19.5.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 181/67

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 7. prosinca 2012. o jačanju suradnje na provođenju zakona u EU-u: europski model razmjene informacija (COM(2012)0735),

—

uzimajući u obzir Izvješće Komisije od 7. prosinca 2012. o provedbi Odluke Vijeća 2008/615/PUP od 23. lipnja 2008. o produbljivanju prekogranične suradnje, osobito u suzbijanju terorizma i prekograničnog kriminala (Odluka iz Prüma) (COM(2012)0732),

—

uzimajući u obzir Štokholmski program, strategiju unutarnje sigurnosti i strategiju upravljanja informacijama za unutarnju sigurnost EU-a,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. svibnja 2012. o strategiji unutarnje sigurnosti Europske unije (1),

—

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 87.,

—

uzimajući u obzir pitanje upućeno Komisiji o jačanju prekogranične suradnje na provođenju zakona u EU-u: primjena Odluke iz Prüma i europskog modela razmjene informacija (O-000067/2013 – B7–0501/2013),

—

uzimajući u obzir članak 115. stavak 5. i članak 110. stavak 2. Poslovnika,

A.

budući da je u Štokholmskom programu priznata potreba za većom usklađenošću i objedinjenjem širokog instrumentarija za prikupljanje, obradu i razmjenu informacija među tijelima koja provode zakone u EU-u kako bi se povećala sigurnost građana EU-a;

B.

budući da se u sklopu strategije unutarnje sigurnosti poziva na razvoj sveobuhvatnog modela za razmjenu informacija;

C.

budući da je razmjena informacija o kriminalnim prekograničnim radnjama osnova za suradnju na provođenju zakona u EU-u i da je posebno bitna na području bez provjera na unutarnjim granicama; budući da je prekogranični kriminal u EU-u u porastu, čime se sve više naglašava potreba za učinkovitom i sigurnom razmjenom informacija na području provođenja zakona kojom će se poštovati zaštita podataka i temeljna prava;

1.

primjećuje da se u Komunikacijama razmatraju razni postojeći instrumenti, kanali i mehanizmi za prekograničnu razmjenu informacija na području provođenja zakona u EU-u; smatra da je trenutni skup raznih instrumenata, kanala i mehanizama složen i nepregledan, zbog čega vodi neučinkovitoj uporabi instrumenata i nedostatnom demokratskom nadzoru na razini EU-a te nekontroliranom širenju primjene i pristupa u pojedinim slučajevima;

2.

poziva Komisiju da donese prikaz zakonodavstva EU-a i nacionalnih zakonodavstava, uključujući (bilateralne) međunarodne sporazume, kojima se uređuje prekogranična razmjena informacija o provođenju zakona; slaže se s Komisijom da su potrebni sadržajniji statistički podaci za mjerenje stvarne vrijednosti instrumenata i poziva na donošenje neovisne izvanjske ocjene postojećih instrumenata za razmjenu informacija o provođenju zakona u EU-u radi procjene njihova mjerljivog učinka;

3.

podržava preporuke Komisije za dovođenje u red uporabe postojećih instrumenata i kanala (kao što je zadana uporaba kanala Europola i stvaranje nacionalnih jedinstvenih kontaktnih točaka) te za unapređenje osposobljavanja i osviještenosti o prekograničnoj razmjeni informacija; no razočaran je što Komisija nije donijela ambiciozniju viziju okrenutu budućnosti, na koju se pozivalo u Štokholmskom programu i strategiji unutarnje sigurnosti, te koja bi bila početnom točkom za političku raspravu o tome kako oblikovati i optimizirati razmjenu podataka o provođenju zakona u EU-u, istodobno jamčeći visoku razinu zaštite podataka i privatnosti; snažno potiče Komisiju da predloži tu viziju kojom će se uspostaviti dobro prilagođen okvir za razmjenu informacija o provođenju zakona u EU-u zasnovan na načelima kao što su potreba, kvaliteta, razmjernost, učinkovitost i odgovornost i kojim će biti obuhvaćena pravilna procjena načela dostupnosti i koncepta provjere podudarnosti podataka;

4.

poziva Komisiju da istraži mogućnost automatiziranja ručnih postupaka za provođenje postojećih instrumenata radi jamčenja veće djelotvornosti na način utvrđen u studiji Radne skupine za razmjenu informacija i zaštitu podataka (DAPIX) koja je provedena u nizu država članica te da razmisli o uspostavljanju jedinstvenog formata razmjene informacija kako bi se ubrzala obrada odobrenih zahtjeva;

5.

ističe da razni instrumenti za prekograničnu razmjenu informacija o provođenju zakona, uključujući one kojima se daje prekogranični pristup nacionalnim bazama podataka, vode k nepreglednom i nejasnom režimu zaštite podataka koji se često temelji na najmanjem zajedničkom nazivniku i slijedi nesustavan pristup; u tom smislu ponavlja svoje stajalište da predloženu Direktivu o zaštiti podataka treba što prije usvojiti;

6.

poziva Komisiju da s ciljem konsolidiranja i unapređenja sustava razmjene informacija poduzme mjere usmjerene na podupiranje djelotvornog sustava koji će služiti i za jamčenje zaštite podataka kako je opisano u mišljenju europskog nadzornika za zaštitu podataka uz korištenje referentnim okvirom pruženim u prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o Europolu i o stavljanju izvan snage Odluke 2009/371/PUP;

7.

primjećuje da je za sve veću skupinu država članica Odluka iz Prüma postala uobičajen instrument za prekograničnu policijsku suradnju i istraživanje kaznenih djela; žali zbog znatnih odgoda u primjeni Odluke iz Prüma u nekoliko država članica; slaže se s Komisijom da se daljnji razvoj instrumenta ne bi smio razmatrati prije nego što se ostvari cjelovita primjena; poziva države članice o kojima je riječ da Odluku iz Prüma primjenjuju u cijelosti i ispravno kako bi se njome moglo služiti u najvećoj mjeri;

8.

ističe da je Odluka iz Prüma usvojena u sklopu negdašnjeg trećeg stupa i da njezinu primjenu ne prati odgovarajući nadzor i kontrola Parlamenta; poziva Komisiju na žurno podnošenje prijedloga radi unošenja instrumenata za prekograničnu policijsku suradnju usvojenih u sklopu negdašnjeg trećeg stupa – kao što su Odluka iz Prüma i Švedska inicijativa – u pravni okvir Ugovora iz Lisabona;

9.

ističe da izobrazba europske policije pomaže jačanju uzajamnog povjerenja između policijskih snaga, čime se omogućuje bolja razmjena informacija i prekogranična suradnja pa je stoga treba održavati i širiti;

10.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te parlamentima država članica.