SOC/776

Ažuriranje zakonodavnog okvira za borbu protiv korupcije

MIŠLJENJE

Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo

Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o borbi protiv korupcije, zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2003/568/PUP i Konvencije o borbi protiv korupcije koja uključuje dužnosnike Europskih zajednica ili dužnosnike država članica Europske unije te o izmjeni Direktive (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i Vijeća

[ COM(2023) 234 final – 2023/0135 (COD) ]

Zajednička komunikacija Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru o borbi protiv korupcije

[ JOIN/2023/12 final ]

Izvjestitelj: José Antonio MORENO DÍAZ

Suizvjestitelj: João NABAIS

I.PREPORUKE

1.OPĆENITO

1.1Korupcija je ozbiljan problem koji utječe na sve države članice EU-a i sam demokratski suživot. EGSO stoga pozdravlja Komisijinu inicijativu za borbu protiv korupcije i podržava predložene mjere kojima se nastoji osigurati sistematizacija u tom području.

EUROPSKI GOSPODARSKI I SOCIJALNI ODBOR

1.2pozdravlja Komisijin Prijedlog direktive i prima na znanje pravnu osnovu navedenu u Prijedlogu i njegovu razmatračkom memorandumu. Međutim, s obzirom na potrebu za djelotvornijim postizanjem cilja Direktive, bilo bi preporučljivo razmotriti proširenje pravne osnove strategije EU-a za borbu protiv korupcije. Primjerice, valjalo bi razmotriti treba li se, uz članke 82. i 83. UFEU-a, pozvati i na članak 84. UFEU-a koji obuhvaća preventivne mjere i na članak 87. UFEU-a zbog potrebe za policijskom suradnjom. Promicanje policijske suradnje i koordinacije u tim pitanjima logičan je korak u poboljšanju djelotvornosti;

1.3smatra da bi trebalo raspraviti o tome može li Prijedlog direktive EU-a biti popraćen usporednim pravnim okvirom kojim bi se na obvezujući način uvažio pravni sustav Unije jer se obveze koje proizlaze iz Konvencije Ujedinjenih naroda protiv korupcije primjenjuju na sve ugovorne stranke na isti način i u jednakoj mjeri. Taj bi usporedni okvir najvjerojatnije trebao biti sadržan u odluci Vijeća;

1.4napominje da bi, u skladu s člankom 86. stavkom 4. UFEU-a, bilo moguće predložiti Europskom vijeću da donese odluku kojom bi se nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja proširile na korupciju, uključujući slučajeve u kojima se ne dovode u pitanje financijski interesi Unije i u slučaju kaznenih djela koja imaju prekograničnu dimenziju, iako se odnose samo na jednu državu članicu;

1.5smatra da bi trebalo što detaljnije formulirati definiciju javnih službenika.

2.KAD JE RIJEČ O PREVENTIVNIM MJERAMA

EUROPSKI GOSPODARSKI I SOCIJALNI ODBOR

2.1smatra da bi Direktiva trebala sadržavati mnogo preciznija pravila o obvezama država članica u pogledu sukoba interesa izričitim uvođenjem obveze za sve države članice da donesu pravila kojima se može ograničiti biranje na funkcije i zapošljavanje u vladi i voditi evidencija o svim pristupima, uspostave sustav nespojivosti dužnosti, postrože zabrane zapošljavanja nakon isteka mandata kako bi se suzbila praksa „rotirajućih vrata”, donesu kodekse ponašanja i pravni okvir o lobiranju i uvedu praksu objavljivanja financijskih podataka i registracije imovine za javne službenike, zastupnike u parlamentima i vladama, kao i suce na svim razinama. Slična pravila u vezi sa sukobom interesa trebala bi se, prema potrebi, primjenjivati na institucije, tijela, urede i agencije EU-a;

2.2EGSO također prima na znanje Komunikaciju kojom se predlaže osnivanje međuinstitucijskog tijela za etička pitanja 1 . U skladu s Komunikacijom, zadaća tijela je razviti zajedničke minimalne etičke standarde za ponašanje članova institucija i savjetodavnih tijela navedenih u članku 13. UEU-a te, ako zatraži sudjelovanje, članova Europske investicijske banke.

2.3predlaže da se u članku 3. stavku 3. izraz „djelotvorna pravila kojima se uređuje odnos između privatnog i javnog sektora” zamijeni preciznijim tekstom kojim bi se države članice obvezale na donošenje pravnog okvira o lobiranju. Slična pravila trebala bi se, prema potrebi, primjenjivati na institucije, tijela, urede i agencije EU-a;

2.4naglašava da je važno da države članice u okviru nacionalnog zakonodavnog okvira uspostave ili usvoje odgovarajuća pravila, postupke i prakse za zapošljavanje javnih službenika i financiranje političkih stranaka temeljene, primjerice, na:

a.zapošljavanju i napredovanju javnih službenika na temelju zasluga i objektivnih kriterija te transparentnosti;

b.uvođenju obrazovnih programa s ciljem da javni službenici u potpunosti razumiju svoje dužnosti i ulogu u zaštiti javnog interesa;

c.postojanju strogih postupaka za odabir osoba imenovanih na položaje posebno izložene korupciji;

d.uvođenju pojma transparentnosti u financiranju političkih stranaka i obvezno objavljivanje doprinosa iznad određenog iznosa.

2.5Napominje da je Komisija mogla iskoristiti priliku da u Komunikaciji predloži donošenje mjere na temelju članka 197. stavka 2. UFEU-a i da predstavi prijedlog u tom pogledu. Na taj je način Europska unija mogla sama osnovati neovisno tijelo za sprečavanje korupcije kako bi postupila u skladu s člankom 6. Konvencije Ujedinjenih naroda protiv korupcije.

3.KAD JE RIJEČ O REPRESIVNIM MJERAMA

EUROPSKI GOSPODARSKI I SOCIJALNI ODBOR

3.1primjećuje da kaznena djela protiv javne uprave izazivaju veliku zabrinutost u društvu jer javnost očekuje da se brzo odgovori na korupciju koja šteti općim interesima; zakašnjeli pravosudni odgovor šteti demokraciji. Istodobno bi takva kaznena djela mogla ugroziti ugled osoba uključenih u kazneni postupak i sigurnost pri obavljanju javnih funkcija, ali i ugroziti tržišno natjecanje na gospodarskoj razini; stoga smatra da bi se u Direktivi moglo predložiti da države članice osiguraju posebne brze postupke u kaznenom pravosuđu za tu vrstu kaznenih djela i posebne oblike uzajamne pravne pomoći kao što su prijenos dokaza i izravno izvršenje sudskih odluka drugih država članica o povratu imovine;

3.2smatra da bi se u Direktivi također moglo predložiti da države članice uspostave pravila o preventivnoj zapljeni i zamrzavanju imovine kako bi se zajamčilo oduzimanje dobiti koja proizlazi iz koruptivnih radnji, uključujući povrat sredstava i naknadu žrtvama (npr. pojedincima ili poduzećima koji nisu mogli pristupiti ugovorima o javnoj nabavi ili javnim natječajima);

3.3smatra da, ako se Europska unija želi boriti protiv izrazito neprimjerenog privatnog utjecaja u javnom donošenju odluka, treba vrlo strogo definirati (u članku 10.) trgovanje utjecajem i razmotriti jasne parametre za odgovarajuće kazneno djelo kako bi ga se razlikovalo od lobiranja;

3.4predlaže da se u članak 11. o zlouporabi položaja uključe slučajevi zlouporabe položaja u svrhu nanošenja štete i slučajevi u kojima se krši obveza suzdržavanja u slučaju sukoba interesa;

3.5smatra problematičnim da je u članku 13. (Bogaćenje kaznenim djelima korupcije) navedeno „posjedovanje” i preporučuje njegovo uklanjanje;

3.6ističe da upućivanje samo na pravne osobe (članak 2. stavak 7.) isključuje mogućnost pravne odgovornosti za subjekte koji nemaju pravnu osobnost.

II.OBJAŠNJENJA/RAZRADA

4.OPĆENITO

4.1EGSO smatra da bi Komisija trebala razmotriti širu pravnu osnovu od one navedene za Direktivu. 2 Prije svega, EGSO se pita zašto je Komisija utvrdila samo članke 82. i 83. UFEU-a kao pravnu osnovu za predloženu direktivu. Oni obuhvaćaju represivne mjere i mjere koje se odnose na pravosudnu suradnju među nacionalnim tijelima i njihovu suradnju s agencijama Unije, ali policijska suradnja (obuhvaćena člankom 24. Direktive) ima pravnu osnovu u članku 87. UFEU-a.

4.1.1Nadalje, odredbama predložene direktive koje su usmjerene na sprečavanje korupcije predviđaju se mjere koje utječu na upravno, a ne na kazneno pravo država članica: stoga se EGSO pita zašto Komisija kao korisnu pravnu osnovu nije utvrdila i članak 84. UFEU-a prema kojem Parlament i Vijeće „mogu utvrditi mjere za promicanje i podupiranje djelovanja država članica u području suzbijanja kriminaliteta”: mjere koje mogu imati i izvankazneno područje primjene upravo zato što su usmjerene na prevenciju.

4.1.2U članku 84. i članku 87. stavku 2. UFEU-a upotrebljava se riječ „mjere” koje donose suzakonodavci. To znači da je direktiva primjeren instrument te se stoga može upotrijebiti Prijedlog direktive Komisije o kojem se ovdje raspravlja.

4.1.3Direktiva ne bi trebala sadržavati nikakav oblik usklađivanja zakona i propisa država članica u području preventivnih mjera jer je usklađivanje isključeno člankom 84. UFEU-a. Trenutačno se člancima od 3. do 6. Prijedloga direktive ne predviđa nikakav oblik usklađivanja prava država članica. Ti su članci ograničeni na usklađivanje obveza država članica utvrđenih u poglavlju II. Konvencije Ujedinjenih naroda protiv korupcije.

4.2Komisija također navodi: „Vrlo ozbiljna otkrića i navodi koji su izašli na vidjelo krajem prošle godine pokazali su da, gdje god se pojave i koliko god osoba je uključeno, to utječe na sve institucije EU-a.” S obzirom na ozbiljnost situacije nakon skandala Katargate, EGSO naglašava da treba predložiti poticajna i odvažna rješenja kojima će se građanima EU-a koji glasaju o Europskom parlamentu poslati važna poruka.

4.2.1Da je postojala veća odlučnost, možda bi se predložile druge inicijative, što bi dovelo do većeg broja akata Unije kako bi se zadovoljile izražene potrebe.

4.2.2Kao prvo, EGSO smatra da su teme o kojima se raspravlja u Prijedlogu direktive iste kao i one u Konvenciji Ujedinjenih naroda protiv korupcije. EU (koji se 2008. pridružio Konvenciji Ujedinjenih naroda protiv korupcije) 3 i sve države članice ugovorne su stranke Konvencije Ujedinjenih naroda protiv korupcije. Stoga se obveze koje proizlaze iz Konvencije Ujedinjenih naroda protiv korupcije primjenjuju na sve ugovorne stranke na isti način i u jednakoj mjeri.

4.2.3Osim toga, ne smije se zaboraviti da EU podliježe mehanizmu istorazinske ocjene u okviru Konvencije Ujedinjenih naroda protiv korupcije, čiji je prvi ciklus već u tijeku, nakon čega će uslijediti drugi ciklus posvećen prevenciji (kao i povratu imovine).

4.2.4Stoga se EGSO pita nije li Komisija trebala predložiti okvir za borbu protiv korupcije koji bi se odnosio na svih 28 uključenih pravnih sustava (Unija i 27 država članica) i ne bi li uz Prijedlog direktive EU-a trebalo donijeti i usporedni regulatorni okvir kojim bi se pravni poredak Unije uredio na obvezujući način kako bi, na primjer, definicije kaznenih djela korupcije koje, prema Direktivi, države moraju uključiti u svoje kazneno pravo bile identične onima koje će Ured europskog javnog tužitelja morati primjenjivati pri izvršavanju svojih ovlasti, ali i u pogledu preventivnih mjera. Taj bi usporedni okvir vjerojatno trebao biti sadržan u odluci Vijeća.

4.3Iznenađuje činjenica da se u Komunikaciji ne predviđa opsežnija uloga Ureda europskog javnog tužitelja (EPPO). EGSO smatra da je potrebno uspostaviti funkciju europskog tužitelja specijaliziranog za korupciju.

4.3.1To bi bila prilika da se Europsko vijeće potakne da iskoristi pravnu osnovu koju nudi članak 86. stavak 4. UFEU-a kako bi proširilo ovlasti EPPO-a 4 na koruptivno ponašanje, čak i ako to ne utječe na integritet financijskih interesa Unije.

4.3.2Umjesto toga, tužitelj se bavi isključivo člankom 24. Prijedloga direktive kako bi ponovno potvrdio obvezu suradnje između država članica i agencija Unije u sektorima na koje se odnosi Direktiva, kao i obvezu europskih agencija da pruže tehničku i operativnu pomoć u svrhu bolje koordinacije istraga i kaznenih progona.

4.3.3Prijedlog direktive nije koristan alat jer se UFEU-om predviđa odluka Europskog vijeća. Stoga bi u Komunikaciju trebalo uključiti snažan poticaj Komisije državama članicama da donesu to rješenje.

4.4Iako EGSO uviđa da je teško dati iscrpan popis osoba koje se izjednačavaju s javnim službenicima, definicija javnih službenika iz članka 2. stavka 3. točaka (a) i (b) trenutačno je tako široko i apstraktno formulirana da nije jasno koja se osoba može smatrati javnim službenikom. Osim toga, u članku 2. stavku 3. točki (b) javni službenik definira se kao svaka druga osoba kojoj je povjerena javna funkcija i koja obavlja javnu funkciju u državama članicama ili trećim zemljama, za međunarodnu organizaciju ili međunarodni sud. Takva definicija ne omogućuje individualizaciju ograničenja prava i sloboda pojedinca te se ona stoga može preširoko i nejednako upotrebljavati.

4.5Prijavljivanjem povreda prava Unije koje su štetne za javni interes osobe djeluju kao „zviždači” i time imaju ključnu ulogu u razotkrivanju i sprečavanju takvih povreda te u zaštiti dobrobiti društva, među ostalim u borbi protiv korupcije. EGSO stoga smatra da je potrebno poboljšati zaštitu zviždača.

5.KAD JE RIJEČ O PREVENTIVNIM MJERAMA

5.1 EGSO smatra da je članak 3. vrlo važan jer su njegova provedba, kršenje i tumačenje od značaja za Europu i uključuju brojne nadležnosti Suda Europske unije, čime se pridonosi očuvanju jedinstva europskog prava. Međutim, EGSO također primjećuje da je zadaća Direktive „minimalno usklađivanje” prava država članica. No, upravo suprotno, standardi utvrđeni u članku 3. nisu standardi koji omogućuju usklađenost; u članku 3. samo se sintetički prenose ugovorne obveze sadržane u poglavlju II. Konvencije Ujedinjenih naroda protiv korupcije. Članak 3. tek je „politički manifest”. U njemu se izražava spremnost Europske unije na suradnju sa svakom pojedinom državom članicom u provedbi poglavlja II. Konvencije Ujedinjenih naroda protiv korupcije, čime se ponovno potvrđuju obveze sadržane u njemu.

5.1.1EGSO smatra da bi, kako bi se sadržaj tog članka kvalificirao kao standard minimalnog usklađivanja, on trebao sadržavati stroža i preciznija pravila o obvezama država članica u pogledu sukoba interesa, izričito uvesti obvezu za sve države članice da donesu pravila kojima se može ograničiti biranje na funkcije i zapošljavanje u vladi, uspostave sustav nespojivosti dužnosti, postrože zabrane zapošljavanja nakon isteka mandata kako bi se suzbila praksa „rotirajućih vrata”, donesu kodekse ponašanja i pravni okvir o lobiranju itd.

5.1.2Osim toga, EGSO se pita treba li uspostaviti opći usporedni regulatorni okvir kojim bi se na obvezujuć način rješavao pravni poredak Unije. EGSO je svjestan da Komisija u Komunikaciji naglašava postojanje brojnih alata koji su na raspolaganju svakoj instituciji, tijelu, uredu i agenciji Unije u području sprečavanja korupcije. Međutim, afera Qatargate pokazala je da ti alati nisu bili dovoljni da se spriječi pojava koruptivnih praksi. EGSO prima na znanje Komunikaciju kojom se predlaže osnivanje međuinstitucijskog tijela za etička pitanja 5 . U skladu s Komunikacijom, zadaća tijela je razviti zajedničke minimalne etičke standarde za ponašanje članova institucija i savjetodavnih tijela navedenih u članku 13. UEU-a te, ako zatraži sudjelovanje, članova Europske investicijske banke. Nadalje, EGSO smatra da je za veću djelotvornost sustava borbe protiv korupcije, posebice u fazi prevencije, prikladnije i korisnije imati skup općih pravila koja su zajednička svim institucijama Unije i podijeljena s državama članicama.

5.2Reguliranjem lobiranja postižu se dva cilja: a) pomaže se u boljem razlikovanju između zakonite aktivnosti i nezakonite trgovine utjecajem; b) pomaže se u utvrđivanju slučajeva sukoba interesa. Ta su dva cilja ključna za borbu protiv korupcije.

5.2.1Stoga Odbor predlaže da se u članku 3. stavku 3. izraz „djelotvorna pravila kojima se uređuje odnos između privatnog i javnog sektora” zamijeni preciznijim tekstom kojim bi se države članice obvezale na donošenje pravnog okvira o lobiranju. Slična pravila trebala bi se, prema potrebi, primjenjivati na institucije, tijela, urede i agencije EU-a.

5.3EGSO smatra da bi bilo vrlo korisno uspostaviti mrežu EU-a za borbu protiv korupcije, oslanjajući se na iskustva razmijenjena od 2015., proširiti i produbiti taj rad s pomoću alata koji može „djelovati kao katalizator za sprečavanje korupcije u cijelom EU-u. Bit će zadužena za razvoj dobre prakse i praktičnih smjernica u različitim područjima od zajedničkog interesa. Pridonijet će i sustavnijem prikupljanju podataka i dokaza koji mogu poslužiti kao čvrsta osnova za antikorupcijske mjere i za praćenje uspješnosti tih mjera. Ta se mreža neće temeljiti samo na iskustvu suradnje s tijelima za izvršavanje zakonodavstva i javnim tijelima već će okupiti sve relevantne dionike, uključujući djelatnike u praksi, stručnjake i istraživače te predstavnike civilnog društva i međunarodnih organizacija” 6 .

5.3.1Međutim, EGSO to rješenje ne smatra zadovoljavajućim jer se čini da nije u skladu s člankom 6. Konvencije Ujedinjenih naroda protiv korupcije. Tim se pravilom od država stranaka (uključujući EU) zahtijeva da „osiguraju da postoji jedno ili više tijela, prema potrebi, koja sprečavaju korupciju (...). Svaka država stranka dodjeljuje tijelu ili tijelima (...) potrebnu neovisnost, u skladu s temeljnim načelima svojeg pravnog sustava, kako bi to tijelo ili tijela mogla obavljati svoje funkcije djelotvorno i bez neprimjerenog utjecaja. Trebalo bi osigurati potrebne materijalne resurse i specijalizirano osoblje i tom osoblju osigurati osposobljavanje koje bi im moglo biti potrebno za obavljanje funkcija” 7 . EU mora imati i vlastiti preventivni aparat kojim si može zajamčiti neovisnost.

5.3.2Drugo, Europska komisija objašnjava da će ta mreža „[b]it[i] [...] zadužena za razvoj dobre prakse i praktičnih smjernica u različitim područjima od zajedničkog interesa. Pridonijet će i sustavnijem prikupljanju podataka i dokaza koji mogu poslužiti kao čvrsta osnova za antikorupcijske mjere i za praćenje uspješnosti tih mjera.” 8 Čini se da zadaće te mreže ne ispunjavaju zahtjeve Konvencije Ujedinjenih naroda protiv korupcije za države stranke. Komunikacija Komisije ne bavi se glavnim pitanjem, a to je institucijski okvir za „razvoj i provedbu ili održavanje djelotvornih, koordiniranih antikorupcijskih politika kojima se promiče sudjelovanje društva i odražavaju načela vladavine prava, pravilnog upravljanja javnim poslovima i javnom imovinom, integriteta, transparentnosti i odgovornosti” 9 .

5.3.3Treće, sudjelovanje u toj mreži dionika, koji također imaju vrlo snažne gospodarske interese, i nepostojanje kompetentnih i neovisnih osoba izvan europskih institucija mogli bi ugroziti njezinu vjerodostojnost.

5.3.4U tom pogledu EGSO predlaže da Komisija ocijeni pravnu osnovu utvrđenu člankom 197. stavkom 2. UFEU-a u vezi s potrebom da se u Uniji uspostavi agencija odgovorna za očuvanje etike i integriteta (odnosno agencija za borbu protiv korupcije) koja će osmisliti integrirani oblik uprave na razini EU-a po uzoru na ono što je već učinjeno u drugim strateškim područjima podijeljene nadležnosti između Unije i država članica (tržišno natjecanje, privatnost, elektronička komunikacija, sprečavanje pranja novca).

5.3.5Takav organski aparat također bi mogao ispuniti zahtjeve iz članka 5. stavka 4. Konvencije Ujedinjenih naroda protiv korupcije. To bi bio tehnički operativni ogranak Unije u vanjskom djelovanju. Takvo europsko tijelo moralo bi se uključiti u dijalog s odgovarajućim tijelima koja su države članice EU-a uspostavile kako bi ispunile uvjete iz članka 6. Konvencije Ujedinjenih naroda protiv korupcije, kako je navedeno u članku 4. Prijedloga direktive, te sa stranim tijelima na međunarodnoj razini.

6.KAD JE RIJEČ O REPRESIVNIM MJERAMA

6.1EGSO smatra da je odluka da se intervenira za istu vrstu kaznenog djela neovisno o tome radi li se o javnom ili privatnom sektoru izvrsna odluka. Taj pristup jasno daje do znanja da obje strane u nezakonitoj trgovini snose istu odgovornost u okviru sporazuma o podmićivanju. Odlično je i rješenje za rješavanje pojedinačnih slučajeva fenomena korupcije, pri čemu se utvrđuju različiti slučajevi u skladu sa strukturom kaznenog djela. Taj rad na usklađivanju vrlo je značajan u smislu integracije pravnih sustava država članica jer se njime osiguravaju sigurnost i pravda u cijelom EU-u za iste kaznene predmete, od kojih su neki nepoznati u nekim zemljama (na primjer, u Njemačkoj nije poznato trgovanje utjecajem).

6.1.1Međutim, kad je riječ o članku 11. (Zlouporaba položaja), EGSO iznosi nekoliko ključnih primjedbi. Pravilo iz članka 11. predstavlja znatno proširenje područja primjene predmeta. Međutim, iskustvo nekih država članica (posebno Italije) pokazuje da se zlouporaba položaja u privatnoj sferi ne može lako kazneno progoniti zbog poteškoća u dokazivanju.

6.1.2Osim toga, isto kazneno djelo, ako je počinjeno u javnoj sferi, uzrokuje ozbiljne probleme u ravnoteži kad je riječ o poštovanju prava optuženika koji sudjeluje u kaznenom postupku, što osim njegova ugleda, ugrožava i izvršavanje funkcije. Ta je kritičnost jasno vidljiva u talijanskoj praksi.

6.1.3Slijedom toga i općenitije, bilo bi korisno da se u Direktivi državama članicama predloži uspostava brzih kanala za rješavanje presuda za kaznena djela protiv javne uprave kako bi se riješila oba navedena kritična pitanja.

6.2U Direktivi bi se također moglo predložiti da države članice uspostave pravila o preventivnoj zapljeni i zamrzavanju imovine kako bi se zajamčilo oduzimanje dobiti koja proizlazi iz koruptivnih radnji, uključujući povrat sredstava i naknadu žrtvama (npr. pojedincima ili poduzećima koji nisu mogli pristupiti ugovorima o javnoj nabavi ili javnim natječajima).

6.3Tehnika minimalnog usklađivanja propisana člankom 83. UFEU-a zahtijeva jasno utvrđivanje vrsta kaznenih djela kako bi se svakoj državi članici omogućilo da na odgovarajući način prenese normu EU-a u svoje kazneno zakonodavstvo, čime se upravo postiže željeno minimalno usklađivanje. S druge strane, ako vrste kaznenih djela utvrđene normom EU-a nisu jasne, ne provodi se usklađivanje. To se osobito odnosi na članak 10.: ako se EU želi boriti protiv izrazito neprimjerenog privatnog utjecaja na javno donošenje odluka, treba vrlo strogo definirati trgovanje utjecajem i razmotriti definiranje jasnih parametara za odgovarajuće kazneno djelo kako bi ga se razlikovalo od lobiranja.

6.4Uzimajući u obzir raznolikost pravnih definicija zlouporabe položaja koje se primjenjuju u različitim državama članicama i potrebu za djelotvornošću, EGSO smatra da bi bilo vrlo korisno u članak 11. o zlouporabi položaja uključiti slučajeve zlouporabe položaja u svrhu nanošenja štete i slučajevi u kojima se krši obveza suzdržavanja u slučaju sukoba interesa.

6.5Slučaj „posjedovanja” iz članka 13. (Bogaćenje kaznenim djelima korupcije) predstavlja problem iz perspektive poštovanja načela ne bis in idem, pa EGSO stoga preporučuje njegovo uklanjanje.

6.6Pojam „pravna osoba” iz članka 2. stavka 7. isključuje mogućnost da se pravila EU-a za borbu protiv korupcije utvrđena u ovom Prijedlogu direktive primjenjuju na subjekte koji nemaju pravnu osobnost. Međutim, u domaćoj i međunarodnoj praksi postoje brojni slučajevi korupcije koju počine subjekti bez pravnog statusa.

Bruxelles, 4. listopada 2023.

Cinzia Del Rio

Predsjednica Stručne skupine za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo

___________

(1)     COM (2023) 311 final .

(2)    Činjenicu da je pitanje pravne osnove u području borbe protiv korupcije važno i kontroverzno ističe M. Magri u članku La direttiva europea sul whistleblowing e la sua trasposizione nell'ordinamento italiano (d.lgs. n. 24/2023) (Europska direktiva o zviždačima i njezino prenošenje u talijansko pravo (Zakonodavna uredba br. 24/2023)), Institucije federalizma, Zbornik pravnih i političkih studija , 2022., posebno izdanje br. 3, str. 555. i slj.), koji u pogledu zviždača navodi sljedeće: „Dakle, vjerujem da sam iznio sumnju, iako ne nužno u definitivnom smislu (već više u svrhu poticanja daljnje rasprave) da je Direktiva 1937/2019 zakonodavni akt koji nije u skladu s Ugovorom” jer ne postoji pravna osnova (str. 578.).

(3)     Odluka 2008/801/EU , 25. rujna 2008.

(4)      Vidjeti Mišljenje EGSO-a o osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja, SL C 170, 5.6.2014., str. 85.

(5)     COM/2023/311 final .

(6)     JOIN/2023/12 final .

(7)    Konvencija Ujedinjenih naroda protiv korupcije, članak 6. stavci 1. i 2 .

(8)     JOIN/2023/12 final .

(9)    Konvencija Ujedinjenih naroda protiv korupcije, članak 5. stavak 1.