Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62017CN0175

Predmet C-175/17: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. travnja 2017. uputio Raad van State (Nizozemska) – X protiv Belastingdienst/Toeslagen

SL C 178, 6.6.2017, p. 13–13 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

6.6.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 178/13


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. travnja 2017. uputio Raad van State (Nizozemska) – X protiv Belastingdienst/Toeslagen

(Predmet C-175/17)

(2017/C 178/15)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Raad van State

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: X

Tuženik: Belastingdienst/Toeslagen

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 13. Direktive 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom (SL 2008., L 348, str. 98.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 8., str. 188.) u vezi s člancima 4., 18., člankom 19. stavkom 2. i člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima tumačiti na način da žalba, ako je nacionalno pravo predviđa u postupku protiv odluke koja sadržava odluku o povratu u smislu članka 3. stavka 4. Direktive 2008/115/EZ, prema pravu Unije mora automatski imati suspenzivan učinak ako državljanin treće zemlje tvrdi da izvršenje odluke o povratu znači ozbiljnu opasnost od povrede načela non refoulement. Drugim riječima: treba li u takvom slučaju suspendirati protjerivanje dotičnog državljanina treće zemlje tijekom roka za podnošenje žalbe ili – ako je žalba bila podnesena – do odluke o toj žalbi a da to dotični državljanin treće zemlje ne mora posebno zahtijevati?

2.

Treba li članak 39. Direktive Vijeća 2005/85/EZ od 1. prosinca 2005. o minimalnim normama koje se odnose na postupke priznavanja i ukidanja statusa izbjeglica u državama članicama (SL 2005., L 326, str. 13.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 7., str. 19.) u vezi s člancima 4., 18., člankom 19. stavkom 2. i člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima tumačiti na način da žalba, ako je nacionalno pravo predviđa u postupku o odbijanju zahtjeva za azil u smislu članka 2. Direktive 2005/85/EZ, prema pravu Unije mora automatski imati suspenzivan učinak? Drugim riječima: treba li u takvom slučaju suspendirati protjerivanje dotičnog tražitelja azila tijekom roka za podnošenje žalbe ili – ako je žalba bila podnesena – do odluke o toj žalbi a da to dotični tražitelj azila ne mora posebno zahtijevati?


Top