This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 62017CN0175
Case C-175/17: Request for a preliminary ruling from the Raad van State (Netherlands) lodged on 6 April 2017 — X, other party: Belastingdienst/Toeslagen
Predmet C-175/17: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. travnja 2017. uputio Raad van State (Nizozemska) – X protiv Belastingdienst/Toeslagen
Predmet C-175/17: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. travnja 2017. uputio Raad van State (Nizozemska) – X protiv Belastingdienst/Toeslagen
SL C 178, 6.6.2017, p. 13–13
(BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)
|
6.6.2017 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 178/13 |
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. travnja 2017. uputio Raad van State (Nizozemska) – X protiv Belastingdienst/Toeslagen
(Predmet C-175/17)
(2017/C 178/15)
Jezik postupka: nizozemski
Sud koji je uputio zahtjev
Raad van State
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: X
Tuženik: Belastingdienst/Toeslagen
Prethodna pitanja
|
1. |
Treba li članak 13. Direktive 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom (SL 2008., L 348, str. 98.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 8., str. 188.) u vezi s člancima 4., 18., člankom 19. stavkom 2. i člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima tumačiti na način da žalba, ako je nacionalno pravo predviđa u postupku protiv odluke koja sadržava odluku o povratu u smislu članka 3. stavka 4. Direktive 2008/115/EZ, prema pravu Unije mora automatski imati suspenzivan učinak ako državljanin treće zemlje tvrdi da izvršenje odluke o povratu znači ozbiljnu opasnost od povrede načela non refoulement. Drugim riječima: treba li u takvom slučaju suspendirati protjerivanje dotičnog državljanina treće zemlje tijekom roka za podnošenje žalbe ili – ako je žalba bila podnesena – do odluke o toj žalbi a da to dotični državljanin treće zemlje ne mora posebno zahtijevati? |
|
2. |
Treba li članak 39. Direktive Vijeća 2005/85/EZ od 1. prosinca 2005. o minimalnim normama koje se odnose na postupke priznavanja i ukidanja statusa izbjeglica u državama članicama (SL 2005., L 326, str. 13.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 7., str. 19.) u vezi s člancima 4., 18., člankom 19. stavkom 2. i člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima tumačiti na način da žalba, ako je nacionalno pravo predviđa u postupku o odbijanju zahtjeva za azil u smislu članka 2. Direktive 2005/85/EZ, prema pravu Unije mora automatski imati suspenzivan učinak? Drugim riječima: treba li u takvom slučaju suspendirati protjerivanje dotičnog tražitelja azila tijekom roka za podnošenje žalbe ili – ako je žalba bila podnesena – do odluke o toj žalbi a da to dotični tražitelj azila ne mora posebno zahtijevati? |