1

Tužitelj, Birkenstock Sales GmbH, pravni je sljednik Birkenstock Orthopädie GmbH & Co. KG, koji je na temelju njemačkog žiga od Međunarodnog ureda Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO) 27. lipnja 2012. ishodio međunarodnu registraciju u kojoj je naznačena Europska unija za sljedeći figurativni žig:

2

Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) 25. listopada 2012. primio je obavijest o međunarodnoj registraciji predmetnog znaka.

3

Proširenje zaštite zatraženo je za proizvode iz razreda 10., 18. i 25. u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je izmijenjen i dopunjen, koji, za svaki od tih razreda, odgovaraju sljedećem opisu:

4

Ispitivač je 21. studenoga 2012. obavijestio tužitelja o privremenom ex officio odbijanju u cijelosti zaštite međunarodnog žiga u Uniji. Razlog naveden u potporu tom odbijanju bio je nepostojanje razlikovnog karaktera predmetnog znaka za sve proizvode u pitanju u smislu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Europske unije (SL 2009., L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.)

5

Odlukom od 29. kolovoza 2013., nakon što je tužitelj odgovorio na primjedbe navedene u obavijesti o privremenom odbijanju, odjel za ispitivanje potvrdio je, iz istog razloga kao što je onaj prethodno istaknuo, odbijanje u cijelosti zaštite međunarodnog žiga u Uniji.

6

Tužitelj je 4. listopada 2013. protiv te odluke podnio žalbu EUPIO‑u na temelju članaka 58. do 60. Uredbe br. 207/2009.

7

Odlukom od 15. svibnja 2014. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka), prvo žalbeno vijeće EUIPO‑a odbilo je žalbu smatrajući da predmetni znak nema razlikovni karakter za proizvode u pitanju.

8

Žalbeno vijeće je osobito smatralo da predmetni znak prikazuje valovite linije koje se sijeku pod pravim kutom i da se ponavljaju na način da se mogu nastaviti u četiri smjera kvadrata i stoga se primijeniti na bilo koju dvodimenzionalnu i trodimenzionalnu površinu. Dakle, predmetni znak se odmah može percipirati kao prikaz reljefnog uzorka.

9

Žalbeno vijeće osim toga utvrdilo je da je općepoznato da su površine njihovih proizvoda ili pakiranja bile ukrašene uzorcima iz raznih razloga, osobito radi poboljšanja njihova estetskog izgleda i/ili radi usklađivanja s tehničkim zahtjevima.

10

Istaknulo je da prema ustaljenoj sudskoj praksi, s obzirom na to da prosječni potrošači na temelju znakova koji se stapaju s izgledom samog proizvoda obično nisu pretpostavljali komercijalno podrijetlo proizvoda, ti znakovi nemaju razlikovni karakter u smislu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 osim ako su se značajno razlikovali od standarda ili poslovne prakse u tom sektoru. Smatralo je da je ta sudska praksa primjenjiva na ovaj slučaj, zato što se predmetni znak stapa s izgledom proizvoda u pitanju.

11

Žalbeno vijeće smatralo je opći dojam koji predmetni znak odaje banalan i da se taj reljefni uzorak može pronaći na svim proizvodima u pitanju vezano za koje može imati estetsku i/ili tehničku funkciju. Prema žalbenom vijeću, cjelokupni dojam koji predmetni znak odaje ne razlikuje se značajno ili se uopće na razlikuje od poslovne prakse u sektoru u pitanju.

12

Žalbeno vijeće zaključilo je da relevantna javnost, po svemu sudeći, znak percipira kao običan reljefni uzorak, a ne kao naznaku posebnog komercijalnog podrijetla.

13

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

14

EUIPO od Općeg suda zahtijeva da:

15

U prilog svojoj tužbi tužitelj se poziva na samo jedan tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.

16

Tužitelj osobito ističe da je žalbeno vijeće primijenilo kriterije različite od onih u članku 7. stavku 1. točki (b) Uredbe br. 207/2009. Žalbeno vijeće se nije oslonilo na međunarodni žig u obliku u kojem je registriran, to jest na sliku čija je površina prilično ograničena i koju se ne može zamijeniti s oblikom proizvoda, nego je neopravdano povećalo žig tvrdeći da se potonji može reproducirati i nastaviti.

17

Međunarodna registracija pruža zaštitu figurativnom žigu kvadratnog oblika apstraktnog uzorka, čiji je izgled sam po sebi potpun, jedinstven i neuobičajen.

18

EUIPO smatra da je žalbeno vijeće pravilno smatralo da predmetni znak prikazuje reljefni uzorak i da nema razlikovni karakter u odnosu na proizvode u pitanju.

19

Prema članku 154. stavku 1. Uredbe br. 207/2009, svaka međunarodna registracija u kojoj je naznačena Unija predmet je ispitivanja u odnosu na apsolutne razloge za odbijanje koje se obavlja na isti način kao i ispitivanje prijava žiga Europske unije.

20

U smislu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, odbit će se registracija žigova koji nemaju razlikovni karakter.

21

Razlikovni karakter nekog žiga u smislu te odredbe znači da taj žig omogućava identifikaciju proizvoda za koji je registracija zatražena kao proizvoda koji potječe od određenog poduzetnika i time razlikovanje tog proizvoda od onih drugih poduzetnika (vidjeti presudu od 20. listopada 2011., Freixenet/OHIM, C‑344/10 P i C‑345/10 P, EU:C:2011:680, t. 42. i navedenu sudsku praksu).

22

Usto, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da razlikovni karakter nekog žiga treba, s jedne strane, ocjenjivati s obzirom na proizvode i usluge za koje je registracija zatražena i, s druge strane, s obzirom na percepciju relevantne javnosti koja se sastoji od prosječnih potrošača navedenih proizvoda ili usluga (presude od 29. travnja 2004., Procter & Gamble/OHIM, C‑473/01 P i C‑474/01 P, EU:C:2004:260, t. 33., i od 22. lipnja 2006., Storck/OHIM, C‑25/05 P, EU:C:2006:422, t. 25.). Stupanj pozornosti prosječnog potrošača za kojeg se smatra da je uobičajeno obaviješten, razumno pažljiv i oprezan varira ovisno o kategoriji predmetnih proizvoda ili usluga [presude od 22. lipnja 1999, Lloyd Schuhfabrik Meyer, C‑342/97, EU:C:1999:323, t. 26. i od 10. listopada 2007., Bang & Olufsen/OHIM (oblik zvučnika), T‑460/05, EU:T:2007:304, t. 32.].

23

Prema ustaljenoj sudskoj praksi, kriteriji za ocjenu razlikovnoga karaktera trodimenzionalnih žigova koji se sastoje od izgleda samog proizvoda ne razlikuju se od onih koji se primjenjuju na druge kategorije žigova. Međutim, prilikom primjene tih kriterija valja voditi računa o činjenici da predodžba prosječnog potrošača nije nužno ista kod trodimenzionalnog žiga koji se sastoji od izgleda samog proizvoda i kod verbalnog ili figurativnog žiga koji se sastoji od znaka koji je neovisan o izgledu proizvoda koje označava. Naime, prosječni potrošači nemaju običaj zaključivati o podrijetlu proizvoda na temelju njihova oblika ili pakiranja, u nedostatku bilo kakvih grafičkih ili tekstualnih elemenata, te stoga može biti teže utvrditi razlikovni karakter takvog trodimenzionalnog žiga od onoga verbalnog ili figurativnog žiga (presude od 7. listopada 2004., Mag Instrument/OHIM, C‑136/02 P, EU:C:2004:592, t. 30. i od 22. lipnja 2006.Storck/OHIM, C‑25/05 P, EU:C:2006:422, t. 26. i 27.).

24

Iz tih razmatranja proizlazi da samo trodimenzionalni žig koji se sastoji od izgleda samog proizvoda, koji se značajno razlikuje od standarda ili poslovne prakse u dotičnom sektoru i stoga može ispuniti svoju bitnu funkciju pokazatelja podrijetla ima razlikovni karakter u smislu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009. (presude od 12. siječnja 2006., Deutsche SiSi‑Werke/OHIM, C‑173/04 P, EU:C:2006:20, t. 31. i od 22. lipnja 2006., Storck/OHIM, C‑25/05 P, EU:C:2006:422, t. 28.).

25

Sudska praksa navedena u prethodnim točkama 23. i 24., koja se oblikovala u odnosu na trodimenzionalne žigove koji se sastoje od izgleda samog proizvoda također vrijedi i kad je u pitanju figurativni žig koji se sastoji od oblika navedenog proizvoda. Naime, u takvom slučaju žig se isto tako ne sastoji od znaka koji ne ovisi o izgledu proizvoda koji označava (presuda od 22. lipnja 2006, Storck/OHIM, C‑25/05 P, EU:C:2006:422, t. 29.).

26

Ta sudska praksa također je primjenjiva u slučaju znaka koji se sastoji od uzorka primjenjivog na površinu proizvoda (vidjeti u tom smislu presudu od 9. listopada 2002., Glaverbel/OHIM (površina staklene pločice), T‑36/01, EU:T:2002:245, t. 23.).

27

Takav je također i slučaj figurativnog žiga koji se dijelom sastoji od oblika proizvoda koji označava, s obzirom na to da će ga relevantna javnost odmah i bez posebnog razmišljanja percipirati kao prikaz osobito zanimljivog ili privlačnog detalja predmetnog proizvoda, a ne kao oznaku njegova komercijalnog podrijetla (presuda od 19. rujna 2012., Fraas/OHIM (karirani uzorak u tamnosivoj, svijetlosivoj, crnoj, bež, tamnocrvenoj i svijetlocrvenoj boji), T‑50/11, EU:T:2012:442, t. 43.).

28

Kao što je žalbeno vijeće naglasilo u točki 27. pobijane odluke, odlučujući element za primjenjivost te sudske prakse nije kvalifikacija dotičnog znaka kao figurativnog znaka, trodimenzionalnog i sl., nego činjenica da se stapa s izgledom naznačenog proizvoda.

29

Žalbeno vijeće istaknulo je da se proizvodi iz razreda 10 u osnovi odnose na ortopedske cipele i njihove dijelove. Osim toga, smatralo je da te proizvode mogu kupiti potrošači koji su načelno dio šire javnosti ili zdravstveni djelatnici te da ih se pažljivo odabiralo.

30

Žalbeno vijeće usto je utvrdilo da su proizvodi „kirurški, medicinski, zubarski i veterinarski uređaji i instrumenti; umjetni udovi, oči i zubi; ortopedski proizvodi; materijal za šivanje rana; pribor za kirurško šivanje” u osnovi namijenjeni zdravstvenim djelatnicima, a kod kojih prilikom odabira proizvoda postoji barem prosječan stupanj pažnje.

31

Naposljetku je smatralo da su proizvodi iz razreda 18 i 25 namijenjeni široj publici koja prilikom kupnje pokazuje prosječan stupanj pažnje.

32

Ta razmatranja, koja tužitelj u preostalom dijelu ne pobija, valja prihvatiti, osim u pogledu proizvoda „koža i umjetna koža” i „životinjske kože, životinjske kože pripremljene za izradu krznarskih proizvoda” iz razreda 18. Ti su proizvodi prije svega namijenjeni profesionalnoj javnosti koja ih koristi za izradu drugih proizvoda.

33

Valja ispitati je li žalbeno vijeće u ovom slučaju pravilno primijenilo sudsku praksu koja se odnosi na znakove koji se stapaju s izgledom proizvoda.

34

Radi toga valja najprije ispitati obilježja predmetnog znaka.

35

Predmetni znak sastoji se od grafičkog prikaza kvadratnog oblika valovitih linija koje se međusobno prepliću na način da se isti uzorak ponavlja vodoravno i okomito. Taj prikaz nema rubova.

36

Kao što je žalbeno vijeće istaknulo, to ponavljanje može se u nedogled nastaviti u četiri smjera kvadrata i stoga se primijeniti na bilo koju dvodimenzionalnu ili trodimenzionalnu površinu.

37

Dakle, riječ je o znaku koji se sastoji od niza elemenata koji se redovito ponavljaju i koji se osobito može koristiti kao reljefni uzorak.

38

Doduše, kao što je tužitelj istaknuo, EUIPO se prilikom ispitivanja razlikovnoga karaktera znaka mora osvrnuti na izgled žiga za koji je podnesena prijava priložen prijavi za registraciju i, ako je potrebno, opisu koji je sadržan u toj prijavi (presuda od 30. studenoga 2005., Almdudler‑Limonade/OHIM (oblik boce s limunadom), T‑12/04, EU:T:2005:434, t. 42.).

39

Međutim, valja navesti da se EUIPO prilikom utvrđivanja da se ponavljanje može u nedogled nastaviti u četiri smjera kvadrata i stoga se primijeniti na bilo koju dvodimenzionalnu ili trodimenzionalnu površinu oslonio na obilježja svojstvena predmetnom znaku koja proizlaze iz izgleda međunarodnog žiga. Stoga mu se ne može prigovoriti da je tu ocjenu utemeljio na elementima koji ne proizlaze iz izgleda predmetnog znaka.

40

Tužitelj tvrdi da kada bi se argumentacija iz pobijane odluke uzela u obzir „doslovno”, ne bi se mogao registrirati nijedan figurativni žig jer bi se svaki figurativni žig načelno mogao proširiti ili reproducirati unedogled te se koristiti kao uzorak otisnut na površinu proizvoda.

41

U tom pogledu valja utvrditi da se čak i figurativni znak koji je „klasični” logo može reproducirati unedogled i koristiti kao reljefni uzorak. Kada bi se žalbeno vijeće oslonilo samo na moguće umnožavanje takvog znaka unedogled kako bi se smatralo da se stapa s izgledom proizvoda u pitanju, takav bi kriterij bio potpuno spekulativan.

42

Međutim, kada se znak sam po sebi sastoji od niza elemenata koji se ponavljaju, EUIPO može uzeti u obzir obilježja svojstvena tom znaku kako bi ispitao njegovu prirodu te osobito pitanje je li riječ o znaku koji se stapa s izgledom proizvoda u pitanju. U ovom slučaju je žalbeno vijeće svoje obrazloženje utemeljilo na analizi obilježja svojstvenih tom znaku. Taj pristup se ne može kritizirati.

43

Iz sudske prakse osim toga proizlazi da činjenica da je neki znak naznačen kao figurativni žig ne sprečava žalbeno vijeće da na osnovi praktičnog iskustva općenito stečenog stavljanjem u promet proizvoda iz prijave za registraciju zaključi da je riječ o reljefnom uzorku (vidjeti u tom smislu presudu od 19. rujna 2012., Karirani uzorak u tamnosivoj, svijetlosivoj, crnoj, bež, tamnocrvenoj i svijetlocrvenoj boji, T‑50/11, EU:T:2012:442, t. 51.).

44

U presudi od 19. rujna 2012., Karirani uzorak u tamnosivoj, svijetlosivoj, crnoj, bež, tamnocrvenoj i svijetlocrvenoj boji (T‑50/11, EU:T:2012:442, t. 46. i 47.), Opći sud je odbio argument prema kojem je EUIPO iskrivio predmet prijave za registraciju time što je smatrao da je žig za koji je zatražena registracija kao figurativnog žiga smatrao uzorkom tkanine.

45

Opći sud je utvrdio da je apstraktni uzorak na slici koja je činila žig za koji je podnesena prijava mogao biti uzorak tkanine (presuda od 19. rujna 2012., Karirani uzorak u tamnosivoj, svijetlosivoj, crnoj, bež, tamnocrvenoj i svijetlocrvenoj boji, T‑50/11, EU:T:2012:442, t. 51.). Opći sud je utvrdio da su predmetni proizvodi o kojima je riječ u tom predmetu bili tkanine ili proizvodi sastavljeni od tkanina koji su „mogli” imati površine od tkanine (presuda od 19. rujna 2012., Karirani uzorak u tamnosivoj, svijetlosivoj, crnoj, bež, tamnocrvenoj i svijetlocrvenoj boji, T‑50/11, EU:T:2012:442, t. 47.).

46

Valja istaknuti da je u tom predmetu, u skladu sa sudskom praksom prema kojoj razlikovni karakter nekog znaka treba ispitati u odnosu na proizvode o kojima je riječ (vidjeti točku 22. gore), Opći sud stoga nije ograničen samo utvrditi činjenicu da slika koja čini žig za koji je podnesena prijava može biti uzorak tkanine, nego je također u pogledu proizvoda iz prijave žiga ispitao mogu li oni imati površine od tkanine.

47

Valja istaknuti da su proizvodi u pitanju u tom predmetu bili tkanine ili modni artikli u širem smislu, za koje je očito da su često reljefni uzorci.

48

U ovom slučaju valja utvrditi da su proizvodi obuhvaćeni međunarodnim žigom, dijelom, proizvodi koji su dokazano često reljefni uzorci, kao što su modni artikli u širem smislu tog pojma i, dijelom, proizvodi za koje je manje očito da su često reljefni uzorci.

49

Stoga se postavlja pitanje koji je relevantan kriterij za utvrđivanje može li se figurativni znak, koji se sastoji od niza elemenata koji se redovito ponavljaju i koji se zato osobito može koristiti kao površinski uzorak, doista smatrati površinskim uzorkom za određeni proizvod.

50

Žalbeno je vijeće u pobijanoj odluci u biti istaknulo da svi predmetni proizvodi ili njihovo pakiranje mogu biti površinski uzorak, iz dekorativnih ili tehničkih razloga, kako bi se poboljšala njihova percepcija. Implicitno je smatralo da je mogućnost primjene reljefnog uzorka na predmetne proizvode ili njihovo pakiranje dovoljna da bi se primijenila sudska praksa koja se odnosi na znakove koji se stapaju s izgledom proizvoda.

51

Kada ga se na raspravi ispitivalo u vezi s time, EUIPO je potvrdio da je, prema njemu, kako bi se u ovom slučaju primijenila sudska praksa koja se odnosi na žigove koji se stapaju s izgledom proizvoda, dovoljno da je uporaba predmetnog znaka kao reljefnog uzorka na predmetnim proizvodima ili njihovu pakiranju moguća i da nije nužno da je riječ o najvjerojatnijoj uporabi znaka.

52

Tužitelj je na raspravi tvrdio da bi kriterij ocjene trebao biti puno stroži i da sama mogućnost da se predmetni znak upotrebljava kao reljefni uzorak na predmetnim proizvodima i njihovu pakiranju ne može biti dovoljna.

53

Najprije valja utvrditi relevantan kriterij za određivanje toga primjenjuje li se sudska praksa koja se odnosi na znakove koji se stapaju s izgledom proizvoda u slučaju moguće uporabe znaka, koji se sastoji od niza elemenata koji se redovito ponavljaju i koji je naznačen kao figurativni žig, kao površinski uzorak na samim predmetnim proizvodima (vidjeti točke 54. do 57. ove presude). Nadalje valja ispitati poseban slučaj moguće uporabe takvog znaka kao površinskog uzorka ne na samim predmetnim proizvodima, nego na njihovu pakiranju (vidjeti točke 58. do 68. ove presude).

54

Kako bi se utvrdio relevantan kriterij, valja uzeti u obzir činjenicu da se znak koji se sastoji od niza elemenata koji se redovito ponavljaju osobito može koristiti kao reljefni uzorak. Stoga načelno postoji mogućnost, svojstvena tom znaku, da ga se koristi kao reljefni uzorak i to neovisno o tome što ga je podnositelj prijave za registraciju naznačio kao figurativni žig, trodimenzionalni žig, reljefni uzorak ili nešto drugo.

55

U tim se okolnostima takav znak ne može smatrati reljefnim uzorkom u pogledu predmetnih proizvoda samo kada je uporaba reljefnog uzorka malo vjerojatna s obzirom na prirodu predmetnih proizvoda. U drugim slučajevima se može smatrati da predmetni znak, koji ima obilježja tipična za reljefni uzorak zbog ponavljanja njegovih elemenata, doista je reljefni uzorak.

56

Što se tiče presude od 13. travnja 2011., Deichmann/OHIM (Prikaz zavrnute trake s prekinutim crtama) (T‑202/09, EU:T:2011:168), koju je naveo EUIPO, Opći sud je u točki 47. te presude utvrdio da je žalbeno vijeće moglo utemeljiti svoje ispitivanje predmetnog žiga na „najvjerojatnijoj” uporabi istog.

57

Valja istaknuti da se ta presuda nije odnosila na registraciju znaka koji se sastoji od ponavljajućih elemenata. U tim okolnostima je Opći sud utvrdio da je „najvjerojatnija” uporaba kao dekorativnog otiska ili pojačanja na predmetnim proizvodima. Kada se znak sastoji od niza ponavljajućih elemenata i koji se stoga, zbog svojih inherentnih obilježja, osobito može koristiti kao površinski uzorak, načelno postoji mogućnost, svojstvena tom znaku, da ga se koristi kao reljefni uzorak. Iz tog je razloga opravdano smatrati da se takav znak ne može smatrati reljefnim uzorkom u pogledu predmetnih proizvoda samo onda kada je uporaba reljefnog uzorka malo vjerojatna s obzirom na prirodu predmetnih proizvoda (vidjeti točke 54. i 55. ove presude). U tom pogledu valja pojasniti da je riječ o objektivnom kriteriju koji ne ovisi o komercijalnim namjerama dotičnog poduzetnika.

58

Nadalje se postavlja pitanje je li činjenica da je uporaba reljefnog uzorka na pakiranju predmetnih proizvoda moguća i da nije malo vjerojatna dovoljna da bi sudska praksa koja se odnosi na znakove koji se stapaju s izgledom proizvoda bila primjenjiva.

59

EUIPO je u bitnome na raspravi tvrdio da je mogućnost uporabe znaka na pakiranju predmetnih proizvoda dovoljna da bi sudska praksa koja se odnosi na znakove koji se stapaju s izgledom proizvoda bila primjenjiva.

60

Tužitelj je u bitnome na raspravi tvrdio da se prema sudskoj praksi oblik pakiranja proizvoda može pripisati obliku proizvoda samo u slučajevima proizvoda koji zbog razloga vezanih za samu prirodu tih proizvoda zahtijevaju pakiranje jer nemaju sebi svojstven oblik poput tekućina.

61

Valja podsjetiti da, prema sudskoj praksi navedenoj u točki 23. ove presude, prosječni potrošači nemaju naviku pretpostaviti podrijetlo proizvoda oslanjajući se na oblik njihova pakiranja.

62

Valja ispitati je li ta sudska praksa primjenjiva i na znak koji je naznačen kao figurativni žig koji se sastoji od niza ponavljajućih elemenata i koji se stoga osobito može otisnuti kao površinski uzorak na pakiranje određenog proizvoda.

63

Stoga valja utvrditi da se sudska praksa koja se odnosi na žigove koji se stapaju s izgledom proizvoda primjenjuje na trodimenzionalne žigove koji se sastoje od pakiranja proizvoda, kao što su tekućine, koji se za potrebe trgovine pakiraju iz razloga vezanih za prirodu tih proizvoda (vidjeti u tom smislu presudu od 12. siječnja 2006., Deutsche SiSi‑Werke/OHIM, C‑173/04 P, EU:C:2006:20, t. 29. do 31.). Ta sudska praksa vrijedi i za slučaj kada žig za koji je podnesena prijava za registraciju ima specifičnu površinu pakiranja tekućeg proizvoda (presuda od 20. listopada 2011., Freixenet/OHIM, C‑344/10 P i C‑345/10 P, EU:C:2011:680, t. 48.).

64

Iz toga proizlazi da se ta sudska praksa također primjenjuje na reljefni uzorak otisnut na pakiranje proizvoda koji su za potrebe trgovine pakiraju iz razloga vezanih za prirodu tih proizvoda.

65

Međutim, ne valja ograničiti primjenu te sudske prakse na pakiranja proizvoda koje je nužno pakirati iz razloga vezanih za prirodu tih proizvoda. Dakle, sudska praksa koja se odnosi na znakove koji se stapaju s izgledom proizvoda primjenjiva je na oblik zavrnutog omota bombona (presuda od 22. lipnja 2006., Storck/OHIM, C‑25/05 P, EU:C:2006:422, t. 26. do 29.), i to unatoč tomu što bombon ne zahtijeva nužno pojedinačno pakiranje. Osim toga, ta je sudska praksa primjenjiva na oblik kutije cigareta [presuda od 12. rujna 2007., Philip Morris Products/OHIM (oblik kutije cigareta), T‑140/06, EU:T:2007:272, t. 64.], unatoč tomu što cigarete ne zahtijevaju nužno pojedinačno pakiranje iz razloga vezanih za samu prirodu tih proizvoda. Kutija cigareta nije nužna da bi upakirani proizvod dobio oblik jer cigarete imaju vlastiti oblik i nisu tekući proizvod niti proizvod u prahu.

66

Analogno tomu, sudska praksa koja se odnosi na znakove koji se stapaju s izgledom proizvoda također se primjenjuje na reljefne uzorke otisnute na pakiranje proizvoda kao što su bomboni ili cigarete. Valja istaknuti da je riječ o proizvodima koji se uobičajeno prodaju upakirani i koji se načelno vade iz njihova pakiranja samo netom prije njihove uporabe.

67

Međutim, valja smatrati da primjena te sudske prakse nije opravdana u slučaju reljefnog uzorka koji je otisnut na samo pakiranje za transport. Naime, reljefni uzorak otisnut na samo pakiranje za transport ne može se smatrati izgledom proizvoda.

68

Kriterij kao onaj određen u točki 55. ove presude primjenjuje se stoga načelno i onda kada je riječ o otiskivanju u vidu reljefnih uzoraka na pakiranje predmetnih proizvoda, ali s iznimkom samih pakiranja za transport.

69

S obzirom na ta razmatranja valja ispitati je li žalbeno vijeće u ovom slučaju pravilno primijenilo sudsku praksu koja se odnosi na znakove koji se stapaju s izgledom proizvoda.

70

Što se tiče proizvoda „cipele, uključujući udobne cipele i cipele za rad, za razonodu, za zdrava stopala i sport, uključujući sandale, sandale za toniranje donjih mišića, japanke, papuče, klompe, koje također sadržavaju uloške za stopala, točnije duboke, anatomske i oblikovane uloške za stopala, naprave za podržavanje stopala kao i unutrašnjost za spuštena stopala i za cipele, zaštitna unutrašnjost” iz razreda 25., valja napomenuti da nije neuobičajeno da je riječ o reljefnom uzorku. Cipele su modni artikli zbog čega se mogu smatrati reljefnim uzorkom u estetske svrhe. Usto, reljefni uzorak se može otisnuti na njihove vanjske potplate iz tehničkih razloga. Naime, potplate se često izrađuje na način da se poboljša prianjanje između cipele i površine, kao što je žalbeno vijeće utvrdilo u točki 33. pobijane odluke.

71

Tužitelj u tom pogledu ističe da predmetni znak nije prikladan za ispunjenje tehničke funkcije s obzirom na to da figurativni žig zbog svoje prirode ima dvije dimenzije.

72

Međutim, valja utvrditi da valovite linije koje čine predmetni znak ostavljaju dojam sjene koji odaje dojam trodimenzionalnosti tog znaka. Naime, rub tih linija tamniji je od dijela u sredini tih linija. Doduše, istina je, kao što to ističe tužitelj, da je prijava podnesena za međunarodni žig podnesena kao prijava za dvodimenzionalni figurativni žig i da prijava ne sadržava nikakav opis koji bi dao zaključiti da sadržava reljefne ili ugravirane elemente. Međutim, žalbeno vijeće se pravilno oslonilo na obilježja predmetnog znaka, osobito na dojam sjene koji ostavljaju valovite linije, kako bi utvrdilo da se taj znak također može otisnuti kao reljef.

73

Osim toga, valja utvrditi da se, prema sudskoj praksi, ništa ne protivi tomu da žalbeno vijeće u okviru prijave za registraciju naznačenog znaka kao figurativnog žiga uzme u obzir moguću uporabu istog kao trodimenzionalnog oblika (vidjeti u tom smislu presudu od 10. rujna 2015., EE/OHIM (prikaz bijelih točaka na pozadini boje slonovače), T‑144/14, EU:T:2015:615, t. 40.).

74

Što se tiče tužiteljeva argumenta prema kojem je pobijana odluka proturječna jer isti žig ne može biti dvodimenzionalni reljefni uzorak i ostavljati dojam trodimenzionalnosti, valja utvrditi sljedeće.

75

Ništa se ne protivi tomu da se, s jedne strane, uzme u obzir dvodimenzionalna i, s druge strane, trodimenzionalna uporaba znaka. Primjerice, Opći sud je u presudi od 10. rujna 2015., Prikaz bijelih točaka na pozadini boje slonovače, (T‑144/14, EU:T:2015:615, t. 40. do 43.) uzeo u obzir, s druge strane, moguću uporabu figurativnog znaka koji prikazuje bijele točke na pozadini boje slonovače na printovima i internetskim stranicama (to jest trodimenzionalnu uporabu) i uporabu u obliku malih izbočenih kuglica, koje služe da bi učinile površinu proizvoda manje skliskom. Suprotno onomu što tvrdi tužitelj, pobijana odluka nije u vezi s time proturječna.

76

Nadalje valja utvrditi da je tužitelj tijekom upravnog postupka i u svojim pisanim podnescima pred Općim sudom naveo da se predmetni znak upotrebljava više od 40 godina. Kada ga se u vezi s time ispitivalo na raspravi, tužitelj je priznao da se ta uporaba sastojala u otiskivanju predmetnog znaka na vanjske potplate cipela i da je uzorak pokrivao čitav potplat. Takva uporaba odgovara uporabi tog znaka kao reljefnog uzorka.

77

Istina je doduše, kako je tužitelj istaknuo, da se, kada je riječ o ispitivanju razlikovnog karaktera svojstvenog znaku, valja osloniti na ocjenu obilježja predmetnog znaka bez obzira na bilo kakvu konkretnu uporabu do koje je došlo.

78

Međutim, valja utvrditi da tužiteljeva argumentacija nije dosljedna zato što, s jedne strane, tvrdi da je međunarodni žig „uobičajeni” dvodimenzionalni figurativni žig, a ne reljefni uzorak, i, s druge strane, da je uporaba na vanjskim potplatima cipela, to jest uporaba kao reljefnog uzorka, uporaba žiga.

79

Osim toga valja utvrditi da je jedini primjer uporabe predmetnog znaka koji je tužitelj podnio tijekom upravnog postupka fotografija panoa prekrivenog predmetnim uzorkom koji služi kao pozadina predstavljanju cipela, prikazan u točki 6. pobijane odluke. Takva uporaba odgovara uporabi predmetnog znaka u dvodimenzionalnom obliku. Valja primijetiti da predmetni znak, u okviru uporabe kao pozadine predstavljanju cipela, nije upotrebljavan u kvadratnom obliku, nego je bio proširen sa svih strana kako bi pokrio čitavu pozadinu tih prikaza. Stoga je bila riječ o uporabi kao dvodimenzionalnog reljefnog uzorka.

80

Time što tvrdi da su i uporaba kao pozadine za predstavljanje cipela kao i uporaba na vanjskim potplatima cipela uporaba međunarodnog žiga, tužitelj podrazumijeva da se predmetni znak može upotrebljavati i u dvodimenzionalnom i u trodimenzionalnom obliku.

81

Što se tiče tužiteljeva argumenta, koji je istaknuo na raspravi, prema kojem u budućnosti namjerava upotrebljavati međunarodni žig u kvadratnom obliku koji će se otiskivati na dijelovima njegovih proizvoda na kojima relevantna javnost očekuje, prema njemu, da će pronaći žigove, valja utvrditi sljedeće. Kao što je tužitelj sam istaknuo, EUIPO se prilikom ispitivanja razlikovnoga karaktera znaka mora osvrnuti na izgled žiga za koji je podnesena prijava priložen prijavi za registraciju i, ako je potrebno, opisu koji je sadržan u toj prijavi (vidjeti točku 38. ove presude). Trgovačke namjere podnositelja zahtjeva za registraciju žiga, koje se mogu mijenjati s vremenom i ovisno o njegovoj volji, nisu same po sebi relevantne.

82

Osim toga, valja utvrditi da kada podnositelj zahtjeva za registraciju žiga koji prikazuje uzorak koji se sastoji od niza ponavljajućih elemenata ima na umu posebnu uporabu tog znaka i kada smatra da predmetni znak ima svojstven razlikovni karakter kada ga se upotrebljava na taj određen način (na primjer otisnutog u kvadratnom obliku na specifičan dio predmetnih proizvoda), može zahtijevati, primjerice, registraciju pozicijskog žiga kako bi se osigurao da će EUIPO prilikom ocjene razlikovnog karaktera uzeti u obzir uporabu uzroka u određenom predviđenom obliku. Ipak, kao što je EUIPO istaknuo na raspravi, ne može utemeljiti svoju odluku o registraciji žiga ili o zaštiti međunarodnog žiga u Uniji na samim obećanjima podnositelja zahtjeva da će upotrebljavati žig na određeni način.

83

Iz prethodno navedenoga proizlazi da nije malo vjerojatno da cipele imaju reljefni uzorak iz estetskih ili tehničkih razloga. Stoga je žalbeno vijeće pravilno primijenilo sudsku praksu koja se odnosi na znakove koji se stapaju s izgledom predmetnih proizvoda na „cipele, uključujući udobne cipele i cipele za rad, za razonodu, za zdrava stopala i sport, uključujući sandale, sandale za toniranje donjih mišića, japanke, papuče, klompe, koje također sadržavaju uloške za stopala, točnije duboke, anatomske i oblikovane uloške za stopala, naprave za podržavanje stopala kao i unutrašnjost za spuštena stopala i za cipele, zaštitna unutrašnjost” iz razreda 25.

84

Nadalje, što se tiče proizvoda iz razreda 25. kao što su „dijelovi i unutrašnjost gore navedene obuće, to jest gornji dijelovi obuće, pete, vanjski potplati, unutarnji ulošci, dijelovi ispod cipela, uključujući uloške, naprave za podržavanje stopala”, valja utvrditi sljedeće.

85

Nije malo vjerojatno da dijelovi i unutrašnjost cipela predstavljaju reljefni uzorak. Što se tiče „vanjskih potplata”, površinski uzorak otisnut kao reljef može služiti poboljšanju prianjanja cipela na tlo. Ista razmatranja primjenjuju se u pogledu „peta”. Nadalje, što se tiče „gornjih dijelova obuće”, reljefni uzorak se može otisnuti iz dekorativnih razloga.

86

Kada je riječ o „unutarnjim ulošcima, dijelovima ispod cipela, uključujući uloške za stopala, naprave za podržavanje stopala”, oni iz dekorativnih razloga mogu sadržavati reljefni uzorak na njihovom gornjem dijelu. Doduše, unutarnji ulošci se ne vide prilikom nošenja cipele. Ipak, riječ je o dijelovima koji su nositelju cipele vidljivi kada ih oblači ili skida. Tužitelj je usto u replici priznao da unutarnji ulošci cipela mogu imati uzorke kao što su cvijeće ili životinjski print. Stoga sama činjenica da unutrašnji uložak nije vidljiv dok se nosi cipelu ne znači da se na njega ne mogu otisnuti dekorativni uzorci. Takva uporaba nije malo vjerojatna.

87

Unutarnji ulošci također mogu iz tehničkih razloga imati reljefni uzorak na donjem dijelu, kako bi se spriječilo da se uložak u cipeli skliže. Takva uporaba nije malo vjerojatna.

88

Razmatranja iz točaka 86. i 87. ove presude vrijede također za proizvode „unutarnji ortopedski dodaci za tabane i cipele; ortopedske naprave za podržavanje stopala i cipele; ortopedska obuća, osobito ortopedske papuče i sandale; unutarnji ortopedski ulošci, unutrašnjost, uključujući unutrašnjost od plastičnih materijala, lateksa ili zupčastih plastičnih materijala, uključujući elastične dijelove od pluta i lateksa ili od plastike i pluta” i „unutarnji ulošci” iz razreda 25.

89

Usto, razmatranja iz točaka 70., 83. i 85. do 87. ove presude također se primjenjuju na proizvode „obuća, uključujući cipele i sandale, čizme, kao i dijelovi i unutrašnjost svih gore navedenih proizvoda obuhvaćenih tim razredom” iz razreda 25.

90

Stoga je žalbeno vijeće pravilno primijenilo sudsku praksu koja se odnosi na znakove koji se stapaju s izgledom predmetnih proizvoda na sljedeće proizvode, obuhvaćene razredom 25.: „dijelovi i unutrašnjost gore navedene obuće, to jest gornji dijelovi obuće, pete, vanjski potplati, unutarnji ulošci, dijelovi ispod cipela, uključujući uloške, naprave za podržavanje stopala”; „unutarnji ortopedski dodaci za tabane i cipele; ortopedske naprave za podržavanje stopala i cipele; ortopedska obuća, osobito ortopedske papuče i sandale; unutarnji ortopedski ulošci, unutrašnjost, uključujući unutrašnjost od plastičnih materijala, lateksa ili zupčastih plastičnih materijala, uključujući elastične dijelove od pluta i lateksa ili od plastike i pluta”; „unutarnji ulošci” i „obuća, uključujući cipele i sandale, čizme, kao i dijelovi i unutrašnjost svih gore navedenih proizvoda obuhvaćenih tim razredom”.

91

Razmatranja koja se odnose na cipele i njihove dijelove i unutrašnjost, koja se nalaze u točkama 70., 83. i 85. do 87. ove presude, primjenjuju se također na obuću iz razreda 10. Naime, ortopedska obuća iz razreda 10., može, jednako kao i cipele iz razreda 25, sadržavati reljefni uzorak na gornjim dijelovima obuće iz dekorativnih razloga ili na vanjskom potplatu iz tehničkih razloga. Što se tiče dijelova i unutrašnjosti ortopedske obuće, primjenjuju se razmatranja iz točaka 84. do 87. ove presude.

92

Stoga je žalbeno vijeće pravilno primijenilo sudsku praksu koja se odnosi na znakove koji se stapaju s izgledom proizvoda na sljedeće proizvode iz razreda 10.: „ortopedska obuća, uključujući ortopedsku obuću za rehabilitaciju, fizioterapiju stopala, za uporabu iz terapeutskih razloga i osmišljenu radi primjene u druge medicinske svrhe, kao i njihovi dijelovi, uključujući ortopedsku obuću, kao i ortopedsku obuću s ulošcima ili ortopedskim napravama za podržavanje stopala kao i unutarnji ortopedski dodaci za tabane i cipele, uključujući ortopedske naprave za podržavanje stopala i unutarnje ortopedske uloške za cipele kao i njihove dijelove, uključujući unutarnje čvrste termoplastične uloške”, „dijelovi cipela i uloške za cipele radi prilagodbe na ortopedsku obuću, osobito ulošci, sastavljeni potplati, umeci, unutarnji ulošci, punjenja od pjene, umeci od pjene i oblikovani potplati za cipele, uključujući unutrašnjost koja je u potpunosti od plastičnih materijala i ortopedske uloške od prirodnog pluta, termičkog pluta, plastičnih materijala, lateksa ili zupčastih plastičnih materijala, uključujući elastične dijelove od pluta i lateksa ili od plastike i pluta; unutarnji ortopedski dodaci za tabane i cipele; ortopedske naprave za podržavanje stopala i cipele; ortopedska obuća, osobito ortopedske papuče i sandale; unutarnji ortopedski ulošci, unutrašnjost, uključujući unutrašnjost od plastičnih materijala, lateksa ili zupčastih plastičnih materijala, uključujući elastične dijelove od pluta i lateksa ili od plastike i pluta”, „unutarnji ortopedski dodaci za tabane i cipele”, „ortopedske naprave za podržavanje stopala i cipele”, „ortopedska obuća, osobito ortopedske papuče i sandale” i „unutarnji ortopedski ulošci, unutrašnjost, uključujući unutrašnjost od plastičnih materijala, lateksa ili zupčastih plastičnih materijala, uključujući uključujući elastične dijelove od pluta i lateksa ili od plastike i pluta”.

93

Nadalje valja ispitati pitanje je li žalbeno vijeće pravilno primijenilo sudsku praksu koja se odnosi na znakove koji se stapaju s izgledom proizvoda na druge proizvode iz razreda 10. predviđene međunarodnim žigom.

94

Što se tiče proizvoda „kirurški, medicinski, zubarski i veterinarski uređaji i instrumenti”, žalbeno vijeće je pravilno utvrdilo da iz tehničkih razloga, to jest da bi se omogućilo sigurnije i preciznije prianjanje, mogu imati reljefni uzorak otisnut na sur une manche, dakle na dijelu njihove površine. Valja zaključiti da takva uporaba nije malo vjerojatna.

95

„Ortopedski proizvodi” iz razreda 10. ogromna su kategorija proizvoda. Za neke od njih nije malo vjerojatno da imaju reljefni uzorak iz tehničkih razloga, to jest da bi se poboljšalo prianjanje.

96

Stoga je žalbeno vijeće pravilno primijenilo sudsku praksu koja se odnosi na znakove koji se stapaju s izgledom proizvoda na proizvode „kirurški, medicinski, zubarski i veterinarski uređaji i instrumenti” i „ortopedski proizvodi” iz razreda 10.

97

Suprotno tomu, što se tiče proizvoda „umjetni udovi, oči i zubi” iz razreda 10., valja zaključiti da je malo vjerojatno da imaju reljefni uzorak. Naime, ti su proizvodi načelno osmišljeni na način da imaju što prirodniji izgled i otiskivanje reljefnog uzorka na njih imalo bi kontraproduktivan učinak.

98

U pobijanoj odluci žalbeno vijeće oslonilo se na činjenicu da se ti proizvodi bolje prodaju u pakiranju s reljefnim uzorkom koji omogućava sigurnije i preciznije prianjanje.

99

Postavlja se pitanje je li moguća uporaba reljefnog uzorka na pakiranju proizvoda „umjetni udovi, oči i zubi” dovoljna da bi se primijenila sudska praksa koja se odnosi na znakove koji se stapaju s izgledom proizvoda. Najprije treba utvrditi da je riječ o proizvodima izrađenima po mjeri i koji se stoga moraju naručiti. Načelno ih naručuju zdravstveni djelatnici. Žalbeno vijeće je usto istaknulo, u točki 19. pobijane odluke, da su ti proizvodi namijenjeni zdravstvenim djelatnicima.

100

Osim toga valja istaknuti da je doduše vjerojatno da se te proizvode dostavlja upakirane kako bi se izbjegla oštećenja prilikom transporta i kako bi ih se zaštitilo dok se ne stave u uporabu. Ipak, valja utvrditi da je riječ o proizvodima koji se stavljaju u uporabu čim ih se dostavi. Budući da se izrađuju po mjeri, ne skladišti ih se.

101

Kada je riječ o tvrdnji žalbenog vijeća iz točke 34. pobijane odluke, prema kojoj se „umjetni udovi, oči i zubi” bolje „prodaju” u pakiranju s reljefnim uzorkom, valja utvrditi da se ti proizvodi, koji se nužno izrađuju po mjeri, više „dostavljaju” upakirani nego što ih se tako „prodaje”.

102

Valja smatrati da potencijalna uporaba reljefnog uzorka na pakiranju tih proizvoda nije dovoljna da bi se smatralo da se taj reljefni uzorak stapa s izgledom tih proizvoda jer se pakiranje treba smatrati kao samo pakiranje za transport.

103

EUIPO je tijekom rasprave istaknuo da korisnik mora spremiti te proizvode dok ih ne koristi i da ih može spremiti u njihovo originalno pakiranje. Na taj je način u bitnome potvrdio da nije riječ samo o pakiranju za transport nego o pakiranju koje zdravstveni djelatnik koji je stavio u uporabu umjetne udove, oči i zube daje korisniku koji ga zadržava.

104

Međutim, što se tiče umjetnih očiju, valja utvrditi da ih se nakon stavljanja u uporabu stalno koristi.

105

Kada je riječ o umjetnim zubima, valja utvrditi da kada nisu fiksni nego ih se može skinuti, obično ih se čuva u čaši za vodu ili posebnoj posudi koju se može napuniti vodom. Ne bi bilo praktično čuvati ih u njihovu izvornom pakiranju jer se takvo pakiranje obično ne može napuniti vodom.

106

Što se tiče umjetnih udova, EUIPO nije istaknuo nikakav argument koji bi dao smatrati da korisnik prima izvorno pakiranje od zdravstvenog djelatnika koji ih je stavio u uporabu i da ih čuva u njihovu izvornom pakiranju kada ih ne koristi.

107

Dakle, argument koji je EUIPO u tom pogledu istaknuo na raspravi ne može se prihvatiti.

108

Stoga je žalbeno vijeće pogrešno primijenilo sudsku praksu koja se odnosi na znakove koji se stapaju s izgledom proizvoda u pogledu proizvoda „umjetni udovi, oči i zubi”. Naime, u pogledu tih proizvoda se ne može smatrati da se izgled pakiranja stapa s izgledom proizvoda, zbog čega mogućnost uporabe reljefnog uzorka na pakiranju nije dovoljna da bi se primijenila ta sudska praksa.

109

Nadalje, što se tiče proizvoda „materijal za šivanje rana; materijal za kirurško šivanje”, valja utvrditi da je malo vjerojatno da sami ti proizvodi imaju reljefni uzorak i da žalbeno vijeće nije utemeljilo svoje obrazloženje na mogućoj uporabi reljefnog uzorka na samim tim proizvodima.

110

Žalbeno vijeće je u točki 34. pobijane odluke smatralo da su ti proizvodi medicinski proizvodi kojim valja posebno pažljivo rukovati i da ih je stoga bolje prodavati u pakiranju koje ima reljefni uzorak kako bi se omogućilo sigurnije i preciznije prianjanje.

111

Međutim, ta razmatranja se ne mogu prihvatiti. Naime, materijal za šivanje rana nije osjetljiv, zbog čega se ne čini da ga je bolje prodavati u pakiranju s reljefnim uzorkom kako bi se omogućilo sigurnije prianjanje. S obzirom na prirodu tih medicinskih proizvoda, čini se također malo vjerojatno da njihovo pakiranje ima reljefni uzorak iz dekorativnih razloga, a usto žalbeno vijeće nije utemeljilo svoje obrazloženje na eventualnoj uporabi reljefnog uzorka na pakiranje materijala za šivanje rana iz dekorativnih razloga.

112

Stoga je malo vjerojatno da proizvodi „materijal za šivanje rana; materijal za šivanje rana pribor za kirurško šivanje” imaju reljefni uzorak na samim proizvodima ili na njihovom pakiranju. Iz tog razloga je žalbeno vijeće pogrešno primijenilo sudsku praksu koja se odnosi na znakove koji se stapaju s izgledom proizvoda na proizvode „materijal za šivanje rana; materijal za šivanje rana pribor za kirurško šivanje”.

113

Nadalje, što se tiče proizvoda „odjeća, pokrivala za glavu” i „pojasevi”, „šalovi” i „marame za glavu” iz razreda 25., valja zaključiti da je riječ o artiklima iz modnog sektora. Oni često imaju reljefni uzorak iz dekorativnih razloga. Ne može se prihvatiti tužiteljeva tvrdnja prema kojoj pojasevi načelno nemaju nikakav uzorak, osim na kopči. Općepoznata je činjenica da pojasevi često imaju reljefni uzorak iz dekorativnih razloga. U svakom slučaju, nije malo vjerojatno da imaju reljefni uzorak.

114

Stoga je žalbeno vijeće pravilno primijenilo sudsku praksu koja se odnosi na znakove koji se stapaju s izgledom proizvoda na sljedeće proizvode iz razreda 25.: „odjeća, pokrivala za glavu”, „pojasevi”, „šalovi” i „marame za glavu”.

115

Nadalje, što se tiče proizvoda iz razreda 18. obuhvaćenih međunarodnim žigom, valja utvrditi sljedeće.

116

U pogledu proizvoda „kovčezi i putne torbe” i „novčanik; torbe; ručne torbe; etui za dokumente; pojasne torbice; torbe‑navlake za odijela za putovanja; futrole za ključeve (kožna galanterija); kozmetičke torbice; neseseri, prazne kozmetičke torbice; torbe za putovanja; ruksaci”, valja utvrditi da je riječ o artiklima koji mogu, osim svoje primarne funkcije, imati zajedničku estetsku funkciju time što doprinose vanjskoj slici dotičnog potrošača (vidjeti u tom smislu presudu od 6. studenoga 2014., Vans/OHIM (Prikaz valovite linije), T‑53/13, EU:T:2014:932, t. 54.).

117

Kao što je Opći sud već presudio, može se smatrati da razni proizvodi prtljage ili kožne galanterije iz razreda 18. potpadaju pod modni sektor u širem smislu te riječi (vidjeti presudu od 6. studenoga 2014., Prikaz valovite linije, T‑53/13, EU:T:2014:932, t. 55. i navedenu sudsku praksu).

118

I za proizvode „kišobrani, suncobrani i štapovi za hodanje” se može smatrati da potpadaju pod modni sektor u širem smislu te riječi, s obzirom na to da ih prosječni potrošač može koristiti da bi stvorio određenu vanjsku sliku sebe (vidjeti u tom smislu presudu od 6. studenoga 2014., Prikaz valovite linije, T‑53/13, EU:T:2014:932, t. 61. i navedenu sudsku praksu).

119

Međunarodnim žigom također su obuhvaćeni „koža i umjetna koža, kao i proizvodi od tih materijala iz tog razreda” iz razreda 18. Što se tiče potonjih proizvoda, to jest proizvoda od kože i umjetne kože iz razreda 18., valja zaključiti da su i oni načelno modni artikli.

120

Osim toga valja utvrditi da se modni artikli u širem smislu tog pojma i „bičevi, hamovi i sedlarski proizvodi” mogu ukrasiti različitim dekorativnim oblicima (vidjeti u tom smislu presudu od 6. studenoga 2014., Prikaz valovite linije, T‑53/13, EU:T:2014:932, t. 62.).

121

Stoga nije malo vjerojatno da ti proizvodi imaju reljefne uzorke iz dekorativnih razloga.

122

Osim toga, žalbeno vijeće pravilno je smatralo da su proizvodi spomenuti u točkama 116. i 118. do 120. ove presude uobičajeno osmišljeni za to da ih potrošač nosi pomoću ručke ili drugih dijelova. Dakle, nije malo vjerojatno da ti proizvodi imaju reljefni uzorak na tim odnosnim dijelovima kako bi se poboljšalo njihovo prianjanje.

123

Što se tiče proizvoda „koža i umjetna koža”, također se može zaključiti da oni mogu imati reljefne uzorke iz dekorativnih razloga. Kao što je to EUIPO istaknuto na raspravi, pri čemu mu tužitelj u tom pogledu nije proturječio, proizvodi „koža i umjetna koža” obuhvaćaju gotove proizvode. Stoga nije malo vjerojatno da ti proizvodi imaju reljefne uzorke iz dekorativnih razloga.

124

Suprotno tomu, pojmovi „životinjske kože, životinjske kože pripremljene za izradu krznarskih proizvoda” (u engleskoj jezičnoj verziji: „animal skins, hides” i u njemačkoj jezičnoj verziji: „Häute und Felle”) označuju neprerađene proizvode koji nemaju reljefni uzorak, kao što je to tužitelj pravilno istaknuo. Što se tiče „životinjske kože pripremljene za izradu krznarskih proizvoda”, valja također istaknuti da je riječ o životinjskoj koži prekrivenoj krznom. Teško je zamisliti da je moguće otisnuti reljefni uzorak na životinjsku kožu prekrivenu krznom.

125

Osim toga, valja utvrditi da je u slučajevima kada se „životinjske kože, životinjske kože pripremljene za izradu krznarskih proizvoda” dostavljaju upakirane, obično riječ samo o pakiranju za transport. Moguća uporaba reljefnog uzorka na takvom pakiranju ne podrazumijeva da se predmetni znak stapa s izgledom proizvoda „životinjske kože, životinjske kože pripremljene za izradu krznarskih proizvoda”.

126

Stoga je žalbeno vijeće u pogledu proizvoda „životinjske kože, životinjske kože pripremljene za izradu krznarskih proizvoda” pogrešno primijenilo sudsku praksu koja se odnosi na znakove koji se stapaju s izgledom proizvoda.

127

Suprotno tomu, što se tiče proizvoda iz razreda 18., žalbeno vijeće je pravilno primijenilo tu sudsku praksu.

128

Iz prethodno navedenog proizlazi da pobijanu odluku valja poništiti u dijelu koji se odnosi na sljedeće proizvode: „umjetni udovi, oči i zubi”, „materijal za šivanje rana; materijal za kirurško šivanje” i „životinjske kože, životinjske kože pripremljene za izradu krznarskih proizvoda”. Naime, za te je proizvode žalbeno vijeće pogrešno primijenilo sudsku praksu koja se odnosi na znakove koji se stapaju s izgledom proizvoda zato što je svoju odluku utemeljilo na krivim kriterijima ocjene.

129

Što se tiče ostalih proizvoda predviđenih međunarodnim žigom, valja ispitati je li žalbeno vijeće pravilno smatralo da se predmetni znak ne razlikuje značajno od standarda ili poslovne prakse dotičnog sektora.

130

Kao što je žalbeno vijeće utvrdilo, predmetni znak sastoji se od valovitih vodoravnih i okomitih linija koje se međusobno križaju i koje imaju isti oblik.

131

Riječ je o jednostavnom uzorku, koji se sastoji samo od kombinacije valovitih linija, čije se međusobno ispreplitanje ponavlja. Kao što je žalbeno vijeće utvrdilo, čitav otisak tog znaka je jednostavan i nije ništa više no zbroj elemenata koji čine znak.

132

Ne može se prihvatiti tužiteljeva tvrdnja prema kojoj su već sami oblici koji čine znak uzeti zasebno neuobičajeni i prema kojoj je, s obzirom na čitav dojam tog znaka, taj uzorak originalan i neuobičajen. Valja zaključiti da se tužitelj u tom pogledu ograničio samo na opću tvrdnju a da nije pružio dokaze čak ni za utvrđenje toga što bi se moglo smatrati „originalnim” i „neuobičajenim” u jednostavnoj kombinaciji valovitih linija.

133

Osim toga, kao što je žalbeno vijeće utvrdilo, generalno iskustvo pokazuje da uzorke otisnute na površinu obilježavaju različiti beskrajni crteži. Također je pravilno smatralo da su elementi uzoraka otisnutih na površinu često jednostavni geometrijski oblici kao što su točke, krugovi, pravokutnici ili linije, pri čemu potonje mogu biti ravne ili ići gore dolje u cik‑cak ili valovima.

134

Žalbeno vijeće smatralo je da se čitav otisak ispitanog znaka ne razlikuje značajno, ili uopće, od običaja dotičnih sektora i da bi stoga relevantna javnost predmetni znak percipirala kao jednostavan reljefni uzorak, a ne kao naznaku posebnoga trgovačkog podrijetla.

135

U tom pogledu tužitelj ističe da žalbeno vijeće nije pružilo nikakav dokaz u prilog svojoj tvrdnji prema kojoj se predmetni znak ne razlikuje značajno od drugih reljefnih uzoraka koji se u trgovini upotrebljavaju za predmetne proizvode. Tužitelj smatra da se predmetni znak ili slični znakovi ne upotrebljavaju za predmetne proizvode. Tvrdi da se, suprotno onomu što je smatralo žalbeno vijeće, ne može pretpostaviti da se predmetni znak ili slični znakovi uobičajeno upotrebljavaju na predmetnim proizvodima iz dekorativnih ili tehničkih razloga.

136

U tom pogledu valja podsjetiti da kada tužitelj ističe da prijavljeni žig, protivno izvršenoj analizi EUIPO‑a, ima razlikovni karakter, na njemu je da dostavi konkretne i utemeljene informacije o tome da je prijavljenom žigu svojstven razlikovni karakter ili razlikovni karakter stečen uporabom (presuda od 25. listopada 2007., Develey/OHIM, C‑238/06 P, EU:C:2007:635, t. 50.). To se opravdava okolnošću da ono to može puno bolje učiniti, s obzirom na to da više poznaje tržište (presuda od 29. lipnja 2015., Grupo Bimbo/OHIM (Oblik meksičke tortilje), T‑618/14, EU:T:2015:440, t. 32.).

137

Što se tiče tužiteljeva argumenta prema kojem se žalbeno vijeće nije trebalo ograničiti na opće tvrdnje u vezi sa svim proizvodima ili uslugama, nego se trebalo konkretno usredotočiti na različite predmetne proizvode, valja utvrditi sljedeće.

138

U ovom je slučaju žalbeno vijeće u točkama 33. do 36. pobijane odluke ispitivalo razlikovni karakter predmetnog znaka za razne predmetne proizvode. Osim toga, valja s jedne strane utvrditi da je žalbeno vijeće pravilno smatralo da uzorke otisnute na površinu obilježavaju različiti beskrajni crteži i, s druge strane, da taj zaključak nije ograničen samo na određeni sektor.

139

Istina je, doduše, kao što ističe tužitelj, da žalbeno vijeće nije pružilo konkretne primjere drugih reljefnih uzoraka koji se u trgovini upotrebljavaju za predmetne proizvode i koji su slični predmetnom znaku. Ipak, valja utvrditi da žalbeno vijeće ne mora pružiti takve primjere. Naime, žalbeno vijeće, s jedne strane, ne mora pružiti konkretne primjere kada se oslanja na činjenice koje proizlaze iz općeg praktičnog iskustva stečenog na temelju stavljanja predmetnih proizvoda na tržište i koje može poznavati svaka osoba (vidjeti u tom smislu presudu od 22. lipnja 2006., Storck/OHIM, C‑25/05 P, EU:C:2006:422, t. 54.). S druge strane, iako je činjenica da se neki žig može zajednički upotrebljavati u trgovini da bi predstavljao dotične proizvode ili usluge relevantan kriterij u okviru članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009, taj kriterij nije onaj s obzirom na koji valja primijeniti članak 7. stavak 1. točke (b) iste uredbe (vidjeti presudu od 28. rujna 2010., Rosenruist/OHIM (Prikaz dviju vijuga na džepu), T‑388/09, EU:T:2010:410, t. 37. i navedena sudska praksa).

140

Ne može se na temelju tužiteljeva argumenta prema kojem je on jedini poduzetnik koji upotrebljava predmetni znak utvrditi postojanje značajne razlike između predmetnog znaka i standarda i poslovne prakse dotičnih sektora.

141

U ovom slučaju tužitelj nije pružio dokaze koji bi mogli dovesti u pitanje zaključak žalbenog vijeća prema kojem, u bitnome, u pogledu jednostavnosti predmetnog znaka i beskrajnosti različitih crteža upotrijebljenih kao reljefni uzorak ne postoji značajna razlika između cjelokupnog dojma koji predmetni znak ostavlja i standarda ili poslovne prakse dotičnih sektora.

142

Tužitelj navodi da je tijekom upravnog postupka dostavio više stotina slika koje predstavljaju proizvode na kojima se ne ističe nijedan uzorak koji bi bio istovjetan ili sličan predmetnom znaku.

143

U tom pogledu iz spisa EUIPO‑a proizlazi da je tužitelj tijekom upravnog postupka dostavio rezultate pretraživanja (slika) ostvarene pomoću alata za pretraživanje Google za sljedeće ključne riječi: „shoes” (cipele) i „shoes logos” (logo cipela). Tužitelj tijekom upravnog postupka nije dostavio primjere za druge proizvode koji nisu cipele.

144

Valja utvrditi da među slikama cipela koje je tužitelj dostavio gotovo da nema slika na kojima su vanjski potplati cipela. Stoga te slike nisu prikladne pružiti naznake o tomu koji se reljefni uzorci u trgovini upotrebljavaju na vanjskim potplatima cipela. Budući da se površinski uzorak može osobito otisnuti kao reljef na vanjski potplat cipele kako bi se poboljšalo prianjanja (vidjeti točku 70. ove presude), slike koje je tužitelj dostavio nisu prikladne za utvrđenje postojanja značajne razlike između predmetnog znaka i standarda i poslovne prakse sektora cipela.

145

Tužitelj je u tužbi također dostavio nekoliko slika unutarnjeg uloška cipela. Valja utvrditi, a da nije potrebno odlučivati o dopuštenosti tih dokaza, koji su prvi put podneseni pred Općim sudom, da te slike ni u kojem slučaju nisu prikladne za utvrđenje postojanja značajne razlike između predmetnog znaka i standarda i poslovne prakse dotičnog sektora. Naime, sve slike pokazuju gornji dio unutarnjeg uloška. Žalbeno vijeće je, međutim, pravilno utvrdilo da unutarnji ulošci mogu imati reljefni uzorak radi poboljšanja prianjanja, osobito između unutarnjeg uloška i cipele. Dakle, na temelju slika koje ne prikazuju donji dio unutarnjih uložaka ne može se utvrditi postojanje značajne razlike između predmetnog znaka i standarda i poslovne prakse dotičnog sektora.

146

U odnosu na ostale predmetne proizvode tužitelj nije dostavio slike pomoću kojih se može utvrditi standarde i poslovnu praksu dotičnih sektora. Tužitelj se ograničava na opće tvrdnje prema kojima reljefni uzorci nisu uobičajeni za te proizvode ili prema kojima reljefni uzorci prisutni na tržištu ne sliče predmetnom znaku.

147

Ne može se na temelju tih tvrdnji utvrditi postojanje značajne razlike između predmetnog znaka i standarda i poslovne prakse dotičnih sektora.

148

Što se tiče tužiteljeva argumenta prema kojem, u okviru razreda 25., logo i geometrijski oblici redovito služe kao oznaka podrijetla, valja najprije utvrditi da se nijedan primjer koji je tužitelj pružio u točkama 14. i 15. replike ne odnosi na ponavljajuće elemente koji imaju obilježja reljefnog uzorka.

149

Usto, iz sudske prakse proizlazi da je jedini razlog, zbog kojeg izgled proizvodâ u danom sektoru ili izgled određenog elementa tih proizvoda služi kao oznaka njegova proizvođača, taj što se izgled dovoljnog broja tih proizvoda ili elemenata tih proizvoda znatno razlikuje od standarda ili poslovne prakse tog sektora. To nikako ne znači da to što se izgled nekog proizvoda ili nekog elementa proizvoda iz istog sektora, u tom pogledu, ne razlikuje značajno od tog standarda može dati relevantnoj javnosti naslutiti podrijetlo tog proizvoda (rješenje od 13. rujna 2011., Wilfer/OHIM, C‑546/10 P, EU:C:2011:574, t. 56.).

150

Osim toga, okolnost da potrošači određene znakove prepoznaju kao žig ne znači nužno da nemaju svojstven razlikovni karakter. Naime, moguće je da neki žig uporabom s vremenom stekne razlikovni karakter (presuda od 28. rujna 2010., Rosenruist/OHIM (Prikaz dviju vijuga na džepu), T‑388/09, EU:T:2010:410, t. 33.).

151

Razmatranja iz točaka 149. i 150. ove presude također vrijede u pogledu tužiteljeva argumenta prema kojem su potrošači, što se tiče cipela, naviknuti na to da proizvođač uvijek naznači svoje proizvode istim žigom otisnutim na određenim mjestima.

152

Naposljetku, što se tiče tužiteljeva argumenta istaknutog tijekom rasprave, prema kojem ima pravo ishođenja registracije žiga kada taj žig ima razlikovni karakter, dovoljno je zaključiti da ta činjenica ne znači da ispitivanje koje se vrši tijekom prijave za registraciju žiga ili tijekom ispitivanja zahtjeva za proširenje zaštite međunarodnog žiga na Uniju ne mora biti strogo i potpuno kako bi se spriječilo da su žigovi u Uniji nepropisno registrirani ili zaštićeni. Ne postoji pretpostavka da je neki žig moguće registrirati (presuda od 11. lipnja 2009., Baldesberger/OHIM (Oblik pincete), T‑78/08, EU:T:2009:199, t. 36.).

153

U ovom slučaju valja smatrati da je, s obzirom na jednostavnost predmetnog znaka i beskrajnost različitih crteža upotrijebljenih kao reljefni uzorak, žalbeno vijeće pravilno smatralo da ne postoji značajna razlika između predmetnog znaka i standarda ili poslovne prakse dotičnih sektora. Dakle, pravilno je smatralo da bi relevantna javnost znak percipirala jednostavno kao reljefni uzorak otisnut iz dekorativnih ili tehničkih razloga, a ne kao naznaku posebnog trgovačkog podrijetla.

154

Iz svega prethodno navedenog proizlazi da pobijanu odluku valja poništiti u dijelu koji se odnosi na sljedeće proizvode: „umjetni udovi, oči i zubi”, „materijal za šivanje rana; materijal za kirurško šivanje” (razred 10.) i „životinjske kože, životinjske kože pripremljene za izradu krznarskih proizvoda” (razred 18.) (vidjeti točku 128. ove presude).

155

Suprotno tomu, što se tiče drugih proizvoda predviđenih međunarodnim žigom, valja odbiti jedini tužbeni razlog koji je tužitelj istaknuo i, stoga, odbiti tužbu.

156

U skladu s člankom 134. stavkom 3. Poslovnika Općeg suda, ako stranke djelomično uspiju u svojim zahtjevima, svaka stranka snosi vlastite troškove. Međutim, ako je to opravdano s obzirom na okolnosti slučaja, Opći sud može odlučiti da jedna stranka osim svojih troškova snosi i dio troškova druge stranke.

157

U ovom slučaju, budući da se pobijana odluka poništava za određeni broj proizvoda, čini se opravdanim da tužitelj, osim vlastitih troškova, snosi polovinu troškova EUIPO‑a. EUIPO će snositi polovicu vlastitih troškova.

Slijedom navedenoga,

OPĆI SUD (peto vijeće)

proglašava i presuđuje: