—

za Europsku komisiju, M. Wilderspin i R. Troosters, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 22. točke 4. i članka 71. Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 2001., L 12, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 30.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između Brite Strike Technologiesa Inc, društva sa sjedištem u Plymouthu, Massachusetts (Sjedinjene Američke Države), i Brite Strike Technologiesa SA, društva sa sjedištem u Luxembourgu (Luksemburg), u vezi sa zahtjevom Brite Strike Technologiesa Inc. za proglašavanje žiga ništavim čiji je nositelj Brite Strike Technologies SA.

3

Na temelju uvodnih izjava 11. i 12. Uredbe br. 44/2001:

4

Na temelju svojeg članka 1. stavka 1., ta se uredba „primjenjuje na građanske i trgovačke stvari bez obzira na vrstu suda. Ne obuhvaća fiskalne, carinske ili administrativne stvari”.

5

Članak 22. točka 4. prva podtočka Uredbe br. 44/2001, koji se nalazi u njezinu poglavlju II. odjeljku 6., naslovljenom „Isključiva nadležnost”, glasi:

„Sljedeći sudovi imaju isključivu nadležnost, bez obzira na domicil:

[...]

[...]”

6

Članak 67. te uredbe, koji se nalazi u njezinu poglavlju VII., naslovljenom „Odnos prema drugim instrumentima”, određuje:

„Ova Uredba ne utječe na primjenu odredaba kojima je uređena nadležnost te priznavanje i izvršenje sudskih odluka u nekim posebnim pravnim područjima, sadržanima u pravnim instrumentima Zajednice […].”

7

Članak 69. navedene uredbe sadržava popis konvencija zaključenih među državama članicama prije stupanja na snagu Uredbe br. 44/2001 i određuje da se te konvencije zamjenjuju tom uredbom, u dijelu u kojem se odnose na područja na koja se ona primjenjuje.

8

Članak 71. Uredbe br. 44/2001, koji se nalazi u njezinu poglavlju VII., određuje:

„1.   Ova Uredba ne utječe ni na koju konvenciju čije su stranke države članice, a koja, s obzirom na neko posebno pravno područje, uređuje nadležnost, priznavanje ili izvršenje sudskih odluka.

2.   S ciljem njezina jedinstvenoga tumačenja, stavak 1. primjenjuje se na sljedeći način:

[...]”

9

Na temelju svojeg članka 76., Uredba br. 44/2001 stupila je na snagu 1. ožujka 2002.

10

Uredba br. 44/2001 stavljena je izvan snage Uredbom (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL L 351, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 11., str. 289.), koja se primjenjuje od 10. siječnja 2015.

11

Pravila iz članka 22. točke 4., članka 67. i članka 71. Uredbe br. 44/2001 preuzeta su u članku 24. točki 4., članku 67. i članku 71. Uredbe br. 1215/2012.

12

Članak 69. Uredbe br. 1215/2012 određuje:

„Podložno člancima 70. i 71., ova Uredba zamjenjuje između država članica konvencije koje obuhvaćaju ista pitanja kao i ova Uredba. Posebno se zamjenjuju konvencije s popisa kojeg je utvrdila Komisija u skladu s člankom 76. stavkom 1. točkom (c) i člankom 76. stavkom 2.”

13

Budući da je glavni postupak pred sudom koji je uputio zahtjev pokrenut 21. rujna 2012., pitanje sudske nadležnosti postavljeno u zahtjevu za prethodnu odluku ispitat će se u odnosu na Uredbu br. 44/2001.

14

Konvencija Beneluxa o intelektualnom vlasništvu (žigovi i dizajni) od 25. veljače 2005., koju su u Haagu potpisali Kraljevina Belgija, Veliko Vojvodstvo Luksemburg i Kraljevina Nizozemska (u daljnjem tekstu: BKIV), stupila je na snagu 1. rujna 2006.

15

BKIV zamjenjuje Jedinstveni zakon Beneluxa o žigovima (u daljnjem tekstu: BZŽ) i Jedinstveni zakon Beneluxa o dizajnima (u daljnjem tekstu: BZD).

16

BZŽ je stupio na snagu 1. siječnja 1971. te je priložen Konvenciji Beneluxa o žigovima proizvoda od 19. ožujka 1962., koja je bila na snazi od 1. srpnja 1969. Ta je konvencija stavljena izvan snage BKIV‑om.

17

Članak 37. stavak A BZŽ-a određivao je:

„Osim ako je izričito ugovorena, mjesna sudska nadležnost za žigove određuje se prema prebivalištu tuženika ili mjestu na kojem je sporna obveza nastala, na kojem je trebala ili treba biti ispunjena. Mjesto prijave ili registracije žiga ni u kojem slučaju ne može samo po sebi biti temelj za određivanje nadležnosti.

Kada su gore navedeni kriteriji nedovoljni da bi se utvrdila mjesna nadležnost, podnositelj zahtjeva može podnijeti predmet sudu svojeg prebivališta ili boravišta ili, ako nema prebivalište ili boravište na području Beneluxa, sudu po svojem izboru, bilo u Bruxellesu, Haagu ili Luxembourgu.”

18

BZD je stupio na snagu 1. siječnja 1971. te je priložen Konvenciji Beneluxa o dizajnima od 25. listopada 1966., koja je bila na snazi od 1. siječnja 1974. Ta je konvencija također stavljena izvan snage BKIV‑om.

19

Tekst članka 29. stavka 1. BZD‑a odgovarao je onom članka 37. stavka A BZŽ-a.

20

Konvencija Beneluxa o žigovima proizvoda i Konvencija Beneluxa o dizajnima ne nalaze se na popisu iz članka 69. Uredbe br. 44/2001.

21

U skladu sa svojom preambulom, BKIV ima za cilj, među ostalim, „zamijeniti konvencije, jedinstvene zakone i dopunske protokole u području žigova i dizajna Beneluxa jednom konvencijom kojom se istodobno sustavno i transparentno uređuje pravo žigova i pravo dizajna” te „zamijeniti Ured Beneluxa za žigove i Ured Beneluxa za dizajne Organizacijom Beneluxa za intelektualno vlasništvo (žigovi i dizajni), koja obavlja svoje zadaće preko tijela odlučivanja i izvršavanja, koja imaju vlastite i komplementarne nadležnosti”.

22

Članak 1.2. BKIV‑a određuje:

„1.   Osniva se Organizacija Beneluxa za intelektualno vlasništvo (žigovi i dizajni) [...];

2.   Tijela Organizacije su:

23

Članak 1.5. BKIV‑a određuje:

„1.   Sjedište Organizacije je u Haagu.

2.   Sjedište Ureda je u Haagu.

3.   Podružnice Ureda mogu imati sjedište u drugome mjestu.”

24

Članak 2.2. BKIV‑a određuje:

„[...] [I]sključivo pravo na žig stječe se registracijom žiga koji je prijavljen na području Beneluxa (beneluška prijava) ili proizlazi iz registracije pri Međunarodnom uredu (međunarodna prijava).”

25

Sukladno članku 2.4. stavku 1. točki (a) BKIV‑a:

„Pravo na žig ne stječe se:

[...]

26

Članak 2.5. BKIV‑a određuje:

„1.   Beneluška prijava žigova podnosi se ili pri nacionalnim upravama ili pri Uredu, u obliku određenom provedbenom uredbom [...].

[...]

4.   Kada se prijava podnosi pri nacionalnoj upravi, ona prosljeđuje benelušku prijavu Uredu, bilo bez odgode po primitku prijave ili nakon što je utvrdila da prijava ispunjava propisane uvjete.

[...]”

27

Sukladno odredbama članka 2.8. BKIV‑a:

„1.   Ne dovodeći u pitanje primjenu članaka [koji se odnose na razloge za odbijanje koje Ured može primjenjivati i prigovor koji se može podnijeti pred Uredom], prijavljeni žig registrirat će se ako ispunjava uvjete iz odredaba provedbene uredbe, za proizvode ili usluge koje je naveo podnositelj prijave. [...]

2.   Podnositelj prijave može, ako ispunjava sve uvjete iz članka 2.5., zatražiti od Ureda, u skladu s odredbama provedbene uredbe, da bez odgode obavi registraciju podnesene prijave. Članci [koji se odnose na razloge za odbijanje koje Ured može primjenjivati i prigovor koji se može podnijeti pred Uredom] primjenjuju se na tako registrirane žigove, s tim da je Ured ovlašten odlučiti izbrisati registraciju i da nositelj žiga može u žalbi zahtijevati njezino zadržavanje.”

28

Članak 2.10. stavak 2. BKIV‑a dodaje da „Ured obavlja registraciju međunarodnih prijava za koje je zatraženo proširenje zaštite na područje Beneluxa”.

29

Članak 2.28. stavak 3. BKIV‑a određuje:

„Ako nositelj ranije registracije ili treća osoba iz članka 2.4. točke [...] (f) sudjeluje u postupku, svaka zainteresirana osoba može se pozivati na ništavost:

[...]

30

Članak 4.6. BKIV‑a, naslovljen „Mjesna nadležnost”, određuje:

„1.   Osim ako je izričito ugovorena, mjesna sudska nadležnost za žigove ili dizajne određuje se prema prebivalištu tuženika ili mjestu na kojem je sporna obveza nastala, na kojem je trebala ili treba biti ispunjena. Mjesto prijave ili registracije žiga ili dizajna ni u kojem slučaju ne može samo po sebi biti temelj za određivanje nadležnosti.

2.   Kada su gore navedeni kriteriji nedovoljni da bi se utvrdila mjesna nadležnost, podnositelj zahtjeva može podnijeti predmet sudu svojeg prebivališta ili boravišta ili, ako nema prebivalište ili boravište na području Beneluxa, sudu po svojem izboru, bilo u Bruxellesu, Haagu ili Luxembourgu.

3.   Sudovi primjenjuju po službenoj dužnosti pravila definirana u točkama 1. i 2. i izrijekom utvrđuju svoju nadležnost.

[...]”

31

BKIV nije na popisu iz članka 69. Uredbe br. 1215/2012.

32

Brite Strike Technologies SA društvo je sa sjedištem u Luxembourgu koje pripada mreži koja distribuira proizvode za taktičku rasvjetu što ih je razvilo američko društvo Brite Strike Technologies Inc.

33

Brite Strike Technologies SA 4. veljače 2010. prijavio je verbalni znak „Brite Strike” s ciljem njegove registracije kao žiga Beneluxa.

34

Ured Beneluxa za intelektualno vlasništvo (žigovi i dizajni), sa sjedištem u Haagu, proveo je tu registraciju.

35

Brite Strike Technologies Inc 21. rujna 2012. podnio je tužbu pred Rechtbankom Den Haag (Sud u Haagu, Nizozemska) protiv Brite Strike Technologiesa SA radi proglašavanja navedenog žiga ništavim na temelju članaka 2.4. i 2.28. BKIV‑a.

36

Registracijom predmetnog žiga Brite Strike Technologies SA postupio je navodno u zloj vjeri. Znajući da verbalni znak „Brite Strike” koristi Brite Strike Technologies Inc u državama Beneluxa, Brite Strike Technologies SA registrirao je navodno taj znak kao žig Beneluxa jedino s ciljem stjecanja isključivog prava na uporabu tog znaka i na taj način sprječavanja Brite Strike Technologiesa Inc da nastavi koristiti navedeni znak u Beneluxu.

37

Brite Strike Technologies SA istaknuo je prigovor nenadležnosti. Prema njegovu mišljenju, tužba se trebala podnijeti u Luxembourgu, a ne u Haagu.

38

Rechtbank Den Haag (Sud u Haagu) napominje da, ako bi trebalo primijeniti pravilo o nadležnosti iz članka 4.6. BKIV‑a, iz njega bi proizlazilo da je nenadležan za odlučivanje o tom sporu. Ako se, naprotiv, trebalo primijeniti pravilo o nadležnosti iz članka 22. točke 4. Uredbe br. 44/2001, mogao bi biti nadležan.

39

Trebalo bi, dakle, ispitati odnos između Uredbe br. 44/2001 i BKIV‑a.

40

U tom pogledu, Rechtbank Den Haag (Sud u Haagu) navodi presudu Gerechtshofa Den Haag (Žalbeni sud u Haagu) od 26. studenoga 2013. U točkama 28. do 34. te presude potonji je sud utvrdio da se, s obzirom na činjenicu da je BKIV zaključen nakon stupanja na snagu Uredbe br. 44/2001, primjenjuje pravilo o nadležnosti iz članka 22. točke 4. te uredbe.

41

Rechtbank Den Haag (Sud u Haagu) smatra, međutim, da se pitanje odnosa između Uredbe br. 44/2001 i BKIV‑a mora podnijeti Sudu.

42

U tim je okolnostima Rechtbank Den Haag (Sud u Haagu) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

Ako je odgovor na to pitanje potvrdan:

43

Kao prvo, valja utvrditi da spor poput ovoga između društava Brite Strike Technologies Inc i Brite Strike Technologies SA može potpadati pod područje primjene i BKIV‑a i Uredbe br. 44/2001.

44

Naime, s jedne strane, taj se spor odnosi na valjanost registracije žiga Beneluxa i mora se, kao što to proizlazi iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje, riješiti na temelju članaka 2.4. i 2.28. BKIV‑a.

45

S druge strane, iz uključivanja „postup[aka] koji se odnose na registriranje ili valjanost [...][žigova], dizajna” u poglavlju II. odjeljku 6. Uredbe br. 44/2001 nužno proizlazi da je valjanost registracije žigova dio „građanskih i trgovačkih stvari” iz članka 1. stavka 1. te uredbe.

46

Budući da je pravilo sudske nadležnosti iz članka 22. točke 4. Uredbe 44/2001 nespojivo s pravilom sudske nadležnosti izričito predviđenim u članku 4.6. BKIV‑a za sporove koji se odnose na žigove i dizajne Beneluxa, važno je utvrditi koja je od tih dviju odredaba primjenjiva.

47

U tom kontekstu, svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 71. Uredbe br. 44/2001 tumačiti na način da se protivi tomu da se pravilo o sudskoj nadležnosti za sporove koji se odnose na žigove i dizajne Beneluxa, navedeno u članku 4.6. BKIV‑a, primjenjuje na te sporove.

48

Članak 71. Uredbe br. 44/2001 nalazio se u njezinu poglavlju VII., naslovljenom „Odnos prema drugim instrumentima”, i određivao je, u stavku 1., da ta uredba „ne utječe ni na koju konvenciju čije su stranke države članice, a koja, s obzirom na neko posebno pravno područje, uređuje [sudsku] nadležnost, priznavanje ili izvršenje sudskih odluka”.

49

Bez obzira na uporabu pojmova „konvencije čije su stranke države članice”, koji sugeriraju da su samo konvencije koje su zaključile sve države članice obuhvaćene navedenim člankom 71., iz teksta stavka 2. točke (a) tog članka nedvosmisleno proizlazi da konvencije na koje se odnosi uključuju također one koje su zaključile samo određene države članice.

50

Štoviše, iz zajedničkog tumačenja članaka 69. i 71. Uredbe br. 44/2001 proizlazi da tu drugu odredbu, na čiji se vrlo općenit tekst uputilo, ne treba tumačiti na način da se primjenjuje u odnosu na konvencije koje obvezuju više država članica samo pod uvjetom da je jedna treća zemlja ili više njih također stranka tih konvencija.

51

Iz toga slijedi da je odnos između pravila o sudskoj nadležnosti iz Uredbe br. 44/2001 i onih sadržanih u određenim konvencijama člankom 71. Uredbe br. 44/2001 bio uređen u korist tih konvencija, no ta odredba, naprotiv, državama članicama nije davala mogućnost da zaključivanjem novih konvencija ili izmjenama onih koje su već na snazi uvedu pravila koja bi imala prednost pred pravilima te uredbe (presuda od 4. svibnja 2010., TNT Express Nederland, C‑533/08, EU:C:2010:243, t. 38.).

52

U tom kontekstu, valja podsjetiti da je članak 71. Uredbe br. 44/2001 zamijenio članak 57. Briselske konvencije iz 1968. o [sudskoj] nadležnosti i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 1972., L 299, str. 32.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 15., str. 3.), koji se, glede konvencija o posebnom pravnom području, poziva na konvencije kojih države članice „jesu ili će postati” stranke. Korištenjem izraza „ili će postati” navedeni članak 57. navodio je da se pravila sadržana u Briselskoj konvenciji ne protive primjeni različitih pravila koja bi države potpisnice u budućnosti prihvatile zaključivanjem posebnih konvencija. Ti pojmovi nisu preuzeti u članku 71. Uredbe br. 44/2001 (presuda od 4. svibnja 2010., TNT Express Nederland, C‑533/08, EU:C:2010:243, t. 37. i 38.).

53

Ograničenje područja primjene članka 71. Uredbe br. 44/2001, navedeno u točki 51. ove presude, odražava ustaljenu sudsku praksu prema kojoj, prilikom uspostave zajedničkih pravila i u skladu s njihovim opsegom, države članice nemaju više pravo zaključivati međunarodne ugovore koji utječu na ta pravila (presuda od 4. svibnja 2010., TNT Express Nederland, C‑533/08, EU:C:2010:243, t. 37. i 38.).

54

To ograničenje vrijedi i u odnosu na zaključivanje sporazuma država članica među sobom. Naime, glede prvenstva koje općenito uživa pravo Unije u odnosu na sporazume zaključene među državama članicama (vidjeti, među ostalim, presudu od 27. rujna 1988., Matteucci, 235/87, EU:C:1988:460, t. 22. i navedenu sudsku praksu), zaključivanje među državama članicama konvencija koje utječu na zajednička pravila Unije u načelu je zabranjeno.

55

U ovom slučaju valja ispitati suočava li se BKIV s tim ograničenjem, što bi značilo da članak 71. Uredbe br. 44/2001 ne odobrava primjenu članka 4.6. BKIV‑a na štetu članka 22. točke 4. te uredbe.

56

U tom ispitivanju važno je uzeti u obzir činjenicu da je BKIV sporazum zaključen između Kraljevine Belgije, Velikog Vojvodstva Luksemburg i Kraljevine Nizozemske u okviru njihove regionalne unije, Beneluxa. Stoga članak 71. Uredbe br. 44/2001 treba tumačiti s obzirom na članak 350. UFEU‑a, u kojem se navodi da pravo Unije ne isključuje postojanje ili ostvarenje te regionalne unije, u mjeri u kojoj se njezini ciljevi ne postižu primjenom prava Unije.

57

Kao što je to Sud već naveo, ta odredba omogućuje Kraljevini Belgiji, Velikom Vojvodstvu Luksemburg i Kraljevini Nizozemskoj da odstupanjem od pravila Unije ostave na snazi pravila koja se primjenjuju u okviru njihove regionalne unije, s obzirom na to da je ta regionalna unija u naprednijoj fazi od provedbe unutarnjeg tržišta (vidjeti, glede članka 233. UEEZ‑a, čiji je tekst preuzet u članku 306. UEZ‑a i kasnije u članku 350. UFEU‑a, presude od 16. svibnja 1984., Pakvries, 105/83, EU:C:1984:178, t. 11. i od 2. srpnja 1996., Komisija/Luksemburg, C‑473/93 EU:C:1996:263, t. 42.). Da bi bilo opravdano, takvo odstupanje mora, osim toga, biti nužno za pravilno funkcioniranje beneluškog sustava (presuda od 11. kolovoza 1995., Roders i dr., C‑367/93 do C377/93, EU:C:1995:261, t. 25. i 40.).

58

Glede prvog od tih zahtjeva, treba podsjetiti da provedba unutarnjeg tržišta u području žigova i dizajna usporedno sa sustavom prava Unije s jedinstvenim učinkom koji uređuje Uredba Vijeća br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Europske unije (SL 2009., L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.), kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2015/2424 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2015. (SL 2015., L 341, str. 21.) i Uredbom Vijeća (EZ) br. 6/2002 od 12. prosinca 2001. o dizajnu Zajednice (SL 2002., L 3, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 24., str. 45.), uključuje i djelomično usklađivanje pravila o žigovima i dizajnima država članica provedeno Direktivom 2008/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima (SL 2008., L 299, str. 25.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 2., str. 149.) i Direktivom 98/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 1998. o pravnoj zaštiti dizajna (SL 1998., L 289, str. 28.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 44., str. 49.).

59

U okviru Beneluxa žigovi i dizajni triju odnosnih država članica zamijenjeni su pravima s jedinstvenim učinkom. Taj sustav, koji postoji usporedno s onim koji se odnosi na prava Unije s jedinstvenim učinkom, integrirajući djelomično usklađivanje postignuto Direktivom 2008/95 i Direktivom 98/71, u naprednijoj je fazi od nje. Naime, žigovi i dizajni Beneluxa podliježu potpuno jedinstvenom propisu, koji sadržava zajednička institucionalna i postupovna pravila. Među potonjima je članak 4.6. BKIV‑a.

60

Glede drugog zahtjeva iz točke 57. ove presude, svako odstupanje, da bi bilo opravdano na temelju članka 350. UFEU‑a, mora biti nužno za pravilno funkcioniranje odnosnog beneluškog sustava, s obzirom na svrhu članka 350. UFEU‑a, a to je spriječiti da primjena prava Unije ima za učinak dezintegraciju Beneluxa ili da sprječava njegov razvoj (presude od 16. svibnja 1984., Pakvries, 105/83, EU:C:1984:178, t. 11. i od 2. srpnja 1996., Komisija/Luksemburg, C‑473/93 EU:C:1996:263, t. 42.).

61

Glede članka 4.6. BKIV‑a, valja napomenuti da je pravilo prava Unije od kojeg ta odredba odstupa ono koje se odnosi na sudsku nadležnost za sporove koji se odnose na žigove i dizajne, sadržano u članku 22. točki 4. Uredbe br. 44/2001, a od 10. siječnja 2015. u članku 24. stavku 4. Uredbe br. 1215/2012. To pravilo prava Unije kao kriterij za sudsku nadležnost uspostavlja mjesto u kojem se vodi registar (presuda od 13. srpnja 2006., GAT, C‑4/03, EU:C:2006:457, t. 22.).

62

S tim u vezi, treba napomenuti da je za sporove o žigovima Europske unije zakonodavac Unije, u skladu s člankom 67. Uredbe br. 44/2001, također odstupio od tog istog pravila o sudskoj nadležnosti predvidjevši u članku 97. Uredbe br. 207/2009 drukčije pravilo o sudskoj nadležnosti, koje se temelji, među ostalim, na tuženikovu prebivalištu i na taj način osigurava da sudovi u svakoj državi članici mogu odlučivati o sporovima koji se odnose na žigove Europske unije. To pravilo sprječava koncentraciju takvih sporova pred sudovima Kraljevine Španjolske, države članice na čijem su području centralizirane prijave i registracije te gdje se vodi registar.

63

S obzirom na činjenicu da žigovi i dizajni Beneluxa spadaju u napredan sustav koji se primjenjuje u trima državama članicama, pravosudnu strukturu koju je utvrdio Benelux, utemeljenu na decentraliziranom sustavu s mehanizmom upućivanja zahtjeva za prethodnu odluku Sudu Beneluxa, i višejezični karakter te regionalne unije, pravilo kodificirano u članku 4.6 BKIV‑a – koje se, među ostalim, temelji na tuženikovu prebivalištu i na taj način osigurava da o sporovima koji se odnose na žigove i dizajne Beneluxa odlučuje, ovisno o slučaju, belgijski, luksemburški ili nizozemski sud, umjesto da se koncentriraju, na temelju članka 22. točke 4. Uredbe 44/2001, a zatim članka 24. točke 4. Uredbe br. 2015/2012, pred sudovima u Nizozemskoj, u kojoj su centralizirane prijave i registracije te u kojoj se vodi registar – može se, kao što je to naveo nezavisni odvjetnik u točki 41. svojeg mišljenja i što je po analogiji utvrdio zakonodavac Unije glede sudske nadležnosti za sporove koji se odnose na žigove Europske unije, kvalificirati kao nužno za pravilno funkcioniranje sustava žigova i dizajna Beneluxa.

64

Iz toga slijedi da članak 71. Uredbe br. 44/2001, tumačen s obzirom na članak 350. UFEU‑a, ne sprječava Kraljevinu Belgiju, Veliko Vojvodstvo Luksemburg i Kraljevinu Nizozemsku da održe na snazi, odstupanjem od članka 22. točke 4. Uredbe br. 44/2001 i članka 24. točke 4. Uredbe br. 2015/2012, pravilo o sudskoj nadležnosti za sporove koji se odnose na žigove ili dizajne Beneluxa koje su uspostavili u članku 37. stavku A BZŽ-a i članku 29. stavku 1. BZD‑a, a zatim potvrdili u članku 4.6. BKIV‑a.

65

Glede prakse Suda prema kojoj primjena konvencije uz odstupanje od pravila koje je Unija uspostavila o sudskoj nadležnosti, priznavanju ili izvršenju ne može biti takva da šteti načelima na kojima počiva pravosudna suradnja u građanskim i trgovačkim stvarima unutar Unije – kao što su načela pravne sigurnosti za pravne subjekte i dobrog sudovanja, navedena u odnosu na sudsku nadležnost u uvodnim izjavama 11. i 12. Uredbe br. 44/2001 (vidjeti, među ostalim, presude od 4. svibnja 2010., TNT Express Nederland, C‑533/08, EU:C:2010:243, t. 49. i od 19. prosinca 2013., Nipponkoa Insurance, C‑452/12, EU:C:2013:858, t. 36.) – valja utvrditi da je odredba poput članka 4.6. BKIV‑a utemeljena na načelnoj nadležnosti suda tuženikova prebivališta i nadopunjena alternativnim nadležnostima koje predstavljaju blisku vezu s predmetom spora, u skladu s načelima iz navedenih uvodnih izjava 11. i 12.

66

S obzirom na prethodna razmatranja, na prvo postavljeno pitanje valja odgovoriti da članku 71. Uredbe br. 44/2001, tumačenom s obzirom na članak 350. UFEU‑a, nije protivno to da se pravilo o sudskoj nadležnosti za sporove koji se odnose na žigove i dizajne Beneluxa, navedenog u članku 4.6. BKIV‑a, primjenjuje na te sporove.

67

S obzirom na odgovor na prvo pitanje i neprimjenjivost članka 22. točke 4. Uredbe br. 44/2001 koja iz njega proizlazi, nije potrebno odgovoriti na drugo i treće pitanje.

68

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenoga, Sud (drugo vijeće) odlučuje:

Članku 71. Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, tumačenom s obzirom na članak 350. UFEU‑a, nije protivno to da se pravilo o sudskoj nadležnosti za sporove koji se odnose na žigove i dizajne Beneluxa, navedeno u članku 4.6. Konvencije Beneluxa o intelektualnom vlasništvu (žigovi i dizajni) od 25. veljače 2005., koju su u Haagu potpisali Kraljevina Belgija, Veliko Vojvodstvo Luksemburg i Kraljevina Nizozemska, primjenjuje na te sporove.