Smjernice za utvrđivanje novčanih kazni

KLJUČNE TOČKE

Uredba (EZ) br. 1/2003 (vidjeti sažetak), na temelju članka 103. UFEU (bivši članak 83.), daje Komisiji ovlasti za provedbu pravila tržišnog natjecanja i za kažnjavanje poduzeća zbog kršenja pravila. Ove smjernice, koje zamjenjuju prethodne smjernice usvojene 1998., nameću pooštrene novčane kazne tvrtkama koje krše pravila EU-a o zabrani kartela i drugih restriktivnih aktivnosti u poslovanju.

Članak 23. Uredbe (EZ) br. 1/2003 kaže da će novčane kazne biti utvrđene s obzirom na težinu i trajanje povrede. Kazne mogu doseći i do 10% svjetskih ukupnih prihoda korporativne grupe kojoj poduzeće koje krši pravila pripada u prethodnoj poslovnoj godini.

Da bi postigla svoje ciljeve uvođenja novčanih kazni koje su dovoljno visoke da mogu kazniti tvrtke i odvratiti druge od aktivnosti koje krše pravila tržišnog natjecanja, Komisija uzima u obzir određene čimbenike kao što su:

• vrijednost prihoda od prodaje robe ili usluga na koje se odnosi povreda;
• trajanje povrede – novčana kazna treba odražavati godine tijekom kojih je neka tvrtka sudjelovala u kršenju pravila da bi se na odgovarajući način uzeo u obzir utjecaj povrede na tržište;
• težina povrede, posebice u odnosu na vrstu novčane kazne i narav kršenja i neke druge čimbenike;
• čimbenici specifični za pojedina poduzeća koji mogu opravdati povećanje ili smanjenje novčane kazne.

Metodologija u dvije faze

Komisija:

1. određuje osnovni iznos novčane kazne za svakog poduzetnika ili udruženje poduzetnika; i
2. može povećati ili sniziti osnovni iznos.

Osnovni iznos novčane kazne

• Osnovni iznos se izračunava kao postotak vrijednosti prihoda od prodaje vezane za načinjenu povredu, pomnoženo s godinama trajanja povrede.
• Postotak vrijednosti prihoda od prodaje određuje se prema težini povrede (narav povrede, zajednički tržišni udio svih stranaka uključenih u povredu, zemljopisni opseg povrede, itd.) i može iznositi i do 30 %. Za kartele, koji predstavljaju jedne od najštetnijih ograničenja za tržišno natjecanje, postotak na temelju težine povrede određuje se kao gornja polovica ovog opsega (minimalno 15%).
• Komisija može ovom početnom izračunu dodati dodatni iznos koji se primjenjuje na sve slučajeve kartela i, prema nahođenju Komisije, na druge povrede. To iznosi između 15 i 25 % vrijednosti prihoda od godišnje prodaje, neovisno o trajanju povrede. Ovo se naziva „kotizacija” i treba služiti da tvrtke odvrati od upuštanja u nelegalne aktivnosti čak i na kratko vrijeme.

Prilagodbe osnovnog iznosa novčane kazne

• Komisija može vršiti prilagodbe osnovnog iznosa za pojedinačne poduzetnike; može sniziti iznos ako utvrdi postojanje olakotnih okolnosti, ili povisiti iznos kazne ako postoje otegotne okolnosti.
• Ponavljane povrede mogu se strože kazniti. Tvrtkama koje nastavljaju s istom povredom kazna se može povisiti za 100% zbog ponavljanja prošlih povreda.
• Da bi se osiguralo da kazne imaju dovoljno preventivan učinak, Komisija može povisiti kaznu protiv poduzetnika koji ostvaruju osobito visoke prihode povrh prihoda od prodaje robe ili usluga na koje se odnosi povreda.
• Smjernice za utvrđivanje kazni ne utječu na primjenu pravila EU-a o oslobađanju od kazne, temeljom kojih se može sniziti kazna ili odobriti imunitet od novčanih kazni za poduzeća koja prijavljuju svoje sudjelovanje u kartelu i surađuju s istragom Komisije.
• Kazne se mogu dodatno sniziti u skladu s politikom Komisije o postupku nagodbe u predmetima kartela, ili za povrede koje nisu vezane za kartele, na temelju učinkovite suradnje i priznanja povrede od strane poduzeća.
• Utvrđena maksimalna novčana kazna za svaku tvrtku iznosi 10% od njena ukupnog prometa u prethodnoj poslovnoj godini (Uredba EZ br. 1/2003).