1.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 240/1

1.

pozdravlja Izvješće petorice predsjednika kao važan korak u smjeru jačanja otpornosti ekonomske i monetarne unije (EMU) na gospodarske šokove, boljeg provođenja načela i ciljeva ekonomske i monetarne unije koji su navedeni u članku 3. Ugovora o Europskoj uniji i članku 120. Ugovora o funkcioniranju Europske unije kao i pokretanja reformi za jačanje demokratske legitimnosti upravljanja EMU-om;

2.

međutim, primjećuje da se u izvješću ne predlažu reforme Europskog stabilizacijskog mehanizma niti se bavi pitanjem bankrota država unutar EMU-a; također smatra da je potrebno staviti veći naglasak na rješavanje temeljnih problema monetarne unije, odnosno na neravnotežu tekućih računa izazvanu različitim porastom produktivnosti. Ona, naime, uzrokuje neuravnoteženosti u tokovima kapitala između zemalja i regija. Također treba uvesti mehanizme za davanje povratnih informacija zemljama i regijama u kojima političari ili gospodarski akteri odstupaju od onoga što se obično smatra razumnom politikom ili razumnim preuzimanjem rizika;

3.

smatra da sadašnja gospodarska situacija s krhkim rastom i visokom nezaposlenošću opravdava integrirani pristup konsolidaciji javnih financija u državama članicama, među ostalim, na temelju daljnjeg produbljivanja jedinstvenog tržišta (1) i ulaganja jačih napora u podupiranje kontinuirane provedbe strukturnih reformi i poticanja ulaganja kako bi se time ostvario održivi rast u budućnosti;

4.

primjećuje da migracije i mobilnost radne snage mogu ojačati rast u Uniji, no to će značiti da se moraju razjasniti određena pitanja povezana s dostupnošću stambenog prostora, javnih usluga, socijalnih usluga ili s fleksibilnošću tržišta rada; također smatra da se mora osigurati sufinanciranje Unije kako bi se povećao kapacitet prihvata;

5.

ističe da treba ojačati odgovornost i demokratski legitimitet u čitavoj Europskoj uniji, istodobno jačajući regionalnu dimenziju kako bi se zakonski okvir pravilno i dosljedno provodio u čitavoj Uniji uz istodobno poštovanje načela supsidijarnosti;

6.

pozdravlja postupak u dvije faze u kojem se najprije dodatno razrađuju postojeći instrumenti i ugovori da bi se tijekom druge faze započelo s opsežnim promjenama kako bi postupak konvergencije, uz pomoć referentnih vrijednosti konvergencije koje su zajednički dogovorene, postao još više obvezujući za države članice europodručja;

7.

naglašava nužnost snažnije konvergencije, kako između država članica tako i unutar samih država članica te je zabrinut zbog razlika koje su u nekim slučajevima veće unutar država članica nego između njih;

8.

istodobno naglašava da se socijalne, gospodarske i teritorijalne razlike mogu smanjiti isključivo uz pomoć koncepta koji se temelji na strategiji Europa 2020. i obuhvaća regionalnu dimenziju kao i kohezijsku politiku usmjerenu na rezultate te stoga ponovno ističe potporu postupku kojim se nastoji postići ekonomska i socijalna konvergencija. OR također ponovno poziva na opsežne konzultacije diljem Europe o budućoj teritorijalnoj viziji Europske unije do 2050. godine. Potrebna je jasna vizija s kojom se kasnije mogu uskladiti politike i mehanizmi financiranja (2). OR pozdravlja trenutačno razmatranje strategija kohezijske politike nakon 2020.;

9.

naglašava da i dalje treba podupirati razvoj pograničnih, rubnih i najudaljenijih regija kao i onih koje se suočavaju s demografskim izazovima kako bi se osigurala dosljedna konvergencija u skladu s usvojenim strategijama EU-a;

10.

upozorava da „univerzalno” rješenje ne može funkcionirati, jer različita situacija unutar samih država članica i između njih iziskuje fleksibilnost, što znači da agencije za poticanje konkurentnosti moraju poštovati nacionalne sustave određivanja plaća i ne smiju preuzeti ulogu socijalnih partnera u ovom području;

11.

smatra da bi agencije za poticanje konkurentnosti trebale voditi računa o svim aspektima poslovnog okruženja u širem smislu, tj. uključujući čimbenike kao što su produktivnost, vještine, inovacije, poduzetničko okruženje i prekomjerna birokracija. Odbor se stoga slaže s mišljenjem da se pojam konkurentnosti ne smije svesti tek na pitanje razine plaća;

12.

slaže se s time da je potrebno više se usredotočiti na zapošljavanje i blagostanje;

13.

primjećuje da evaluacija socijalnih pokazatelja navodi na zaključak da je koncentracija nezaposlenosti, siromaštva i socijalne isključenosti najveća u slabije razvijenim regijama, što jasno ukazuje na povezanost s kvalitetom provedbe prijašnjih preporuka, pored ostalog u okviru strategije Europa 2020.

14.

pozdravlja činjenicu da se u Izvješću petorice predsjednika načelno priznala gospodarska nužnost socijalne dimenzije; u tom kontekstu ponovno izražava potporu pozivu koji je Europski parlament uputio državama članicama u vezi s potpisivanjem Sporazuma o socijalnom ulaganju kojim bi se utvrdili ciljevi socijalnih ulaganja na nacionalnoj razini u svrhu postizanja ciljeva strategije Europa 2020. na području zapošljavanja kao i na području socijalne politike i obrazovanja (3);

15.

pozdravlja činjenicu da je Komisija priznala ulogu socijalnih partnera u javnom prihvaćanju daljnjeg razvoja ekonomske i monetarne unije. To uključuje njihovu ulogu u pripremi nacionalnih programa reformi te općenito jaču usmjerenost na zapošljavanje i socijalni učinak te predviđeni „stup socijalnih prava”. Dijalog sa socijalnim partnerima je koristan i može povećati prihvaćanje u državama članicama. Socijalni partneri mogli bi u budućnosti dati važan doprinos mogućim zajedničkim projektima koje razvijaju na temelju vlastitog zajedničkog akcijskog plana;

16.

smatra da se moraju prevladavati regionalne razlike kako bi se smanjile socijalne nejednakosti, ojačao rast, otvorila radna mjesta i osnažila konkurentnost i kohezija unutar EMU-a i EU-a; s time u vezi ističe važnu ulogu lokalnih i regionalnih vlasti kao poslodavaca i tvoraca pogodnog poslovnog okruženja;

17.

uz pomoć lokalnih i regionalnih inicijativa lokalne i regionalne vlasti na odlučujući način doprinose jačanju konkurentnosti;

18.

pozdravlja činjenicu da se u Preporuci o osnivanju nacionalnih odbora za konkurentnost u europodručju (COM(2015) 601 final) navodi da pri donošenju odluka ti odbori isključivo pružaju potporu i da ne bi trebali davati konačne prijedloge;

19.

pozdravlja racionalizaciju i jačanje europskog semestra u okviru postojećeg zakonodavnog okvira kao i koordiniranje dokumenata u svrhu snažnije usmjerenosti, veće učinkovitosti i razjašnjavanja vlastite odgovornosti i nadležnosti radi postizanja cilja EU-a koji se odnosi na dobro upravljanje;

20.

prepoznaje vrijednost europskog semestra kao instrumenta za postizanje reformi na nacionalnoj razini i razini EU-a, uz pomoć kojeg se osigurava koordiniranost gospodarske politike EU-a i njezinih država članica;

21.

ponavlja svoj zahtjev upućen Europskoj komisiji i Europskom parlamentu o uvođenju kodeksa postupanja kojim bi se osiguralo strukturirano uključivanje lokalnih i regionalnih vlasti u europski semestar, s ciljem predstavljanja konkretnog prijedloga 2016.; s time u vezi obvezuje se na vođenje kontinuiranog dijaloga s Europskom komisijom o tom pitanju;

22.

ističe da u izvješćima o državama i u preporukama za pojedine zemlje posebice treba baviti pitanjima povezanima s regionalnim razlikama te da se doprinosi koje daju regionalna i lokalna razina sustavno trebaju uzimati u obzir;

23.

izražava žaljenje zbog toga što u promijenjenoj strukturi europskog semestra OR nije spomenut u raspravi o prioritetima europodručja; traži od Europske komisije da se pozabavi regionalnim pitanjima u dokumentima kojima se uređuje europski semestar, uz potporu sustavnih regionalnih analiza o, među ostalima, zapošljavanju i socijalnim pitanjima;

24.

smatra da je ostvarenje bankovne unije, kratkoročno gledano, najučinkovitiji instrument za sprečavanje krize financijskog sustava, prekidanje začaranog kruga između nacionalnih banaka i država članica i umanjivanje negativnih posljedica gospodarskih šokova;

25.

zahtijeva od Europske komisije i država članica da smanje rizike u financijskom sustavu, poboljšaju cjenovnu fleksibilnost i uvedu nacionalne sustave za osiguranje depozita;

26.

stoga smatra da se prije uvođenja europskog sustava za osiguranje depozita najprije moraju osnovati i financirati europski fondovi za sanaciju i nacionalni sustavi za osiguranje depozita te da se veza između njih mora razjasniti kako bi se opasnost od moralnog rizika svela na najmanju moguću mjeru;

27.

zahtijeva od Europske središnje banke (ESB) i Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (EBA) da preispitaju kvalitetu financijske imovine i da provedu testove otpornosti na stres u financijskim institucijama koje su uključene u sustav osiguranja depozita kako bi se tim institucijama zajamčili isti uvjeti tržišnog natjecanja;

28.

poziva Europsku komisiju da objasni dodanu vrijednost savjetodavnog Europskog fiskalnog odbora, čije je tajništvo pod Glavnim tajništvom Europske komisije. Posebice je važno raspraviti o tome kako se može izbjeći da takav odbor dodatno ne optereti već ionako složeno okruženje makroekonomskog nadzora;

29.

izražava žaljenje zbog toga što prije osnivanja Europskog fiskalnog odbora nije bilo prilike za očitovanje. U načelu, Odbor smatra važnim da se dosljedno prati usklađenost s pravilima Pakta o stabilnosti i rastu. Istodobno, sadašnji oblik predloženog odbora dovodi u sumnju u to hoće li njegova korisnost biti razmjerna očekivanom povećanju birokracije. Također je nejasno koja je pravna osnova za osnivanje tog odbora te u kakvom odnosu stoje Europski fiskalni odbor i nacionalna fiskalna savjetodavna vijeća;

30.

nada se da će dovršenje unije tržišta kapitala omogućiti prekogranične priljeve kapitala ne ugrožavajući pritom stabilnost pojedinih regija ili država te da će poduzetnicima, a osobito mikropoduzetnicima i MSP-ovima omogućiti pristup širokoj lepezi financijskih izvora;

31.

smatra da bi koherentna i dobro osmišljena unija tržišta kapitala trebala obuhvatiti svih 28 država članica i promicati jednake uvjete tržišnog natjecanja širom EU-a; zahtijeva od država članica da osiguraju pristup bankovnoj uniji i onim državama članicama koje do sada još nisu uvele euro;

32.

insistira na tome da se poštuje Pakt o stabilnosti i rastu te naglašava kako je važno da kao preduvjet za potrebna kratkoročna i dugoročna javna ulaganja svaka država članica ima snažno gospodarstvo i stabilne javne financije (4);

33.

zahtijeva da države članice budu obavezne dokazati da vode odgovornu gospodarsku politiku kako bi dobile pristup europskim instrumentima za gospodarsku stabilizaciju. Korištenje tih instrumenata mora ići ruku pod ruku s potpunom provedbom strukturnih reformi kako bi se poboljšala konvergencija, koordinacija i integracija; potpora ni pod kojim okolnostima ne smije dovesti do nastanka stalnih jednosmjernih priljeva između država. Ne bi trebalo težiti tome da se postojeća kohezijska politika zamijeni stabilizacijskim fondovima i ostalim instrumentima kao što je Program potpore strukturnim reformama;

34.

slaže se s Europskom komisijom da bi predstojeću reviziju Paketa od šest mjera i Paketa od dvije mjere trebalo iskoristiti kao priliku za jačanje transparentnosti u EU-u i legitimnost EU-a, što je posebice važno na lokalnoj i regionalnoj razini; stoga poziva na uspostavu „gospodarskog dijaloga” između OR-a i Komisije, po uzoru na već postojeći dijalog između Komisije i Europskog parlamenta;

35.

ponovno izražava uvjerenje da je fiskalni kapacitet nužan kako bi se omogućilo da EMU raspolaže privremenim mehanizmom za ublažavanje šokova (5);

36.

napominje da su se uvjeti financiranja ulaganja u realnu ekonomiju temeljito promijenili zbog trenutačne gospodarske krize, zbog čega naglašava veliku važnost lokalnih i regionalnih vlasti u ostvarivanju najveće moguće učinkovitosti i utvrđivanja prepreka za produktivna ulaganja;

37.

ponavlja svoj zahtjev za „zlatnim pravilom” kako se dugoročna ulaganja ne bi uračunavala u tekuće izdatke te stoga poziva na uvođenje europskog okvira usklađenog s europskim kriterijima s pomoću kojeg će se utvrđivati koja su socijalna i infrastrukturna ulaganja najvažnija za održavanje dugoročnog rasta;

38.

naglašava da se mora poboljšati kvaliteta javnih rashoda, među ostalima primjenom načela OECD-a o učinkovitom javnom ulaganju na svim razinama vlasti i uprave; poziva na raspravu o načinu na koji se fiskalnom decentralizacijom u različitim područjima javnog sektora može poboljšati kvaliteta javnih rashoda uz doprinošenje fiskalnoj konsolidaciji koja pogoduje rastu, ne ugrožavajući pritom načelo solidarnosti među podnacionalnim teritorijima pojedinačnih država članica;

39.

ponovno poziva Europsku komisiju na objavljivanje bijele knjige u kojoj se na razini EU-a utvrđuje klasifikacija kvalitete javnih ulaganja u financijskim izvještajima o javnim rashodima s obzirom na njihov dugoročni učinak te da u svako godišnje izvješće o javnim financijama u ekonomskoj i monetarnoj uniji (EMU) uključi poglavlje o kvaliteti javnih ulaganja, uključujući i ulaganja na podnacionalnoj razini (6);

40.

smatra da bi produbljena i otporna ekonomska i monetarna unija imala više koristi od toga da strukture postanu jednostavnije, odgovornost i nadležnosti jasnije i transparentnost veća, nego da se već postojećim pravilima i propisima dodaje čitav niz novih. Stoga pozdravlja planove Europske komisije o pojednostavljenju, većoj transparentnosti i jasnijoj odgovornosti;

41.

poziva na zauzimanje realističnijeg stava prema praktičnoj provedbi administrativnih kazni za države koje se ne pridržavaju zajednički dogovorenih pravila te na raspravu o tome na koji način tržišni mehanizmi mogu predstavljati alternativu ili nadopunu;

42.

naglašava da se posebna pozornost treba posvetiti tome da se kod gospodarskog upravljanja jasno utvrde nadležnosti na svim razinama, uključujući i na lokalnoj i regionalnoj razini, jer su upravo potonje često odgovorne za provedbu politike u različitim područjima, na primjer, u području zapošljavanja, zdravlja i obrazovanja;

43.

traži od Europske komisije da ga uključi u pripremu bijele knjige u kojoj će se obrađivati prelazak s prve na drugu fazu reforme EMU-a;

44.

naglašava koliko je važno da se pri produbljivanju monetarne unije u obzir uzmu i posljedice za odnose s državama koje ne pripadaju europodručju; osim toga mora biti jasno koji se prijedlozi odnose na sve države članice, a koji samo na države europodručja;

45.

insistira na najtransparentnijoj mogućoj provedbi svih mjera za dovršenje EMU-a kako bi se spriječilo otuđivanje onih država članica koje još ne koriste euro te nastanak „Europe s dvije brzine”.