Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62020CB0641

Predmet C-641/20: Rješenje Suda (deveto vijeće) od 5. svibnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal du travail de Liège – Belgija) – VT/Centre public d'action sociale de Líège (CPAS) („Zahtjev za prethodnu odluku – Područje slobode, sigurnosti i pravde – Direktiva 2008/115/EZ – Vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom – Odluka o vraćanju – Sudski postupak – Privremeno pravo boravka i pravo na socijalnu pomoć za vrijeme trajanja postupka o pravnom lijeku”)

SL C 310, 2.8.2021, p. 8–9 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

2.8.2021   

HR

Službeni list Europske unije

C 310/8


Rješenje Suda (deveto vijeće) od 5. svibnja 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal du travail de Liège – Belgija) – VT/Centre public d'action sociale de Líège (CPAS)

(Predmet C-641/20) (1)

(„Zahtjev za prethodnu odluku - Područje slobode, sigurnosti i pravde - Direktiva 2008/115/EZ - Vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom - Odluka o vraćanju - Sudski postupak - Privremeno pravo boravka i pravo na socijalnu pomoć za vrijeme trajanja postupka o pravnom lijeku”)

(2021/C 310/09)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal du travail de Liège

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: VT

Tuženik: Centre public d'action sociale de Liège (CPAS)

Izreka

Članke 5. i 13. Direktive 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom, u vezi s člankom 19. stavkom 2. i člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, te članak 14. stavak 1. točku (b) te direktive treba tumačiti na način im se protivi nacionalno zakonodavstvo koje ne priznaje suspenzivni učinak po samom zakonu pravnom lijeku koji je državljanin treće zemlje podnio protiv odluke o vraćanju, u smislu članka 3. točke 4. navedene direktive, koja je u odnosu na njega donesena nakon što mu je nadležno tijelo ukinulo status izbjeglice na temelju članka 11. Direktive 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni status izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te sadržaj odobrene zaštite, i paralelno s time, privremeno pravo boravka i preuzimanje brige o njegovim osnovnim potrebama do donošenja odluke o tom pravnom lijeku, u iznimnom slučaju kad bi posljedica izvršenja te odluke bilo izlaganje tog državljanina, koji boluje od teške bolesti, ozbiljnoj opasnosti od teškog i nepovratnog pogoršanja njegova zdravstvenog stanja. U tom smislu, nacionalni sud pred kojim se vodi postupak čiji je ishod povezan s eventualnom suspenzijom učinaka odluke o vraćanju, treba smatrati da je učinak pravnog lijeka podnesenog protiv te odluke po samom zakonu suspenzivne naravi, jer taj pravni lijek sadržava argumentaciju – koja nije očito neutemeljena – čija je svrha dokazati da bi izvršenje te odluke državljanina treće zemlje izložilo ozbiljnoj opasnosti od teškog i nepovratnog pogoršanja njegova zdravstvenog stanja.


(1)  SL C 44, 8. 2. 2021.


Top