U članku 216. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) navode se uvjeti pod kojima Europska unija (EU) može sklapati sporazume sa zemljama koje nisu članice EU-a i međunarodnim organizacijama.
Člankom 288. UFEU-a definiraju se različite vrste pravnih akata koje EU može donijeti.
U članku 6 stavku 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) navodi se da temeljna prava predstavljaju opća načela prava EU-a.

KLJUČNE TOČKE

Postoje tri izvora prava EU-a: primarno pravo, opća načela prava EU-a i sekundarno pravo (opisano u hijerarhiji normi).

Primarno pravo

Glavni izvori primarnog prava su ugovori o osnivanju EU-a, odnosno UEU, UFEU, Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju (Euratom). U tim se ugovorima utvrđuje raspodjela nadležnosti (ovlasti) između EU-a i država članica EU-a te se opisuju ovlasti institucija EU-a. U njima se stoga utvrđuje pravni okvir u kojemu institucije EU-a djeluju radi provedbe politika.
Primarno pravo uključuje i sljedeće:
- izmjene Ugovorâ o EU-u;
- protokole priložene osnivačkim ugovorima i izmjenama ugovora;
- ugovore o pristupanju novih država članica EU-u;
- Povelju o temeljnim pravima (od Lisabonskog ugovora – prosinac 2009.).

Opća načela prava

To mogu biti nepisani izvori prava razvijeni sudskom praksom Suda Europske unije.
Opća načela prava EU-a mogu biti i rezultat ustavnih tradicija zajedničkih državama članicama. Ugovori izričito navode temeljna prava, kako su zajamčena Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao opća načela prava EU-a.

Sekundarno pravo

Sekundarno pravo sastoji se od pravnih akata, koji se mogu podijeliti u dvije kategorije:

akti navedeni u članku 288. UFEU-a: uredbe, direktive, odluke, mišljenja i preporuke;
akti koji nisu navedeni u članku 288. UFEU-a: netipični akti, kao što su poslovnici institucija i međuinstitucijski sporazumi.

Međunarodni sporazumi s trećim zemljama ili s međunarodnim organizacijama sastavni su dio prava EU-a. Oni su odvojeni od primarnog i sekundarnog prava. Prema presudi Suda EU-a u predmetu Meryem Demirel protiv Stadt Schwäbisch Gmünd (Predmet 12/86), oni mogu imati izravan učinak i njihova je pravna snaga hijerarhijski viša u odnosu na sekundarno zakonodavstvo, koje stoga mora biti u skladu s njima. Njihova pravila imaju izravan učinak ako sadržavaju jasnu i preciznu obvezu koja ne podliježe donošenju naknadne mjere.

Drugi izvori prava EU-a

Oni uključuju:

sudsku praksu Suda EU-a;
međunarodno pravo – nerijetko izvor nadahnuća za Sud pri razvoju sudske prakse. Sud EU-a navodi pisano i običajno pravo.

GLAVNI DOKUMENTI

Pročišćene verzije Ugovora o funkcioniranju Europske unije – Dio peti – Vanjsko djelovanje Unije – Glava V. – Međunarodni sporazumi – Članak 216. (SL C 202, 7.6.2016., str. 144.).

Pročišćene verzije Ugovora o funkcioniranju Europske unije – Dio šesti – Institucionalne i financijske odredbe – Glava I. – Odredbe o institucijama – Poglavlje 2. – Pravni akti Unije, postupci donošenja i druge odredbe – Odjeljak 1. – Pravni akti Unije – Članak 288. (bivši članak 249. UEZ-a) (SL C 202, 7.6.2016., str. 171.).

Pročišćene verzije Ugovora o Europskoj uniji – Glava I. – Zajedničke odredbe – Članak 6. (bivši članak 6. UEU-a) (SL C 202, 7.6.2016., str. 19.).

Posljednje ažuriranje 21.04.2022

Top