EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 52017IP0053

Rezolucija Europskog parlamenta od 16. veljače 2017. o ulaganju u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova: ocjena izvješća u skladu s člankom 16. stavkom 3. Uredbe o zajedničkim odredbama (2016/2148(INI))

SL C 252, 18.7.2018, p. 273–283 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

18.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 252/273


P8_TA(2017)0053

Ulaganje u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova

Rezolucija Europskog parlamenta od 16. veljače 2017. o ulaganju u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova: ocjena izvješća u skladu s člankom 16. stavkom 3. Uredbe o zajedničkim odredbama (2016/2148(INI))

(2018/C 252/27)

Europski parlament,

uzimajući u obzir članak 174. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (dalje u tekstu „Uredba o zajedničkim odredbama”) (1),

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za regionalni razvoj i o posebnim odredbama o cilju „Ulaganje za rast i radna mjesta” te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1080/2006 (2),

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom socijalnom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1081/2006 (3),

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1698/2005 (4),

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o posebnim odredbama za potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj cilju „Europska teritorijalna suradnja” (5),

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1302/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1082/2006 o Europskoj grupaciji za teritorijalnu suradnju (EGTS) u vezi s pojašnjenjem, pojednostavljenjem i poboljšanjem osnivanja i funkcioniranja takvih grupacija (6),

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 508/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EZ) br. 2328/2003, (EZ) br. 861/2006, (EZ) br. 1198/2006, (EZ) br. 791/2007 i Uredbe (EU) br. 1255/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (7),

uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2015/1017 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. lipnja 2015. o Europskom fondu za strateška ulaganja, Europskom savjetodavnom centru za ulaganja i Europskom portalu projekata ulaganja i o izmjeni uredaba (EU) br. 1291/2013 i (EU) br. 1316/2013 Europski fond za strateška ulaganja (8),

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Ulaganje u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova” (COM(2015)0639),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. svibnja 2016. o bržoj provedbi kohezijske politike (9),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2016. o sinergijama u svrhu inovacija: europski strukturni i investicijski fondovi, Obzor 2020. i ostali europski fondovi povezani s inovacijama i programi EU-a (10),

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. studenoga 2015. o pitanju „Prema pojednostavljenoj kohezijskoj politici usmjerenoj na učinak za razdoblje 2014. – 2020.” (11),

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 26. veljače 2016. o ulaganju u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 25. svibnja 2016. o Komunikaciji Komisije „Ulaganje u radna mjesta i rast – poboljšano iskorištavanje europskih strukturnih i investicijskih fondova” (12),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 9. srpnja 2015. o ishodu pregovora o sporazumima o partnerstvu i operativnim programima (13),

uzimajući u obzir Šesto izvješće o gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji (COM(2014)0473),

uzimajući u obzir studiju Glavne uprave za unutarnju politiku (Odjel B: strukturna i kohezijska politika) iz lipnja 2016. naslovljenu „Maksimalno postizanje koristi od sinergija između europskih strukturnih i investicijskih fondova i drugih instrumenata EU-a kako bi se postigli ciljevi strategije Europa 2020.”,

uzimajući u obzir studiju Glavne uprave za unutarnju politiku (Odjel B: strukturna i kohezijska politika) iz rujna 2016. naslovljenu „Ocjena izvješća u skladu s člankom 16. stavkom 3. Uredbe o zajedničkim odredbama”

uzimajući u obzir studiju Glavne uprave za unutarnju politiku (Odjel B: strukturna i kohezijska politika) iz rujna 2016. naslovljenu „Financijski instrumenti u programskom razdoblju 2014. – 2020.: prva iskustva država članica”,

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj i mišljenja Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za proračune, Odbora za promet i turizam, Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj i Odbora za kulturu i obrazovanje (A8-0385/2016),

A.

budući da kohezijska politika predstavlja značajan dio proračuna EU-a, u iznosu od oko jedne trećine svih rashoda;

B.

budući da su europski strukturni i investicijski fondovi, s proračunom od 454 milijarde EUR za razdoblje 2014. – 2020., glavni alat politike ulaganja EU-a i u mnogim državama članicama odlučujući izvor javnih ulaganja, što donosi više radnih mjesta, rast i ulaganje diljem EU-a, a smanjuju se razlike na regionalnoj i nacionalnoj razini radi promicanja gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije;

C.

budući da sporazumi o partnerstvu čine temelj članka 16. stavka 3. u izvješću koje je Komisija predstavila;

D.

budući da su pregovori za sporazume o partnerstvu i operativne programe za razdoblje 2014. – 2020. modernizirana, vrlo prilagođena i intenzivna aktivnost s novim okvirom za uspješnost, ex-ante uvjetima i tematskom koncentracijom, ali su, među ostalim, zbog nedostataka u administrativnom kapacitetu nekih regija i država članica također doveli do znatnih kašnjenja u stvarnom početku provedbe kohezijske politike, što je dalje usporeno postupkom utvrđivanja upravljačkih tijela;

E.

budući da je nedvojbeno da operativni programi nisu mogli biti doneseni na vrijeme zbog kasnog donošenja regulatornog okvira na kraju 2013., što je posljedica dugih pregovora i kasnog dogovora o VFO-u; budući da je kao posljedica toga provedba operativnih programa započela sporo, utječući time na provedbu politike na terenu;

F.

budući da su utvrđene zajedničke odredbe za svih pet europskih strukturnih i investicijskih fondova, čime se jačaju odnosi među njima;

G.

budući da se kohezijska politika trenutačno suočava s mnogim političkim i gospodarskim izazovima koji proizlaze iz financijske krize, što je dovelo do smanjenja javnih ulaganja u mnogim državama članicama, čime su europski strukturni i investicijski fondovi i sufinanciranje koje provode države članice postali glavni alat za javno ulaganje u mnogim državama članicama, te koji proizlaze iz migracijske krize;

H.

budući da je u programskom razdoblju 2014. – 2020. kohezijska politika poprimila usredotočeniji politički pristup kroz tematsku koncentraciju i podupirući prioritete i ciljeve Unije;

I.

budući da su europski strukturni i investicijski fondovi u aktualnom razdoblju financiranja više usmjereni na rezultate i utemeljeni na ulagačkom okruženju koje omogućuje veću učinkovitost;

J.

budući da mora postojati jače usklađivanje ulaganja u okviru kohezijske politike s prioritetima strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast te s europskim semestrom;

K.

budući da je Radna skupina za bolju provedbu pomogla smanjiti uska grla i kašnjenja u dodjeli sredstava;

Dijeljenje rezultata, komunikacija i vidljivost

1.

napominje da Europa prolazi kroz tešku fazu u ekonomskom i političkom smislu, tako da je učinkovita investicijska politika koja je usmjerena na gospodarski rast i zapošljavanje, bliska građanima i primjerenija specifičnim teritorijalnim osobitostima potrebnija nego ikad, a njome bi trebalo tražiti rješenja i za nezaposlenost i socijalnu nejednakost u Uniji, čime bi se stvorila europska dodana vrijednost; smatra da EU mora provesti postupak prilagodbe radi ispunjavanja zahtjeva utvrđenih u članku 9. UFEU-a kako bi vratio povjerenje svojih građana;

2.

napominje da je kohezijska politika tijekom razdoblja od 2014. do 2020. temeljito izmijenjena, što sada zahtijeva promjenu mentaliteta i metoda rada na svim razinama upravljanja, uključujući horizontalnu koordinaciju i uključenost dionika te, u što većoj mjeri, lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice (CLLD); ističe da se često zanemaruju nedavne napredne reforme koje služe kao primjer i da se kohezijska politika još uvijek često smatra tradicionalnom politikom rashoda, a ne razvojnom i investicijskom politikom koja daje vidljive rezultate;

3.

smatra da bi se osnovna komunikacija o projektima kohezijske politike trebala usmjeriti na europsku dodanu vrijednost, solidarnost i vidljivost uspješnih modela, istodobno naglašavajući važnost razmjene primjera dobre prakse i učenja iz projekata koji ne uspiju ostvariti svoje ciljeve; ustraje na tome da bi se komunikacija o temi europskih strukturnih i investicijskih fondova trebala modernizirati i pojačati; naglašava potrebu da se utvrde i primijene novi alati za komunikaciju o rezultatima kohezijske politike; smatra da je u okviru stalnog nastojanja da se stvaraju i ažuriraju baze podataka nužno ulagati u regionalno prikupljanje informacija i podataka, uzimajući u obzir lokalne i regionalne potrebe, specifičnosti i prioritete, kao što je slučaj s već postojećom platformom S3, čime bi se zainteresiranoj javnosti omogućilo da učinkovito provjerava europsku dodanu vrijednost projekata;

4.

ističe činjenicu da se, u cilju poboljšanja komunikacije o europskim strukturnim i investicijskim fondovima i njihove vidljivosti, veći naglasak mora staviti na sudjelovanje dionika i primatelja te na uključivanje građana u osmišljavanje i provedbu kohezijsku politiku na smislen način; osim toga, potiče Komisiju, države članice, regije i gradove da više komuniciraju o postignućima kohezijske politike i izvučenim poukama te da predstave koordinirani i ciljani akcijski plan;

Tematska koncentracija

5.

pozdravlja tematsku koncentraciju jer se pokazala kao koristan alat za stvaranje usredotočene politike i veću učinkovitost u odnosu na prioritete EU-a i strategiju Europa 2020., poboljšavanjem postupka pretvorbe znanja u inovacije, radna mjesta i rast; zato poziva države članice i tijela regionalne i lokalne uprave da donesu jasne odluke o investicijskim prioritetima i da odabiru projekte na temelju prioriteta određenih za fondove ESI te da primjenjuju racionalne i učinkovite procese provedbe;

6.

napominje da analiza tematske koncentracije treba upućivati na to kako strateški izbori država članica i raspodjela resursa prema tematskim ciljevima zadovoljavaju posebne potrebe teritorija; žali što je taj aspekt manje očit u Izvješću Komisije o provedbi članka 16.;

7.

smatra da treba učinkovitije obznanjivati rezultate i koristi od kohezijske politike, i to ne samo radi vraćanja povjerenja u europski projekt;

8.

ustraje na tome da bi kohezijska politika trebala i dalje imati tematski naglasak, uz istodobno omogućivanje stupnja fleksibilnosti dovoljnog da se u obzir uzmu specifične potrebe svake regije, a posebno specifične potrebe manje razvijenih regija, kao što je predviđeno propisima; poziva na daljnje ulaganje iz strukturnih i investicijskih fondova u tranzicijske regije kako bi se očuvali učinci već provedenih mjera i napora;

9.

posebice ističe da bi se trebale uzeti u obzir okolnosti u urbanim ili ruralnim regijama, takozvanim „regijama koje zaostaju”, regijama u tranziciji i regijama s trajnim prirodnim ili geografskim ograničenjima, te razviti odgovarajuće politike potpore za razvoj tih područja koja bez kohezijske politike možda ne bi mogla dostići razvijenije regije; poziva Komisiju da u suradnji s lokalnim tijelima i velegradskim područjima kao jezgrama rasta EU-a prati i razvija strategije za provedbu plana za gradove; u tom kontekstu podsjeća da je državama članicama i regijama važno osigurati dovoljnu fleksibilnost kako bi podržale nove izazove u području politika, kao što je imigracija, (istodobno imajući na umu izvorne te i dalje relevantne ciljeve kohezijske politike i posebne potrebe regija), kao i općeprihvaćenu digitalnu dimenziju kohezijske politike (uključujući pitanja u vezi s IKT-om i pristupom širokopojasnom internetu, koja su povezana s dovršenjem uspostave jedinstvenog digitalnog tržišta); skreće pozornost na strategiju za energetsku uniju, strategiju za kružnu ekonomiju i obveze EU-a u okviru Sporazuma o klimi iz Pariza jer europski strukturni i investicijski fondovi imaju važnu ulogu u njihovoj provedbi;

10.

smatra da više pozornosti treba posvetiti subregionalnim područjima sa znatnom količinom nakupljenih izazova koji se često otkrivaju u izoliranim područjima siromaštva, odvojenim zajednicama i zanemarenim gradskim četvrtima u kojima su prekomjerno zastupljene marginalizrane skupine, kao što su Romi;

11.

podržava postupan prelazak s naglaska na projekte povezane s infrastrukturom na naglasak na poticanje gospodarstva znanja, inovacija i socijalne uključenosti te na izgradnju kapaciteta i osnaživanje dionika, uključujući dionike iz civilnog društva, u kohezijskoj politici, uz istodobno uvažavanje specifičnosti manje razvijenih regija kojima je još uvijek potrebna podrška na području razvoja infrastrukture i u kojima rješenja temeljena na tržištu nisu uvijek izvediva, također uzimajući u obzir da treba postojati fleksibilnost kako bi svaka država članica mogla ulagati u skladu sa svojim prioritetima utvrđenima u sporazumima o partnerstvu radi promicanja vlastitog gospodarskog, socijalnog i teritorijalnog razvoja;

12.

smatra da se europski strukturni i investicijski fondovi (fondovi ESI), a osobito uključujući programe Europske teritorijalne suradnje, moraju koristiti za stvaranje radnih mjesta i poboljšanje njihove kvalitete te za kvalitetne sustave cjeloživotnog učenja i strukovne izobrazbe ili prekvalifikacije, uključujući školsku infrastrukturu, kako bi se radnicima omogućilo da se u dobrim uvjetima prilagode promjenama u svijetu rada, kako bi se potaknuli održiv rast, konkurentnost, razvoj i zajednički prosperitet čija je svrha stvoriti socijalno pravednu, održivu i uključivu Europu, a istovremeno staviti naglasak na najslabije razvijena područja i sektore sa strukturnim problemima, podržati najranjivije i najizloženije skupine u društvu, a posebno mlade (u kombinaciji s programima kao što je Erasmus+) i one s najnižim kvalifikacijama, te promicati veću zaposlenost kroz kružnu ekonomiju i spriječiti rano napuštanje školovanja; skreće pozornost na činjenicu da je Europski socijalni fond (ESF) instrument kojim se podržava provedba politika od javnog interesa;

13.

izražava zabrinutost zbog nezaposlenosti, a posebno mladih i žena, kao i nezaposlenosti u ruralnim područjima, koja usprkos svim naporima ostaje vrlo visoka u mnogim državama članicama te smatra da kohezijska politika mora dati odgovore i na ta pitanja; preporučuje Komisiji da posveti veću pozornost učinku kohezijske politike na promicanje zapošljavanja i smanjenje nezaposlenosti; u tom kontekstu prima na znanje da je Inicijativa za zapošljavanje mladih (YEI) integrirana u 34 programa ESF-a u 20 država članica koje zadovoljavaju kriterije i da će to omogućiti mladim nezaposlenim osobama da iskoriste sredstva u okviru te inicijative za poboljšanje svojih vještina i kvalifikacija; međutim, zabrinut je zbog odgađanja početka primjene inicijative YEI i zbog načina na koji se Jamstvo za mlade provodi u nekim regijama; potiče države članice da pojačaju svoje napore kako bi brzo i uspješno postigle konkretne i opipljive učinke uloženih sredstava, osobito u odnosu na sredstva koja su stavljena na raspolaganju u obliku predujmova, i ispravnu provedbu inicijative YEI te da mladim radnicima osiguraju pristojne uvjete rada; posebno poziva da se pri korištenju fondova ESI za zadovoljavanje potreba za izobrazbom vodi računa o stvarnim potrebama poslovne zajednice kako bi se stvorile prave prilike za zapošljavanje i postigla dugoročna zaposlenost; smatra da borba protiv nezaposlenosti mladih, socijalne isključenosti i budućih demografskih izazova s kojima se Europa suočava danas i suočavat će se u srednjoročnoj budućnosti trebaju biti glavna područja na koja kohezijska politika treba biti usredotočena; poziva da se Jamstvo za mlade nastavi i nakon 2016. kako bi se održali napori u borbi protiv nezaposlenosti mladih te da ga se istovremeno podvrgne temeljitoj operativnoj analizi sa svrhom ispravaka koji su potrebni da bi program bio učinkovitiji;

14.

ozbiljno je zabrinut zbog toga što Komisija u slučaju programa Jamstvo za mlade, za koji će se u razdoblju 2014. – 2020. ukupno izdvojiti 12,7 milijarde EUR iz ESF-a i posebne inicijative YEI i koji se zahvaljujući tim sredstvima već sada smatra pokretačem napora da se potakne zapošljavanje mladih, nije provela analizu troškova i koristi kao standardni postupak za sve velike inicijative Komisije; prema tome, primjećuje nedostatak informacija o potencijalnom ukupnom trošku provedbe jamstva diljem EU-a i postojanje rizika, kako je istaknuo Europski revizorski sud, da ukupna izdvojena sredstva za taj program možda neće biti dovoljna;

15.

naglašava važnost komunikacije, a osobito digitalne komunikacije, zahvaljujući kojoj informacije o potencijalnoj pomoći u pronalaženju programa obuke, stažiranja ili posla sufinanciranih sredstvima EU-a mogu doprijeti do najvećeg broja mladih ljudi; poziva na bolju komunikaciju radi promicanja portala kao što su DROP’PIN i EURES i radi povećanja mogućnosti za mlade da budu mobilni na unutarnjem tržištu, što se smatra najvećim neiskorištenim potencijalom u borbi protiv nezaposlenosti u EU-u;

16.

poziva Komisiju da se pobrine za to da pri provedbi projekata koji su primili potporu iz fondova ESI države članice poštuju Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, uključujući cilj da se kod osoba s invaliditetom podrži prijelaz s institucionalnog smještaja na stanovanje u zajednici;

17.

podsjeća da je dovršetak osnovne mreže TEN-T prioritet europske prometne politike te da su fondovi ESI veoma važni za provedbu tog projekta; ističe da je potrebno iskoristiti potencijal fondova ESI kako bi se potencijal osnovne i sveobuhvatne mreže TEN-T povezao s regionalnom i lokalnom prometnom infrastrukturom; prepoznaje važnost Kohezijskog fonda za unapređivanje infrastrukture i povezivosti u Europi te ustraje u tome da se taj fond zadrži u novom financijskom okviru za razdoblje poslije 2020.;

18.

ističe da bi multimodalnost prometa trebala biti važan čimbenik u ocjenjivanju infrastrukturnih projekata koji se financiraju u okviru fondova ESI, međutim, ona ne bi smjela biti jedini kriterij za ocjenjivanje predloženih projekata, posebno u slučaju država članica s velikim investicijskim potrebama u području prometne infrastrukture;

19.

ističe da je potrebno očuvati tradicionalna zanimanja, uključujući tradiciju obrta i povezane vještine, te uspostaviti strategije za poticanje rasta poduzetništva u području tradicionalnih obrta kako bi se očuvao kulturni identitet sektora tradicionalnog obrtništva; skreće pozornost na to da je važno podupirati rad povezan sa stručnim osposobljavanjem te mobilnost mladih obrtnika i obrtnica;

Ex ante uvjeti

20.

ističe da je učinkovito praćenje ex ante uvjeta potrebno kako bi se zabilježili napori i postignuća; smatra da su ex ante uvjeti, posebice onaj o istraživačkim i inovacijskim strategijama za pametnu specijalizaciju (RIS3), dokazali svoju korisnost, te predlaže da se i dalje poboljšavaju; naglašava da više pažnje treba posvetiti jačanju mikropoduzeća, malih i srednjih poduzeća;

21.

skreće pozornost na činjenicu da znatan udio ex ante uvjeta još nije ispunjen; stoga poziva na analizu trenutačne situacije i donošenje ciljanih mjera u cilju rješavanja tog problema bez ugrožavanja optimalnog iskorištavanja fondova ili smanjenja učinkovitosti kohezijske politike;

Planiranje proračuna na temelju uspješnosti

22.

naglašava da su regulatorni okvir za razdoblje 2014. – 2020. i sporazumi o partnerstvu doveli do snažnog usmjerenja na rezultate u kohezijskim programima i da taj pristup može biti primjer i za druge dijelove rashoda proračuna EU-a; pozdravlja uvođenje zajedničkih pokazatelja koji bi omogućili mjerenje rezultata i njihovo uspoređivanje sa standardom; smatra da se rad na pokazateljima mora nastaviti kako bi se poboljšao dokaz o financiranju sredstvima iz fondova ESI i optimizirao odabir projekata;

23.

ističe da je važna novina bila uvođenje tematske koncentracije, pri čemu su ulaganja usmjerena na specifične ciljeve i prioritete koji odgovaraju pokazateljima uspješnosti i ciljevima posebno dogovorenima za sve teme;

24.

podsjeća da je za svaku državu članicu uvedena pričuva za uspješnost koja se sastoji od 6 % sredstava dodijeljenih europskim strukturnim i investicijskim fondovima; podsjeća da će se, na temelju nacionalnih izvješća iz 2017. godine i pregleda uspješnosti 2019., pričuva dodijeliti samo za programe i prioritete čije su ključne etape ostvarene; poziva na fleksibilnost u pokretanju novih obveza iz pričuve za uspješnost nakon što programi u predstojećim godinama ostvare svoje ciljeve i ključne etape; poziva Komisiju da ocijeni donosi li stvarno pričuva za uspješnost dodanu vrijednost ili je prouzročila dodatnu birokraciju;

Europski semestar

25.

konstatira da su države članice tijekom postupka programiranja ustanovile da je više od dvije trećine preporuka po državama članicama donesenih u 2014. povezano s ulaganjima iz kohezijske politike i pozdravlja činjenicu da su to uzele u obzir pri utvrđivanju svojih programskih prioriteta; priznaje da bi u skoroj budućnosti preporuke po državama članicama mogle potaknuti izmjene programa u okviru fondova ESI, osiguravajući potporu strukturnim reformama u državama članicama; ističe da preporuke po državama članicama i nacionalni programi reformi predstavljaju jasnu vezu između fondova ESI i postupaka Europskog semestra;

26.

ističe da je važno uspostaviti uravnoteženu poveznicu između kohezijske politike i Europskog semestra jer su obje stavke usmjerene na postizanje istih ciljeva u okviru strategije Europa 2020., a pritom ne dovesti u pitanje postizanje ciljeva socijalne, gospodarske i teritorijalne kohezije utvrđenih Ugovorima u nastojanju da se smanje razlike; smatra da trebamo ponovno razmisliti o razlozima obustave fondova ESI u slučaju odstupanja od ciljeva Europskog semestra jer bi to moglo biti kontraproduktivno za poticanje rasta i stvaranje radnih mjesta;

Sinergije i financijski instrumenti

27.

napominje da regulatorni okvir za europske strukturne i investicijske fondove za razdoblje 2014. – 2020. podržava financijske instrumente; međutim, ističe da je upotreba bespovratnih sredstava i dalje neophodna; primjećuje postojanje naglaska na postupnom pomaku s bespovratnih sredstava na zajmove i jamstva; naglašava da je ovaj trend osnažen Planom ulaganja za Europu i novoosnovanim Europskim fondom za strateška ulaganja (EFSU); također napominje da se upotreba pristupa financiranja iz više fondova i dalje čini teškom; uzimajući u obzir složenost takvih instrumenata, ističe ključnu važnost prikladne potpore lokalnim i regionalnim institucijama u osposobljavanju službenika odgovornih za upravljanje tim instrumentima; ističe da bi financijski instrumenti mogli ponuditi rješenja za učinkovitije korištenje proračuna EU-a tako što bi zajedno s bespovratnim sredstvima doprinijeli privlačenju investicija za poticanje gospodarskog rasta i otvaranje održivih radnih mjesta;

28.

ističe da EFSU, koji se prikazuje kao primjer uspjeha kada je u pitanju brza provedba i rezultati u obliku postojećih operacija usprkos znatnim nedostacima, kao što su manjak dodatnosti, ima svoju zasebnu namjenu; u tom kontekstu traži od Komisije da iznese konkretne podatke o učinku EFSU-a u smislu rasta i zapošljavanja te da nakon ocjene predstavi poučne točke koje bi poboljšale uspješnost korištenja fondova ESI u novom programskom razdoblju od 2021. nadalje; uz mišljenje Europskog revizorskog suda br. 2/2016. (14), traži da se analizira kako je EFSU doprinio ciljevima fondova ESI i što je EFSU ostvario u odnosu na svoje zadane prioritete;

29.

napominje, međutim, da nedostaju dokazi o ishodima i rezultatima financijskih instrumenata i da su ti instrumenti slabo povezani s najvažnijim ciljevima i prioritetima EU-a;

30.

napominje da Izvješće Komisije o provedbi članka 16. daje malo informacija o koordinaciji i sinergijama među različitim programima i s instrumentima drugih područja politike, a posebno da u njemu nisu uvijek prikazani pouzdani podaci o očekivanim rezultatima programa ESF i YEI; ističe da je postojanje zajedničke uredbe za pet europskih strukturnih i investicijskih fondova povećalo sinergiju među njima, pa tako i u drugom stupu zajedničke poljoprivredne politike; uvjeren je da sinergije s drugim politikama i instrumentima, uključujući EFSU i druge financijske instrumente, treba poboljšati kako bi se maksimalno povećao učinak ulaganja; naglašava da se pravila o državnim potporama odnose na fondove ESI, ali ne na EFSU i Obzor 2020., i da to uzrokuje probleme u pogledu povećanja razine sinergije među fondovima, programima i instrumentima; naglašava činjenicu da za jamčenje potrebne komplementarnosti i sinergije između EFSU-a, financijskih instrumenata te europskih strukturnih i investicijskih fondova pitanje pravila o državnim potporama treba dalje ispitati kako bi ih se u skladu s tim pojasnilo, pojednostavnilo i prilagodilo; poziva Komisiju da predstavi sveobuhvatne smjernice za upravljačka tijela o kombiniranju EFSU-a s instrumentima podijeljenog i izravnog upravljanja, uključujući fonodve ESI, Instrument za povezivanje Europe i program Obzor 2020.;

31.

zalaže se za daljnju uravnoteženu upotrebu financijskih instrumenata ako donose dodanu vrijednost i ako ne dovode u pitanje tradicionalnu potporu iz kohezijske politike; međutim, naglašava da do toga treba doći tek nakon detaljne procjene doprinosa financijskih instrumenata ciljevima kohezijske politike; ističe da sve regije moraju zadržati raznolik spektar izvora financiranja, dok subvencije u određenim sketorima ostaju naprikladniji instrument za postizanje ciljeva rasta i zaposlenosti; traži od Komisije da osmisli poticaje kojima bi se zajamčila potpuna informiranost upravljačkih tijela o mogućnostima uporabe financijskih instrumenata i o opsegu njihove primjene te da analizira troškove upravljanja bespovratnim sredstvima i povratnom pomoći provedenima u programima podijeljenog i centraliziranog upravljanja; ističe da su jasna, dosljedna i usredotočena pravila o financijskim instrumentima za pojednostavljivanje postupka pripreme i provedbe za upravitelje fondova i korisnike ključna za poboljšanje njihove učinkovite provedbe; skreće pozornost na predstojeće izvješće ovlastitoj inicijativi Odbora za regionalni razvoj naslovljeno „Prava kombinacija financiranja za europske regije: uravnotežena primjena financijskih instrumenata i bespovratnih sredstava u kohezijskoj politici EU-a” (2016/2302(INI));

Pojednostavnjenje

32.

napominje da je jedan od glavnih ciljeva za programsko razdoblje od 2014. do 2020. pojednostavnjenje za korisnike europskih strukturnih i investicijskih fondova i prihvaća da je pojednostavnjenje jedan od ključnih čimbenika za bolji pristup financiranju;

33.

pozdravlja činjenicu da sadašnji modernizirani regulatorni okvir fondova ESI pruža nove mogućnosti za pojednostavnjenje u pogledu zajedničkih pravila prihvatljivosti, pojednostavnjenih mogućnosti financiranja i e-upravljanja; međutim, žali što Izvješće Europske komisije o provedbi članka 16. stavka 3. Uredbe o zajedničkim odredbama ne uključuje nikakve posebne informacije o upotrebi pojednostavnjenih mogućnosti financiranja (SCO); naglašava da postoji potreba za ulaganjem daljnjih napora u razvoj punog potencijala pojednostavnjenih mogućnosti financiranja u pogledu smanjenja administrativnog opterećenja; napominje da su i dalje potrebne znatne mjere pojednostavnjenja za korisnike i upravljačka tijela, usmjerene na javnu nabavu, upravljanje projektima i revizije tijekom i nakon operacija;

34.

poziva Komisiju da na temelju dokaza o rezultatima iz razdoblja 2007. – 2013. i od početka novog razdoblja od 2014. provede aktualnu procjenu administrativnoga opterećenja koja bi posebno obuhvaćala komponente kao što su vrijeme, trošak i papirologija kod financijskih sredstva EU-a u obliku bespovratnih sredstava te financijskih instrumenata;

35.

preporučuje da u budućem programskom razdoblju koje će započeti 2021. sve razine upravljanja budu usmjerene prema sustavu jedinstvene revizije tako da se uklone dvostruke provjere na raznim razinama vlade; potiče Komisiju da pojasni raspon i pravni status postojećih smjernica o europskim strukturnim i investicijskim fondovima, kao i da u bliskoj suradnji s upravljačkim tijelima i svim relevantnim revizorskim tijelima razvije zajedničko tumačenje pitanja proizašlih iz revizije; ponovno ističe da postoji potreba za daljnjim koracima u pojednostavnjenju, a osobito u programima usmjerenima na mlade, među ostalim uvođenjem veće proporcionalnosti u provjere; pozdravlja prve rezultate rada skupine na visokoj razini nezavisnih stručnjaka za pojednostavnjenje administracije, koju je osnovala Komisija;

36.

preporučuje uvođenje standardnih procedura pripreme operativnih programa i procedura upravljanja, osobito za brojne programe teritorijalne suradnje;

Administrativni kapacitet

37.

napominje da države članice imaju različite administrativne kulture i razine uspješnosti u svojim okvirima politike, a da ex ante uvjeti trebaju pomoći da se te razlike nadiđu; naglašava da je potreba za jačanjem administrativnih kapaciteta prioritet u kontekstu provedbe kohezijske politike i Europskog semestra, posebno u državama članicama s niskom apsorpcijom sredstava; konstatira da je državama članicama, regijama i lokalitetima potrebno pružati tehničku, stručnu i praktičnu potporu tijekom prijavljivanja za financiranje; pohvaljuje učinak mehanizma JASPERS i ponavlja da slabo investicijsko planiranje dovodi do velikih kašnjenja u pogledu dovršetka projekata te do neučinkovitog korištenja financijskih sredstava;

38.

ističe da su sporo započinjanje nekih programa, nedostatak upravljačkih sposobnosti za složene projekte, kašnjenja zabilježena prilikom finalizacije projekata, administrativno opterećenje u državama članicama, prekomjerna regulacija i greške u postupcima javne nabave glavne prepreke u primjeni kohezijske politike; smatra neophodnim identificirati i pojednostaviti nepotrebno kompleksne procese i postupke u podijeljenom upravljanju koji stvaraju dodatno opterećenje za tijela i korisnike; ističe da je administrativni kapacitet potrebno stalno poboljšavati, pratiti i jačati; stoga smatra da je u tom pogledu potrebno iskoristiti funkcionalna i fleksibilna rješenja e-uprave, kao i bolju informiranost i koordinaciju među državama članicama; osim toga, ističe potrebu za većim usredotočenjem na osposobljavanje administracije;

39.

ističe da prilagođeni regulatorni okviri, uvjeti i rješenja (kao što je mehanizam razmjene Taiex Regio Peer 2 Peer među različitim regijama) namijenjeni pojednostavljenju mogu učinkovitije odgovoriti na potrebe i izazove s kojima se suočavaju različite regije kada je u pitanju administrativni kapacitet;

Europska teritorijalna suradnja

40.

ističe europsku dodanu vrijednost europske teritorijalne suradnje (ETS), osobito u smanjivanju razlika između pograničnih regija, koja bi se trebala odraziti u povećanoj razini odobrenih sredstava za ovaj cilj kohezijske politike, koji bi se trebao uvesti što je prije moguće; istovremeno poziva države članice da pripreme potrebna sredstva za sufinanciranje; ističe potrebu da se taj instrument očuva kao jedan od temeljnih elemenata kohezijske politike nakon 2020.;

41.

ističe važnost makroregionalnih strategija kao instrumenata koji su se pokazali korisnima za razvoj teritorijalne suradnje i gospodarski razvoj uključenih teritorija; podsjeća na odlučujuću ulogu lokalnih i regionalnih vlasti za uspjeh inicijativa predviđenih tim strategijama;

42.

preporučuje pojačanu uporabu izmijenjenog i proširenog pravnog instrumenta EGTS (Europska grupacija za teritorijalnu suradnju) kao pravne osnove za teritorijalnu suradnju;

43.

predlaže uspostavu stalne veze između RIS3 i međuregionalne suradnje na razini cijelog EU-a, po mogućnosti u obliku stalnog elementa programa INTERREG;

44.

naglašava da koncept usmjerenosti na rezultate iziskuje da se programima INTERREGA zajamči visokokvalitetna suradnja na razini projekta i prilagodba metoda i kriterija evaluacije kako bi se u obzir uzela specifična priroda svakog programa; poziva Komisiju, države članice i upravljačka tijela da surađuju i razmjenjuju informacije i dobre prakse kako bi se zajamčila što učinkovitija provedba i usmjerenost na rezultate, uzimajući u obzir posebnosti europske teritorijalne suradnje;

45.

naglašava potencijal korištenja financijskim instrumentima programa INTERREG koji, kao dopuna bespovratnim sredstvima, pomažu u pružanju podrške malim i srednjim poduzećima te razvijanju istraživanja i inovacija povećanjem ulaganja, otvaranjem novih radnih mjesta, omogućavanjem boljih rezultata i jačanjem učinkovitosti projekata;

46.

žali zbog niske razine javne osviještenosti i nedovoljne vidljivosti programa europske teritorijalne suradnje te poziva na učinkovitiju komunikaciju o postignućima završenih projekata; poziva Komisiju, države članice i upravljačka tijela da uspostave mehanizme i opsežne institucionalizirane platforme za suradnju kako bi se zajamčila bolja vidljivost i podizanje razine osviještenosti; poziva Komisiju da utvrdi dosadašnja postignuća programa i projekata europske teritorijalne suradnje;

Načelo partnerstva i upravljanje na više razina

47.

pozdravlja kodeks ponašanja dogovoren tijekom pregovora o tekućem financijskom razdoblju kojim su određeni minimalni standardi za partnerstvo koje dobro funkcionira; primjećuje da je kodeksom poboljšana provedba načela partnerstva u većini država članica, no izražava žaljenje što su mnoge države članice centralizirale velike dijelove pregovora i provedbe sporazuma o partnerstvu i operativnih programa; ističe potrebu za aktivnim uključivanjem regionalnih i lokalnih vlasti i drugih dionika u sve faze i stoga poziva da se u budućnosti zajamči njihova stvarna uključenost u postupak pregovora i provedbe s obzirom na strukture specifične za svaku državu članicu; smatra da su prekomjerna centralizacija i nedostatak povjerenja također imali ulogu u usporavanju provedbe fondova ESI, pri čemu su neke države članice i upravljačka tijela manje voljni prepustiti veću odgovornost za upravljanje fondovima EU-a lokalnim i regionalnim vlastima;

48.

naglašava da je potrebno pojašnjenje Komisije o uspješnosti država članica i regija u pogledu načela iz članka 5. Uredbe o zajedničkim odredbama, s naglaskom na tome kako se vladu može potaknuti da u potpunosti primjenjuje načelo partnerstva; naglašava da je zajednička odgovornost preduvjet za snažnije priznanje kohezijske politike EU-a;

49.

podržava novi pristup Komisije koji se temelji na formiranju posebnih radnih grupa, odnosno projektnih timova namijenjenih boljem upravljanju fondovima ESI u državama članicama, te poziva na daljnji razvoj takvog pristupa;

50.

naglašava da buduća kohezijska politika mora obuhvaćati mjere potpore da se izbjeglice uspješno integrira na tržište rada EU-a, čime bi se promicao gospodarski rast i pomoglo da se općenito zajamči sigurnost u EU-u;

Buduća kohezijska politika

51.

naglašava da fondovi ESI doprinose BDP-u, stvaranju radnih mjesta i rastu u državama članicama, što su vrlo važni elementi koje treba uzeti u obzir u Sedmom izvješću o koheziji koje se očekuje u 2017.; nadalje ističe da znatna ulaganja u manje razvijene regije također doprinose BDP-u u razvijenijim državama članicama; smatra da bi, ako vlada Ujedinjene Kraljevine podnese službeni zahtjev u skladu s člankom 50. UEU-a, Sedmo izvješće o koheziji trebalo uzeti u obzir i moguće učinke „Brexita” na strukturnu politiku;

52.

smatra da BDP možda nije jedini legitiman pokazatelj za osiguravanje pravedne raspodjele sredstava i da prilikom odlučivanja o budućoj raspodjeli treba uzeti u obzir specifične teritorijalne potrebe i važnost dogovorenih prioriteta programa za razvoj programskih područja; smatra važnim da se u budućnosti razmotri uvođenje i novih dinamičkih pokazatelja koji bi bili nadopuna BDP-u; konstatira da se mnoge regije u Europi suočavaju s visokim stopama nezaposlenosti i smanjenjem broja stanovnika; poziva Komisiju da razmotri izradu i uvođenje „demografskog pokazatelja”;

53.

podsjeća na to da se znatan iznos javnih ulaganja ostvaruje na lokalnoj i regionalnoj razini; naglašava da Europski sustav računa (ESA) ne smije ograničavati mogućnost lokalnim i regionalnim vlastima da se upuštaju u potrebna ulaganja jer bi to spriječilo države članice da sufinanciraju projekte koji ispunjavaju kriterije za strukturne fondove i tako im onemogućilo da se koriste ovim važnim izvorom financiranja pri traženju izlaza iz gospodarske krize i ponovnom pokretanju rasta i zapošljavanja; snažno potiče Komisiju da ponovno ocijeni pristup ESA-e na strogo godišnjoj osnovi kako bi se na javne troškove koje se financira fondovima ESI gledalo kao na kapitalna ulaganja, a ne kao na isključivo dugove ili operativne troškove;

54.

podsjeća da bi se europska teritorijalna suradnja (ETS), koja služi širem načelu teritorijalne kohezije, uvedenom Ugovorom iz Lisabona, mogla poboljšati; stoga potiče sve dionike koji su uključeni u pregovore o budućoj politici do ojačaju tu dimenziju teritorijalne kohezije; poziva Komisiju da u Sedmom izvješću o koheziji prida odgovarajući značaj ETS-u;

55.

smatra da se tematska koncentracija mora zadržati i u budućnosti jer je dokazala svoju održivost; očekuje da će Komisija iznijeti pregled dostignuća nastalih zbog tematske koncentracije u kohezijskoj politici;

56.

uvjeren je da se buduća kohezijska politika usmjerena na uspješnost mora temeljiti na podacima i pokazateljima kojima se na odgovarajući način mogu izmjeriti ostvareni napori, ishodi i učinci, kao i na iskustvima u tom području na regionalnoj i lokalnoj razini (proračun koji se temelji na uspješnosti, ex ante uvjeti i tematska koncentracija) jer to lokalnim i regionalnim vlastima, uključujući one koji dosad nisu pokušali primijeniti ovaj pristup, daje jasne praktične smjernice u pogledu provedbe njezinih načela;

57.

naglašava da će u budućnosti trebati brže iskorištavati raspoloživa sredstva, uz uravnoteženiji rast troškova tijekom programskog razdoblja, kako bi se između ostalog izbjegla česta primjena „retrospektivnih” projekata čija je svrha često izbjeći automatski opoziv na kraju programskog razdoblja; zauzima stajalište da će provedba operativnih programa u sljedećem financijskom razdoblju od 2021. moći brže započeti nakon usvajanja Opće uredbe kao i uredbi o fondovima jer će države članice već imati iskustvo u politici usmjerenoj na uspješnost nakon napora uloženih u kohezijsku politiku u razdoblju 2014. – 2020.; u tom pogledu ističe da države članice trebaju izbjeći kašnjenja u imenovanju upravljačkih tijela za operativne programe;

58.

ustraje na tome da bi se zakonodavni postupak za donošenje novog VFO-a trebao okončati do kraja 2018. kako bi se regulatorni okvir za buduću kohezijsku politiku nakon toga mogao brzo donijeti i stupiti na snagu bez odgode 1. siječnja 2021.;

59.

smatra da se kohezijska politika i dalje treba provoditi u svim državama člancima i u svim europskim regijama te da je pojednostavnjenje pristupa fondovima EU-a osnovni preduvjet za budući uspjeh te politike;

60.

smatra da duh inovacije i pametne specijalizacije, uz održivi razvoj, mora i dalje biti važan pokretač kohezijske politike; naglašava da pametna specijalizacija treba biti vodeći mehanizam za buduću kohezijsku politiku;

61.

ističe da postoji znatan rizik nakupljanja zahtjeva za plaćanje pod naslovom 1b u drugoj polovici trenutačnog VFO-a i poziva da se do kraja trenutačnog programskog razdoblja na godišnjoj razini na raspolaganje stavljaju dostatna odobrena sredstva za plaćanja kako bi se spriječilo ponovno gomilanje nepodmirenih računa; ističe da u tu svrhu tri institucije EU-a trebaju razviti i dogovoriti novi zajednički plan plaćanja za razdoblje od 2016. do 2020. kojim bi se trebala pružiti jasna strategija za podmirenje svih plaćanja do kraja trenutačnog VFO-a;

62.

predlaže Komisiji da analizira stvarni učinak ulaganja europskih strukturnih i investicijskih fondova tijekom prethodnog financijskog razdoblja i u kolikom su opsegu postignuti europski ciljevi s pomoću uloženih sredstava te da donese zaključke u odnosu na pozitivna i negativna iskustva kao polazište za određivanje dodane vrijednosti postupka ulaganja;

o

o o

63.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te Odboru regija, vladama i nacionalnim i regionalnim parlamentima država članica.

(1)  SL L 347, 20.12.2013., str. 320.

(2)  SL L 347, 20.12.2013., str. 289.

(3)  SL L 347, 20.12.2013., str. 470.

(4)  SL L 347, 20.12.2013., str. 487.

(5)  SL L 347, 20.12.2013., str. 259.

(6)  SL L 347, 20.12.2013., str. 303.

(7)  SL L 149, 20.5.2014., str. 1.

(8)  SL L 169, 1.7.2015., str. 1.

(9)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0217.

(10)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0311.

(11)  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0419.

(12)  SL C 303, 19.8.2016., str. 94.

(13)  SL C 313, 22.9.2015., str. 31

(14)  Mišljenje Europskog revizorskog suda br. 2/2016. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni uredbi (EU) br. 1316/2013 i 2015/1017 i popratnoj evaluaciji Komisije u skladu s člankom 18. stavkom 2. Uredbe (EU) 2015/1017.


Top