94

Valja podsjetiti na to da je cilj klasifikacije proizvoda i usluga na temelju Nicanskog sporazuma u biti odražavanje potreba tržišta, a ne nametanje umjetne segmentacije proizvoda. Tako naslovi razreda sadržavaju „opće naznake” koje se odnose na sektor kojem pripadaju, „u načelu”, proizvode ili usluge. Isto tako, valja podsjetiti na to da se sâma klasifikacija proizvoda i usluga na temelju Nicanskog sporazuma provodi samo u administrativne svrhe. Naime, njezin je cilj samo olakšati sastavljanje i obradu prijava žigova predlaganjem određenih razreda i kategorija proizvoda i usluga. Uostalom, Nicanska klasifikacija sama po sebi ne može određivati prirodu i karakteristike predmetnih proizvoda (vidjeti presudu od 28. svibnja 2020., Korporacija Masternet/EUIPO – Stayer Ibérica (STAYER), T‑681/18, neobjavljenu, EU:T:2020:222, t. 40. i navedenu sudsku praksu).

95

Osim toga, razvrstavanje proizvoda primjenom drugih pravnih pravila Unije u načelu nije odlučujuće za njegovo razvrstavanje u svrhu registracije žiga Europske unije. Naime, s jedne strane, iz članka 33. stavka 1. Uredbe 2017/1001 u biti proizlazi da se, za potrebe registracije žiga Europske unije, proizvodi i usluge razvrstavaju prema Nicanskoj klasifikaciji. S druge strane, iako su zakonodavni akti Unije koje navodi tužitelj od temeljne važnosti za sektor o kojem je riječ, s obzirom na to da se njima štiti postupak proizvodnje, označivanja i distribucije lijekova, oni ipak ne utječu nužno na način na koji su proizvodi i usluge razvrstani u Nicanskoj klasifikaciji. U tom pogledu, važno je da se ne pomiješa bitna funkcija žiga s drugim funkcijama koje žig također može ispunjavati, ovisno o slučaju, poput one koja se sastoji u jamstvu kakvoće predmetnog proizvoda. Stoga razvrstavanje proizvoda na temelju drugih pravila prava Unije, poput Direktive 2001/83, u načelu nije odlučujuća za njihovo razvrstavanje u svrhe registracije žiga Europske unije (vidjeti presudu od 6. listopada 2021., Dermavita Company/EUIPO – Allergan Holdings France (JUVEDERM), T‑372/20, neobjavljenu, EU:T:2021:652, t. 38. i navedenu sudsku praksu).

96

U tom je pogledu Sud pojasnio da iz izraza „u načelu”, koji Opći sud koristi, proizlazi da potonji nije općenito isključivao, nego je prihvaćao da se odredbe prava Unije mogu uzeti u obzir prilikom ocjene stvarne uporabe žiga u smislu članka 18. Uredbe 2017/1001 i biti odlučujuće, s obzirom na posebne okolnosti slučaja koji se ispituje, za razvrstavanje predmetnih proizvoda (vidjeti u tom smislu rješenja od 3. prosinca 2020., Dermavita/EUIPO, C‑400/20 P, neobjavljeno, EU:C:2020:997, t. 17. i od 4. svibnja 2021., Dermavita/EUIPO, C‑26/21 P, neobjavljeno, EU:C:2021:355, t. 17.).

97

Međutim, sama tvrdnja da su predmetni proizvodi „lijekovi” iz razreda 5. nije dovoljna (vidjeti po analogiji presudu od 14. veljače 2017., Pandalis/EUIPO – LR Health & Beauty Systems (Cystus), T‑15/16, neobjavljenu, EU:T:2017:75, t. 57.).

98

U ovom slučaju relevantno pitanje u svrhu ocjene stvarne uporabe s obzirom na žigovno pravo jest jesu li proizvodi za koje se žig rabi, odnosno proizvodi o kojima je riječ, isti kao i proizvodi za koje je žig registriran u razredu 5. (vidjeti po analogiji presudu od 18. studenoga 2020., Dermavita/EUIPO – Allergan Holdings France (JUVEDERM ULTRA), T‑643/19, neobjavljenu, EU:T:2020:549, t. 29.).

99

Što se tiče kategorije proizvoda prema žigovnom pravu, vizualni izgled predmetnih proizvoda, primjerice pakiranjem ili označivanjem, veoma je važan. Naime, upravo taj vizualni izgled određuje s kojom kategorijom proizvoda potrošač povezuje proizvod (mišljenje nezavisne odvjetnice J. Kokott u predmetu Pandalis/EUIPO, C‑194/17 P, EU:C:2018:725, t. 33.).

100

Iz toga stoga proizlazi da je percepcija relevantne javnosti proizvodâ za koje je sporni žig registriran odlučujuća u svrhu ocjene stvarne uporabe navedenog žiga.

101

Uostalom, Sud je već presudio, što se konkretno tiče percepcije relevantne javnosti lijekova na koje se odnosi Direktiva 2001/83, da treba uzeti u obzir stajalište prosječno opreznog potrošača kojemu bi oblik koji je dan proizvodu mogao pobuditi osobito povjerenje, kao što je to ono koje uobičajeno imaju lijekovi, uzimajući u obzir jamstva u pogledu njihove proizvodnje kao i njihova stavljanja na tržište. Ako vanjski oblik koji je dan navedenom proizvodu može predstavljati ozbiljnu naznaku da ga se prikazom kvalificira kao lijek, taj se oblik ne smije odnositi samo na oblik samog proizvoda, nego i na njegovo pakiranje, koje bi zbog razloga trgovačke politike moglo nalikovati lijeku (vidjeti presudu od 15. studenoga 2007., Komisija/Njemačka, C‑319/05, EU:C:2007:678, t. 47. i navedenu sudsku praksu).

102

U tom pogledu valja istaknuti da su stranke u svojim pismenima i na raspravi suglasne o činjenici da se ocjena stvarne uporabe za proizvode za koje je sporni žig registriran mora temeljiti na percepciji relevantne javnosti koja se u ovom slučaju sastoji i od krajnjih potrošača i stručnjaka.

103

S obzirom na ta razmatranja valja utvrditi percipira li u ovom slučaju relevantna javnost predmetne proizvode kao „lijekove” iz razreda 5. za koje se osporavani žig upotrebljavao.

104

Točno je da je Opći sud već presudio da prodaja proizvoda u ljekarnama, čak ni ako se isključivo tamo prodaju, ipak ne znači da se nužno radi o lijekovima (vidjeti u tom smislu presudu od 17. studenoga 2017., Endoceutics/EUIPO – Merck (FEMIBION), T‑802/16, neobjavljenu, EU:T:2017:818, t. 38.). Međutim, okolnost, koju tužitelj ne osporava, da se proizvod izdaje samo u ljekarni po predočenju liječničkog recepta, predstavlja relevantan čimbenik koji treba uzeti u obzir pri definiranju proizvoda kao lijekova.

105

Osim toga, kako bi zaključilo da se osporavani žig koristio za lijekove iz razreda 5., žalbeno vijeće utemeljilo je svoj zaključak na sudskim i upravnim odlukama iz priloga AG 11, AG 13, AG 14, AG 23 i AG 24, u kojima se u biti navodi da su predmetni proizvodi „neštetni” lijekovi i da se smatra da se osporavani žig koristi za lijekove u smislu navedenog razreda. U tom pogledu, osobito iz presuda Oberlandsgericht München (Visoki zemaljski sud u Münchenu) od 24. veljače 2011. i 16. svibnja 2013. (prilozi AG 11 i AG 14) proizlazi da je predmetne proizvode trebalo razvrstati kao lijekove prema prikazu, u smislu članka 1. točke 2. Direktive 2001/83, zbog toga što se, s jedne strane, na pakiranjima nalazila napomena „ayurvedic medicine” i navodile su se upalne bolesti za koje je liječenje tim proizvodom bilo namijenjeno i, s druge strane, jer je potrošač zbog zahtjeva postojanja liječničkog recepta imao dojam da se radi o pomagalu namijenjenom liječenju ljudskih bolesti i, dakle, lijeku.

106

Iz toga slijedi da je žalbeno vijeće – uzimajući u obzir važnost vizualnog izgleda s obzirom na percepciju relevantne javnosti predmetnih proizvoda, kao što je to navedeno u točki 99. ove presude, temeljeći svoj zaključak na presudama Oberlandsgerichta München (Visoki zemaljski sud u Münchenu) navedenima u točki 105. ove presude i uzimajući u cijelosti u obzir činjenicu da su se ti proizvodi prodavali samo u ljekarnama na temelju liječničkog recepta kao i navode i naznake na pakiranjima koji su omogućavali relevantnoj javnosti da s lakoćom percipira proizvode kao lijekove – moglo valjano smatrati da se navedeni proizvodi moraju razvrstati kao lijekovi u smislu razreda 5. Nicanske klasifikacije.

107

Taj zaključak ne može se dovesti u pitanje argumentima tužitelja.

108

Valja odbiti argument tužitelja prema kojem se lijekovima u smislu razreda 5. mogu smatrati samo lijekovi prema funkciji koji imaju farmakološko djelovanje. Naime, kao što se na to podsjeća u točki 101. ove presude, u pogledu lijekova na koje se odnosi Direktiva 2001/83 bitna je percepcija relevantne javnosti. Iz toga proizlazi da se proizvod koji potrošač može percipirati kao lijek zbog njegova prikaza također može kvalificirati kao lijek u smislu razreda 5.

109

Stoga također treba odbiti druge tužiteljeve argumente prema kojima predmetni proizvodi nemaju odobrenje za stavljanje u promet ni u državi članici uvoza (Njemačka) kao ni u državi podrijetla (Indija). Naime, nepostojanje odobrenja za stavljanje u promet, odnosno okolnosti o kojoj potrošač nema nužno spoznaja, ne može dovesti u pitanje utvrđenje prema kojem će relevantna javnost, s obzirom na elemente navedene u točki 106. ove presude, lako moći percipirati te proizvode kao lijekove.

110

S obzirom na prethodno navedeno, tužitelj nije dokazao da je žalbeno vijeće počinilo pogrešku u ocjeni kada je uzelo u obzir dokaze koje je podnio intervenijent, uzete u cjelini, kako bi u točki 76. pobijane odluke zaključilo da se na temelju percepcije relevantne javnosti sporni žig upotrebljavao za „lijekove” iz razreda 5. i, u točki 78. iste odluke, da povreda prava uopće nije bila relevantna u okviru razmatranja stvarne uporabe navedenog žiga. Shodno navedenome, treći prigovor treba odbiti kao neosnovan.

[omissis]

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (peto vijeće)

proglašava i presuđuje: