predstavlja još jednu značajnu prijetnju oceanima i stoga je globalni problem koji se tiče svih oceana svijeta. Svake godine milijuni tona otpada završe u oceanima diljem svijeta, što uzrokuje okolišne, gospodarske, estetske i zdravstvene probleme. Morski otpad može uzrokovati ozbiljnu gospodarsku štetu, kao na primjer: gubitke za priobalne zajednice; ograničenja za turizam; smetnje u pomorskom prometu i ribarstvu.

3.3.

Potencijalni trošak čišćenja obala i plaža u cijelom EU-u procjenjuje se na gotovo 630 milijuna eura godišnje.

3.4.

Uzimajući u obzir njegovo nakupljanje i brzo širenje, morski otpad predstavlja ogromnu prijetnju zdravlju svjetskih oceana. U tu svrhu, potrebne su učinkovite i uravnotežene mjere kružnog gospodarstva, na međunarodnoj i europskoj razini, s ciljem smanjenja morskog otpada EU-a za 30 % i 50 % u 2025. i 2030.

3.4.1.

Da bi postigli te ciljeve, potrebno je najprije izmijeniti postojeće zakonodavstvo u skladu s kojim otpad postaje vlasništvo onoga tko ga sakuplja, što obeshrabruje sakupljanje.

3.4.2.

Trebalo bi razmotriti odgovarajuće poticaje za sve građane (osobito ribare) koji mogu surađivati u čišćenju mora i rijeka, dijelom uz odgovarajuću prenamjenu Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo (EFPR).

3.5.

Vijeće je 18. prosinca 2017. usvojilo zaključke o ekoinovacijama te je istaknulo „potrebu za usklađenošću politika potpore inovacijama i drugih politika, točnije: zaštite ljudskog zdravlja, poštovanja okoliša i prijelaza na kružno gospodarstvo” (16).

3.6.

EP je, s druge strane, usvojio razne dokumente o ovoj temi: počevši od rezolucije od 9. srpnja 2015. o učinkovitoj upotrebi resursa: prijelaz na kružno gospodarstvo; te rezolucija koje su usvojene u veljači 2017. o „paketu o otpadu” do rezolucije od 18. prosinca 2017. o međunarodnom upravljanju oceanima.

3.7.

Intervencija za čišćenje Sredozemnog mora mogla bi ostvariti sinergije s programom PRIMA (PPP) u okviru kojeg su predviđene ekološke mjere za dobrobit okoliša (17).

4.   Prijedlozi Komisije

4.1.

Svrha strategije koju je predložio EK je zaštita okoliša od zagađenja plastikom te istovremeno promicanje rasta i inovacija, s ciljem transformacije gospodarskog izazova linearne proizvodno distribucijsko potrošačko bihevioralne paradigme, u kružni model koji je samoodrživ uz pomoć učinkovite upotrebe resursa, prema kojem je „otpad”„obnovljivi resurs”.

4.2.

Ponovna uporaba, recikliranje i oporaba postale bi ključne riječi koje bi bile temelj za stvaranje nove paradigme kojom bi se promicali novi dizajn, samoodrživost, inovacije i konkurentnost na unutarnjem i međunarodnom tržištu.

Predložena strategija obuhvaća 40 mjera, 15 preporuka upućenih nacionalnim i regionalnim vlastima te 8 preporuka za industriju.

4.3.

Prijedlogom direktive o lučkim uređajima za prihvat uvode se nova pravila za rješavanje pitanja morskog otpada u moru, uz mjere kojima se osigurava da otpad nastao na brodovima ili prikupljen na moru ne bude zapostavljen, već da ga se dopremi na kopno radi odgovarajućeg odlaganja. Njime su također obuhvaćene mjere za smanjivanje administrativnih opterećenja za luke, brodove i nadležna tijela.

5.   Opće napomene i preporuke

5.1.

EGSO smatra da uspješna strategija za plastiku mora posjedovati učinkovite mjere u području obrazovanja i osposobljavanja; od poticaja dizajnu i ekološkim navikama; visokokvalitetnih zajedničkih tehničko-regulativnih standarda, zanimljivih i nagradnih sustava, uključujući porezne i financijske; od sistemskog i međusektorskog pristupa; široke i pametne upotrebe digitalnih aplikacija; širokog i participativnog predviđanja koje bi proces podržalo istinskom europskom kulturom kružnog modela plastike čiji je temelj analiza životnog ciklusa proizvoda.

5.2.

Zagađenje mikroplastikom jedna je od glavnih prijetnji okolišu i ljudskom zdravlju. Te se tvari često rabe u deterdžentima, kozmetičkim proizvodima, namještaju i lakovima. EGSO smatra da ovakvu vrstu zagađenja treba spriječiti u korijenu, odnosno uz pomoć mjera na razini EU-a, u okviru uredbe REACH.

5.3.

Oko 40 % plastike u EU-u je za jednokratnu upotrebu i to je glavni razlog onečišćenja: uz minimalni trošak po plastičnoj vrećici uvelike bi se smanjila potrošnja plastike. EGSO, stoga, preporučuje da se ove mjere primijene na sve vrste plastike za jednokratnu upotrebu.

5.4.

EGSO daje prioritet digitalnim oznakama raznih vrsta plastike čiji je cilj identifikacija, selekcija te eventualno uklanjanje štetnih tvari. Plastika često sadržava otrovne tvari koje su zabranjene u igračkama i materijalima koji dolaze u kontakt s namirnicama. Recikliranje takve plastike moglo bi te tvari prenijeti i u nove proizvode. Zbog toga je potrebno osigurati i certificirati da „sekundarne plastične sirovine” ne sadrže otrovne tvari.

5.5.

Nacionalna zakonodavstva razlikuju se u pogledu količine i dozvoljenih otrovnih tvari. Potrebno je strože jedinstveno i usklađeno zakonodavstvo koje ima najveću korist za potrošače.

5.6.

EGSO smatra da bi trebalo poticati mjere usmjerene na davanje prioriteta: — zajedničkim metodologijama izvještavanja; — digitalizaciji proizvoda, postupaka i sastavnih dijelova uz pomoć različitih vrsta digitalnih oznaka; — visokoučinkovitoj infrastrukturi sakupljanja i razvrstavanja koja je opremljena optičkim čitačima; — standardizaciji i certificiranju proizvoda, postupaka i uređaja; — profesionalizaciji i nadzoru recikliranja; — nagradnim sustavima široke odgovornosti proizvođača i potrošača; — pokretanju pilot-projekta na razini EU-a koji bi se usmjerio na organizaciju, dizajn i konkurentni razvoj jedinstvenog europskog tržišta kvalitetnih sekundarnih plastičnih sirovina koje bi promicalo zelenu nabavu.

5.7.

Odvojeno prikupljanje, a pogotovo recikliranje PET ambalaže (18) može proizvesti ekonomske prednosti u EU-u uz pomoć novih proizvodnih i radnih djelatnosti.

5.8.

Do sada su prednost imali organsko recikliranje odnosno kompostiranje (19); kao i odlagališta te oporaba energije spaljivanjem uz pomoć odgovarajućih filtara za otpadne plinove (20), osobito u industriji čelika i cementa.

5.9.

Stvaranje novih proizvoda reciklažom plastike, bilo od iste vrste (boca/boca) ili od različitih vrsta (plastika/tkanina) dobiva sve veći značaj. Međutim, navedeni postupci zahtijevaju proces poticanja potrošača (21) te jednostavnu identifikaciju putem digitalnih čitača na mjestima za sakupljanje.

5.10.

Reciklirana PET plastika može se koristiti kao vlakno za proizvodnju zimskih i ljetnih tkanina, kombinezona, vojnih uniformi, obloga guma, cijevi, transportnih traka, folija za pakiranje, tiskanih proizvoda, itd.

5.11.

S jakom tehničko-regulativnom standardizacijom i certifikacijom, čak i nakon recikliranja, ako su procesi certificirani te ispravno provedeni (22), PET ambalaža ostaje kemijski inertna te je stoga prikladna za siguran kontakt ambalaže s namirnicama (23).

5.12.

Što se tiče morskog otpada, EGSO podupire koordinaciju direktive i Međunarodne konvencije o sprečavanju onečišćenja mora s brodova (MARPOL) te smatra da će rješavanje pitanja otpada s ribarskih te izletničkih brodova pronaći rješenja za problem onečišćenja mora, pod uvjetom odgovarajućih izuzeća za male brodove i luke s ograničenim prometom.

5.13.

Organizacije za sakupljanje morskog otpada bi preko Fonda za pomorstvo i ribarstvo trebale surađivati s ribarima, koji bi uz odgovarajuću obuku, sudjelovanjem u sakupljanju i recikliranju, mogli povećati svoje nestabilne prihode od ribarstva.

5.14.

Isti model bi se mogao primijeniti i na čišćenje rijeka, uz pomoć radničkih zadruga te izmjenom postojećeg zakonodavstva (24).

5.15.

EGSO smatra da prioritet treba dati razvoju regionalnih sporazuma o onečišćenju mora, odnosno morskih i riječnih područja.

6.   Posebne napomene

6.1.

Od PET plastike do pređe. Recikliranje PET plastike zahtijeva čist inovativni mehanički/kemijski postupak, koji održava čistoću vlakna te smanjuje potrošnju vode i energije snižavajući emisije CO2 za oko 30 % i ne ostavljajući za sobom troske i otpad.

6.1.1.

Zahvaljujući odvojenom prikupljanju oporabom se prvo dobiva sirovi materijal. Zatim, nakon faza mljevenja, pranja, gnječenja, oblikovanja, sušenja i granuliranja, PET se čistim postupkom, uglavnom uz promjene temperature, pretvara u novi polimer. Na kraju dobiveni oblikovani polimer ide u ekstruder. Potom se reže na željenu dužinu u različita sintetička reciklirana vlakna, čime nastaje visokokvalitetni i visoko otporni poliester.

6.2.

Transformacija PET-a (25) u tkaninu (polietilentereftalat) inovativan je postupak koji štiti okoliš i daje kvalitetu: od proizvodnih tehnika do dizajna.

6.2.1.

Tehnički podaci (26): — od 2 kg nafte (C9H18) nastaje 1 kg PET-a (C10H8O4)N; — 1 boca zapremine 1,5 l teži 38 grama; — 1 boca zapremine 0,5 l teži 25 grama; — za izradu jedne majice od flisa (330 g/m2) potrebno je otprilike 27 boca zapremine 1,5 l; — 27 boca je jednako 1 026 grama PET-a, što otprilike iznosi 2 052 grama nafte; — emisija CO2 na 2 052 grama nafte (24,2136 kWh) (27) se smanjuje za 6,39239 kg/CO2 .

6.2.2.

Drugi primjer: od 53 900 recikliranih plastičnih boca zapremine 1,5 l može se dobiti izvrstan poliester, od kojeg se može proizvesti 7 000 naprtnjača (torba), s uštedom od 3,34 tone CO2 (28).

7.   Pitanja za razmatranje

7.1.

Obveze država: — educiranje o odvojenom sakupljanju (uključujući plastiku!), počevši od škole, a osobito u obiteljskoj zajednici; — osnivanje zadruga/konzorcija koji bi, u suradnji s općinama i poduzećima, sakupljali plastiku, dopremali je u centre za obradu i certificiranje plastike kao „sekundarne plastične sirovine”; — prilagodba postojećih normi za otpad potrebama koje iziskuje sakupljanje plastike.

7.2.

EGSO podupire dijalog među dionicima u svrhu osnivanja fonda za ulaganje u tehnologije recikliranja plastike te europskog tržišta kvalitetne sekundarne plastične sirovine.

7.3.

EGSO, putem programa Obzor 2020. i novog Devetog okvirnog programa, kojim u prilog ide i studija o bakterijama (29), podupire zajedničke tehnološke inicijative – institucijska javno-privatna partnerstva: Zajedničko poduzeće za bioindustriju (jedna od 7 inicijativa).

---

(1)  Benedetto Croce; u povijesti svega što u svemiru nalikuje čovjeku.

(2)  Zajedničko poduzeće za bioindustriju je javno-privatno partnerstvo (PPP) između Europske komisije i Konzorcija za bioindustriju (BIC). Konzorcij trenutačno okuplja više od 60 europskih velikih i malih poduzeća, klastera i organizacija koji se bave tehnologijom, industrijom, poljoprivredom i šumarstvom. Svi oni su se obvezali da će unutar PPP-a ulagati u zajedničko istraživanje, razvoj i predstavljanje biotehnologije. U ta je ulaganja uključeno 3,8 milijardi EUR za bio inovacije od 2014. do 2020. (Obzor 2020): 1 milijarda EUR iz fondova EU-a i 2,8 milijardi EUR iz privatnih ulaganja.

(3)  Direktiva 2005/32/EZ i naknadne izmjene.

(4)  Vidjeti čl. 8. stavak 5. COM (2008) 33.

(5)  Ziegler je zajedno s Giuliom Nattom otkrio stereospecifičnu polimerizaciju polipropilena uz upotrebu katalizatora koji sadrže titanij; zajednički naziv za ovu vrstu katalizatora je Ziegler-Nattini katalizatori. Godine 1963. dobili su Nobelovu nagradu za kemiju.

(6)  Cink, sfalerit, kalamin, barit, bakelit.

(7)  PE (polietilen); PP (polipropilen); PS (polistiren); PET (polietilentereftalat); PVC (polivinilov klorid).

(8)  Skraćenicu uveo N. Convers Wyeth, američki inženjer.

(9)  Vidjeti mišljenje EGSO-a (SL C 230, 14.7.2015., str. 91.).

(10)  Vidjeti mišljenje EGSO-a (SL C 230, 14.7.2015., str. 91.).

(11)  Vidjeti SWD(2014) 0208 i SWD(2015) 259 fin.

(12)  Vidjeti mišljenje EGSO-a (SL C 230, 14.7.2015., str. 91.).

(13)  Vidjeti izvještaj L’eccellenza della filiera della plastica per il rilancio industriale dell’ITALIA e dell’EUROPA 2017 („Ključna uloga sektora plastike u ponovnom pokretanju talijanske i europske industrije 2017.”) – https://www.ambrosetti.eu/wp-content/uploads/parte-2.pdf.

(14)  Ambrosetti, L’eccellenza della filiera della plastica nell’UE 2015 („Izvrsnost sektora plastike u EU-u 2015.”).

(15)  EK, priopćenje za tisak 16/01/2018.

(16)  http://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-15811-2017-INIT/hr/pdf, zaključci Vijeća 18.12.2017., „Ekoinovacija: omogućivanje prijelaza na kružno gospodarstvo”.

(17)  COM(2016) 662 final i mišljenje EGSO-a (SL C 125, 21.4.2017., str. 80.).

(18)  PET: polietilentereftalat, sastav (C10H8O4)n. Dobiva se iz sirove nafte (C9H18). Radi se o termoplastičnoj smoli koja je prikladna dodiru s namirnicama.

(19)  Kompost nastaje procesom razlaganja i humifikacije organskog otpada.

(20)  OR, gorivo dobiveno iz otpada. Tijekom izgaranja, pucanje veza među atomima plastike, H i C, otpušta velike količine topline.

(21)  Na primjer, u Njemačkoj je obavezno plaćanje pologa, a u Švicarskoj su prodavači obvezani na sakupljanje prazne ambalaže…

(22)  Nastanak acetaldehida treba spriječiti optimizacijom temperature taljenja i vremena zadržavanja. Spriječiti dekontaminaciju.

(23)  U pojedinim državama, zakonom je propisano da ambalaža koja se koristi za namirnice ne smije sadržavati više od 50 % sekundarnih plastičnih sirovina. Ne smije doći u kontakt s hranom, stoga je reciklirana plastika spojena s „čistom” plastikom koja je u dodiru s hranom.

(24)  Prema postojećim procjenama, između 1,15 i 2,41 milijuna tona plastike iz rijeka završi u oceanima, a više od 74 % istjecanja dogodi se između svibnja i listopada. Najvećih 20 rijeka zagađivača, koje se većinom nalaze u Aziji, čine 67 % ukupne globalne vrijednosti.

(25)  Poliester nastaje od PET-a, a dostupan je u obliku rezanih vlakana, tanke ili deblje pređe te mikrovlakana.

(26)  Izvor: Pielleitalia S.r.l Grassobbio Bergamo.

(27)  Izvor: Zajednički istraživački centar (JRC) Ispra: faktor konverzije sirove nafte:

—	11,8 MWh/t

—	0,264 tCO2/MWh

(28)  Vidjeti bilješku 28., JRC Ispra.

(29)  Na Institutu za tehnologiju u Kyotu i Sveučilištu Keio te uz pomoć drugih japanskih istraživačkih instituta, izolirana je jedna vrsta bakterije koja „jede” plastiku, takozvana Ideonella sakaiensis. Plastika joj služi za prehranu i rast te je razgrađuje uz pomoć kemijske reakcije samo dvaju enzima. Vidjeti: science.sciencemag.org/content/351/6278/1196 – YOSHIDA & OTHERS. Biolog profesor John McGeehan sa Sveučilišta u Portsmouthu, zajedno je sa svojim kolegama slučajno stvorio izrazito snažnu verziju enzima koji „jede” plastiku. To otkriće objavljeno je u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences 2018.