Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62013CA0491

    Predmet C-491/13: Presuda Suda (treće vijeće) od 10. rujna 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Verwaltungsgericht Berlin – Njemačka) – Mohamed Ali Ben Alaya protiv Bundesrepublik Deutschland (Zahtjev za prethodnu odluku — Područje slobode, sigurnosti i pravde — Direktiva 2004/114/EZ — Članci 6., 7. i 12. — Uvjeti za prihvat državljana trećih zemalja u svrhu studija — Odbijanje prihvata osobe koja udovoljava uvjetima predviđenima navedenom direktivom — Diskrecijska ovlast nadležnih tijela)

    SL C 409, 17.11.2014, p. 18–18 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    17.11.2014   

    HR

    Službeni list Europske unije

    C 409/18


    Presuda Suda (treće vijeće) od 10. rujna 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Verwaltungsgericht Berlin – Njemačka) – Mohamed Ali Ben Alaya protiv Bundesrepublik Deutschland

    (Predmet C-491/13) (1)

    ((Zahtjev za prethodnu odluku - Područje slobode, sigurnosti i pravde - Direktiva 2004/114/EZ - Članci 6., 7. i 12. - Uvjeti za prihvat državljana trećih zemalja u svrhu studija - Odbijanje prihvata osobe koja udovoljava uvjetima predviđenima navedenom direktivom - Diskrecijska ovlast nadležnih tijela))

    2014/C 409/25

    Jezik postupka: njemački

    Sud koji je uputio zahtjev

    Verwaltungsgericht Berlin

    Stranke glavnog postupka

    Tužitelj: Mohamed Ali Ben Alaya

    Tuženik: Bundesrepublik Deutschland

    Izreka

    Članak 12. Direktive Vijeća 2004/114/EZ od 13. prosinca 2004. o uvjetima prihvata državljana trećih zemalja u svrhu studija, razmjene učenika, osposobljavanja bez naknade ili volonterstva treba tumačiti u smislu da je dotična država članica obvezna na svoje državno područje prihvatiti državljanina treće zemlje koji na njemu želi boraviti dulje od tri mjeseca u svrhu studija jer taj državljanin udovoljava uvjetima za prihvat koje taksativno predviđaju članci 6. i 7. te direktive i jer se država protiv njega ne poziva ni na jedan od u direktivi izričito navedenih razloga koji opravdavaju odbijanje dozvole boravka.


    (1)  SL C 344, 23.11.2013.


    Top