EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62016TN0713

Predmet T-713/16: Tužba podnesena 7. listopada 2016. – Fair deal for expats i drugi protiv Komisije

SL C 428, 21.11.2016, p. 20–21 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

21.11.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 428/20


Tužba podnesena 7. listopada 2016. – Fair deal for expats i drugi protiv Komisije

(Predmet T-713/16)

(2016/C 428/23)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Fair deal for expats (Lauzun, Francuska) i 8 drugih stranaka (zastupnici: R. Croft, L. Nelson, E. Hazzan, Solicitors, P. Green, H. Warwick, M. Gregoire, Barristers)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

s jedne strane, uputu predsjednika Europske komisije koja je poslana elektroničkim putem u dopisu od 28. lipnja 2016. članovima kolegija povjerenika Europske unije i koja je sadržana u govoru predsjednika Junckera na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta u Bruxellesu 28. lipnja 2016. (SPEECH/16/2356), kojom se zabranjuju bilo kakvi službeni ili neslužbeni pregovori Komisije s vladom Ujedinjene Kraljevine prije njezine obavijesti o namjeri izlaska iz Europske unije u skladu s člankom 50. UEU-a i, s druge strane, izjavu predsjednika Europske komisije da je dao ranije navedenu uputu članovima kolegija povjerenika Europske unije u „Predsjedničkom nalogu”, kao što je to izrijekom izjavio u navedenom govoru na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta u Bruxellesu 28. lipnja 2016. i kako je navedeno u Komisijinom priopćenju za medije na francuskom i engleskom jeziku u vezi s tim govorom (SPEECH/16/2353), proglasi ništavim u skladu s člankom 264. stavkom 1. UFEU-a; i

naloži Komisiji plaćanje troškova ovih postupaka

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu pet tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, kojim se tvrdi da sporne mjere nemaju ni odgovarajući ni bilo kakav pravni temelj.

Tužitelji tvrde da:

nema pravnog temelja za to da Komisija, u očekivanju obavijesti u skladu s člankom 50. UEU-a nakon ishoda neobvezujućeg referenduma, odbije početak pregovora s vladom Ujedinjene Kraljevine i drugima;

sporne mjere ne temelje se na objektivnim čimbenicima i razumno se može pretpostaviti da se temelje na uvjerenjima njihovog autora;

sporne mjere usvojene su na način koji je bio zlouporaba ovlasti jer se o njima u govoru govorilo kao o „Predsjedničkom nalogu” što je dovelo u zabludu Europski parlament, osoblje i dužnosnike u Komisiji i drugim institucijama Europske unije, vlade država članica i državljane Europske unije.

2.

Drugi tužbeni razlog, kojim se tvrdi da sporne mjere, suprotno članku 18. UFEU-a, diskriminiraju Ujedinjenu Kraljevinu i njezine državljane na temelju državljanstva.

Tužitelji tvrde da:

je bit spornih mjera zabraniti Komisiji pregovore s predstavnicima vlade Ujedinjene Kraljevine;

se time Ujedinjenu Kraljevinu, njezine građane i osobito tužitelje dovodi u bitno slabiji položaj;

se spornim mjerama osim toga tužitelje dovodi u slabiji položaj u pogledu uživanja njihovih temeljnih prava, uključujući pravo na slobodno kretanje.

3.

Treći tužbeni razlog, kojim se tvrdi da se spornim mjerama krše temeljna prava tužitelja iz prava Europske unije.

Tužitelji tvrde da:

se spornim mjerama krše prava tužitelja iz članka 20. stavka 1. UFEU-a, uključujući pravo na slobodno kretanje koje je među ostalim zajamčeno člankom 20. stavkom 2. točkom (a), stavkom 21. stavkom 1., člankom 45. i člankom 49. UFEU-a i Direktivom o pravima građana 2009/136/EZ (1);

sporne mjere suprotne su tužiteljevim pravima zajamčenim Poveljom o temeljnim pravima.

4.

Četvrti tužbeni razlog, kojim se tvrdi da su sporne mjere usvojene suprotno načelu lojalne suradnje iz članka 4. stavka 3. UFEU-a.

Tužitelji tvrde da sporne mjere izričito zabranjuju Komisiji i njezinim zaposlenicima da postupaju u skladu s načelom lojalne suradnje prema kojem bi Ujedinjenoj Kraljevini i drugim institucijama Europske unije pomagali u ispunjavanju zadataka koji proizlaze iz Ugovora.

5.

Peti tužbeni razlog, kojim se tvrdi da su sporne mjere nezakonite jer su dijelom ili u cijelosti usvojene kako bi odvratilo ili obeshrabrilo građane drugih država članica Europske unije od slobodnog izražavanja njihovog mišljenja (u vezi s njihovim članstvom u EU) kao što je to osigurano člankom 11. Povelje o temeljnim pravima.


(1)  Direktiva 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravište [boravak] na području države članice, kojom se izmjenjuje Uredba (EEZ) br. 1612/68 i stavljaju izvan snage direktive 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ (Tekst značajan za EGP) (SL L 158, str. 77.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 42.).


Top