1

Ovaj spor odnosi se na dva postupka izbjegavanja mjera u smislu članka 13. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 343, str. 51., ispravak SL 2010, L 7, str. 22.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 30., str. 202., u daljnjem tekstu: osnovna antidampinška uredba) i članka 23. Uredbe Vijeća (EZ) br. 597/2009 od 11. lipnja 2009. o zaštiti od subvencioniranog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 188, str. 93.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 17., str. 273., u daljnjem tekstu: osnovna antisubvencijska uredba) (u daljnjem tekstu zajednički: osnovna antidampinška uredba i osnovna antisubvencijska uredba).

2

U skladu s člankom 13. stavkom 1. podstavkom 1. osnovne antidampinške uredbe, „[a]ntidampinške pristojbe uvedene prema ovoj Uredbi mogu se proširiti i na uvoze iz trećih zemalja istovjetnih proizvoda, bilo malo modificiranih ili ne, ili na uvoze malo modificiranih istovjetnih proizvoda iz zemlje na koju se mjere primjenjuju ili na njihove dijelove, ako se mjere koje su na snazi izbjegavaju“. Prema toj odredbi, „[i]zbjegavanje mjera definira se kao promjena strukture trgovine između trećih zemalja i [Europske unije] ili između pojedinačnih društava u zemlji na koju se mjere primjenjuju i [Unije], a koja proizlazi iz prakse, obrade ili rada za koji ne postoji dostatni valjani uzrok ili ekonomska opravdanost osim uvođenje pristojbe, a ako postoji dokaz o šteti ili da su preostali učinci pristojbe narušeni u smislu cijena i/ili količina istovjetnog proizvoda i ako postoji dokaz o dampingu u odnosu na uobičajene vrijednosti koje su ranije uspostavljene za istovjetni proizvod, ako je potrebno u skladu s odredbama članka 2. [osnovne antidampinške uredbe]“. Članak 23. stavci 1. i 3. osnovne antisubvencijske uredbe napisan je u sličnom izričaju, uz iznimku što se umjesto dokaza o postojanju dampinga traži dokaz da „uvozni istovjetni proizvod i/ili njegovi dijelovi i dalje koriste subvenciju“.

3

Članak 13. stavak 1. podstavak 2. osnovne antidampinške uredbe i članak 23. stavak 3. točka (a) osnovne antisubvencijske uredbe navode da praksa, obrada ili rad koji predstavljaju izbjegavanje mjera, među ostalim, obuhvaćaju malu modifikaciju dotičnog proizvoda kako bi on dobio drugi carinski broj, a na koji se obično ne primjenjuju mjere, pod uvjetom da modifikacija ne mijenja njegova osnovna obilježja.

4

Također treba podsjetiti da članak 1. stavak 4. osnovne antidampinške uredbe i članak 2. točka (c) osnovne antisubvencijske uredbe navode da za potrebe navedenih uredaba „,istovjetan proizvod’ znači proizvod koji je identičan, to jest proizvod sličan u svim pogledima proizvodu koji se razmatra ili, ako nema takvog proizvoda, drugi proizvod koji, iako nije sličan u svim pogledima, ima obilježja vrlo slična obilježjima proizvoda koji se razmatra“.

5

European Biodiesel Board (EBB) podnio je 29. travnja 2008. dva prigovora Europskoj komisiji u ime znatnog dijela proizvođača biodizela Europske unije radi pokretanja antidampinškog i antisubvencijskog postupka protiv uvoza biodizela podrijetlom iz SAD‑a na temelju, odgovarajuće, članka 5. Uredbe Vijeća (EZ) br. 384/96 od 22. prosinca 1995. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL 1996, L 56, str. 1.) [neslužbeni prijevod], s izmjenama (SL 2005, L 340, str. 17.), (postao članak 5. osnovne antidampinške uredbe) i članka 10. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2026/97 od 6. listopada 1997. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 288, str. 1.) [neslužbeni prijevod] (postao članak 10. osnovne antisubvencijske uredbe).

6

Biodizel je alternativa mineralnom dizelu. Prodaje se u čistom obliku ili u mješavini s mineralnim dizelom. Radi jasnog utvrđivanja različitih vrsta mješavina biodizela, postoji svjetski priznat sustav pod nazivom „faktor B“ koji označava točnu dozu biodizela u svakoj mješavini. Na taj način mješavina koja sadržava x % biodizela označit će se slovom „B“ iza kojeg slijedi doza u obliku navođenja masenog udjela biodizela, a čisti biodizel ima oznaku B100.

7

EBB je prijavio masovne subvencije u SAD‑u za proizvodnju biodizela i, osobito, postojanje saveznog programa poreznih olakšica (blender’s credit) u iznosu od 1 USD po galonu čistog biodizela prisutnog u mješavini biodizela namijenjenog za uporabu kao gorivo. Prema mišljenju EBB‑a, te su subvencije dovele do masovnog i umjetnog porasta uvoza u Uniju biodizela podrijetlom iz SAD‑a. EBB je naveo da su radi dobivanja maksimalnih subvencija sjevernoamerički proizvođači učestalo dodavali minimalnu dozu mineralnog dizela, u ovom slučaju 0,1%, čak i manje, u mješavinu koja je sadržavala 99,9% čistog biodizela (u daljnjem tekstu: mješavine B99,9). Na taj su se način uvozi iz SAD‑a koje je EBB navodio u prigovorima odnosili uglavnom na mješavine B99,9.

8

Prema EBB‑ovu mišljenju, ti su dampinški uvozi uzrokovali štetu proizvođačima biodizela u Uniji jer je sjevernoamerička mješavina ulazila izravno u konkurenciju s biodizelom proizvedenim u Uniji. Iz spisa proizlazi da je odnosna europska industrija proizvodila uglavnom čisti biodizel (B100).

9

EBB je u svojim prigovorima naveo da je konačni proizvod, u ovom slučaju gorivo, namijenjen potrošačima u SAD‑u u većini slučajeva bila mješavina B20. Nasuprot tome, mjerodavni Unijini propisi dopuštali su prodaju potrošačima samo mješavina B5 i B7.

10

Komisija je obavijesti objavljenom u Službenom listu Europske unije 13. lipnja 2008. protiv uvoznika biodizela iz SAD‑a pokrenula, s jedne strane, antidampinški postupak (SL C 147, str. 5.) i, s druge strane, antisubvencijski postupak (SL C 147, str. 10.) (u daljnjem tekstu zajednički: početni ispitni postupak).

11

Proizvod koji je bio predmet početnog ispitnog postupka „definiran [je] kao monoalkilni esteri masnih kiselina i/ili parafinska plinska ulja, dobivena sintezom i/ili hidrotretiranjem, nefosilnog podrijetla (uobičajeno poznati kao ,biodizel’), u čistom obliku ili u mješavini, korišteni u osnovi, ali ne isključivo, kao gorivo iz obnovljivih izvora podrijetlom iz SAD‑a […], koji su obuhvaćeni oznakama KN 3824 90 91, ex 3824 90 97, ex 2710 19 41, ex 1516 20 98, ex 1518 00 91 i ex 1518 00 99“. Ispitni postupak obuhvaćao je razdoblje od 1. travnja 2007. do 31. ožujka 2008. (u daljnjem tekstu: razdoblje početnog ispitnog postupka).

12

Komisija je 11. ožujka 2009. donijela Uredbu (EZ) br. 193/2009 o uvođenju privremene antidampinške pristojbe na uvoz biodizela podrijetlom iz SAD‑a (SL L 67, str. 22., u daljnjem tekstu: privremena antidampinška uredba) [neslužbeni prijevod] kao i Uredbu (EZ) br. 194/2009 o uvođenju privremene kompenzacijske pristojbe na uvoz biodizela podrijetlom iz SAD‑a (SL L 67, str. 50., u daljnjem tekstu: privremena antisubvencijska uredba) [neslužbeni prijevod]. Te će se dvije uredbe u daljnjem tekstu zajednički navoditi kao „privremene uredbe“, a pristojbe uvedene tim uredbama kao „privremene pristojbe“.

13

U privremenim uredbama Komisija je u odnosu na ispitivane proizvode navela da „[j]e trebalo utvrditi definiciju koja se nalazi u obavijesti o pokretanju […] kako bi se točno znalo koji su to proizvodi za koje se smatralo da su predmet ispitnog postupka“ (uvodna izjava 23. privremene antidampinške uredbe i uvodna izjava 25. privremene antisubvencijske uredbe).

14

Komisija je to pojašnjenje navela nakon isticanja da su mješavine biodizela s udjelom jednakim ili manjim od 20% (u daljnjem tekstu: mješavine ≤ B20), uglavnom mješavine B20, kao i mješavine B6, B5 i B2, bile namijenjene izravnoj potrošnji na tržištu SAD‑a. Naime, Komisija je navela da u SAD‑u svi dizelski motori mogu funkcionirati s mješavinama ≤ B20 uz očuvanje garancije automobilskih proizvođača (uvodna izjava 24. privremene antidampinške uredbe i uvodna izjava 26. privremene antisubvencijske uredbe).

15

Na taj je način, „radi omogućavanja jasnog razlikovanja između različitih vrsta mješavina dostupnih na tržištu SAD‑a“, Komisija „ocijenila prikladnim“ definirati proizvod na koji se odnosio početni ispitni postupak kao čisti biodizel ili kao mješavinu s udjelom biodizela u masi većim od 20% (u daljnjem tekstu: mješavine > B20) (uvodna izjava 26. privremene antidampinške uredbe i uvodna izjava 28. privremene antisubvencijske uredbe).

16

Nakon definiranja dotičnog proizvoda, Komisija je u privremenim uredbama također navela da „[j]e utvrđeno da [su] sve vrste biodizela i biodizela u mješavinama obuhvaćene ovim ispitnim postupkom, usprkos mogućim razlikama u smislu sirovine korištene u proizvodnji ili varijancama u procesu proizvodnje, ima[le] iste ili vrlo slične osnovne fizičke, kemijske i tehničke značajke te [su] se korist[ile] u iste svrhe“ i da „[m]oguće promjene dotičnog proizvoda [nisu] mijenja[le] njegovu osnovnu definiciju, njegove značajke ili dojam koji [su] o tom proizvodu ima[le] različite stranke“ (uvodna izjava 27. privremene antidampinške uredbe i uvodna izjava 29. privremene antisubvencijske uredbe).

17

Kad je riječ o definiciji istovjetnog proizvoda u smislu članka 1. stavka 4. osnovne antidampinške uredbe i članka 2. točke (c) osnovne antisubvencijske uredbe, Komisija je navela da „[su] proizvodi proizvedeni i prodavani na domaćem tržištu SAD‑a, koji su [bili] obuhvaćeni ovim ispitnim postupkom, ima[li] slične osnovne fizičke, kemijske i tehničke značajke i uporabe kao oni izvezeni iz te zemlje na tržište [Unije]“ i da „[su], slično tome, proizvodi koje je proizvela [europska] industrija i prodala na tržištu [Unije] ima[li] slične osnovne fizičke, kemijske i tehničke značajke i uporabe kao oni izvezeni u [Uniju] iz dotične zemlje“ (uvodna izjava 29. privremene antidampinške uredbe i uvodna izjava 31. privremene antisubvencijske uredbe). Komisija je također navela da „[su] različite vrste dotičnog proizvoda proizvedene i izvezene u [Uniju] bile međusobno zamjenjive s vrstama koje su [europski] proizvođači biodizela proizvodili i prodavali u [Uniji]“ (uvodna izjava 31. privremene antidampinške uredbe i uvodna izjava 33. privremene antisubvencijske uredbe).

18

Radi usvajanja privremenih uredaba, Komisija je primijenila metodu odabira uzoraka predviđenu u članku 17. stavku 1. osnovne antidampinške uredbe i u članku 27. stavku 1. osnovne antisubvencijske uredbe. Tako je Komisija prilikom utvrđivanja stopa primjenjivih na privremene pristojbe razlikovala tri kategorije poduzetnika.

19

Prva kategorija obuhvaćala je poduzetnike koji su bili uključeni u uzorak i koji su surađivali. Komisija je za svakog od tih poduzetnika, navedenih u članku 1. svake od privremenih uredaba, izračunala pojedinačnu dampinšku maržu, stopu subvencije i štetu, utvrđujući pojedinačne stope (uvodna izjava 55. privremene antidampinške uredbe i uvodna izjava 158. privremene antisubvencijske uredbe).

20

Druga kategorija obuhvaćala je poduzetnike koji su surađivali, ali koji nisu bili uključeni u uzorak. Ti su poduzetnici nabrojeni u popisu u prilogu privremenim uredbama. Dampinška marža, subvencije i šteta koji se odnose na te poduzetnike odgovarali su ponderiranom prosjeku marži utvrđenih za poduzetnike uključene u uzorak (uvodna izjava 56. privremene antidampinške uredbe i uvodna izjava 159. privremene antisubvencijske uredbe).

21

Konačno, treća kategorija obuhvaćala je sve druge poduzetnike kojima su nametnute preostale stope. Radi utvrđivanja dampinških marži, razina subvencije i štete koji se odnose na ta društva, Komisija je ponajprije odredila opću razinu suradnje subjekata tijekom početnog ispitnog postupka. U tom je smislu Komisija usporedila ukupno izvezene količine dotičnog proizvoda subjekata koji su surađivali te ukupne izvoze tog proizvoda iz SAD‑a prema izvoznim statistikama. Razina opće suradnje bila je 81%, što se smatralo visokim stupnjem suradnje. Na toj je osnovi Komisija ocijenila prikladnim utvrditi dampinšku maržu, razine subvencije i štetu za te poduzetnike na razini najviših zabilježenih marži za proizvođače izvoznike koji su uključeni u uzorak (uvodna izjava 57. privremene antidampinške uredbe i uvodna izjava 160. privremene antisubvencijske uredbe).

22

U skladu s pravilom nižeg iznosa, stope primjenjive na privremene pristojbe utvrđene su za svaku od tih triju kategorija poduzetnika na razini najniže marže dampinga/subvencije ili štete (uvodna izjava 166. privremene antidampinške uredbe i uvodna izjava 271. privremene antisubvencijske uredbe). Antidampinške pristojbe i kompenzacijske pristojbe kumulirane su samo u mjeri u kojoj je to bilo nužno za uklanjanje štete (uvodna izjava 167. privremene antidampinške uredbe).

23

Privremene pristojbe uvedene za mješavine > B20 nametnute su u biti razmjerno ukupnom udjelu navedenih mješavina u biodizelu (uvodna izjava 169. i članak 1. stavak 2. posljednji podstavak privremene antidampinške uredbe te uvodna izjava 273. i članak 1. stavak 2. posljednji podstavak privremene antisubvencijske uredbe).

24

Vijeće Europske unije usvojilo je Uredbu (EZ) br. 598/2009 od 7. srpnja 2009. o uvođenju konačne kompenzacijske pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz biodizela podrijetlom iz Sjedinjenih Američkih Država (SL L 179, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 30., str. 177., u daljnjem tekstu: početna antisubvencijska uredba) kao i Uredbu (EZ) br. 599/2009 od 7. srpnja 2009. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz biodizela podrijetlom iz Sjedinjenih Američkih Država (SL L 179, str. 26.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 53., str. 292., u daljnjem tekstu: početna antidampinška uredba). Te će se dvije uredbe u daljnjem tekstu zajednički navoditi kao „početne uredbe“, a konačne pristojbe uvedene tim uredbama kao „početne pristojbe“.

25

Definicije dotičnog proizvoda i proizvoda istovjetnog dotičnom proizvodu, kako ih je utvrdila Komisija u privremenim uredbama, zadržane su u početnim uredbama. Vijeće je u tom pogledu naglasilo da „[je] ispitni postupak […] pokazao da su biodizel B20 i moguće mješavine s manjim sadržajem biodizela stvarno prodavani izravno potrošačima u SAD‑u“ i da „[su] bil[a] različita tržišta s različitim potrošačima: jedno je tržište na kojem su biodizel i mješavine biodizela [bili] namijenjen[i] daljnjem miješanju od strane trgovaca i proizvođača mješavina, a drugo je tržište na kojem su mješavine [bile] namijenjene distribucijskoj mreži i time potrošačima“. Prema stajalištu Vijeća, „[d]efiniranje praga za dotični proizvod iznad B20 omogućilo je određivanje jasne granice i time se izbjegla pomutnja među proizvodima, tržištima i različitim strankama u SAD‑u“ (uvodna izjava 33. početne antidampinške uredbe i uvodna izjava 34. početne antisubvencijske uredbe).

26

Stope početnih pristojbi utvrđene su s obzirom na tri kategorije poduzetnika navedenih u točkama 19. do 21. ove presude. Kao što to proizlazi iz uvodnih izjava 8. do 12. početnih uredaba, Vijeće je u drugu kategoriju poduzetnika dodalo određene subjekte koji su u trenutku pokretanja početnog ispitnog postupka bili nepoznati i za koje se doznalo nakon usvajanja privremenih uredaba. Početne antidampinške pristojbe varirale su od 0 do 198 eura po toni biodizela, a početne kompenzacijske pristojbe od 211,2 do 237 eura po toni biodizela. Na temelju članka 1. stavka 2. svake od početnih uredaba, pristojbe za mješavine > B20 nametnute su razmjerno njihovu udjelu u biodizelu.

27

Početne uredbe stupile su na snagu sljedećeg dana nakon objave u Službenom listu Europske unije, koja je bila 10. srpnja 2009.

28

EBB je 30. lipnja 2010. podnio prigovor Komisiji tražeći otvaranje dvaju ispitnih postupaka u vezi s izbjegavanjem mjera na temelju, odgovarajuće, članka 13. stavka 3. osnovne antidampinške uredbe i članka 23. stavka 4. osnovne antisubvencijske uredbe.

29

EBB‑ov prigovor odnosio se na dvije vrste izbjegavanja početnih pristojbi, odnosno, s jedne strane, pretovar dotičnog proizvoda preko Kanade i Singapura i, s druge strane, uvoz biodizela iz SAD‑a u obliku mješavina ≤ B20.

30

Na temelju EBB‑ova prigovora Komisija je 11. kolovoza 2010. pokrenula dva ispitna postupka u vezi s izbjegavanjem mjera usvajanjem, s jedne strane, Uredbe Komisije (EU) br. 720/2010 o pokretanju ispitnog postupka o mogućem izbjegavanju antidampinških mjera uvedenih Uredbom Vijeća (EZ) br. 599/2009 na uvoz biodizela podrijetlom iz SAD‑a putem uvoza biodizela isporučenog iz Kanade i Singapura, bez obzira na to ima li deklarirano podrijetlo iz Kanade i Singapura ili ne i putem uvoza biodizela u mješavini s masenim udjelom biodizela od 20% ili manjim, podrijetlom iz Sjedinjenih Američkih Država, te o uvjetovanju takvog uvoza evidentiranjem (SL L 211, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 65., str. 249.) i, s druge strane, Uredbe Komisije (EU) br. 721/2010 o pokretanju ispitnog postupka o navodnom izbjegavanju kompenzacijskih mjera uvedenih Uredbom Komisije (EZ) br. 598/2009 na uvoz biodizela podrijetlom iz Sjedinjenih Američkih Država putem uvoza biodizela koji je isporučen iz Kanade i Singapura, bez obzira na to je li deklariran kao podrijetlom iz Kanade i Singapura ili ne i putem uvoza biodizela u mješavini s masenim udjelom biodizela od 20% ili manjim podrijetlom iz Sjedinjenih Američkih Država, te o primjeni obveze evidentiranja takvog uvoza (SL L 211, str. 6) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 62., str. 206.). Dva ispitna postupka pokrenuta tim uredbama označavat će se zajednički u daljnjem tekstu: ispitni postupci u vezi s izbjegavanjem mjera.

31

Na temelju članka 2. kako Uredbe br. 720/2010 tako i Uredbe br. 721/2010, carinska tijela država članica bila su pozvana na poduzimanje odgovarajućih koraka kako bi se evidentirao uvoz u Uniju, na koji su se odnosili ispitni postupci u vezi s izbjegavanjem mjera, računajući od datuma stupanja na snagu tih uredaba 13. kolovoza 2010.

32

Ispitivanje na temelju ispitnih postupaka u vezi s izbjegavanjem mjera obuhvatilo je razdoblje od 1. travnja 2009. do 30. lipnja 2010. (u daljnjem tekstu: razdoblje ispitnog postupka u vezi s izbjegavanjem mjera).

33

Tužitelj BP Products North America Inc., koji je tijekom razdoblja ispitnog postupka u vezi s izbjegavanjem mjera izvozio iz SAD‑a u Uniju mješavine s masenim udjelom biodizela manjim od 15% (u daljnjem tekstu: mješavine < B15), osobito mješavine između B10,1 i B14,8, surađivao je s Komisijom dostavljajući joj informacije o svojem poslovanju. Osobito, tužitelj je 21. rujna 2010. odgovorio na upitnike za izvoznike. S njime povezani uvoznik BP France SA i još druga četiri uvozna društva grupe BP odgovorili su na upitnik 22. prosinca 2010. Posjete radi provjere obavljene su u tužiteljevim poslovnim prostorima 7. i 8. prosinca 2010., kao i u Ujedinjenoj Kraljevini 1. veljače 2011. Tužiteljeva vijeća uputila su 28. ožujka 2011. podnesak Komisiji u vezi s njezinim informativnim dokumentima poslanima 16. ožujka 2011.

34

Vijeće je 5. svibnja 2011. donijelo Provedbenu uredbu Vijeća (EU) br. 443/2011 o proširenju konačne kompenzacijske pristojbe uvedene Uredbom (EZ) br. 598/2009 na uvoz biodizela podrijetlom iz Sjedinjenih Američkih Država na uvoz biodizela koji je otpremljen iz Kanade, bez obzira je li deklariran kao podrijetlom iz Kanade ili ne, i o produljenju konačne kompenzacijske pristojbe uvedene Uredbom (EZ) br. 598/2009 na uvoz biodizela u mješavini s masenim udjelom biodizela od 20% ili manjim podrijetlom iz Sjedinjenih Američkih Država, te o prekidu ispitnog postupka u vezi uvoza otpremljenog iz Singapura (SL L 122, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 56., str. 294., u daljnjem tekstu: pobijana antisubvencijska uredba). Vijeće je istoga dana također usvojilo Provedbenu uredbu Vijeća (EU) br. 444/2011 o proširenju konačne antidampinške pristojbe uvedene Uredbom (EZ) br. 599/2009 o uvozu biodizela podrijetlom iz Sjedinjenih Američkih Država na uvoz biodizela poslanog iz Kanade, bez obzira na to ima li deklarirano podrijetlo iz Kanade ili ne, i o proširenju konačne antidampinške pristojbe uvedene Uredbom (EZ) br. 599/2009 na uvoz biodizela u mješavini s masenim udjelom biodizela od 20% ili manjim, podrijetlom iz Sjedinjenih Američkih Država, te o prekidu ispitnog postupka u vezi s uvozom poslanim iz Singapura (SL L 122, str. 12.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 82., str. 248., u daljnjem tekstu: pobijana antidampinška uredba). Te dvije uredbe označavat će se zajednički u daljnjem tekstu: pobijane uredbe.

35

Kad je riječ o uvozima mješavina ≤ B20 iz SAD‑a, Vijeće je u pobijanim uredbama ponajprije navelo da je samo pet sjevernoameričkih proizvođača biodizela, uključujući tužitelja, surađivalo u ispitnim postupcima u vezi s izbjegavanjem mjera i da je od tih pet društava samo tužitelj izvozio iz SAD‑a u Uniju mješavine ≤ B20 tijekom razdoblja ispitnog postupka u vezi s izbjegavanjem mjera (uvodne izjave 52. i 54. pobijane antisubvencijske uredbe i uvodne izjave 57. i 59. pobijane antidampinške uredbe). Vijeće je navelo da tužitelj nije surađivao u okviru početnog ispitnog postupka jer je svoje poslovanje s biodizelom pokrenuo tek na početku 2009., a s izvozom tog proizvoda u Uniju započeo tek u prosincu 2009., odnosno nakon uspostave početnih pristojbi (uvodna izjava 62. pobijane antisubvencijske uredbe i uvodna izjava 67. pobijane antidampinške uredbe).

36

Vijeće je navelo da je tužitelj u Uniji prodavao mješavine s masenim udjelom biodizela od 15% ili manjim u Ujedinjenoj Kraljevini, Francuskoj i Nizozemskoj te da se u svim slučajevima taj proizvod dalje miješao kako bi poštovao relevantno zakonodavstvo na snazi u nekim državama članicama (uvodna izjava 63. pobijane antisubvencijske uredbe i uvodna izjava 68. pobijane antidampinške uredbe). Vijeće je također navelo da je tužitelj tvrdio da mješavine < B15 nisu istovjetan proizvod dotičnom proizvodu (uvodna izjava 64. pobijane antisubvencijske uredbe i uvodna izjava 69. pobijane antidampinške uredbe).

37

U tom je pogledu Vijeće primijetilo da „[je] cilj ispitnog postupka u vezi s izbjegavanjem mjera [bio] utvrditi izbjegava li biodizel [≤ B20] mjere na snazi“. Prema mišljenju Vijeća „[m]ože biti i da [su] mješavine s manjim udjelom privlač[ile] niže cijene otpreme“. Međutim, Vijeće primjećuje da „[je] mješavina [≤] B20 u stvari [bila] samo različiti sastav mješavine u odnosu na postupak proizvodnje mješavine [>] B20“. Vijeće je dodalo da „[je] riječ o jednostavnom procesu kojim se mijenja sastav mješavine“ i da „[se] [s]tvaranje B20 i manjeg smatra samo malom izmjenom dotičnog proizvoda, jedina razlika je udio biodizela u mješavini“. Vijeće je također navelo da „[su] kako dotični proizvod, tako i [≤] B20 […], […] [bili] u konačnici namijenjeni istoj uporabi u Uniji“ i da „[su], usto, mješavine biodizela [≤] B20 […], kao i mješavine [>] B20, ima[le] iste osnovne značajke“ (uvodna izjava 65. pobijane antisubvencijske uredbe i uvodna izjava 70. pobijane antidampinške uredbe).

38

Nadalje, Vijeće je utvrdilo da su ispunjene druge pretpostavke predviđene u članku 13. stavku 1. prvom podstavku osnovne antidampinške uredbe i u članku 23. stavku 3. osnovne antisubvencijske uredbe radi utvrđivanja postojanja izbjegavanja mjera.

39

Kao prvo, Vijeće je utvrdilo promjenu u strukturi trgovine između Unije i SAD‑a. U tom je pogledu primijetilo da, iako je tijekom početnog ispitnog postupka u Uniji bila obvezna mješavina B5, izvoz mješavina ≤ B20 iz SAD‑a u Uniju počeo je tek nakon uvođenja početnih pristojbi. Vijeće je navelo da su se tijekom početnog ispitnog postupka, a prema podacima primljenima od uzorkovanih proizvođača izvoznika, u Uniju uglavnom izvozile mješavine B99,9 (uvodna izjava 67. pobijane antisubvencijske uredbe i uvodna izjava 72. pobijane antidampinške uredbe). Na temelju Eurostatovih podataka o uvozu biodizela s masenim udjelom biodizela ≥ 96,5 u Uniju tijekom razdoblja ispitnog postupka u vezi s izbjegavanjem mjera, Vijeće je utvrdilo da je izvoz mješavina B99,9 podrijetlom iz SAD‑a praktički prestao (uvodne izjave 18., 19. i 66. pobijane antisubvencijske uredbe i uvodne izjave 18., 19. i 71. pobijane antidampinške uredbe). Vijeće je također utvrdilo da je tijekom istog razdoblja SAD prijavio izvoz 358.291 tone mješavine s masenim udjelom biodizela od 96,5% i manjim (u daljnjem tekstu: mješavine ≤ B96,5) u Uniju i da je tužitelj izvezao „značajan dio“ te količine u obliku mješavina ≤ B20 (uvodne izjave 20., 21., 54., 60. i 61. pobijane antisubvencijske uredbe i uvodne izjave 20., 21., 59., 65. i 66. pobijane antidampinške uredbe).

40

Kao drugo, Vijeće je smatralo da za uvoz mješavina ≤ B20 nisu postojali dostatni valjani uzrok ili gospodarska opravdanost, osim namjere izbjegavanja plaćanja početnih pristojbi (uvodna izjava 71. pobijane antisubvencijske uredbe i uvodna izjava 76. pobijane antidampinške uredbe).

41

Kao treće, Vijeće je navelo da je, s obzirom na neštetnu razinu cijena iz početnog ispitnog postupka, uvoz mješavina ≤ B20 iz SAD‑a u Uniju tijekom ispitnog postupka pokazao kako nelojalno sniženje cijene tako i prodaju ispod cijene. Vijeće je utvrdilo da je taj uvoz počeo nakon uvođenja početnih pristojbi i da uključene količine nisu bile neznatne. Stoga je zaključeno da su početne pristojbe narušene u smislu količina i cijena (uvodne izjave 72. i 73. pobijane antisubvencijske uredbe i uvodne izjave 70. i 78. pobijane antidampinške uredbe).

42

Kao četvrto, Vijeće je u uvodnoj izjavi 74. pobijane antisubvencijske uredbe utvrdilo da je glavni program subvencioniranja utvrđen u početnom ispitnom postupku retroaktivno ponovno uveden u prosincu 2010. Vijeće je također u uvodnoj izjavi 79. pobijane antidampinške uredbe navelo da se ispitalo „postoje li dokazi o dampingu u odnosu na uobičajenu vrijednost utvrđenu u početnom ispitnom postupku“ i da je utvrdilo da je „usporedba između ponderirane prosječne uobičajene vrijednosti i ponderirane izvozne cijene [mješavina ≤ B20] pokazala postojanje dampinga“.

43

Naposljetku, Vijeće je u uvodnoj izjavi 77. pobijane antisubvencijske uredbe i u uvodnoj izjavi 82. pobijane antidampinške uredbe odbilo tužiteljev zahtjev za izuzeće na temelju, odgovarajuće, članka 23. stavka 6. osnovne antisubvencijske uredbe i članka 13. stavka 4. osnovne antidampinške uredbe.

44

U tim uvjetima Vijeće je u članku 2. stavku 1. svake od pobijanih uredaba proširilo početne pristojbe na uvoz mješavina ≤ B20 podrijetlom iz SAD‑a (u daljnjem tekstu: proširene pristojbe).

45

Proširene pristojbe bile su one određene u članku 1. stavku 2. svake od početnih uredaba (vidjeti t. 26. ove presude), utvrđene za tri kategorije poduzetnika navedene u točkama 19. do 21. ove presude.

46

U skladu s člankom 2. stavkom 2. svake od pobijanih uredaba, proširene pristojbe naplaćene su retroaktivno računajući od datuma registracije uvoza mješavina ≤ B20, koja je postala obvezna 13. kolovoza 2010. (vidjeti t. 31. ove presude).

47

Iz spisa proizlazi da su na tužitelja retroaktivno primijenjene stope za treću kategoriju poduzetnika (vidjeti t. 21. ove presude), računajući od datuma registracije određenog uvoza koji je izvršen prije usvajanja pobijanih uredaba.

48

Pismom od 6. svibnja 2011. Komisija je odgovorila na tužiteljev podnesak od 28. ožujka 2011. naveden u točki 33. ove presude.

49

Pismom od 20. lipnja 2011. tužitelj je Komisiji izrazio svoje neslaganje s rezultatom ispitnih postupaka u vezi s izbjegavanjem mjera. Također je najavio podnošenje tužbe Općem sudu protiv pobijanih uredaba i predložio sastanak s Komisijom radi razgovora o mogućnosti da mu se dodijeli ili individualni tretman kao novom izvozniku na temelju članka 11. stavka 4. osnovne antidampinške uredbe i članka 20. osnovne antisubvencijske uredbe ili djelomično izuzeće od proširenih pristojbi, koje smatra pretjeranima. Taj je sastanak održan 15. srpnja 2011. Komisija nije udovoljila tužiteljevim zahtjevima.

50

Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 21. srpnja 2011. tužitelj je uložio predmetni pravni lijek.

51

Podnescima podnesenima tajništvu Općeg suda 3. listopada i 11. studenoga 2011. Komisija i EBB zatražili su intervenciju u ovom predmetu u potporu zahtjevima Vijeća.

52

Rješenjem od 22. studenoga 2011. predsjednik četvrtog vijeća Općeg suda prihvatio je Komisijin zahtjev za intervenciju.

53

Pismom od 24. studenoga 2011. Opći sud, kao mjeru upravljanja postupkom predviđenu u članku 64. svojeg Poslovnika, uputio je tužitelju, Vijeću i Komisiji pisana pitanja pozvavši ih da na njih odgovore u replici, odgovoru na repliku i intervencijskom podnesku. Opći sud je također pozvao Vijeće da dostavi određene dokumente. Stranke su podnijele te podneske i u za to određenom roku ispunile te mjere upravljanja postupkom.

54

Rješenjem od 9. veljače 2012. predsjednik četvrtog vijeća Općeg suda prihvatio je EBB‑ov zahtjev za intervenciju.

55

Pismom od 13. veljače 2012. Opći sud, kao mjeru upravljanja postupkom predviđenu u članku 64. svojeg Poslovnika, uputio je EBB‑u pisana pitanja pozvavši ga da na njih odgovori u svojem intervencijskom podnesku. EBB je podnio taj podnesak i odgovorio na pitanja u za to određenom roku.

56

Vijeće i tužitelj zatražili su, odgovarajuće, 26. ožujka i 5. lipnja 2012. da se određeni povjerljivi elementi iz odgovora na repliku i iz tužiteljeva očitovanja na intervencijski podnesak EBB‑a, kao i njihovi određeni aneksi, ne priopće EBB‑u. U svrhu tog priopćavanja izradili su javnu inačicu tih postupovnih akata. EBB‑u je priopćena ta javna inačica navedenih postupovnih akata. EBB nije istaknuo primjedbe u tom pogledu.

57

Budući da su dva člana vijeća bila spriječena u zasjedanju, predsjednik Općeg suda primjenom članka 32. stavka 3. Poslovnika odredio je druga dva suca radi popunjavanja vijeća.

58

Nakon izvješća suca izvjestitelja, Opći sud odlučio je otvoriti usmeni dio postupka te je u okviru mjera upravljanja postupkom, predviđenima u članku 64. Poslovnika, svim strankama uputio određena pisana pitanja. Opći sud je također pozvao EBB da dostavi određene dokumente. Stranke su odgovorile na pitanja i dostavile te dokumente u za to određenom roku.

59

Na raspravi 14. svibnja 2013. saslušana su izlaganja stranaka i njihovi odgovori na usmena pitanja Općeg suda.

60

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

61

Vijeće od Općeg suda zahtijeva da:

62

Nadalje, Vijeće je na raspravi zahtijevalo da se tužba proglasi nedopuštenom.

63

Komisija od Općeg suda zahtijeva da:

64

EBB od Općeg suda zahtijeva da:

65

Ne ističući na formalan način izuzeće nedopuštenosti u smislu članka 114. Poslovnika, Vijeće je na raspravi osporilo dopuštenost tužbe ustvrdivši da se pobijane uredbe ne odnose osobno na tužitelja u smislu članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a.

66

U tom je pogledu Vijeće naglasilo da tužitelj nije bio proizvođač biodizela, nego pregovarač usporediv s uvoznikom. Vijeće je u vezi s tim pitanjem navelo da tužitelj nikada tijekom ispitnih postupaka u vezi s izbjegavanjem mjera, a ni pred Općim sudom, nije naveo da proizvodi biodizel. Upravo suprotno, tužitelj je u točki 46. replike priznao da ni on ni njegova društva kćeri nisu imali biodizelska postrojenja. Doista, u skladu s presudom Općeg suda od 19. travnja 2012., Würth i Fasteners (Shenyang)/Vijeće (T‑162/09), uvoznici ili pregovarači, kao što je tužitelj, nalaze se u situaciji koja je različita od one proizvođača i ne može se uobičajeno smatrati da se na njih osobno odnosi propis koji nameće antidampinške pristojbe ili kompenzacijske pristojbe, čak i u slučaju sudjelovanja u postupku koji je doveo do usvajanja tog propisa.

67

Vijeće je u odgovoru na usmeno pitanje Općeg suda pobliže navelo da nije osporavalo dopuštenost tužbe prilikom pisanog dijela postupka jer u tom trenutku presuda Würth i Fasteners (Shenyang)/Vijeće, točka 66. supra, još nije bila donesena. Međutim, Vijeće je istaknulo da je aktivna procesna legitimacija stranke pred Općim sudom pitanje javnog poretka na koje je Opći sud trebao paziti po službenoj dužnosti.

68

Tužitelj je na raspravi zatražio od Općeg suda da odbaci prigovore Vijeća u vezi s dopuštenosti tužbe. Tužitelj je naveo da nije bio uvoznik, nego izvoznik predmetnih proizvoda, što je i samo Vijeće priznalo u uvodnoj izjavi 66. pobijane antidampinške uredbe. Nadalje, tužitelj je pobliže naveo da nije proizvodio ni čisti biodizel (B100), ni mješavine B99,9, nego da je kao prerađivač kupovao te proizvode kako bi ih zatim razrijedio mineralnim dizelom radi proizvodnje mješavina s nižom koncentracijom koje je izvozio. Dakle, tužitelj je dijelom bio proizvođač, a dijelom izvoznik mješavina biodizela. Tužitelj je također naveo da je sudjelovao u ispitnim postupcima u vezi s izbjegavanjem mjera i da je bio izričito naveden u pobijanim uredbama. Naposljetku, tužitelj je naveo da je Vijeće osporavalo dopuštenost tužbe u kasnoj fazi postupka.

69

U skladu s člankom 263. stavkom 4. UFEU‑a „[s]vaka fizička ili pravna osoba može pod uvjetima utvrđenima u stavku prvom i drugom pokrenuti postupke protiv akta koji je upućen toj osobi ili koji se izravno i osobno odnosi na nju te protiv regulatornog akta koji se izravno odnosi na nju, a ne podrazumijeva provedbene mjere“.

70

Potrebno je podsjetiti da je kriterij utvrđen u članku 263. stavku 4. UFEU‑a, koji dopuštenost pravnog lijeka fizičke ili pravne osobe protiv akta koji njoj nije upućen uvjetuje time da se taj akt izravno i osobno odnosi na tu osobu, apsolutna zapreka vođenju postupka koju sudovi Unije mogu ispitati u svakom trenutku, čak i po službenoj dužnosti (rješenje Suda od 5. srpnja 2001., Conseil national des professions de l’automobile i dr./Komisija, C-341/00 P, Zb., str. I-5263., t. 32. i presuda Suda od 29. studenoga 2007., Stadtwerke Schwäbisch Hall i dr./Komisija, C‑176/06 P, t. 18.).

71

Iz članka 13. stavka 1. podstavka 1. osnovne antidampinške uredbe i članka 23. stavka 1. osnovne antisubvencijske uredbe proizlazi da propisi o proširenju pristojbi u slučaju izbjegavanja mjera utječu samo na proširenje područja primjene početnih propisa. Propis o proširenju antidampinških ili kompenzacijskih pristojbi ima, dakle, iste pravne učinke u pogledu poduzetnika na koje se primjenjuje tako proširena pristojba kao i propis koji utvrđuje konačnu pristojbu u pogledu poduzetnika na koje se primjenjuje takva pristojba (vidjeti u tom smislu presudu Općeg suda od 26. rujna 2000., Büchel/Vijeće i Komisija, T-74/97 i T-75/97, Zb., str. II-3067., t. 52.).

72

U ovom slučaju Vijeće ne osporava da se pobijane uredbe izravno odnose na tužitelja. Naime, carinska tijela država članica ne uživaju nikakvu diskrecijsku ovlast i dužna su naplaćivati pristojbe koje su proširene pobijanim uredbama na uvoze mješavina ≤ B20 podrijetlom iz SAD‑a (vidjeti u tom smislu presudu Općeg suda od 25. rujna 1997., Shanghai Bicycle/Vijeće, T-170/94, Zb., str. II-1383., t. 41.).

73

U vezi s uvjetom postojanja osobnog utjecaja, potrebno je podsjetiti da, iako je točno da, s obzirom na kriterije u članku 263. stavku 4. UFEU‑a, propisi koji utvrđuju antidampinške i kompenzacijske pristojbe imaju po svojoj naravi i svojem opsegu normativni karakter jer se primjenjuju općenito na odnosne gospodarske subjekte, nije isključeno da se određene odredbe tih propisa mogu osobno odnositi na određene gospodarske subjekte (presuda Suda od 21. veljače 1984., Allied Corporation i dr./Komisija, 239/82 i 275/82, Zb., str. 1005., t. 11.; presude Općeg suda od 20. lipnja 2000., Euromin/Vijeće, T-597/97, Zb., str. II-2419., t. 43. i od 28. veljače 2002., BSC Footwear Supplies i dr./Vijeće, T-598/97, Zb., str. II-1155., t. 43.).

74

Sudac Unije smatrao je da su se određene odredbe propisa koji utvrđuju antidampinške i kompenzacijske pristojbe mogle osobno odnositi na one proizvođače i izvoznike predmetnog proizvoda kojima su bile pripisane dampinške prakse na temelju podataka u vezi s njihovom trgovačkom djelatnošću. To je općenito slučaj s poduzetnicima koji proizvode i izvoze i koji mogu pokazati da su bili identificirani u aktima Komisije i Vijeća ili da su se na njih odnosili pripremni ispitni postupci (vidjeti u tom smislu presude Allied Corporation i dr./Komisija, točka 73. supra, t. 11. i 12.; Općeg suda Euromin/Vijeće, točka 73. supra, t. 45. i od 19. rujna 2001., Mukand i dr./Vijeće, T-58/99, Zb., str. II-2521., t. 21.).

75

U predmetnom slučaju Vijeće je u pobijanim uredbama priznalo da je tužitelj imao svojstvo proizvođača. Naime, u uvodnim izjavama 52. i 54. pobijane antisubvencijske uredbe i u uvodnim izjavama 57. i 59. pobijane antidampinške uredbe Vijeće je navelo da je tužitelj bio dio grupe od pet „proizvođača biodizela ili mješavina biodizela iz SAD‑a“ koji su sudjelovali u okviru ispitnog postupka u vezi s izbjegavanjem mjera. Kao što to proizlazi iz točke 46. replike i tužiteljevih pojašnjenja prilikom rasprave, tužitelj i njegova društva kćeri nisu bili uključeni u proces proizvodnje čistog biodizela (B100) ili mješavina B99,9, nego su te proizvode kupovali od proizvođača i trećih strana te su ih zatim miješali s mineralnim dizelom radi proizvodnje mješavina biodizela s nižom koncentracijom koje su izvozili. Tužitelj također kupuje mješavine biodizela od trećih strana. Stoga valja ustvrditi da je tužitelj dijelom proizvođač, a dijelom izvoznik mješavina biodizela.

76

Također valja primijetiti važnost tužiteljeve uloge u okviru ispitnih postupaka u vezi s izbjegavanjem mjera. Naime, Vijeće je u uvodnoj izjavi 52. pobijane antisubvencijske uredbe i uvodnoj izjavi 57. pobijane antidampinške uredbe primijetilo da je, od pet proizvođača biodizela iz SAD‑a koji su surađivali, tužitelj jedini izvozio iz SAD‑a u Uniju mješavine ≤ B20 tijekom razdoblja ispitnog postupka u vezi s izbjegavanjem mjera (vidjeti t. 35. ove presude). Vijeće je u uvodnoj izjavi 61. pobijane antisubvencijske uredbe i uvodnoj izjavi 66. pobijane antidampinške uredbe priznalo da su tužiteljevi izvozi bili „značajan dio“ svih izvoza mješavina ≤ B96,5 podrijetlom iz SAD‑a tijekom tog razdoblja. Vijeće ne osporava da je tužitelj u potpunosti surađivao s institucijama tijekom ispitnih postupaka u vezi s izbjegavanjem mjera pružajući podatke u vezi sa svojim poslovanjem te da su ti podaci uzeti u obzir radi utvrđivanja opsega pobijanih uredaba. Naposljetku, potrebno je navesti da je Vijeće u uvodnoj izjavi 77. pobijane antisubvencijske uredbe i uvodnoj izjavi 82. pobijane antidampinške uredbe izričito odbilo tužiteljev zahtjev za izuzeće na temelju, odgovarajuće, članka 23. stavka 6. osnovne antisubvencijske uredbe i članka 13. stavka 4. osnovne antidampinške uredbe.

77

U tim uvjetima, s obzirom na kriterije proizišle iz sudske prakse na koje se podsjeća u točki 74. ove presude, nesporno je da se pobijane uredbe osobno odnose na tužitelja.

78

Stoga valja odbiti prigovor Vijeća istaknut na raspravi u vezi s tužiteljevom aktivnom procesnom legitimacijom i proglasiti tužbu dopuštenom.

79

Tužitelj u prilog svojoj tužbi ističe četiri tužbena razloga. Prema prvom tužbenom razlogu, Vijeće je povrijedilo osnovnu antidampinšku uredbu i osnovnu antisubvencijsku uredbu kao i načela pravne sigurnosti te je zloporabilo ovlasti proširenjem početnih pristojbi putem ispitnih postupaka u vezi s izbjegavanjem mjera. Drugi tužbeni razlog odnosi se na postojanje očitih pogrešaka u ocjeni činjenica koje se odnose na tužitelja. Treći tužbeni razlog odnosi se na povredu obveze obrazlaganja. Četvrti tužbeni razlog odnosi se na povredu načela nediskriminacije i dobre uprave.

80

U okviru prvog tužbenog razloga tužitelj osporava da se mješavine ≤ B20 i > B20 mogu smatrati „malo modificiranim istovjetnim proizvodom“ u smislu članka 13. stavka 1. osnovne antidampinške uredbe i članka 23. stavka 1. osnovne antisubvencijske uredbe te ističe povredu navedenih uredaba i načela pravne sigurnosti kao i zloporabu ovlasti.

81

Taj se tužbeni razlog u biti dijeli na dva dijela.

82

U okviru prvog dijela tužitelj ističe razlike između mješavina > B20 s jedne strane i mješavina ≤ B20 s druge strane, kao i izričito isključenje potonjih iz područja primjene početnih uredaba.

83

U okviru drugog dijela tužitelj osporava postojanje modifikacije dotičnog proizvoda u smislu članka 13. stavka 1. osnovne antidampinške uredbe i članka 23. stavaka 1. i 3. točke (a) osnovne antisubvencijske uredbe, uzimajući u obzir činjenicu da su mješavine ≤ B20 postojale i prije, a nisu bile stvorene posebno radi izbjegavanja pristojbi.

84

U okviru prvog dijela prvog tužbenog razloga tužitelj u biti ističe četiri prigovora.

85

Kao prvo, tužitelj smatra da se razlike između mješavina > B20 i ≤ B20 protive tomu da se potonje mogu smatrati „malo modificiranim istovjetnim proizvodom“, u smislu članka 13. stavka 1. osnovne antidampinške uredbe i članka 23. stavka 1. osnovne antisubvencijske uredbe, u odnosu na mješavine > B20.

86

Kao drugo, tužitelj tvrdi da pravni okvir ne omogućava institucijama Unije proširenje definicije dotičnog proizvoda antidampinškom ili kompenzacijskom pristojbom putem ispitnog postupka u vezi s izbjegavanjem mjera, osobito kad je riječ, kao što je to ovdje slučaj, o proizvodima koji su izričito isključeni iz početne definicije dotičnog ili istovjetnog proizvoda. U tim uvjetima proširenje početnih pristojbi na mješavine ≤ B20 koje je uvezao tužitelj krši osnovnu antidampinšku uredbu i osnovnu antisubvencijsku uredbu te načelo pravne sigurnosti.

87

Kao treće, tužitelj navodi da su institucije Unije zloporabile ovlasti jer su proširile početne pristojbe putem ispitnih postupaka u vezi s izbjegavanjem mjera, umjesto da su provele novi ispitni postupak za uvoze mješavina ≤ B20. Tužitelj u replici dodaje da je Komisija trebala barem pokrenuti privremenu reviziju u smislu članka 11. stavka 3. osnovne antidampinške uredbe i članka 19. osnovne antisubvencijske uredbe.

88

Kao četvrto, tužitelj primjećuje da ga je proširenje početnih pristojbi putem ispitnih postupaka u vezi s izbjegavanjem mjera lišilo postupovnih prava koja dodjeljuju osnovna antidampinška uredba i osnovna antisubvencijska uredba. U tom pogledu tužitelj u replici navodi da je bio osobito lišen mogućnosti dobivanja pojedinačnih stopa te da je izračun dampinga, koji je provela Komisija u pobijanim uredbama i potvrdilo Vijeće, bio prejednostavan. Prema tužiteljevu navodu, Komisija nije raspolagala dostatnim podacima u vezi s mješavinama ≤ B20 za provođenje točne ocjene tržišnih uvjeta i dampinške marže. Tužitelj u odgovoru na EBB‑ov intervencijski podnesak navodi, s jedne strane, da nije provodio damping te da su potpore koje je primio bile mnogo niže od iznosa koje navodi EBB i, s druge strane, da nije ispitana šteta uzrokovana industriji Unije. Tužitelj je na raspravi još naveo da njegovi uvozi nisu neutralizirali korektivni učinak početnih pristojbi.

89

Vijeće, koje podupiru Komisija i EBB, odbija tužiteljeve argumente.

90

Uvodno valja primijetiti da tužitelj ne osporava da su u njegovu pogledu Komisija i Vijeće poštovali postupovna prava predviđena u okviru ispitnih postupaka u vezi s izbjegavanjem mjera iz članka 13. osnovne antidampinške uredbe i članka 23. osnovne antisubvencijske uredbe. Pod okriljem povrede njegovih postupovnih prava, istaknute u okviru četvrtog prigovora, tužitelj se zapravo žali zbog neotvaranja novih postupaka tijekom kojih bi mogao uživati pojedinačne stope, utvrđene na temelju točnog izračuna dampinške marže, subvencije i štete zbog uvoza o kojem je riječ. Na taj način četvrti prigovor jest posljedica trećeg prigovora koji se odnosi na zloporabu ovlasti.

91

Osim toga, valja ustvrditi da su tužiteljeve kritike u okviru četvrtog prigovora, što se tiče načina na koji je Komisija utvrdila damping, štetu i neutralizaciju korektivnih učinaka početnih pristojbi, istaknute tek u replici, u njegovim očitovanjima na EBB‑ov intervencijski podnesak i na raspravi. Kao što je to tužitelj priznao na raspravi, tužba ne osporava ocjene Vijeća u pobijanim uredbama prema kojima su uvozi mješavina ≤ B20 bili predmet dampinga i neutralizirali su korektivne učinke početnih pristojbi. Stoga tužiteljeve argumente treba smatrati kao novi tužbeni razlog koji je nedopušten zbog zakašnjelosti prema članku 48. stavku 2. Poslovnika.

92

Kad je riječ o analizi preostalih triju prigovora, valja podsjetiti da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, institucije Unije u području mjera trgovinske zaštite uživaju široku diskrecijsku ovlast zbog složenosti gospodarskih, političkih i pravnih situacija koje moraju ispitivati (vidjeti presudu Općeg suda od 28. listopada 2004., Shanghai Teraoka Electronic/Vijeće, T-35/01, Zb., str. II-3663., t. 48. i navedenu sudsku praksu). Iz toga proizlazi da nadzor takve prosudbe institucija od strane suca Unije treba biti ograničen na provjeru poštovanja postupovnih pravila, materijalne točnosti činjenica na osnovi kojih je proveden sporan izbor, odsutnosti očite pogreške u ocjeni tih činjenica i odsutnosti zloporabe ovlasti (vidjeti gore navedenu presudu Shanghai Teraoka Electronic/Vijeće, t. 49. i navedenu sudsku praksu).

93

Ponajprije valja ispitati prvi tužiteljev prigovor. Naime, kada bi Opći sud smatrao, na temelju objektivne analize osnovnih značajki mješavina o kojima je riječ, da su institucije Unije počinile očitu pogrešku u ocjeni zaključivši da su mješavine ≤ B20 koje je uvezao tužitelj mala modifikacija mješavina > B20, trebalo bi usvojiti tužbu bez ispitivanja preostalih prigovora i tužbenih razloga. Nasuprot tome, kada bi se smatralo da pobijane uredbe nisu zahvaćene takvom očitom pogreškom u ocjeni, valjalo bi još ispitati je li Komisija mogla, a da ne zloporabi ovlast i ne povrijedi osnovnu antidampinšku uredbu i osnovnu antisubvencijsku uredbu kao i načelo pravne sigurnosti, pokrenuti ispitne postupke u vezi s izbjegavanjem mjera u pogledu tužiteljevih uvoza, iako su mješavine ≤ B20 bile izričito isključene iz područja primjene početnih uredaba.

94

Tužitelj tvrdi da mješavine biodizela s manjim masenim udjelom biodizela, osobito mješavine < B15 koje je izvozio u Uniju, nisu dio istog tržišta kao i mješavine s većim masenim udjelom te da imaju različita obilježja. Tužitelj u prilog toj tezi navodi tri skupine argumenata. Prva skupina argumenata odnosi se na posebnosti tržišta biodizelom u SAD‑u. Druga skupina argumenata odnosi se na različite postojeće svrhe mješavina s obzirom na njihov udjel biodizela. Treći argument temelji se na činjenici da je Komisija priznala da su mješavine > B20 i ≤ B20 bile različite jer je tužitelju odbila dodijeliti status novog izvoznika u smislu članka 11. stavka 4. osnovne antidampinške uredbe i članka 20. osnovne antisubvencijske uredbe.

95

Vijeće, koje podupiru Komisija i EBB, odbija tužiteljeve argumente.

96

S obzirom na široku diskrecijsku ovlast kojom raspolažu institucije Unije u području mjera trgovinske zaštite (vidjeti t. 92. ove presude), treba ispitati je li tužitelj dokazao da je Vijeće počinilo očitu pogrešku u ocjeni smatrajući da mješavine ≤ B20 predstavljaju malu modifikaciju dotičnog proizvoda i da se te mješavine moglo, dakle, smatrati „malo modificiranim istovjetnim proizvodom“ u odnosu na mješavine > B20, koje imaju „iste osnovne značajke“ u smislu članka 13. stavka 1. osnovne antidampinške uredbe i članka 23. stavaka 1. i 3. točke (a) osnovne antisubvencijske uredbe. Opći sud u tu će svrhu ispitati tri niza tužiteljevih argumenata, ali drukčijim redoslijedom od onoga kojim su izloženi.

97

Kad je riječ, kao prvo, o različitim svrhama mješavina s obzirom na njihov udjel biodizela, tužitelj ponajprije tvrdi da u dizelskoj industriji udjel biodizela određuje treba li mješavine biodizela svrstati u mineralne, naftne ili kemijske proizvode. Kombinirana nomenklatura također pravi razliku s obzirom na sastav mješavina i njihov udjel biodizela. Oznaka KN 2710 u kombiniranoj nomenklaturi u poglavlju koje se odnosi na mineralna ulja, primjerice, ne primjenjuje se na mješavine 〉 B30. Sâm tužitelj u svojim se ugovorima i računima koristio različitim opisima, ovisno o postotku biodizela.

98

Nadalje, tužitelj navodi da s logističkog stajališta Prilog II. Međunarodnoj konvenciji o sprečavanju onečišćenja s brodova (MARPOL) od 2. studenoga 1973. svrstava mješavine s masenim udjelom biodizela jednakim ili većim od 15% (u daljnjem tekstu: mješavine ≥ B15) među kemijske proizvode koje treba prevoziti u posebnim brodovima, nasuprot mješavinama < B15, koje se smatraju mineralnim ili naftnim proizvodima. Stoga je, prema tužiteljevu mišljenju, barem jedan dio mješavina ≤ B20, odnosno mješavine < B15 koje je izvozio, bio različit od mješavina > B20. Tužitelj također navodi da je vrijeme čuvanja za mješavine s višom koncentracijom kraće i da se stoga čisti biodizel i mješavine B99,9 moraju pohranjivati u spremnicima koji su prilagođeni fatty acid methyl esters (metilni esteri masnih kiselina, u daljnjem tekstu: FAME), manjima i skupljima od spremnika koji služe za mješavine s nižom koncentracijom. Tužitelj dodaje da je radi dobivanja mješavina B7 i B5 lakše nastaviti razrjeđivati mješavinu s nižom koncentracijom nego onu s višom koncentracijom.

99

Naposljetku, tužitelj u replici navodi da mješavine s višom koncentracijom biodizela nemaju ni istu konačnu uporabu, ni istu snagu, ni istu iskoristivost kao mješavine s nižom koncentracijom biodizela.

100

U tom pogledu kao prvo valja primijetiti da je poslovno razvrstavanje kojim industrija razvrstava proizvode o kojima je riječ formalne naravi i ne znači nužno da su proizvodi koji su predmet tog razvrstavanja različiti ili da nemaju iste osnovne značajke u smislu članka 12. stavka 1. podstavka 2. osnovne antidampinške uredbe i članka 23. stavka 3. točke (a) osnovne antisubvencijske uredbe (vidjeti t. 3. ove presude). Kao što to opravdano primjećuje Vijeće, određene prakse izbjegavanja mjera upravo traže način da se izveze malo modificiran proizvod koji nije obuhvaćen točnom oznakom kombinirane nomenklature na koju se primjenjuju početne pristojbe.

101

Kao drugo, valja navesti da se, uz iznimku argumenata koji se odnose na propise u području pomorskog prometa, tužiteljevi argumenti u vezi s razlikama s logističkog stajališta između mješavina ne odnose na specifične postotke biodizela koji su sadržani u mješavinama. Ti argumenti upućuju na razlike između mješavina s višom ili nižom koncentracijom, ali se ne bave ključnim pitanjem imaju li mješavine ≤ B20 ista bitna obilježja, u smislu antidampinških i antisubvencijskih uredaba o kojima je riječ, kao i mješavine > B20.

102

Što se tiče argumenata koji se odnose na propise u području pomorskog prometa, valja navesti da MARPOL‑ovo razlikovanje u razvrstavanju između mješavina ≥ B15 i < B15 ne utječe samo po sebi na osnovna fizikalna, kemijska i tehnička obilježja, ni na poslovnu uporabu mješavina ≤ B20. Štoviše, treba primijetiti da predmetni pomorski propis ne pravi razliku s obzirom na postotak od 20%, koji je u središtu ovog spora, nego s obzirom na postotak od 15%.

103

Kao treće, tužitelj ni na koji način ne potkrepljuje tvrdnju iz replike prema kojoj mješavine s višom ili nižom koncentracijom nemaju ni istu snagu, ni istu iskoristivost. Što se tiče uporabe mješavina s obzirom na njihovu koncentraciju, tužitelj ne osporava da je na tehničkoj razini relativno jednostavno razrijediti biodizel mineralnim dizelom. Tužitelj također ne osporava da su mješavine < B15 koje je izvozio, kao i mješavine > B20, bile namijenjene novom miješanju s mineralnim dizelom radi proizvodnje goriva u Uniji. Bilo da je riječ o mješavinama B99,9, koje su bile najviše obuhvaćene početnim pristojbama, ili o mješavinama < B15, koje je tužitelj izvozio, sve su one morale biti izmijenjene kako bi se ostvarili omjeri koji odgovaraju mješavinama dopuštenima za prodaju krajnjim korisnicima u Uniji, odnosno mješavinama B7 i B5 (vidjeti t. 36. ove presude). Iz toga slijedi da su svi uvozi mješavina biodizela trebali proći isti postupak izmjene, da su obuhvaćali istu krajnju potražnju i da su na taj način nanosili štetu istoj europskoj industriji.

104

Kad je riječ, na drugome mjestu, o posebnostima tržišta biodizelom u SAD‑u, između stranaka nije sporno da svi dizelski motori mogu funkcionirati s mješavinama ≤ B20 uz očuvanje garancije automobilskih proizvođača, tako da se te mješavine izravno prodaju potrošačima u SAD‑u (vidjeti t. 14. ove presude). Međutim, tužitelj nedovoljno objašnjava zbog čega bi sama ta tvrdnja spriječila Vijeće i Komisiju da smatraju da su mješavine ≤ B20, koje je izvozio, „malo modificiran istovjetni proizvod“ u odnosu na mješavine > B20. U svakom slučaju, ta posebnost tržišta SAD‑a ne utječe na tvrdnju Vijeća u uvodnoj izjavi 65. pobijane antisubvencijske uredbe i uvodnoj izjavi 70. pobijane antidampinške uredbe prema kojoj su osnovna fizikalna, kemijska i tehnička obilježja mješavina > B20 i mješavina ≤ B20 bila dovoljno slična da ih je moguće jednako razrijediti kako bi ih se učinilo prikladnima za krajnju potrošnju u Uniji (vidjeti t. 37. ove presude).

105

Kad je riječ, kao treće i posljednje, o Komisijinu odbijanju dodjele tužitelju statusa novog izvoznika u smislu članka 11. stavka 4. osnovne antidampinške uredbe i članka 20. osnovne antisubvencijske uredbe, riječ je o pravnim razmatranjima koja ne mogu utjecati na tehničke tvrdnje navedene u prethodnoj točki. Naime, u skladu s tim odredbama, ispitivanje novog izvoznika ograničeno je samo za subjekte koji započinju s uvozom proizvoda obuhvaćenog antidampinškom ili antisubvencijskom uredbom nakon njihova donošenja. Međutim, u ovom slučaju mješavine ≤ B20 nisu bile obuhvaćene početnim uredbama. No, ta okolnost ne daje nikakav odgovor na pitanje jesu li se te mješavine mogle smatrati kao „malo modificiran istovjetni proizvod“ u odnosu na mješavine > B20.

106

Iz prethodnih razmatranja proizlazi da tužitelj nije dokazao da je Vijeće počinilo očitu pogrešku u ocjeni kada je smatralo da mješavine ≤ B20, koje je izvozio, predstavljaju malu modifikaciju dotičnog proizvoda i da su se te mješavine, dakle, mogle smatrati „malo modificiranim istovjetnim proizvodom“ u odnosu na mješavine > B20, koje imaju „iste osnovne značajke“ u smislu članka 13. stavka 1. osnovne antidampinške uredbe i članka 23. stavaka 1. i 3. točke (a) osnovne antisubvencijske uredbe.

107

Stoga tužiteljev prvi prigovor valja odbiti.

108

Tužitelj navodi da su početne definicije dotičnog proizvoda i istovjetnog proizvoda odlučujuće kad je riječ o pitanju jesu li izbjegnute početne pristojbe te da one moraju ostati usklađene. Ispitni postupci u vezi s izbjegavanjem mjera i načelo pravne sigurnosti ne omogućuju institucijama Unije proširenje početne definicije dotičnog proizvoda, osobito kad se proširenje odnosi na proizvod koji je izričito bio isključen iz navedene definicije dotičnog proizvoda i definicije istovjetnog proizvoda. Presuda Općeg suda od 10. rujna 2008., JSC Kirovo‑Chepetsky Khimichesky Kombinat/Vijeće (T‑348/05) potvrđuje ta načela.

109

Vijeće, koje podupiru Komisija i EBB, osporava tužiteljeve argumente.

110

U tom pogledu treba kao prvo primijetiti da ispitni postupci u vezi s izbjegavanjem mjera predviđeni člankom 13. stavkom 1. osnovne antidampinške uredbe i člankom 23. stavkom 1. osnovne antisubvencijske uredbe obuhvaćaju upravo proizvode koji nisu bili formalno obuhvaćeni početnom definicijom dotičnog proizvoda i istovjetnog proizvoda, nego koji su „malo modificiran[i] istovjetni proizvod[i]“ jer dijele iste „osnovne značajke“ kao i proizvodi obuhvaćeni početnom definicijom. Proširujući početne pristojbe na mješavine ≤ B20 Vijeće je, dakle, djelovalo u skladu s ciljem tih odredaba.

111

Kad je riječ, kao drugo, o presudi JSC Kirovo‑Chepetsky Khimichesky Kombinat/Vijeće, točka 108. supra, ona potvrđuje ta načela, suprotno onomu što navodi tužitelj. Naime, ta se presuda nije odnosila na ispitni postupak u vezi s izbjegavanjem mjera, nego na postupak djelomične privremene revizije u smislu članka 11. stavka 3. osnovne antidampinške uredbe. Vijeće je u okviru tog postupka revizije proširilo početnu definiciju predmetnog proizvoda radi nametanja pristojbi o kojima je riječ za proizvode koji sadrže kao sastavnicu dotični početni proizvod. Opći sud je smatrao da Vijeće nije moglo izmijeniti početnu definiciju dotičnog proizvoda u okviru postupka privremene revizije u smislu članka 11. stavka 3. osnovne antidampinške uredbe radi isključenja novih proizvoda koji nisu bili obuhvaćeni početnom uredbom (presuda JSC Kirovo‑Chepetsky Khimichesky Kombinat/Vijeće, točka 108. supra, t. 61. do 65.). Nasuprot tome, Opći sud je naveo da su institucije Unije trebale ispitati jesu li se novi proizvodi, koji uključuju dotični proizvod kao sastavnicu, mogli smatrati „malo modificiran[im] istovjet[nim] proizvod[om]“ u smislu članka 13. stavka 1. osnovne antidampinške uredbe. Opći sud zaključio je da Vijeće ne može zaobići zahtjev ispitnog postupka na temelju te potonje odredbe izmjenom definicije dotičnog proizvoda u okviru primjene članka 11. stavka 3. osnovne antidampinške uredbe (presuda JSC Kirovo‑Chepetsky Khimichesky Kombinat/Vijeće, točka 108. supra, t. 66. do 70.).

112

Kad je riječ, kao treće, o izričitom isključenju mješavina ≤ B20 iz početnih uredaba, treba primijetiti da, suprotno onomu što tužitelj tvrdi u replici i odgovoru na Komisijin intervencijski podnesak, to isključenje nije bilo utemeljeno ni na različitostima u vezi s osnovnim fizikalnim, kemijskim i tehničkim obilježjima mješavina o kojima je riječ, ni na situaciji u Uniji.

113

Kao što je to navedeno u točkama 13. do 15. i 25. ove presude, isključenje mješavina ≤ B20 iz područja primjene početnih uredaba bilo je opravdano jedino posebnostima tržišta SAD‑a, gdje su mješavine ≤ B20, nasuprot mješavina > B20, bile namijenjene prodaji izravno potrošačima i nisu, dakle, bile izvožene. Zbog tog je utvrđenja Vijeće definiralo prag na razini mješavina > B20 radi „određivanje jasne granice i time [izbjegavanja pomutnje] među proizvodima, tržištima i različitim strankama u SAD‑u“ (uvodna izjava 33. početne antidampinške uredbe i uvodna izjava 34. početne antisubvencijske uredbe).

114

S jedne strane, iz toga slijedi da stajalište institucija Unije u vezi s osnovnim značajkama mješavina ≤ B20 i > B20 nije bilo proturječno i da se tužitelj u ovom slučaju, dakle, ne može pozivati na povredu načela pravne sigurnosti.

115

S druge strane, valja podsjetiti da, zbog razloga navedenih u točki 104. ove presude, posebni uvjeti tržišta SAD‑a nisu onemogućavali Komisiju i Vijeće da smatraju mješavine ≤ B20 koje je izvezao tužitelj „malo modificiran[im] istovjet[nim] proizvod[om]“ u odnosu na mješavine > B20 u smislu članka 13. stavka 1. osnovne antidampinške uredbe i članka 23. stavaka 1. i 3. točke (a) osnovne antisubvencijske uredbe.

116

U tim se uvjetima isključenje mješavina ≤ B20 iz početnih uredaba zbog posebnosti tržišta SAD‑a ne protivi tomu da Komisija i Vijeće pokrenu ispitne postupke u vezi s izbjegavanjem mjera u pogledu tih mješavina.

117

Stoga tužiteljev drugi prigovor valja odbiti.

118

Tužitelj trećim prigovorom tvrdi da Komisija i Vijeće nisu mogli, a da pritom ne zloporabe ovlasti, proširiti početne pristojbe na uvoze mješavina ≤ B20 putem ispitnih postupaka u vezi s izbjegavanjem mjera, nego su trebali pokrenuti nove ispitne postupke u vezi s tim uvozima na temelju članka 5. osnovne antidampinške uredbe i članka 10. osnovne antisubvencijske uredbe. Tužitelj u replici dodaje da je Komisija trebala barem provesti reviziju po službenoj dužnosti na temelju članka 11. stavka 3. osnovne antidampinške uredbe i članka 19. osnovne antisubvencijske uredbe.

119

Vijeće, koje podupiru Komisija i EBB, ocjenjuje da tužiteljevi argumenti nisu osnovani. Osim toga, tužiteljev argument prema kojem je Komisija bila dužna provesti barem privremenu reviziju nije istaknut ni tijekom ispitnih postupaka u vezi s izbjegavanjem mjera, ni u tužbi. Stoga je taj argument nedopušten. Opći sud pozvao je tužitelja tijekom rasprave da se očituje o tom pitanju.

120

Potrebno je podsjetiti da je akt zahvaćen zloporabom ovlasti ako na temelju objektivnih, relevantnih i usklađenih indicija proizlazi da je donesen u isključivom ili barem odlučujućem cilju ostvarenja drugih svrha od onih na koje se poziva ili radi zaobilaženja postupka koji je Ugovorom posebno predviđen za postupanje u okolnostima slučaja (vidjeti presudu Općeg suda od 8. srpnja 1999., Vlaamse Televisie Maatschappij/Komisija, T-266/97, Zb., str. II-2329., t. 131. i navedenu sudsku praksu).

121

U predmetnom slučaju, kao što to proizlazi iz točke 106. ove presude, tužitelj nije dokazao da je Vijeće počinilo očitu pogrešku u ocjeni kad je smatralo da mješavine ≤ B20, koje je izvozio, predstavljaju malu modifikaciju dotičnog proizvoda u smislu članka 13. stavka 1. osnovne antidampinške uredbe i članka 23. stavaka 1. i 3. točke (a) osnovne antisubvencijske uredbe. Također, isključenje mješavina ≤ B20 iz područja primjene početnih uredaba nije onemogućilo Komisiju i Vijeće da pokrenu ispitne postupke u vezi s izbjegavanjem mjera u pogledu tužiteljevih uvoza (vidjeti t. 116. ove presude).

122

Iz toga slijedi da Komisija i Vijeće nisu zaobišli postupak koji je posebno predviđen osnovnom antidampinškom uredbom i osnovnom antisubvencijskom uredbom prilikom postupanja u okolnostima ovog slučaja.

123

Stoga treći prigovor valja odbiti, a da nije potrebno ispitivati dopuštenost tužiteljeva argumenta koji se odnosi na Komisijinu obvezu provođenja barem privremene revizije umjesto ispitnog postupka u vezi s izbjegavanjem mjera.

124

S obzirom na sve prethodno navedeno, valja odbiti prvi dio tužiteljeva prvog tužbenog razloga u vezi s postojećim razlikama između mješavina > B20 i ≤ B20 i njihovim izričitim isključenjem iz početnih uredaba.

125

Tužitelj tvrdi da mješavine ≤ B20 nisu bile „malo modificirane“ u smislu članka 13. stavka 1. osnovne antidampinške uredbe i članka 23. stavaka 1. i 3. točke (a) osnovne antisubvencijske uredbe jer su te mješavine postojale već i ranije te nisu bile posebno stvorene za izbjegavanje nametanja početnih pristojbi.

126

U vezi s ovom točkom potrebno je istaknuti, kao što to navodi Vijeće, da odredbe osnovne antidampinške uredbe i osnovne antisubvencijske uredbe u odnosu na ispitne postupke u vezi s izbjegavanjem mjera ne zahtijevaju da se dokaže da su „malo modificiran[i] istovjetni proizvod[i]“ u smislu tih odredaba bili posebno stvoreni radi izbjegavanja plaćanja pristojbi.

127

U predmetnom slučaju, kao što to proizlazi iz točaka 13. do 15., 25. i 39. ove presude, mješavine ≤ B20 postojale su na tržištu SAD‑a, ali nisu bile izvožene u Uniju. Uvoz mješavina ≤ B20 u Europu započeo je tek nakon uspostave početnih pristojbi. Budući da te mješavine imaju vrlo slična osnovna fizikalna, kemijska i tehnička obilježja kao i mješavine > B20 te identičnu uporabu u Uniji (vidjeti t. 104. ove presude), Vijeće je opravdano zaključilo u uvodnoj izjavi 65. pobijane antisubvencijske uredbe i u uvodnoj izjavi 70. pobijane antidampinške uredbe da mješavine ≤ B20, koje je tužitelj uvezao, predstavljaju malu modifikaciju predmetnog proizvoda.

128

Dakle, drugi dio prvog tužbenog razloga i stoga prvi tužbeni razlog u cijelosti valja odbiti.

129

Drugi tužbeni razlog, koji se odnosi na veći broj očitih pogrešaka u ocjeni Vijeća, sastoji se od triju dijelova.

130

Prvi dio odnosi se na reverzibilnost modifikacije dotičnog proizvoda i temelji se na tvrdnji da se mješavine ≤ B20 ne mogu izmijeniti kako bi nakon uvoza ponovno postale mješavine > B20.

131

U okviru drugog dijela tužitelj osporava postojanje promjene strukture trgovine u smislu članka 13. stavka 1. osnovne antidampinške uredbe i članka 23. stavka 3. osnovne antisubvencijske uredbe, u mjeri u kojoj se to odnosi na njega.

132

U okviru trećeg dijela tužitelj tvrdi da je Vijeće pogrešno ocijenilo gospodarska opravdanja koja je naveo, a koja se odnose na njegove uvoze mješavina < B15.

133

Tužitelj tvrdi da se mješavine ≤ B20 ne mogu izmijeniti kako bi ponovno postale mješavine > B20, tako da je izbjegavanje početnih pristojbi u stvarnosti nemoguće. Pobijane uredbe, navodeći suprotno, sadržavaju očite pogreške u ocjeni.

134

Vijeće, koje podupire Komisija, osporava tužiteljeve argumente

135

Ponajprije valja primijetiti da Vijeće u pobijanim uredbama nigdje nije navelo da su se mješavine ≤ B20 mogle izmijeniti kako bi ponovno postale mješavine > B20, suprotno onomu što navodi tužitelj.

136

Nadalje valja istaknuti, kao što to navodi Vijeće, da zahtjevom da modificirani proizvod nakon uvoza ponovno postane dotični proizvod tužitelj dodaje novi kriterij radi utvrđivanja postojanja izbjegavanja mjera koji nije predviđen osnovnom antidampinškom uredbom i osnovnom antisubvencijskom uredbom. Na taj se način čini da tužitelj miješa različite vrste izbjegavanja mjera koje te uredbe predviđaju. U predmetnom slučaju ispitni se postupak odnosio, među ostalim, na uvoz „malo modificiran[ih] istovjetni[h] proizvod[a]“ u smislu članka 13. stavka 1. osnovne antidampinške uredbe i članka 23. stavaka 1. i 3. točke (a) osnovne antisubvencijske uredbe. Ta se praksa izbjegavanja mjera razlikuje od prakse predviđene u članku 13. stavku 2. osnovne antidampinške uredbe, koja se sastoji u uvozu dotičnog proizvoda u odvojenim dijelovima radi njihova naknadnog sastavljanja u Uniji i na taj način izbjegavanja plaćanja nametnutih pristojbi na cjelovit proizvod.

137

Naposljetku, kao što je to navedeno u točki 104. ove presude, mješavine ≤ B20, koje je uvezao tužitelj, imaju vrlo slična osnovna fizikalna, kemijska i tehnička obilježja kao i mješavine > B20 te identičnu uporabu u Uniji. Te su tvrdnje dostatne kako bi se smatralo da te mješavine predstavljaju „malo modificiran[e] istovjet[ne] proizvod[e]“ u smislu članka 13. stavka 1. osnovne antidampinške uredbe i članka 23. stavaka 1. i 3. točke (a) osnovne antisubvencijske uredbe.

138

Stoga prvi dio drugog tužbenog razloga valja odbiti.

139

Tužitelj tvrdi da u odnosu na njega nije bilo promjene strukture trgovine. Naime, on nije ni promijenio svoje ponašanje ni prestao uvoziti proizvode na koje se odnose početne pristojbe, s obzirom na to da nikad prije usvajanja početnih uredaba nije uvozio te proizvode. Dakle, ne može ga se optužiti za izbjegavanje mjere koja se na njega nije ni odnosila.

140

Vijeće osporava tužiteljeve argumente.

141

Valja primijetiti da, suprotno tužiteljevim tvrdnjama, članak 13. stavak 1. osnovne antidampinške uredbe i članak 23. stavak 3. osnovne antisubvencijske uredbe ne zahtijevaju da su poduzetnici obuhvaćeni ispitnim postupkom u vezi s izbjegavanjem mjera prethodno uvezli proizvode na koje se primjenjuju početne pristojbe kako bi se utvrdilo postojanje promjene u strukturi trgovine. Takav uvjet znatno bi i neopravdano ograničio područje primjene ispitnih postupaka u vezi s izbjegavanjem mjera.

142

Naime, takvim ispitnim postupcima nastoji se zaštititi Unijina industrija od određenih uvoza, neovisno o identitetu poduzetnika uključenih u te uvoze. Predmetni slučaj odnosi se na uvoz „malo modificiran[ih] istovjetni[h] proizvod[a]“. Na taj način riječ je o uvozu zamjenskih proizvoda radi izbjegavanja nametanja početnih pristojbi, iako su ti proizvodi svejedno predmet dampinga ili subvencije te uzrokuju štetu Unijinoj industriji ili neutraliziraju korektivne učinke početnih pristojbi. Radi utvrđivanja postojanja promjene u strukturi trgovine, institucije se, dakle, mogu ograničiti na tvrdnju da postoji uvoz zamjenskih proizvoda na štetu uvoza proizvoda na koje se primjenjuju početne pristojbe, neovisno o pitanju jesu li novi uvoz izvršili poduzetnici na koje se već primjenjuju početne pristojbe.

143

U predmetnom slučaju nije sporno da su uvozi dotičnog početnog proizvoda praktično prestali nakon nametanja početnih pristojbi i da su usporedno započeli izvozi mješavina ≤ B20 iz SAD‑a u Uniju.

144

U tim uvjetima, Komisija i Vijeće opravdano su utvrdili postojanje promjene strukture trgovine između SAD‑a i Unije, u skladu s člankom 13. stavkom 1. osnovne antidampinške uredbe i člankom 23. stavkom 3. osnovne antisubvencijske uredbe.

145

Stoga drugi dio drugog tužbenog razloga valja odbiti.

146

Tužitelj tvrdi da je Vijeće počinilo očitu pogrešku u procjeni kad je u odnosu na njega zaključilo da za početak izvoza mješavina < B15 nije postojalo drugo dostatno obrazloženje ili gospodarsko opravdanje osim izbjegavanja početnih pristojbi.

147

U tom pogledu tužitelj podsjeća da je svoju djelatnost u sektoru biodizela započeo tek na početku 2009. kako bi podržao djelatnosti BP grupe te navodi da je odabrao uvoziti mješavine < B15 u Uniju zbog gospodarskih razloga. Prema tužiteljevu navodu, taj tip mješavine omogućuje mu, kao prvo, izbjegavanje uporabe specijaliziranih brodova koji su manji i skuplji, a obvezni su za pomorski prijevoz mješavina ≥ B15 na temelju MARPOL‑a (vidjeti t. 98. ove presude), te prijevoz mješavine u običnim brodovima vlastite flote ili sklapanje dugotrajnog ugovora o zakupu (charter). Kao drugo, te se mješavine mogu lakše skladištiti u običnim spremnicima koji nisu prilagođeni za FAME u zoni Amsterdam‑Rotterdam‑Antwerpen (u daljnjem tekstu: zona ARA), gdje je imao višak proizvodnje dizela koji je želio uporabiti za proizvodnju mješavina B7 i B5. Kao treće, tužitelj navodi da terminal BP Francuska, smješten u Frontignanu na jugu Francuske, u koji je izvozio „značajan volumen“ biodizela, nije mogao prihvatiti sve specijalizirane brodove u kojima su mješavine ≥ B15 trebale biti prevožene. Tužitelj je na raspravi inzistirao na tom argumentu, objašnjavajući da je imao znatnu potražnju za mješavinama B7 i B5 na jugu Francuske te da je na terminalu Frontignan razrjeđivao mješavine < B15 iz SAD‑a s viškom dizela iz zone ARA.

148

Vijeće, koje podupiru Komisija i EBB, odbija tužiteljeve argumente.

149

Uvodno valja primijetiti da tužitelj radi opravdanja uvoza mješavina < B15 u Uniju u biti ističe razloge logističke naravi. Međutim, iako takvi razlozi mogu imati ulogu u odluci o poduzimanju gospodarske djelatnosti, oni ne mogu sami opravdati takvu odluku. Naime, gospodarska se djelatnost općenito pokreće tek nakon analize isplativosti. Činjenica izbjegavanja početnih pristojbi, čiji povišen iznos nije osporavan, može se u okviru takve analize pokazati važnijim gospodarskim čimbenikom od logističkih razloga.

150

Kao prvo, u tom pogledu treba navesti da tužitelj nije osporio tvrdnju Vijeća da je dobitak povezan s neuporabom specijaliziranih brodova za prijevoz mješavina ≥ B15, koji navodi tužitelj, predstavljao samo 2,3% iznosa koji odgovara početnim pristojbama koje je izbjegao tijekom razdoblja ispitnog postupka u vezi s izbjegavanjem mjera. U tim uvjetima Vijeće opravdano nije usvojilo tužiteljeva gospodarska opravdanja povezana s izborom uporabe običnih brodova za pomorski prijevoz mješavina biodizela.

151

Kao drugo, kad je riječ o teškoćama u skladištenju mješavina B100 i B99,9 u spremnicima u zoni ARA, o postojanju viškova mineralnog dizela u toj zoni i o tehničkim ograničenjima terminala u Frontignanu, valja navesti da se tužiteljeva objašnjenja ne čine uvjerljivima. U svakom slučaju, tužitelj nije pružio nijedan konkretan element koji omogućuje shvaćanje isplativosti tih operacija. Osim toga, tužitelj ne daje nikakav brojčani, kvantificirani ili dokumentirani element koji potvrđuje postojanje potražnje za takvom vrstom mješavina na jugu Francuske. Također valja primijetiti da je taj argument istaknut tek tijekom rasprave. Osim toga, složena teza koju tužitelj nije potkrijepio, a koja se odnosi na potražnju za biodizelom na jugu Francuske, protivi se konkretnim brojkama koje su naveli Komisija i Vijeće. Prema tim brojkama, uvoz mješavina > B20 praktično je prestao nakon uvođenja početnih pristojbi, dok se uvoz mješavina ≤ B20 pojavio tek nakon tog datuma (vidjeti t. 39. ove presude). Također je nesporno da je razina početnih pristojbi bila relativno visoka pa je uvoz zamjenskih proizvoda, kao što su to mješavine ≤ B20, bio gospodarski zanimljiv.

152

U svjetlu tih razmatranja, valja zaključiti da je Vijeće opravdano smatralo da za tužiteljev uvoz mješavina < B15 nije postojalo drugo dostatno obrazloženje ili gospodarsko opravdanje osim nametanja početnih pristojbi.

153

Treći dio drugog tužbenog razloga i stoga drugi tužbeni razlog u cijelosti valja odbiti.

154

Tužitelj tvrdi da su pobijane uredbe nedovoljno obrazložene radi opravdanja proširenja početnih pristojbi. Prema tužiteljevu mišljenju, Vijeće je bilo obvezno dati potkrepljenije obrazloženje zbog znatnih učinaka koje je na njega imalo to proširenje.

155

U tom pogledu tužitelj navodi, kao prvo, da Vijeće nije odgovorilo na njegove argumente da mješavine ≤ B20 nisu mogle nakon uvoza biti izmijenjene u mješavine s višom koncentracijom, kao ni na argumente da nije mogao izbjegavati mjeru koja se na njega uopće nije odnosila. Kao drugo, tužitelj smatra da je Vijeće odmah zaključilo da je jedino gospodarsko opravdanje izvoza mješavina ≤ B20 bila dodjela subvencija SAD‑a i namjera izbjegavanja plaćanja početnih pristojbi. Kao treće, tužitelj tvrdi da Vijeće nije objasnilo na koji je način moglo proširiti mjere o kojima je riječ na mješavine ≤ B20 iako ih je izričito isključilo iz definicije dotičnog proizvoda i istovjetnog proizvoda u početnom ispitnom postupku. Kao četvrto, tužitelj je tijekom rasprave dodao da uvodna izjava 79. pobijane antidampinške uredbe ne određuje na koji je način utvrđeno postojanje dampinga u okviru ispitnog postupka u vezi s izbjegavanjem mjera. Prema tužiteljevu mišljenju, iz objašnjenja Vijeća i Komisije pred Općim sudom proizlazi da se Komisija, s jedne strane, temeljila na podacima o mješavinama ≤ B20 koje je dao subjekt tijekom početnog ispitnog postupka i, s druge strane, na početnoj normalnoj vrijednosti određenoj za mješavine > B20 prilagođenoj kako bi odgovarala mješavinama ≤ B20.

156

Vijeće odbija tužiteljeve argumente.

157

Treba podsjetiti da obrazloženje akta institucija Unije mora na jasan i nedvosmislen način sadržavati rasuđivanje autora akta na način da zainteresiranim osobama omogućuje da se upoznaju s opravdanjima usvojene mjere te obranu njihovih prava, a sucu izvršavanje njegova nadzora (presuda Općeg suda od 27. rujna 2005., Common Market Fertilizers/Komisija, T-134/03 i T-135/03, Zb., str. II-3923., t. 156.). Nadalje, pitanje ispunjava li obrazloženje akta zahtjeve iz članka 296. UFEU‑a treba se ocjenjivati ne samo s obzirom na njegov tekst nego i na njegov sadržaj kao i na sva pravna pravila koja uređuju dotično područje (vidjeti u tom smislu presudu Suda od 29. veljače 1996., Belgija/Komisija, C-56/93, Zb., str. I-723., t. 86. i presudu Općeg suda od 27. studenoga 1997., Kaysersberg/Komisija, T-290/94, Zb., str. II-2137., t. 150.).

158

U predmetnom slučaju Vijeće je poštovalo ta načela zbog razloga izloženih u daljnjem tekstu.

159

Kad je riječ, kao prvo, o odsutnosti izričitog odgovora u pobijanim uredbama na određene tužiteljeve argumente, valja podsjetiti da se uredba o uvođenju antidampinških ili kompenzacijskih pristojbi mora obrazložiti samo s obzirom na sve činjenične i pravne elemente koji su relevantni za ocjenu koja se donosi (vidjeti u tom smislu presudu Općeg suda od 13. rujna 2010., Whirlpool Europe/Vijeće, T-314/06, Zb., str. II-5005., t. 116.).

160

Doista, kao što je to navedeno u točkama 136. i 141. ove presude, članak 13. stavak 1. osnovne antidampinške uredbe i članak 23. stavci 1. i 3. osnovne antisubvencijske uredbe ne zahtijevaju da modificirani proizvod nakon uvoza postane dotični proizvod ni da su poduzetnici koji su obuhvaćeni ispitnim postupkom u vezi s izbjegavanjem mjera prethodno uvezli proizvode na koje se primjenjuju početne pristojbe. Dakle, Vijeće nije bilo dužno zauzeti stajalište o tužiteljevim argumentima u tom pogledu.

161

Kao drugo, kad je riječ o gospodarskim opravdanjima za uvoze mješavina ≤ B20, treba primijetiti da se tužiteljevom kritikom pobijanih uredaba nastoji osporiti osnovanost zaključka Vijeća o tom pitanju, koji se nalazi u uvodnim izjavama 70., 71. i 76. pobijane antisubvencijske uredbe i uvodnim izjavama 75., 76. i 81. pobijane antidampinške uredbe, a ne izostanak obrazloženja u pogledu navedenih opravdanja. Stoga tužiteljev argument valja odbiti.

162

Kao treće, kad je riječ o obrazloženju proširenja početnih pristojbi za mješavine ≤ B20 koje su prethodno bile isključene iz područja primjene početnih uredaba, Vijeće je u uvodnim izjavama 55. i 56. pobijane antisubvencijske uredbe i uvodnim izjavama 60. i 61. pobijane antidampinške uredbe podsjetilo na argumente koje su National Biodiesel Board (NBB), koji predstavlja američku dizelsku industriju, i druge zainteresirane strane naveli o tom isključenju. Vijeće je u odgovoru na te argumente u uvodnim izjavama 57. do 59. pobijane antisubvencijske uredbe i uvodnim izjavama 62. do 64. pobijane antidampinške uredbe navelo da je u ovom slučaju postojao dostatni dokaz koji „prima facie […] upućuje na to da se izbjegavanje mjera događa[lo]“ u smislu članka 13. stavka 1. osnovne antidampinške uredbe i članka 23. osnovne antisubvencijske uredbe. Vijeće je također navelo da ispitni postupak predviđen tim odredbama ne mijenja definiciju dotičnog proizvoda i istovjetnog proizvoda. Vijeće je u uvodnoj izjavi 65. pobijane antisubvencijske uredbe i uvodnoj izjavi 70. pobijane antidampinške uredbe objasnilo zašto je smatralo da se mješavine ≤ B20 moglo smatrati „mal[om] modifikacij[om] dotičn[og] proizvod[a]“ koja je mogla biti predmet ispitnog postupka u vezi s izbjegavanjem mjera.

163

Suprotno onomu što navodi tužitelj, to obrazloženje nije nevaljano.

164

Kao četvrto, kad je riječ o obrazloženju načina na koji je utvrđen damping, što je tužitelj spomenuo tijekom rasprave, ponajprije valja podsjetiti da su izostanak ili nedostatnost obrazloženja pitanja javnog poretka koja sudac Unije može, čak i mora, ispitati po službenoj dužnosti (vidjeti analogijom presudu Suda od 20. veljače 1997., Komisija/Daffix, C-166/95 P, Zb., str. I-983., t. 24.). Iz toga slijedi da se tužiteljev argument ne može odbaciti zbog zakašnjelosti.

165

Valja primijetiti da je Vijeće u uvodnoj izjavi 79. pobijane antidampinške uredbe navelo da, „[u] skladu s člankom 13. stavkom 1. i stavkom 2. Osnovne uredbe, ispitivalo se postoje li dokazi o dampingu u odnosu na uobičajenu vrijednost utvrđenu u početnom ispitnom postupku“ i da „[je] [u]sporedba između ponderirane prosječne uobičajene vrijednosti i ponderirane izvozne cijene pokazala […] postojanje dampinga“.

166

To obrazloženje pravno dostatno upućuje na elemente na temelju kojih je utvrđeno postojanje dampinga.

167

Iz toga proizlazi da tužiteljev treći tužbeni razlog valja odbiti.

168

U okviru svojeg četvrtog tužbenog razloga tužitelj navodi da je u potpunosti surađivao u okviru ispitnih postupaka u vezi s izbjegavanjem mjera, ali da mu je svejedno nametnuta pristojba primjenjiva na sve druge poduzetnike koji nisu surađivali ili koji nisu bili poznati tijekom početnog ispitnog postupka, u predmetnom slučaju treću kategoriju poduzetnika navedenu u točki 21. ove presude. No, iako tužitelj nije sudjelovao u početnom ispitnom postupku, to je zato što u to vrijeme nije bio izvoznik biodizela.

169

S obzirom na svoju posebnu situaciju, tužitelj smatra, kao prvo, da mu je Vijeće prema načelu nediskriminacije trebalo nametnuti stopu primjenjivu na društva koja su surađivala tijekom početnog ispitnog postupka, ali koja nisu bila uključena u uzorak, koja se nalaze u popisu u prilogu početnim uredbama, u predmetnom slučaju drugu kategoriju poduzetnika navedenu u točki 20. ove presude. Tužitelj smatra da se nalazi u istoj situaciji kao ti poduzetnici.

170

Kao drugo, tužitelj navodi da su informacije koje je dao tijekom ispitnog postupka u vezi s izbjegavanjem mjera trebale biti dostatne kako bi mu se odobrio individualni tretman. Na temelju načela dobre uprave, Vijeće je trebalo individualno obrađivati društva na koja se nije odnosio početni ispitni postupak, a ne proizvoljno na njih primijeniti mjere bez ispitivanja u kojoj su mjeri ta društva provodila ili nisu provodila damping. Tužitelj je u odgovoru na EBB‑ov intervencijski podnesak istaknuo da ga je Komisija navela na mišljenje da njegove izvoze ne smatra izbjegavanjem mjera. Međutim, on ne upućuje na izričit način na povredu načela dobre uprave niti iz toga donosi zaključak.

171

Vijeće, koje podupire Komisija, smatra da su tužiteljevi argumenti nerelevantni.

172

Kad je riječ, kao prvo, o prigovoru koji se odnosi na povredu načela nediskriminacije, potrebno je utvrditi, kao što to navodi Vijeće, da tužitelj nije u istoj situaciji kao i društva koja su surađivala tijekom početnog ispitnog postupka, ali nisu bila uključena u uzorak. Naime, iako je tužitelj surađivao s institucijama Unije u okviru ispitnih postupaka u vezi s izbjegavanjem mjera, njegovi su uvozi izbjegli nametanje početnih pristojbi. Doista, nasuprot klasičnim antidampinškim i antisubvencijskim postupcima, koji se mogu okončati nametanjem nižih pristojbi društvima koja su surađivala, ispitni postupci u vezi s izbjegavanjem mjera ne završavaju se uspostavom pristojbe, nego su ograničeni na proširenje početnih pristojbi koje su bile izbjegnute.

173

U predmetnom slučaju pristojbe koje bi bile primijenjene na tužitelja da nije bio izbjegao mjere o kojima je riječ u načelu bi bile one primjenjive na sve druge poduzetnike, osim u slučaju da je prije izvršavanja tih uvoza mješavina > B20 zatražio i dobio individualni tretman kao novi izvoznik na temelju članka 11. stavka 4. osnovne antidampinške uredbe i članka 20. osnovne antisubvencijske uredbe.

174

U tim uvjetima Vijeće nije povrijedilo načelo nediskriminacije nametnuvši tužitelju preostale stope primjenjive na sve druge poduzetnike koji nisu sudjelovali ili koji nisu bili poznati u okviru početnog ispitnog postupka.

175

Osim toga, valja primijetiti da preostale stope koje su primijenjene na tužitelja, iako su bile povišene, uzimaju u obzir opću razinu povećane suradnje (81%) poduzetnika u okviru početnog ispitnog postupka (vidjeti t. 21. ove presude).

176

Kad je riječ, kao drugo, o prigovoru koji se odnosi na povredu načela dobre uprave zbog izostanka individualnog tretmana tužitelja, valja primijetiti da takav tretman u okviru ispitnih postupaka u vezi s izbjegavanjem mjera nije bio moguć. Naime, kao što je to navedeno u točki 172. ove presude, tim se ispitnim postupcima na dotične uvoze proširuju pristojbe koje je Vijeće početno nametnulo u uredbi koja je predmet izbjegavanja mjera, ali ne dovode do uvođenja novih pristojbi na temelju izračuna dampinške marže i/ili stope subvencije i štete zbog uvoza subjekata koji su izbjegli mjere. Osim toga, mogućnost odobravanja tužitelju individualnog tretmana kao novom izvozniku bila je isključena zbog razloga navedenih u točki 105. ove presude.

177

Potrebno je dodati da činjenica da tužitelj nije sudjelovao u početnom ispitnom postupku jer u to vrijeme nije uvozio biodizel u Uniju ne opravdava izvanredan individualni tretman na temelju načela dobre uprave. Naime, kao što je to navedeno u točki 141. ove presude, osnovna antidampinška uredba i osnovna antisubvencijska uredba ne zahtijevaju da su poduzetnici koji su obuhvaćeni ispitnim postupkom u vezi s izbjegavanjem mjera prethodno uvezli proizvode na koje se primjenjuju početne pristojbe. U tim uvjetima, kao što to naglašava Komisija, nije neobično da su proizvođači ili uvoznici koji nisu bili obuhvaćeni početnim uredbama podvrgnuti plaćanju proširenih pristojbi nakon ispitnog postupka u vezi s izbjegavanjem mjera. U tom slučaju nametnute proširene pristojbe odgovaraju preostalim pristojbama utvrđenima u početnim uredbama.

178

Stoga nije osnovan tužiteljev prigovor koji se odnosi na povredu načela dobre uprave zbog izostanka njegova individualnog tretmana.

179

Iz svega što je prethodno navedeno proizlazi da tužiteljev četvrti tužbeni razlog i stoga tužbu u cijelosti valja odbiti.

180

Na temelju članka 87. stavka 2. Poslovnika, svaka stranka koja izgubi spor dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.

181

S obzirom na to da je tužitelj izgubio spor, potrebno mu je naložiti plaćanje, osim vlastitih, i troškova koje su zatražili Vijeće i EBB, u skladu s njihovim zahtjevima.

182

Primjenom članka 87. stavka 4. podstavka 1. Poslovnika, Komisija snosi vlastite troškove.

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (četvrto vijeće)

proglašava i presuđuje:

Pravni okvir

Činjenična osnova spora

Prethodni postupci

Ispitni postupci u vezi s izbjegavanjem mjera

Postupak i tužbeni zahtjevi stranaka

Pravo

1. Dopuštenost

2. Meritum

Prvi tužbeni razlog, koji se odnosi na povredu osnovne antidampinške uredbe i osnovne antisubvencijske uredbe te načela pravne sigurnosti kao i zloporabu ovlasti proširenjem početnih pristojbi putem ispitnih postupaka u vezi s izbjegavanjem mjera

Prvi dio prvog tužbenog razloga, koji se odnosi na postojeće razlike između mješavina > B20 i mješavina ≤ B20 te izričito isključenje potonjih iz početnih uredaba

– Osnovne značajke mješavina ≤ B20 i > B20

– Izričito isključenje mješavina ≤ B20 iz početnih uredaba

– Zloporaba ovlasti

Drugi dio prvog tužbenog razloga, koji se odnosi na nepostojanje modifikacije predmetnog proizvoda

Drugi tužbeni razlog, koji se odnosi na postojanje očitih pogrešaka u ocjeni činjenica koje se odnose na tužitelja

Prvi dio drugog tužbenog razloga, koji se odnosi na nemogućnost izmjene mješavina ≤ B20 na način da ponovno postanu mješavine > B20

Drugi dio drugog tužbenog razloga, koji se odnosi na nepostojanje promjene strukture trgovine

Treći dio drugog tužbenog razloga, koji se odnosi na ocjenu gospodarskih opravdanja koja je naveo tužitelj

Treći tužbeni razlog, koji se odnosi na povredu obveze obrazlaganja

Četvrti tužbeni razlog, koji se odnosi na povredu načela nediskriminacije i dobre uprave

Troškovi