Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 52014XC1120(05)

    Objava zahtjeva u skladu s člankom 50. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode

    SL C 414, 20.11.2014, p. 13–16 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    20.11.2014   

    HR

    Službeni list Europske unije

    C 414/13


    Objava zahtjeva u skladu s člankom 50. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode

    2014/C 414/09

    Ova je objava temelj za podnošenje prigovora na zahtjev u skladu s člankom 51. Uredbe (EU) br. 1151/2012 (1).

    JEDINSTVENI DOKUMENT

    UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 510/2006

    o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda  (2)

    „PÖLLAUER HIRSCHBIRNE”

    EZ br.: AT-PDO-0005-01190 – 16.12.2013.

    ZOZP ( ) ZOI ( X )

    1.   Naziv

    „Pöllauer Hirschbirne”

    2.   Država članica ili treća zemlja

    Austrija

    3.   Opis poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda

    3.1.   Vrsta proizvoda

    Razred 1.6. Voće, povrće i žitarice, u prirodnom stanju ili prerađeni

    3.2.   Opis proizvoda na koji se odnosi naziv iz točke 1.

    Naziv „Pöllauer Hirschbirne” odnosi se isključivo na plodove u prirodnom stanju dobivene od kruške za preradu sorte „Hirschbirne” (stara regionalna sorta) te na od njih dobivene sušene kruške i nefermentirani voćni sok.

    „Pöllauer Hirschbirne” kruška je za preradu koja vrlo kasno sazrijeva i vrlo se rijetko konzumira sirova. Bere se u proizvodnom području kad je zrela za konzumaciju i neposredno zatim suši ili prerađuje u sok jer se u stanju zrelosti za konzumaciju gotovo ne može skladištiti.

    Plod kruške „Pöllauer Hirschbirne” odlikuje se sljedećim značajkama, pri čemu je potrebno uzeti u obzir prirodnu varijabilnost:

    oblik: sličan bergamotu, voćke su u prosjeku šire nego duže (srednji indeks dužina/širina: 0,94), okrugla presjeka,

    veličina: voćke su male do srednje velike, duge 35–68 mm, u prosjeku 50,4 mm, široke 38–78 mm, u prosjeku 53,9 mm,

    težina: 26–203 g, u prosjeku 80,5 g,

    kora žutozelene temeljne boje, a na osunčanoj strani crvene pokrovne boje (često nedostaje); u potpuno zrelom stanju žute boje; kora s mnogobrojnim srednje velikim, svijetlosmeđim lenticelama, koje na osunčanoj strani često imaju zagasito crveni prsten,

    meso ploda krem boje, čvrsto, netopljivo („žitko”), sočno,

    srce ploda čašoliko s otvorenom osi, jezgre dobro razvijene, velike, crne,

    vijenac kamenih stanica uokolo srca ploda grubo granuliran, kuglasta do vretenasta oblika; kamenih stanica gotovo uopće nema izvan vijenca,

    listići čaške na plodu imaju pustenaste dlake,

    plod zrije ujesen, ovisno o nadmorskoj visini od zadnjeg tjedna u rujnu do trećeg tjedna u listopadu,

    okus: za krušku za preradu u stanju zrelosti za konzumaciju pomalo adstringentan, harmoničan,

    miris: po cimetu (ne može se utvrditi na svakom plodu).

    Sušene kruške „Pöllauer Hirschbirne” odlikuju se sljedećim značajkama:

    oblik: kruškolik, no s vrlo naboranom površinom koja je nepravilno deformirana u procesu sušenja,

    veličina plodova: dužina oko 23–47 mm, u prosjeku 36,4 mm, širina oko 24–44 mm, u prosjeku 32,5 mm,

    težina: 7–27 g, u prosjeku oko 13 g,

    kora tamnosmeđe boje, s karakterističnim prstenom svijetle plavosive boje,

    meso ploda: izvana tvrdo-suho, čvrsto, iznutra žitko-meko i ljepljivo, srednje smeđe do tamnosmeđe,

    srce ploda: s karakterističnom šupljinom,

    miris: specifičan za sortu, lagano mirodičan, fini miris sušenog voća, bez stranih mirisa,

    okus: karamelast okus sušene kruške, slatkast.

    Sok kruške „Pöllauer Hirschbirne” odlikuje se sljedećim značajkama:

    boja: svijetla zlatnožuta do zasićena zlatnožuta, rijetko skoro brončanožuta,

    bistroća: ovisno o proizvodnom postupku mogu se proizvoditi bistri do prirodno mutni sokovi,

    miris: mogu biti prisutne blage nijanse acetaldehida i note mirodija (mažuran),

    okus: aromatičan, po sušenoj kruški, tipično voćan s notom zelenih krušaka; harmoničan, izbalansiran omjer šećera, kiseline i taninskih tvari; zaostali okus u ustima postojano kiselkast,

    ostalo: moguće je ispadanje taninskih tvari u obliku sferoidnog taloga.

    3.3.   Sirovine (samo za prerađene proizvode)

    Kao sirovina za proizvodnju kruške „Pöllauer Hirschbirne” upotrebljavaju se isključivo plodovi kruške za preradu sorte „Hirschbirne”. Odlikuju se značajkama ploda kruške „Pöllauer Hirschbirne” opisanima u točki 3.2.

    Biljni materijal (to su jezgre plodova voćaka divlje kruške (divlje europske kruške) odnosno pogodnih (sitnoplodnih) stabala kruške za preradu, plemke odn. materijal za cijepljenje te stabla pogodna za presadnju) mora potjecati iz zemljopisnog područja.

    Kruške „Pöllauer Hirschbirne” oplemenjuju se u obliku poluvisokih i visokih stabala isključivo na sjemenjacima, kako bi se postigli karakteristični oblici brzorastućih stabala velike krošnje. Ne smiju se uzgajati u vretenastu obliku na spororastućim podlogama jer taj oblik kulture uzrokuje promjene svojstava sorte, posebice okusa tipičnog za sortu.

    Samo potpuno zreli plodovi pogodni su za daljnju preradu jer kruška „Pöllauer Hirschbirne” samo u tom trenutku postiže svoj tipični harmonični okus, koji je odlučujući za svojstva preradom dobivenih proizvoda opisana u točki 3.2.

    3.4.   Hrana za životinje (samo za proizvode životinjskog podrijetla)

    3.5.   Posebni proizvodni postupci koji se moraju provesti na određenom zemljopisnom području

    Kako bi se osigurala visoka kvaliteta proizvoda, svi se proizvodni koraci, počevši od proizvodnje biljnog materijala do zaključno s proizvodnjom soka i postupkom sušenja, moraju odvijati unutar određenog zemljopisnog područja. Budući da se bere u stanju konzumacijske (potpune) zrelosti, kruška „Pöllauer Hirschbirne” pogodna je samo za kratkotrajno skladištenje i osjetljiva je na mehanička oštećenja (primjerice prilikom transporta). Stoga je nužno da se proces prerade sve do dobivanja neosjetljivih proizvoda odvija u istom određenom zemljopisnom području.

    3.6.   Posebna pravila za rezanje, ribanje, pakiranje itd.

    3.7.   Posebna pravila o označivanju

    Pri etiketiranju u skladu sa specifikacijom proizvedenih krušaka, sušenih krušaka i soka od krušaka potrebno je navesti oznaku „Pöllauer Hirschbirne ZOI” i znak Unije. Osim toga, pakiranja odnosno spremnici moraju imati traku koja sadržava oznaku „Pöllauer Hirschbirne ZOI”, znak Unije i individualni tekući identifikacijski broj. Obvezujuća upotreba trake služi isključivo sljedivosti certificiranih proizvoda.

    4.   Sažeta definicija zemljopisnog područja

    Dolina Pöllauer Tal (park prirode) tradicionalno je središnje područje kulture stabala kruške „Pöllauer Hirschbirne” i prerade plodova kruške „Pöllauer Hirschbirne”. Proizvodno područje proteže se sljedećim upravno-političkim okruzima pokrajina Štajerske i Donje Austrije:

    —   pokrajina Štajerska: okruzi Jugoistočna Štajerska (i to samo udio bivšeg okruga Feldbach), Hartberg-Fürstenfeld, Graz, Graz-Umgebung, Hartberg, Weiz,

    —   pokrajina Donja Austrija: okruzi Neunkirchen, Wiener Neustadt-Land.

    Područje podrijetla sirovina identično je proizvodnom području.

    5.   Povezanost sa zemljopisnim područjem

    5.1.   Posebnosti zemljopisnog područja

    Određeno zemljopisno područje obuhvaća dijelove dviju štajerskih klimatskih regija „Steirisches Randgebirge” i „Vorland” te usporedive klimatske zone u Donjoj Austriji. Položaji s blagom klimom koji tamo prevladavaju dopuštaju optimalan rast, cvat i urod kruške „Pöllauer Hirschbirne”, što omogućava najbolju moguću izraženost njezinih kvalitativnih svojstava i značajki.

    Za to su odlučujući mali broj mraznih dana na povoljnim položajima proizvodnog područja koji su pogodni za tu kulturu (oko 80–110 dana) i trajanje vegetacijskog razdoblja (otprilike od 185 do 245 dana). Budući da je cvijet kruške „Hirschbirne” osjetljiv na kasne mrazove, najpogodniji položaji u proizvodnom području nalaze se na obroncima i grebenima na otprilike od 300 do 800 m nadmorske visine izvan inverzijskih položaja odn. jezera s hladnim zrakom u dolinama i kotlinama. Iznad tih zona plodovi uspijevaju sazreti na visinama do 1 000 m nadmorske visine samo na izrazito povoljnim položajima.

    Idealne uvjete rasta kruška „Pöllauer Hirschbirne” pronalazi na ne odveć teškim, svježim, vapnom pretežito siromašnim tlima određenog zemljopisnog područja ako ona nemaju humusno-akumulativne horizonte. To su tla bogata skeletom, a siromašna humusom ili glinom. Iako se kruška „Pöllauer Hirschbirne” smatra nezahtjevnom u pogledu nutritivnog sadržaja tla, za uspješnu obradu tala njihova temeljna opskrba nutrijentima predstavlja preduvjet, koji je u određenom području dostatno zadovoljen.

    Posebno stručno znanje i iskustvo proizvođačâ smatra se odlučujućim čimbenikom u proizvodnji, a temelji se na tradicionalnom znanju o proizvodnji i preradi kruške „Pöllauer Hirschbirne” u zemljopisnom području, u kojem su se za to potrebna posebna znanja stoljećima razvijala (dokazivo do u 19. stoljeće; proizvođači iz proizvodnog područja održali su prezentaciju kruške „Pöllauer Hirschbirne” već na Carskoj voćarskoj izložbi 1888.) i prenosila s pokoljenja na pokoljenje. To se odnosi na stručno znanje i iskustvo u pogledu uzgoja (tradicionalna upotreba isključivo regionalnih podloga, način dobivanja za to potrebnog sjemena), oplemenjivanja voćaka kruške „Hirschbirne” i izbora najprikladnije lokacije s obzirom na nadmorsku visinu te pogodnost klime (temperatura, ugroženost mrazom, trajanje vegetacijskog razdoblja) i tla. Nadalje je uspjeh prerade kruške „Pöllauer Hirschbirne” usko povezan sa znanjem o fazama zrenja plodova pa time i s trenutkom berbe za preradu u sok i sušeno voće.

    5.2.   Posebnosti proizvoda

    Sortno tipična svojstva kruške „Pöllauer Hirschbirne”, koja se proizvodi od stare regionalne sorte „Hirschbirne” i zrije kao zadnja sorta kruške ujesen, odakle potječe i njezin naziv („Hirschbirne” znači „jesenska kruška”, a etimološki se izvodi od dijalektalnog „Hi(a)rscht” za „jesen”), jesu njezin tipičan okus (karamelast okus po sušenu voću, slatkast) i aroma plodova, soka i sušenih krušaka specifična za sortu. Plodovi „Pöllauer Hirschbirne” postižu potrebnu slatkoću i tipičan omjer šećera, kiseline i taninskih tvari samo na povoljnim lokacijama u zemljopisnom području kao i zahvaljujući posebnom znanju i iskustvu regionalnih proizvođača u pogledu pravog trenutka berbe te tipičnog omjera šećera, kiseline i taninskih tvari. Berba i prerada obavljaju se dok je još jasno prisutan sadržaj taninskih tvari (sadržaj polifenola), koji je neophodan za bistrenje soka. Zbog izbora trenutka berbe, međutim, sadržaj taninskih tvari već je toliko nizak da sok ima ugodan, harmoničan okus s izbalansiranim omjerom šećera, kiseline i taninskih tvari, koji je bitna razlikovna značajka u odnosu na druge sokove od krušaka, i da sušene kruške postižu prepoznatljivi karamelasti okus te žitko-meku i ljepljivu konzistenciju. Idealan trenutak berbe (to je trenutak nastanka harmonična omjera šećera, kiseline i taninskih tvari) tradicionalno se utvrđuje organoleptički. U posebnosti kruške „Pöllauer Hirschbirne” ubraja se visok sadržaj polifenola (ovisno o stupnju zrelosti između 0,83 % i 2,2 %) i visok sadržaj balastnih tvari (između 7,9 i 10,5 g/100 g), koji se nalazi u području onoga kod brašna od cjelovitog zrna pšenice (10 g/100 g) pa je time otprilike pet puta veći nego kod stolnih krušaka. Iskustvo proizvođačâ u optičkom i okusnom ocjenjivanju plodova time je središnji dio tradicionalnog znanja o preradi kruške „Pöllauer Hirschbirne”.

    5.3.   Uzročna povezanost zemljopisnog područja i kvalitete ili karakteristika proizvoda (za ZOI), odnosno određene kvalitete, ugleda ili drugih karakteristika proizvoda (za ZOZP)

    Posebna kvaliteta kruške „Pöllauer Hirschbirne”, koja se razvila kao štajerski slučajni sjemenjak u zemljopisnom području i proizvodi se isključivo od plodova voćaka stare regionalne sorte „Hirschbirne” oplemenjenih u obliku poluvisokih i visokih stabala na podlozi sjemenjaka, zajamčuje posebnu pogodnost za uzgoj u određenom zemljopisnom području. Time brzorastuća stabla velike krošnje imaju sortna svojstva koja su nastajala višestoljetnom prirodnom i ljudskom selekcijom u zemljopisnom području te garantiraju okus i aromu kruške „Pöllauer Hirschbirne” tipične za sortu.

    Klima i pedološki uvjeti u zemljopisnom području omogućavaju kulturu kruške „Pöllauer Hirschbirne”, koja sazrijeva kao posljednja sorta kruške u godišnjem ciklusu pa stoga za izraženost kvalitativnih svojstava sorte zahtijeva dugo trajanje vegetacije kakvo postoji u zemljopisnom području. Plodovi kruške „Pöllauer Hirschbirne” postižu potrebnu slatkoću i opisani uravnoteženi omjer šećera, kiseline i taninskih tvari samo na povoljnim lokacijama.

    Kombinacija tih klimatsko-edafskih čimbenika s baštinjenim znanjem regionalnih proizvođača o izboru lokacije za sadnju (znanje o nadmorskoj visini, povoljnoj klimi, tlu), uzgoju, njezi kulture, metodi i trenutku berbe (isključivo kruške ubrane u stanju zrelosti za konzumaciju, organoleptičko ocjenjivanje stupnja zrelosti) i tehnici skladištenja te s njihovim iskustvom u proizvodnji i tradicionalnoj preradi odlučujuća je za kvalitetu kruške „Pöllauer Hirschbirne” pa je time pridonijela očuvanju stare regionalne sorte voća „Hirschbirne”, iz čije kvalitete potječe i dobar ugled proizvoda.

    Upućivanje na objavu specifikacije

    (članak 5. stavak 7. Uredbe (EZ) br. 510/2006 (3))

    Punom tekstu specifikacije možete pristupiti pod: http://www.patentamt.at/Media/Poellauer_Hirschbirne_Antrag.pdf

    ili izravnim pristupom web-mjestu Austrijskog patentnog zavoda (www.patentamt.at) s pomoću sljedeće staze direktorija: „Markenschutz/Schutzrechte/Herkunftsangabe”. Ondje se specifikacija može pronaći pod nazivom oznake kvalitete.


    (1)  SL L 343, 14.12.2012., str. 1.

    (2)  SL L 93, 31.3.2006., str. 12. Zamijenjena Uredbom (EU) br. 1151/2012.

    (3)  Vidjeti bilješku 2.


    Top