—

poništi odluku predstavnika vlada država članica o imenovanju troje sudaca i nezavisnog odvjetnika pri Sudu Europske unije od 2. rujna 2020., u dijelu u kojoj se njome nalaže imenovanje Anathasiosa Rantosa kao nezavisnog odvjetnika pri Sudu s učinkom od 7. rujna 2020.;

—

naloži tuženicima snošenje troškova postupka.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešci koja se tiče prava u tumačenju članka 50. stavka 3. UEU-a. Tužiteljica tvrdi da ni taj članak ni druge odredbe primarnog prava Unije ne dovode do automatskog prestanka tužiteljičina mandata kao nezavisne odvjetnice koji ističe 6. listopada 2021., niti se on njima zahtijeva. Stoga nije postojalo slobodno mjesto na koje je A. Rantos zakonito mogao biti imenovan.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi ustavnog načela prava Unije koje se tiče neovisnosti pravosuđa. Zauzimanjem stajališta o spornom i prijepornom pitanju koje se odnosi na mandat aktivnog člana Suda, pobijanom odlukom zaobilaze se zaštitni mehanizmi uspostavljeni primarnim pravom Unije (osobito oni iz Glave I. Statuta Suda Europske unije) kako bi se taj član Suda neopozivo razriješio dužnosti.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na neproporcionalnosti i nepostojanju „legitimnih i važnih razloga”. Ni uvjeti iz Ugovorâ ni funkcije nezavisnog odvjetnika ne zahtijevaju stalnu povezanost s bilo kojom državom članicom nakon imenovanja. Stoga bi prestanak tužiteljičina mandata bio neproporcionalan i ne bi bio opravdan „legitimnim i važnim razlozima” koji se u sudskoj praksi zahtijevaju za miješanje u mandat aktivnog člana Suda.