Bečka konvencija o zaštiti ozonskog sloja

 

SAŽETAK DOKUMENTA:

Bečka konvencija o zaštiti ozonskog sloja

Odluka 88/540/EEZ o sklapanju Bečke konvencije o zaštiti ozonskog sloja i Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski sloj

ČEMU SLUŽE OVA KONVENCIJA I ODLUKA?

• Bečkom konvencijom o zaštiti ozonskog sloja utvrđuju se načela za zaštitu ozonskog sloja*, nakon znanstvenih upozorenja da je njegovo uništavanje opasno za zdravlje ljudi i okoliš.
• Riječ je o okvirnoj konvenciji kojom se uglavnom nastoji promicati međunarodna suradnja razmjenom informacija o utjecaju ljudskog djelovanja na ozonski sloj. Njome se od stranaka* ne zahtijeva poduzimanje posebnih mjera. One će se naknadno pojaviti u obliku Montrealskog protokola uz Bečku konvenciju.
• Bečka konvencija bila je prva konvencija bilo koje vrste koju su potpisale sve uključene zemlje, a stupila je na snagu 1988. i postigla potpunu ratifikaciju 2009.
• Odlukom 88/540/EEZ pružena je zakonska dozvola EU-a za Bečku konvenciju o zaštiti ozonskog sloja i Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski sloj.

KLJUČNE TOČKE

Opća obveza stranaka jest poduzeti odgovarajuće mjere zaštite zdravlja ljudi i okoliša od štetnih učinaka koji mogu nastati ili su vjerojatno posljedica ljudskog djelovanja, i koji mijenjaju ili će vjerojatno izmijeniti ozonski sloj. Konkretno, na temelju relevantnih znanstvenih i tehničkih razmatranja stranke moraju:

• usvojiti odgovarajuće zakonske i administrativne mjere;
• surađivati
  • kroz sustavna promatranja, istraživanje i razmjenu informacija radi boljeg razumijevanja obuhvaćenih pitanja
  • na izradi mjera, postupaka i standarda i usklađivanju odgovarajućih politika
  • s nadležnim međunarodnim tijelima na učinkovitoj provedbi Konvencije i njezinih protokola.

Istraživačke i znanstvene procjene ozonskog sloja koje uključuju stranke, izravno ili u okviru međunarodnih tijela, usredotočene su na:

• fizikalne i kemijske procese;
• zdravlje ljudi i ostalih bioloških učinaka koji proizlaze iz promjena u ultraljubičastom sunčevom zračenju;
• klimatske učinke;
• tvari, prakse, postupke i aktivnosti te njihove ukupne učinke;
• učinke koji proizlaze iz svake promjene u ozonskom sloju;
• alternativne tvari i tehnologije;
• društveno-gospodarska pitanja;
• detaljniji čimbenici, kao što su fizikalna i kemijska svojstva atmosfere i specifične kemijske tvari, utvrđeni su u prilozima.

Osim toga, stranke moraju:

• olakšati i poticati razmjenu znanstvenih, tehničkih, društveno-gospodarskih, trgovinskih i pravnih informacija koje se odnose na Konvenciju (Prilog II. to detaljnije opisuje);
• surađivati, uzimajući u obzir potrebe zemalja u razvoju, na promicanju razvoja i prijenosa tehnologije
  • olakšavanjem partnerima stjecanja alternativnih tehnologija
  • osiguravanjem potrebnih informacija, kao što su priručnici ili upute
  • nabavkom opreme i uređaja za istraživanje
  • osposobljavanjem znanstvenog i tehničkog osoblja;
• obavještavati tijelo za donošenje odluka (Konferenciju stranaka) o mjerama koje su poduzele radi provedbe Konvencije.

Konferencija stranaka (u kojoj su sve države potpisnice zastupljene i imaju po jedan glas):

• prati provedbu Konvencije;
• pregledava znanstvene podatke;
• promiče odgovarajuće usklađene politike, strategije i mjere;
• usvaja programe istraživanja, sustavnih promatranja, znanstvene i tehničke suradnje, razmjenu informacija i prijenos tehnologija i znanja;
• razmatra i usvaja izmjene Konvencije i moguće dodatne protokole;
• prema potrebi traži uslugu tijela, kao što su Svjetska meteorološka organizacija i Svjetska zdravstvena organizacija;
• pokušava riješiti sporove u vezi s tumačenjem ili primjenom Konvencije putem pregovora ili posredovanjem treće stranke. U slučaju neuspjeha, pitanje može uputiti komisiji za mirenje ili Međunarodnom sudu pravde;
• podupire je tajništvo.

Četiri godine nakon stupanja Konvencije na snagu, stranka može objaviti svoju namjeru da se povuče. Povlačenje stupa na snagu po isteku jedne godine.

OD KADA SE KONVENCIJA I ODLUKA PRIMJENJUJU?

• Konvencija je stupila na snagu 22. rujna 1988.
• Odluka se primjenjuje od 25. listopada 1988.

POZADINA

• Bečka konvencija donesena je 22. ožujka 1985., a stupila je na snagu 22. rujna 1988. Od njezina stupanja na snagu međunarodnim djelovanjem globalna potrošnja tvari koje oštećuju ozonski omotač smanjena je za 98 %; ali se ne očekuje da će se ozonski sloj potpuno oporaviti prije druge polovice ovog stoljeća.
• EU provodi Konvenciju i njezin Montrealski protokol vlastitim zakonodavstvom o tvarima koje oštećuju ozonski omotač i stakleničkim plinovima s visokim sadržajem fluora, a koje pripada najstrožima i najnaprednijima na svijetu.
• Uredba EU-a o ozonu (Uredba (EZ) br. 1005/2009 o tvarima koje oštećuju ozonski sloj) u nekoliko slučajeva nadilazi zahtjeve Montrealskog protokola; na primjer:
  • ima strože vremenske okvire za smanjenje;
  • obuhvaća više tvari, i
  • Uređuje i njihovu prisutnost u proizvodima i opremi (ne samo u rasutom stanju kao u Montrealskom protokolu).
• Uredba EU-a o fluoriranim stakleničkim plinovima (Uredba (EU) br. 517/2014 o fluoriranim stakleničkim plinovima) predviđa strože smanjenje EU-a za stakleničke plinove koje se primjenjuje već od 2015. i obuhvaća stakleničke plinove u proizvodima i opremi (ne samo u rasutom stanju kao u Montrealskom protokolu).
• Za više informacija vidjeti:
  • Zaštita ozonskog sloja (Europska komisija).

KLJUČNI POJMOVI

GLAVNI DOKUMENTI

Bečka konvencija o zaštiti ozonskog sloja (SL L 297, 31.10.1988., str. 10.–20.)

Odluka Vijeća 88/540/EEZ od 14. listopada 1988. o sklapanju Bečke konvencije o zaštiti ozonskog sloja i Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski sloj (SL L 297, 31.10.1988., str. 8.–9.)

VEZANI DOKUMENTI

Uredba (EZ) br. 1005/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o tvarima koje oštećuju ozonski sloj (SL L 286, 31.10.2009., str. 1.–30.)

Sukcesivne izmjene Uredbe (EZ) br. 1005/2009 uključene su u izvorni tekst. Ovaj pročišćeni tekst namijenjen je isključivo dokumentiranju.

Montrealski protokol o tvarima koje oštećuju ozonski sloj – Izjava Europske ekonomske zajednice (SL L 297, 31.10.1988., str. 21.–28.)

Odluka Vijeća 82/795/EEZ od 15. studenoga 1982. o objedinjavanju zaštitnih mjera u pogledu klorofluorougljika u okolišu (SL L 329, 25.11.1982., str. 29.–30.)

Odluka Vijeća 80/372/EEZ od 26. ožujka 1980. o klorofluorugljicima u okolišu (SL L 90, 3.4.1980., str. 45.)

Uredba (EU) br. 517/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o fluoriranim stakleničkim plinovima i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 842/2006 (SL L 150, 20.5.2014., str. 195.–230.)

Posljednje ažuriranje 12.12.2019