Ekonomska i monetarna unija EU-a

KLJUČNE TOČKE

Ekonomska i monetarna unija EU-a

Riječ je o procesu usklađivanja ekonomskih i monetarnih politika država članica koji se sastoji triju faza.

• Prva faza (1990.–1993.). Uklanjanje prepreka slobodnom kretanju kapitala između država članica, poboljšanje ekonomske konvergencije, uža suradnja između nacionalnih središnjih banaka.
• Druga faza (1994.–1998.). Uspostava Europskog monetarnog instituta (prethodnika Europske središnje banke (ESB)), pripreme za uvođenje eura, izbjegavanje prekomjernih deficita i bolja konvergencija politika (u svrhu osiguranja stabilnih cijena i zdravih javnih financija).
• Treća faza (1. siječnja 1999. nadalje). Neopozivo utvrđivanje deviznih tečajeva, postupno uvođenje eura kao valute država članica, provedba jedinstvene monetarne politike u nadležnosti ESB-a, stupanje na snagu tečajnog mehanizma unutar EU-a (ERM II) i stupanje na snagu Pakta o stabilnosti i rastu.

Provedba prvih dviju faza EMU-a završena je za sve države članice, a provedba završne faze i dalje je u tijeku. Do danas je 21 država članica uvela euro kao svoju službenu valutu (te zemlje zajedno čine europodručje).

Prijelaz na euro

Prije mogućnosti uvođenja eura, država članica najprije mora ispuniti neke ekonomske i pravne zahtjeve, odnosno kriterije konvergencije utvrđene u članku 140. UFEU-a:

• svrha kriterija ekonomske konvergencije jest osigurati stabilnost ekonomske i financijske situacije EU-a;
• prema kriterijima pravne konvergencije, zakonodavstvo država članica, uključujući statuse njihovih nacionalnih središnjih banaka, mora biti spojivo s relevantnim pravom EU-a.

Nakon što država članica ispuni sve navedene zahtjeve, Vijeće Europske unije odlučuje da može prihvatiti euro kao jedinstvenu valutu. Tada euro zamjenjuje prijašnju nacionalnu valutu i postaje službena valuta države članice.

Smatra se da države članice čija je valuta euro čine europodručje, u kojem se provodi jedinstvena monetarna politika pod odgovornošću Upravnog vijeća ESB-a.

Države članice koje još nisu uvele euro kao svoju valutu jesu države članice s odstupanjem u skladu s člankom 139. UFEU-a. Europska komisija i ESB najmanje svake dvije godine ili na zahtjev države članice s odstupanjem izvješćuju Vijeće o njezinu napretku u ispunjavanju kriterija konvergencije. Nakon savjetovanja s Europskim parlamentom i nakon rasprave u Europskom vijeću, Vijeće na prijedlog Komisije odlučuje da predmetna država članica ispunjava potrebne uvjete i da može uvesti euro kao svoju valutu te ukida odstupanje za predmetnu državu članicu.

Europska središnja banka

ESB ima središnju ulogu u EMU-u. Putem svojeg tijela za odlučivanje, Upravnog vijeća, utvrđuje monetarnu politiku europodručja. Također ima pravo odobriti izdavanje novčanica eura unutar EU-a. Države članice mogu izdavati samo eurokovanice, ali ESB najprije mora dati odobrenje za godišnji iznos izdanih kovanica.

Prve države članice u europodručju

• Dan 3. svibnja 1998. povijesni je datum kad je riječ o provedbi treće faze ekonomske i monetarne unije. Na taj je dan Vijeće donijelo odluku kojom se potvrđuje da je 11 država članica (Belgija, Njemačka, Irska, Španjolska, Francuska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Austrija, Portugal i Finska) ispunilo potrebne uvjete za prihvaćanje jedinstvene valute 1. siječnja 1999.
• Godine 2000., slična je odluka donesena za Grčku koja je ušla u treću fazu EMU-a u siječnju 2001.

• Uvođenje jeeura provedeno je u dva koraka:
  • 1. siječnja 1999.  Euro je uveden kao knjigovodstveni novac¹ i neopozivo su utvrđene stope konverzije između eura i prijašnjih nacionalnih valuta.
  • 1. siječnja 2002.  Fizičke eurokovanice i novčanice eura uvedene su u relevantnim državama članicama, nakon čega su građani i poslovni subjekti mogli obavljati gotovinska plaćanja u eurima.

Proširenje europodručja

• U načelu sve države članice moraju provesti treću fazu EMU-a i zatim prihvatiti euro. Međutim, neke još nisu ispunile gospodarske i pravne zahtjeve, a Danska je odlučila ne sudjelovati u trećoj fazi EMU-a; pojedinosti o toj odluci utvrđene su u Protokolu br. 16 uz Ugovore. Danska je zadržala mogućnost ukidanja svojeg sustava izuzeća i podnošenja zahtjeva za uvođenje eura, ali dosad nije najavila takvu namjeru.
• Države članice koje su uvele euro nakon 2002. godine:
  • Slovenija 1. siječnja 2007.;
  • Cipar i Malta 1. siječnja 2008.;
  • Slovačka 1. siječnja 2009.;
  • Estonija 1. siječnja 2011.;
  • Latvija 1. siječnja 2014.;
  • Litva 1. siječnja 2015.;
  • Hrvatska 1. siječnja 2023.;
  • Bugarska 1. siječnja 2026.