–

za „Varchev Finans” EOOD, M. Valchanova, advokat,

–

za Komisija za finansov nadzor, B. Gercheva, L. Valchovska i M. Vasileva,

–

za njemačku vladu, J. Möller i R. Kanitz, u svojstvu agenata,

–

za Europsku komisiju, Y. Marinova i J. Rius i T. Scharf, zatim Y. Marinova i T, Scharf, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 56. stavka 2. i članka 72. stavka 2. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2017/565 оd 25. travnja 2016. o dopuni Direktive 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s organizacijskim zahtjevima i uvjetima poslovanja investicijskih društava te izrazima definiranima za potrebe te Direktive (SL 2017., L 87, str. 1.), u vezi s Prilogom I. toj delegiranoj uredbi.

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između društva „Varchev Finans” EOOD i Komisije za finansov nadzor (Komisija za financijski nadzor, Bugarska) (u daljnjem tekstu: KFN), u vezi s novčanim kaznama izrečenima tom društvu zbog povrede obveze vođenja registara o kategorizaciji klijenata i o informacijama koje se daju klijentima o cijeni i naknadama vezanima uz investicijske usluge.

3

Članak 16. stavak 6. Direktive 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištu financijskih instrumenata i izmjeni Direktive 2002/92/EZ i Direktive 2011/61/EU (SL 2014., L 173, str. 349. i ispravci SL 2016., L 273, str. 35. i SL 2017., L 64, str. 116.), naslovljen „Organizacijski zahtjevi”, određuje:

„Investicijsko društvo brine se da se o svim uslugama, aktivnostima i transakcijama koje obavlja vodi evidencija koja je dostatna da nadležnom tijelu omogući da ispuni svoje dužnosti nadzora i izvrši provedbene mjere propisane ovom Direktivom, Uredbom (EU) br. 600/2014 [Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištima financijskih instrumenata i izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL 2014., L 173, str. 84.)], Direktivom 2014/57/EU [Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o kaznenopravnim sankcijama za zlouporabu tržišta (Direktiva o zlouporabi tržišta) (SL 2014., L 173, str. 179.)] i Uredbom (EU) br. 596/2014 [Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o zlouporabi tržišta (Uredba o zlouporabi tržišta) te stavljanju izvan snage Direktive 2003/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i direktiva Komisije 2003/124/EZ, 2003/125/EZ i 2004/72/EZ (SL 2014., L 173, str. 1.)], a posebno da se utvrdi je li investicijsko društvo ispunilo sve obveze uključujući one u pogledu klijenata ili potencijalnih klijenata i integriteta tržišta.”

4

Članak 25. Direktive 2014/65, naslovljen „Procjena primjerenosti i prikladnosti i izvješćivanje klijenata”, u stavcima 2., 3., 5. i 8. propisuje:

„2.   Kod investicijskog savjetovanja ili upravljanja portfeljem investicijsko društvo prikuplja potrebne podatke o znanju i iskustvu klijenta ili potencijalnog klijenta u području investicija o određenim vrstama proizvoda ili usluga, o njegovom financijskom stanju, uključujući sposobnost da podnosi gubitke[, i] njegov[im] investicijsk[im] ciljev[ima] uključujući toleranciju na rizik kako bi investicijsko društvo moglo preporučiti investicijske usluge i financijske instrumente koji su primjereni klijentu ili potencijalnom klijentu te prije svega u skladu s njegovom tolerancijom na rizik i sposobnosti da podnosi gubitke.

Države članice osiguravaju da ako investicijsko društvo pruža investicijsko savjetovanje pri kojem preporučuje paket usluga ili proizvoda objedinjenih u skladu s člankom 24. stavkom 11., cjelokupni objedinjeni paket bude primjeren za klijenta.

3.   Države članice osiguravaju da investicijska društva, kada pružaju investicijske usluge različite od onih iz stavka 2., od klijenta ili potencijalnog klijenta zatraže podatke o njegovom znanju i iskustvu u području investicija o određenim vrstama ponuđenih ili zatraženih proizvoda ili usluga, kako bi investicijsko društvo moglo procijeniti jesu li određena investicijska usluga ili proizvod prikladni za klijenta. Ako je objedinjavanje usluga ili proizvoda predviđeno u skladu s člankom 24. stavkom 11., pri procjeni bi trebalo razmotriti je li cjelokupni objedinjeni paket prikladan.

Ako investicijsko društvo smatra na osnovi podataka koje je dobilo na temelju prvog podstavka da neki proizvod ili usluga nisu primjereni za klijenta ili potencijalnog klijenta, investicijsko društvo o tome upozorava klijenta ili potencijalnog klijenta. Upozorenje se može dati u standardiziranom obliku.

Kada klijenti ili potencijalni klijenti ne pružaju informacije iz prvog podstavka ili kada daju nedovoljno informacija o svom znanju i iskustvu, investicijsko društvo ih upozorava da investicijsko društvo nije u mogućnosti određivati je li određena usluga ili proizvod prikladan za njih. Upozorenje se može dati u standardiziranom obliku.

[…]

5.   Investicijsko društvo uspostavlja evidenciju koja sadrži dokument ili dokumente sklopljene između investicijskog društva i klijenta, s utvrđenim pravima i obvezama stranaka i ostalim uvjetima po kojima investicijsko društvo pruža usluge klijentu. Prava i obveze ugovornih stranaka mogu biti sastavni dio drugih dokumenata ili propisa.

[…]

8.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 89. o mjerama kojima se osigurava da investicijska društva poštuju načela utvrđena u stavcima 2. do 6. ovog članka prilikom pružanja investicijskih ili pomoćnih usluga svojim klijentima, uključujući informacije koje se dobivaju prilikom procjene primjerenosti ili prikladnosti usluga i financijskih instrumenata za svoje klijente […]”

5

Delegirana uredba 2017/565 donesena je, među ostalim, na temelju članka 25. stavka 8. Direktive 2014/65.

6

Uvodna izjava 92. te delegirane uredbe glasi:

„Evidenciju koju je investicijsko društvo dužno voditi trebalo bi prilagoditi vrsti poslovanja i rasponu investicijskih usluga i aktivnosti, pod uvjetom da su ispunjene obveze vođenja evidencije iz Direktive [2014/65], Uredbe [br. 600/2014], Uredbe [br. 596/2014], Direktive [2014/57] i ove Uredbe te da nadležna tijela mogu ispuniti svoje nadzorne zadaće i izvršiti provedbene mjere u cilju osiguranja zaštite ulagatelja i cjelovitosti tržišta.”

7

Članak 50. stavak 2. Delegirane uredbe br. 2017/565, naslovljen „Informacije o troškovima i povezanim naknadama”, određuje:

„Za ex ante i ex post objavu informacija o troškovima i naknadama klijentima, investicijska društva moraju zbrojiti sljedeće:

[…]”

8

Članak 56. te delegirane uredbe, naslovljen „Procjena prikladnosti i povezane obveze vođenja evidencije”, određuje:

„1.   Investicijska društva utvrđuju ima li klijent potrebno iskustvo i znanje kako bi razumio rizike povezane s ponuđenim ili zatraženim proizvodom ili investicijskom uslugom kada procjenjuju je li investicijska usluga, kako je navedena u članku 25. stavku 3. Direktive [2014/65], prikladna za klijenta.

Investicijsko društvo ima pravo pretpostaviti da profesionalni ulagatelj ima iskustvo i znanje potrebno za razumijevanje rizika koji su povezani s onom investicijskom uslugom ili transakcijom, ili vrstom transakcija ili proizvoda, za koje je klijent klasificiran kao profesionalni ulagatelj.

2.   Investicijska društva vode evidenciju o provedenim procjenama prikladnosti koja uključuje sljedeće:

9

Članak 72. navedene delegirane uredbe, naslovljen „Čuvanje evidencije”, predviđa:

„1.   Evidencija se čuva na mediju koji omogućuje pohranu informacija tako da je ona nadležnom tijelu dostupna za buduće korištenje te u takvom obliku i na takav način da su ispunjeni sljedeći uvjeti:

2.   Investicijska društva čuvaju barem evidenciju utvrđenu u Prilogu I. ovoj Uredbi ovisno o prirodi svojih aktivnosti.

Popisom evidencije iz Priloga I. ovoj Uredbi ne dovode se u pitanje druge obveze o vođenju evidencije koje proizlaze iz drugih propisa.

3.   Investicijska društva čuvaju u pisanom obliku evidenciju i svih politika i postupaka koje su obvezni uspostaviti u skladu s Direktivom [2014/65], Uredbom [br. 600/2014], Direktivom [2014/57] i Uredbom [br. 596/2014] te njihovim provedbenim mjerama.

Nadležna tijela mogu od investicijskih društava zahtijevati da uz popis utvrđen u Prilogu I. ovoj Uredbi vode dodatnu evidenciju.”

10

Prilog I. Delegiranoj uredbi 2017/565, naslovljen „Vođenje evidencije”, sadržava minimalni popis evidencije koju investicijska društva moraju voditi ovisno o prirodi svojih aktivnosti. U skladu s tim popisom, informacije koje treba evidentirati su, među ostalim, one koje se odnose na „Procjenu primjerenosti i prikladnosti usluge koju treba pružiti”, na ime „Procjene klijenta”, te „Informacije o troškovima i povezanim naknadama”, na ime „Komunikacije s klijentima”.

11

U skladu s člankom 71. stavkom 2. točkom 4. Zakona za pazarite na finansovi instrumenti (Zakon o tržištu financijskih instrumenata) (DV br. 15 od 16. veljače 2018.), u verziji koja se primjenjuje na glavni postupak, investicijska društva svojim klijentima ili potencijalnim klijentima pravodobno, na primjeren način i uzimajući u obzir zahtjeve koji se odnose na pružanje istinitih, jasnih i neobmanjujućih informacija pružaju informacije o različitim troškovima i naknadama koje se zaračunavaju klijentu kao i o njihovoj visini.

12

Na temelju članka 290. stavka 9. točke 16. prve mogućnosti, u vezi s člankom 290. stavkom 1. točkom 16. tog zakona, u slučaju povrede zahtjeva koji proizlaze iz propisa Europske unije, pravnim osobama i trgovcima pojedincima izreče se, osim ako nije drukčije propisano, novčana kazna od 5000 do 1000000 leva (BGN) (otprilike 2500 do 510000 eura) i, u slučaju ponovljene povrede, novčana kazna od 10000 do 2000000 BGN (otprilike 5000 do 1020000 eura).

13

Varchev Finans je investicijsko društvo s dozvolom KFN‑a kojom je tom društvu dopušteno obavljanje investicijskih usluga i investicijskih aktivnosti.

14

Na temelju rješenja potpredsjednika KFN‑a od 20. kolovoza 2018., nad tim društvom proveden je nadzor u okviru kojeg mu je naloženo da omogući pristup svim registrima koje mora voditi u skladu s propisima. Utvrđeno je da društvo Varchev Finans nije vodilo ni registre o procjenama prikladnosti proizvoda i investicijskih usluga izvršenih svojim klijentima ni registre o informacijama o troškovima i povezanim naknadama za investicijske usluge koje je pružilo klijentima.

15

Zbog toga su odlukom od 20. svibnja 2019. društvu Varchev Finans izrečene dvije novčane kazne zbog povrede, kao prvo, članka 56. stavka 2. Delegirane uredbe 2017/565, u vezi s člankom 72. stavkom 2. i Prilogom I. toj delegiranoj uredbi, i, kao drugo, članka 72. stavka 2., u vezi s Prilogom I. navedenoj delegiranoj uredbi.

16

Društvo Varchev Finans protiv te odluke podnijelo je tužbu Rajonenom sadu Varna (Općinski sud u Varni, Bugarska), koji je tu tužbu odbio i potvrdio da društvo Varchev Finans nije vodilo registre, kršeći time zahtjeve koji proizlaze iz Delegirane uredbe 2017/565.

17

Društvo Varchev Finans protiv presude Rajonenog sada Varna (Općinski sud u Varni) podnijelo je žalbu u kasacijskom postupku Administrativenom sadu Varna (Upravni sud u Varni, Bugarska), sudu koji je uputio zahtjev, ističući, među ostalim, da je KFN pogrešno protumačio i primijenio Delegiranu uredbu 2017/565. Iz jezičnih verzija te delegirane uredbe na njemačkom, engleskom i francuskom jeziku proizlazi da društvo Varchev Finans ne mora voditi te registre u formalnom smislu, nego samo voditi „evidenciju”, pri čemu je ona, u skladu s onim što je utvrdio KFN, dostupna u tom poduzeću.

18

Nasuprot tomu, KFN tvrdi da iz verzije odredaba te delegirane uredbe na bugarskom jeziku proizlazi da tužitelj u glavnom postupku mora voditi registre u formalnom smislu.

19

Sud koji je uputio zahtjev, s obzirom na te argumente, nakon što je usporedio bugarsku, njemačku, englesku i francusku jezičnu verziju relevantnih pojmova iz članka 56. stavka 2. i članka 72. stavka 2. Delegirane uredbe 2017/565, smatra da je prethodna odluka nužna kako bi se utvrdilo je li na temelju tih odredaba dovoljno da su informacije iz tih članaka zabilježene u evidenciji klijenata investicijskog društva ili je potrebno da se te informacije sustavno bilježe u zasebnim registrima.

20

U tim je okolnostima Administrativen sad – Varna (Upravni sud u Varni) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

21

Svojim pitanjima, koja valja ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 56. stavak 2. i članak 72. stavak 2. Delegirane uredbe 2017/565, u vezi s njezinim Prilogom I., tumačiti na način da su investicijska društva obvezna voditi evidenciju o procjenama primjerenosti i prikladnosti proizvoda ili investicijskih usluga za svakog klijenta kao i o informacijama o troškovima i povezanim naknadama pruženima svakom klijentu u zasebnim jedinstvenim registrima, osobito u obliku baze podataka.

22

Najprije valja istaknuti da, čak i pod pretpostavkom da, kao što to ističe KFN, izraz registri iz bugarske jezične verzije tih odredaba podrazumijeva obvezu vođenja registara u formalnom smislu, postoje odstupanja između različitih jezičnih verzija navedenih odredaba, kao što su to istaknuli sud koji je uputio zahtjev i sve stranke u glavnom postupku.

23

Naime, dok neke jezične verzije članka 56. stavka 2. i članka 72. stavka 2. Delegirane uredbe 2017/565, kao i njezina Priloga I., upućuju, poput verzije na bugarskom jeziku, na „registar”, kao što to čine verzije na španjolskom (registros), engleskom (records), talijanskom (registrazioni) ili portugalskom jeziku (registos), druge jezične verzije upućuju na jednostavnu „evidenciju”, kao što to čine verzije tih odredaba na njemačkom (Aufzeichnungen) ili francuskom jeziku (enregistrements), tako da se ne može nedvojbeno utvrditi da ti pojmovi obuhvaćaju registre u formalnom smislu, a ne jednostavnu „evidenciju”.

24

U tom pogledu valja podsjetiti na to da, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, formulacija koja se koristi u jednoj od jezičnih verzija odredbe prava Unije ne može biti jedini temelj za tumačenje te odredbe niti je se može smatrati prioritetnom u odnosu na druge jezične verzije. Odredbe prava Unije treba, naime, tumačiti i primjenjivati na ujednačen način, uzimajući u obzir verzije na svim jezicima Unije, a u slučaju neslaganja između tih verzija, dotičnu odredbu treba tumačiti u odnosu na opću strukturu i cilj propisa kojeg je ona dio (presuda od 25. srpnja 2018., Teglgaard i Fløjstrupgård, C‑239/17, EU:C:2018:597, t. 37. i 38. i navedena sudska praksa).

25

U tom pogledu valja istaknuti da su obveze evidentiranja koje su Delegiranom uredbom 2017/565 propisane investicijskim društvima ne samo precizno navedene u određenim odredbama te delegirane uredbe, kao što je, što se tiče procjena prikladnosti proizvoda i izvršenih investicijskih usluga, njezin članak 56. stavak 2., nego i općenito u poglavlju III. odjeljku 8. te delegirane uredbe, koji se odnosi na „Vođenje evidencije”.

26

U tom se odjeljku nalazi članak 72. Delegirane uredbe 2017/565, koji se odnosi na „Čuvanje evidencije”. On, s jedne strane, u stavku 1. određuje da se evidencija mora voditi u obliku i na način koji zadovoljava uvjete navedene u točkama (a) do (e) tog stavka, a osobito uvjet da je evidencija brzo dostupna nadležnom tijelu.

27

S druge strane, člankom 72. stavkom 2. te delegirane uredbe predviđa se obveza čuvanja barem evidencije utvrđene u Prilogu I. navedenoj delegiranoj uredbi, među kojima je i evidencija o kojoj je riječ u glavnom postupku, koja se odnosi na ocjenu prikladnosti i primjerenosti proizvoda i investicijskih usluga izvršenih za svakog klijenta i na informacije o troškovima i povezanim naknadama za investicijske usluge pružene svakom klijentu.

28

Kao što to proizlazi iz uvodne izjave 92. te delegirane uredbe, tim se zahtjevima, koji se odnose na vođenje evidencije, želi osigurati to da nadležna tijela mogu ispuniti svoje nadzorne zadaće i izvršiti provedbene mjere u cilju osiguranja zaštite ulagatelja i cjelovitosti tržišta.

29

Iz opće strukture i svrhe odredbi Delegirane uredbe 2017/565 u području vođenja evidencije proizlazi da ona ima za cilj propisati minimalne informacije koje investicijska društva moraju čuvati, ograničavajući se, u pogledu oblika i načina čuvanja tih informacija, na propisivanje određenih zahtjeva koje to čuvanje mora ispunjavati, osobito laku dostupnost nadležnim nadzornim tijelima.

30

Iz toga slijedi da se, samo zato što se te odredbe u svojim različitim jezičnim verzijama pozivaju na „registre”, one ne mogu tumačiti na način da se investicijskim društvima nameće poseban oblik čuvanja predmetnih informacija, poput uspostavljanja jedinstvenog zasebnog registra u obliku baze podataka.

31

Takvo tumačenje lišilo bi smisla definiciju zahtjeva koje vođenje evidencija mora ispunjavati iz članka 72. stavka 1. točaka (a) do (e) Delegirane uredbe 2017/565.

32

Konkretno, iz članka 72. stavka 1. točke (e) te delegirane uredbe proizlazi da su mjere društva u skladu sa zahtjevima za vođenje evidencije „neovisno o tehnologiji koja se koristi”. Iz toga slijedi da se navedena delegirana uredba temelji na određenoj „tehnološkoj neutralnosti”, u smislu da prepušta investicijskim društvima da odaberu način vođenja evidencije, pod uvjetom da odabrani način ispunjava sve zahtjeve predviđene člankom 72. stavkom 1. Delegirane uredbe 2017/565.

33

Tumačenje odredaba članka 56. stavka 2. i članka 72. stavka 2. Delegirane uredbe 2017/565, kao i njezina Priloga I., na način da se u njima upotrijebljene formulacije odnose na registre u formalnom smislu, a ne na jednostavnu „evidenciju”, ne proizlazi, štoviše, ni iz Direktive 2014/65, na temelju koje je ta delegirana uredba donesena.

34

Naime, ni članak 16. stavak 6. Direktive 2014/65 – kojim se državama članicama nalaže da osiguraju da investicijsko društvo vodi evidenciju o svim uslugama, aktivnostima i transakcijama koje obavlja, omogućujući time nadležnom tijelu da ispuni svoje dužnosti nadzora – ni članak 25. stavak 5. te direktive – na temelju kojeg investicijsko društvo mora uspostaviti evidenciju koja sadržava dokumente sklopljene između investicijskog društva i klijenta, s utvrđenim pravima i obvezama stranaka i ostalim uvjetima po kojima investicijsko društvo pruža usluge klijentu – ne propisuju tehnički oblik u kojem se evidencija investicijskih društava mora voditi.

35

S obzirom na prethodno navedeno, na postavljena pitanja valja odgovoriti tako da članak 56. stavak 2. i članak 72. stavak 2. Delegirane uredbe 2017/565, u vezi s njezinim Prilogom I., treba tumačiti na način da investicijska društva nisu obvezna voditi evidenciju o procjenama primjerenosti i prikladnosti proizvoda ili investicijskih usluga za svakog klijenta kao i o informacijama o troškovima i povezanim naknadama pruženima svakom klijentu u zasebnim jedinstvenim registrima, među ostalim, u obliku baze podataka, jer se način vođenja tih evidencija može slobodno izabrati, pod uvjetom da zadovoljava sve zahtjeve iz članka 72. stavka 1. navedene delegirane uredbe.

36

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (deveto vijeće) odlučuje:

Članak 56. stavak 2. i članak 72. stavak 2. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2017/565 оd 25. travnja 2016. o dopuni Direktive 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s organizacijskim zahtjevima i uvjetima poslovanja investicijskih društava te izrazima definiranima za potrebe te Direktive, u vezi s njezinim Prilogom I., treba tumačiti na način da investicijska društva nisu obvezna voditi evidenciju o procjenama primjerenosti i prikladnosti proizvoda ili investicijskih usluga za svakog klijenta kao i o informacijama o troškovima i povezanim naknadama pruženima svakom klijentu u zasebnim jedinstvenim registrima, među ostalim, u obliku baze podataka, jer se način vođenja tih evidencija može slobodno izabrati, pod uvjetom da zadovoljava sve zahtjeve iz članka 72. stavka 1. navedene delegirane uredbe.