This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 62013CB0592
Case C-592/13: Order of the Court (Eighth Chamber) of 6 October 2015 (request for a preliminary ruling from the Consiglio di Stato — Italy) — Ministero dell’Ambiente e della Tutela del Territorio e del Mare, Ministero della Salute, Ministero dello Sviluppo economico v Ediltecnica SpA (Reference for a preliminary ruling — Article 99 of the Rules of Procedure of the Court — Article 191(2) TFEU — Directive 2004/35/EC — Environmental liability — National legislation which does not provide for the possibility for the administrator to require the owners of contaminated sites who are not responsible for the contamination to implement preventive and remedial measures and which provides only for the obligation to reimburse the measures carried out by the administration — Compatibility with the ‘polluter pays’ principle, the precautionary principle, the principle of preventive action and the principle that environmental damage should as a priority be rectified at source)
Predmet C-592/13: Rješenje Suda (osmo vijeće) od 6. listopada 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Consiglio di Stato – Italija) – Ministero dell'Ambiente e della Tutela del Territorio e del Mare, Ministero della Salute, Ministero dello Sviluppo economico protiv Ediltecnica SpA (Zahtjev za prethodnu odluku — Članak 99. Poslovnika Suda — Članak 191. stavak 2. UFEU-a — Direktiva 2004/35/EZ — Odgovornost za okoliš — Nacionalno zakonodavstvo koje ne propisuje mogućnost da uprava vlasnicima onečišćenih zemljišta koji nisu sudjelovali u tom onečišćenju naloži provođenje mjera sprečavanja i otklanjanja i koje propisuje samo obvezu naknade troškova za mjere koje provede uprava — Spojivost s načelom onečišćivač plaća, načelom opreznosti, načelom preventivnog djelovanja i načelom da se šteta nanesena okolišu popravlja ponajprije na samom izvoru)
Predmet C-592/13: Rješenje Suda (osmo vijeće) od 6. listopada 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Consiglio di Stato – Italija) – Ministero dell'Ambiente e della Tutela del Territorio e del Mare, Ministero della Salute, Ministero dello Sviluppo economico protiv Ediltecnica SpA (Zahtjev za prethodnu odluku — Članak 99. Poslovnika Suda — Članak 191. stavak 2. UFEU-a — Direktiva 2004/35/EZ — Odgovornost za okoliš — Nacionalno zakonodavstvo koje ne propisuje mogućnost da uprava vlasnicima onečišćenih zemljišta koji nisu sudjelovali u tom onečišćenju naloži provođenje mjera sprečavanja i otklanjanja i koje propisuje samo obvezu naknade troškova za mjere koje provede uprava — Spojivost s načelom onečišćivač plaća, načelom opreznosti, načelom preventivnog djelovanja i načelom da se šteta nanesena okolišu popravlja ponajprije na samom izvoru)
SL C 38, 1.2.2016, p. 12–12
(BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)
|
1.2.2016 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 38/12 |
Rješenje Suda (osmo vijeće) od 6. listopada 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Consiglio di Stato – Italija) – Ministero dell'Ambiente e della Tutela del Territorio e del Mare, Ministero della Salute, Ministero dello Sviluppo economico protiv Ediltecnica SpA
(Predmet C-592/13) (1)
((Zahtjev za prethodnu odluku - Članak 99. Poslovnika Suda - Članak 191. stavak 2. UFEU-a - Direktiva 2004/35/EZ - Odgovornost za okoliš - Nacionalno zakonodavstvo koje ne propisuje mogućnost da uprava vlasnicima onečišćenih zemljišta koji nisu sudjelovali u tom onečišćenju naloži provođenje mjera sprečavanja i otklanjanja i koje propisuje samo obvezu naknade troškova za mjere koje provede uprava - Spojivost s načelom onečišćivač plaća, načelom opreznosti, načelom preventivnog djelovanja i načelom da se šteta nanesena okolišu popravlja ponajprije na samom izvoru))
(2016/C 038/15)
Jezik postupka: talijanski
Sud koji je uputio zahtjev
Consiglio di Stato
Stranke glavnog postupka
Tužitelji: Ministero dell'Ambiente e della Tutela del Territorio e del Mare, Ministero della Salute, Ministero dello Sviluppo economico
Tuženik: Ediltecnica SpA
Izreka
Direktivu 2004/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o odgovornosti za okoliš u pogledu sprečavanja i otklanjanja štete u okolišu valja tumačiti na način da se ne protivi nacionalnom propisu poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku koji, u slučaju da je nemoguće identificirati počinitelja koji je odgovoran za navedeno onečišćenje ili da je od njega nemoguće dobiti naknadu štete, ne dopušta upravnom tijelu da nametne izvršavanje hitnih mjera sigurnosti i zaštite vlasniku tog zemljišta koji nije odgovoran za onečišćenje, propisujući na teret ovog posljednjeg samo plaćanje odštete koja je ograničena na vrijednost lokacije nakon primjene mjera zaštite.