(1)

Kako bi se utvrdilo bi li države članice trebale institucijama u svojoj nadležnosti odobriti pojednostavnjene obveze, člankom 4. stavkom 1. Direktive 2014/59/EU utvrđeno je da te države članice moraju osigurati da nadležna i sanacijska tijela procijene utjecaj koji bi propast institucije mogla izazvati zbog brojnih čimbenika navedenih u tom članku.

(2)

Tu bi procjenu trebalo razlikovati od svih drugih procjena koje provode sanacijska tijela i te druge procjene ne bi trebale biti njome unaprijed određene, a one prije svega uključuju sve procjene mogućnosti sanacije institucije ili grupe i procjene toga jesu li ispunjeni uvjeti za sanaciju iz Direktive 2014/59/EU i Uredbe (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (2).

(3)

Utvrđivanje kriterija iz članka 4. stavka 1. Direktive 2014/59/EU trebalo bi biti praktično, učinkovito i djelotvorno. Utjecaj koji bi propast institucije mogao imati stoga bi prvo trebao biti procijenjen na temelju kvantitativnih kriterija, a zatim na temelju kvalitativnih kriterija. Procjenu koja se temelji na kvalitativnim kriterijima općenito bi trebalo provoditi samo ako procjena na temelju kvantitativnih kriterija ne dovede do zaključka da su, s obzirom na utjecaj koji bi propast institucije mogla imati, potrebne potpune obveze, a ne samo pojednostavnjene obveze.

(4)

Kako bi se osigurala usklađena i djelotvorna primjena ove Uredbe, nadležna i sanacijska tijela trebala bi procijeniti kvantitativne kriterije u odnosu na zajednički prag Unije u obliku ukupne kvantitativne ocjene. Nadležna i sanacijska tijela trebala bi izračunati ukupnu kvantitativnu ocjenu u skladu sa skupom pokazatelja koristeći se vrijednostima iz primjenjivog okvira nadzornog izvješćivanja utvrđenog Provedbenom uredbom (EU) br. 680/2014 (3).

(5)

Kako bi se osigurala poželjna ravnoteža u pogledu očekivanog omjera institucija koje nisu prihvatljive za pojednostavnjene obveze unutar država članica i distribucije institucija koje nisu prihvatljive u svim državama članicama, prag Unije za ukupnu kvantitativnu ocjenu kreditnih institucija u načelu bi trebao biti iznositi 25 baznih bodova. No nadležna i sanacijska tijela trebala bi moći povisiti ili sniziti prag od 25 baznih bodova i postaviti ga unutar raspona od 0 do 105 baznih bodova, ovisno o specifičnostima bankarskog sektora država članica. U slučaju vrlo koncentriranog bankarskog sektora mogao bi se opravdati viši prag, dok bi se niži prag mogao postaviti u slučaju većeg broja manjih institucija u kombinaciji s malim brojem velikih institucija. Tim bi se pragom trebala uspostaviti odgovarajuća ravnoteža između kumulativne vrijednosti ukupne imovine kreditnih institucija koje bi mogle biti prihvatljive za pojednostavnjene obveze u određenoj državi članici i kreditnih institucija koje ne bi bile prihvatljive na temelju kvantitativne procjene.

(6)

Nadležna i sanacijska tijela trebala bi upotrijebiti odgovarajuću približnu vrijednost koja se temelji na nacionalnim općeprihvaćenim računovodstvenim načelima (GAAP) ako u okviru nadzornog izvješćivanja od institucija ne zaprime vrijednosti pokazatelja. Nadležna ili sanacijska tijela trebala bi moći dodijeliti vrijednost nula odgovarajućim pokazateljima u slučaju da se utvrđivanje približnih vrijednosti pokaže suviše složenim. No ta bi mogućnost trebala biti ograničena na institucije koje ne dostavljaju obrazac 20. na temelju članka 5. točke (a) podtočke 4. Provedbene uredbe (EU) br. 680/2014 zbog toga što ne premašuju prag iz tog članka.

(7)

Kako bi se osiguralo da je pristup iz ove Uredbe u potpunosti u skladu s načelom proporcionalnosti i kako bi se uklonilo nerazmjerno opterećenje, trebala bi biti moguća kvantitativna procjena malih kreditnih institucija isključivo na temelju njihove veličine. Nadležna i sanacijska tijela stoga bi trebala, bez provedbe ukupne kvantitativne ocjene, moći zaključiti da propast male kreditne institucije vjerojatno ne bi imala znatan negativan učinak na financijska tržišta, druge institucije ili na uvjete financiranja, pod uvjetom da njihova kvalitativna procjena podupire takav zaključak. Procjena kvalitativnih kriterija za te male kreditne institucije trebala bi se provoditi i na razmjeran način.

(8)

Kako bi se osigurala djelotvornost i učinkovitost procjene utjecaja propasti institucije na financijska tržišta, druge institucije ili na uvjete financiranja, utvrđivanje kvantitativnih i kvalitativnih kriterija trebalo bi se temeljiti na pojmovima i kategorijama koji su već utvrđeni Direktivom 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (4).

(9)

Globalne sistemski važne institucije (GSV institucije) prije svega se, u skladu s člankom 131. stavkom 2. Direktive 2013/36/EU, utvrđuju kao takve na temelju, među ostalim, njihove veličine, međusobne povezanosti s financijskim sustavom, složenosti ili prekograničnih aktivnosti. Budući da se ti kriteriji u velikoj mjeri preklapaju s kriterijima iz članka 4. stavka 1. Direktive 2014/59/EU, nadležna i sanacijska tijela trebala bi, bez provedbe kvantitativne procjene, moći zaključiti da bi propast GSV institucije vjerojatno imala znatan negativan učinak na financijska tržišta, druge institucije ili na uvjete financiranja.

(10)

Nadalje, u skladu s člankom 131. stavkom 3. Direktive 2013/36/EU ostale sistemski važne institucije (OSV institucije) utvrđuju se kao takve na temelju, među ostalim, njihove veličine, važnosti za gospodarstvo Unije ili odgovarajuće države članice, značaja njihovih prekograničnih aktivnosti i povezanosti s financijskim sustavom. Budući da su ti kriteriji veoma slični kriterijima iz članka 4. stavka 1. Direktive 2014/59/EU, nadležna i sanacijska tijela trebala bi, bez provedbe kvantitativne procjene, moći zaključiti da bi propast OSV institucije vjerojatno imala znatan negativan učinak na financijska tržišta, druge institucije ili na uvjete financiranja.

(11)

Osim toga, člankom 107. stavkom 3. Direktive 2013/36/EU utvrđeno je da Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) izdaje smjernice o zajedničkim postupcima i metodologijama za postupak nadzorne provjere i ocjene (SREP) u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (5). Od nadležnih tijela i financijskih institucija, kojima su te smjernice upućene, zahtijeva se da učine sve što je potrebno kako bi se s njima uskladile. Nadležna tijela provode kategorizaciju u okviru EBA-inih smjernica o SREP-u, a ta bi kategorizacija trebala biti uzeta u obzir u procjeni iz članka 4. stavka 1. Direktive 2014/59/EU. Nadležna tijela razvrstavaju institucije u četiri kategorije. Prva kategorija (kategorija 1. SREP-a) sastoji se od GSV institucija i OSV institucija i prema potrebi od ostalih institucija koje je kao takve kategoriziralo nadležno tijelo na temelju njihove veličine, unutarnje organizacije te prirode, opsega i složenosti njihovih aktivnosti. U skladu s time, ako nadležno tijelo utvrdi da institucija pripada kategoriji 1. SREP-a, nadležna i sanacijska tijela trebala bi, bez provedbe kvantitativne procjene, moći zaključiti da bi propast te institucije vjerojatno imala znatan negativan učinak na financijska tržišta, druge institucije ili na uvjete financiranja.

(12)

Kako bi se osigurala dosljedna procjena institucija, potrebno je utvrditi minimalan popis razmatranja na temelju kojih bi nadležna i sanacijska tijela trebala provoditi svoje kvalitativne procjene, a da se pritom tim tijelima ne onemogući da u obzir uzmu ostala relevantna razmatranja. Minimalan popis kvalitativnih razmatranja trebao bi se odnositi na okolnosti koje upućuju na to da bi propast institucije mogla imati znatan negativan učinak na financijska tržišta, druge institucije ili na uvjete financiranja.

(13)

S obzirom na široki raspon investicijskih društava obuhvaćenih Direktivom 2014/59/EU i potrebu da se ne sprečava trenutačan rad na razini Unije na preispitivanju bonitetnih zahtjeva za ta društva, ovom bi se Uredbom trebali utvrditi samo pokazatelji koje bi nadležna i sanacijska tijela trebala uzeti u obzir pri procjeni kriterija veličine. Ta bi tijela trebala odrediti pondere dodijeljene tim pokazateljima i utvrditi odgovarajuće pragove.

(14)

Institucija koja pripada grupi koja podliježe konsolidiranom nadzoru u skladu s člancima 111. i 112. Direktive 2013/36/EU (prekogranične grupe) ima visok stupanj međusobne povezanosti i njezine su aktivnosti mnogo složenije od aktivnosti samostalne institucije. Utjecaj propasti institucije koja pripada prekograničnoj grupi stoga bi vjerojatno bio veći. Nadležna i sanacijska tijela stoga bi trebala zaključiti da bi propast institucije koja pripada prekograničnoj grupi vjerojatno imala znatan negativan učinak na financijska tržišta, druge institucije ili na uvjete financiranja ako se tako zaključi u bilo kojoj procjeni na razini pojedinačne države članice u kojoj je ta grupa prisutna. Kako bi se to postiglo, nadležna i sanacijska tijela trebala bi koordinirati svoje procjene i razmjenjivati sve potrebne informacije unutar strukture bankovne unije i u okviru kolegija nadzornih tijela i sanacijskih kolegija.

(15)

Nadležna i sanacijska tijela trebala bi moći odlučiti da propast određenih institucija vjerojatno ne bi imala znatan negativan učinak, kako je navedeno u članku 4. stavku 1. Direktive 2014/59/EU, čak i ako bi njihova ukupna kvantitativna ocjena dosegla unaprijed određeni prag. Takvo drugačije postupanje prema tim institucijama trebalo bi biti opravdano njihovim izvanrednim karakteristikama. Prva takva skupina sastoji se od banaka koje odobravaju promotivne kredite i čija je svrha promicati ciljeve javne politike središnje države ili regionalne samouprave države članice ili lokalnog nadležnog tijela dodjelom promotivnih kredita pod nekonkurentnim i neprofitnim uvjetima. Za kredite koje te institucije odobravaju izravno ili neizravno jamči središnja država ili regionalna samouprava ili lokalno nadležno tijelo. Banke koje odobravaju promotivne kredite stoga se mogu smatrati institucijama čija propast vjerojatno ne bi imala znatan negativan učinak na financijska tržišta, druge institucije ili na uvjete financiranja, pod uvjetom da je taj zaključak u skladu s kvalitativnom procjenom koja je provedena za te banke koje odobravaju promotivne kredite. Druga se skupina sastoji od kreditnih institucija nad kojima je proveden postupak uredne likvidacije. Budući da se postupkom uredne likvidacije općenito sprečava novo poslovanje, kreditne institucije nad kojima je proveden taj postupak mogu se ujedno smatrati institucijama čija propast vjerojatno ne bi imala znatan negativan učinak na financijska tržišta, druge institucije ili na uvjete financiranja, pod uvjetom da je to u skladu s kvalitativnom procjenom koja je provedena za te kreditne institucije.

(16)

Uzimajući u obzir različite svrhe planiranja oporavka i sanacije, nadležna i sanacijska tijela iz iste države članice trebala bi moći donijeti različite zaključke o svojim procjenama provedenima u skladu s ovom Uredbom. Mogu prije svega donijeti različite odluke pri određivanju praga za ukupnu kvantitativnu ocjenu, pritom primjenjujući posebno postupanje prema bankama koje odobravaju promotivne kredite i prema institucijama nad kojima se provodi postupak uredne likvidacije, ali i donijeti različite zaključke o mogućnosti odobrenja pojednostavnjenih obveza. Nadležna i sanacijska tijela trebala bi u tom slučaju redovito procjenjivati je li ta razlika i dalje opravdana.

(17)

Ova se Uredba temelji na nacrtu regulatornih tehničkih standarda koji je EBA dostavila Komisiji.

(18)

EBA je provela otvoreno javno savjetovanje o nacrtu regulatornih tehničkih standarda na kojem se temelji ova Uredba, analizirala je moguće povezane troškove i koristi te zatražila mišljenje Interesne skupine za bankarstvo osnovane u skladu s člankom 37. Uredbe (EU) br. 1093/2010,