1. 

Sud se u presudi Coty Germany ( 2 ) suočio s jednim od problema koje uzrokuju „treć[e] platform[e] za prodaju putem interneta […] luksuznih proizvoda” u okviru sustava selektivne distribucije. Taj se predmet odnosio na valjanost zabrane korištenja tih platformi (ili trećih poduzetnika za prodaju putem interneta), naložene ovlaštenim distributerima određenih kozmetičkih proizvoda radi očuvanja njihova luksuznog imidža.

2. 

Isti poduzetnik koji je pokrenuo taj spor (Coty Germany GmbH) podnio je njemačkim sudovima tužbu koja utječe i na djelovanje platformi za elektroničku trgovinu, konkretno jedne od najpoznatijih platformi, Amazona. Prema njegovu mišljenju, određeni poduzetnici grupe Amazon povrijedili su pravo koje pripada nositelju žiga Unije da trećoj strani zabrani uporabu znaka ( 3 ). Povreda je počinjena na način da su navedeni poduzetnici, bez odobrenja nositelja žiga, sudjelovali u prodaji parfema zaštićenog žigom, za koji je Coty Germany stjecatelj licencije.

3. 

Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud, Njemačka), koji konačno treba odlučiti o sporu nakon presuda koje su donijeli prvostupanjski i žalbeni sud, Sudu iznosi svoje dvojbe o tumačenju članka 9. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 207/2009 ( 4 ), kojim se utvrđuju prava nositelja žiga Unije ( 5 ).

4.

Uredbom 2017/1001 kodificirana je i zamijenjena Uredba br. 207/2009, koja se primjenjivala u vrijeme nastanka činjenica iz glavnog postupka. Sud koji je uputio zahtjev upućuje na obje uredbe i ističe da, s obzirom na prirodu postupka povodom podnesene tužbe, treba primijeniti uredbu koja je sada na snazi. U svakom slučaju, odredba koja je relevantna za ovaj predmet ( 7 ) nije se u bitnome promijenila ni u jednoj od dviju uredbi.

5.

Člankom 9. („Prava koja proizlaze iz žiga EU‑a”) propisuje se:

„1.   Registracija žiga EU‑a nositelju žiga daje isključiva prava koja proizlaze iz njega.

2.   Ne dovodeći u pitanje prava nositelja stečena prije datuma podnošenja prijave ili datuma prvenstva žiga EU‑a, nositelj tog žiga EU‑a ovlašten je spriječiti sve treće strane koje nemaju njegovu suglasnost da rabe u trgovačkom prometu, u vezi s proizvodima ili uslugama, bilo koji znak ako je:

[…]

3.   U skladu s odredbama stavka 2. osobito se može zabraniti sljedeće:

[…]

[…].”

6.

Coty Germany, koji prodaje kozmetičke proizvode u Njemačkoj, stjecatelj je licencije za žig Unije „DAVIDOFF” za „parfumerijske proizvode, esencijalna ulja i kozmetičke proizvode”. Kao stjecatelj licencije ima ovlast (koju mu dodjeljuje poduzetnik koji je nositelj registracije žiga) u vlastito ime ostvarivati prava koja proizlaze iz tog znaka.

7.

Amazon Services Europe S.a.r.l. (u daljnjem tekstu: Amazon Services), sa sjedištem u Luksemburgu, trećim prodavateljima omogućuje da na internetskoj stranici amazon.de objavljuju ponude svojih proizvoda. Kupoprodajni ugovori o proizvodima koji se tako stavljaju na tržište nastaju između trećih prodavatelja i kupaca.

8.

Prodavatelji mogu sudjelovati u programu „Amazon Logistics” ( 8 ) koji podrazumijeva skladištenje proizvoda u logističkim centrima poduzetnikâ grupe Amazon i otpremanje robe kupcu, kao i druge dodatne usluge.

9.

Testni kupac društva Coty Germany naručio je 8. svibnja 2014. na internetskoj stranici amazon.de parfem „Davidoff Hot Water EdT 60 ml” koji je nudila OE (u daljnjem tekstu: prodavateljica) s napomenom „Versand durch Amazon” („Amazon Logistics”), s obzirom na to da se prodavateljica uključila u navedeni program.

10.

Amazon Services angažirao je Amazon FC Graben GmbH (u daljnjem tekstu: Amazon FC), poduzetnika iz iste grupe koji upravlja skladištem robe, sa sjedištem u Grabenu u Njemačkoj, za skladištenje prodavateljičinih proizvoda.

11.

Nakon što je saznao za prodaju tih proizvoda, Coty Germany naložio je prodavateljici da povuče svoju ponudu i pritom tvrdio da nije iscrpljeno pravo žiga koji se odnosi na parfem. Prodavateljica je kao odgovor dala izjavu da će prekinuti navedenu radnju, a njoj je priložila odredbu o ugovornoj kazni u slučaju neizvršenja obveze.

12.

Dopisom od 2. lipnja 2014. Coty Germany je od društva Amazon Services zatražio predaju svih prodavateljičinih parfema „Davidoff Hot Water EdT 60 ml”. Amazon Services dostavio mu je paket s 30 bočica tog parfema. Nakon što je drugi poduzetnik grupe Amazon priopćio da 11 od tih 30 bočica potječe iz zaliha drugog prodavatelja, Coty Germany je od društva Amazon Services zatražio da navede ime i adresu tog drugog prodavatelja; dodao je da za 29 od 30 primljenih parfema nije nastupilo iscrpljenje prava žiga. Amazon Services mu je priopćio da nije moguće navesti poduzetnika iz čijih zaliha potječe navedenih 11 bočica.

13.

Budući da je smatrao da Amazon Services i Amazon FC svojim ponašanjem povređuju njegovo pravo žiga, Coty Germany podnio je zahtjev kako bi se obama poduzetnicima naložilo da prestanu skladištiti i otpremati parfem obilježen žigom „Davidoff Hot Water” radi njegova stavljanja na tržište (koje eventualno provode treće strane) u trgovačkom prometu u Njemačkoj.

14.

Zahtjev za prestanak povrede odnosio se na proizvode koje na tržište nije stavio nositelj žiga ili treća strana uz suglasnost nositelja žiga, na nacionalnom državnom području, kao i u bilo kojoj drugoj državi članici Unije ili potpisnici Sporazuma o europskom gospodarskom prostoru ( 9 ). Uz taj je zahtjev podnesen zahtjev za naknadu štete (zatražena naknada štete iznosila je 1973,90 eura, uvećano za kamate od 5 % od 24. listopada 2014.).

15.

Zahtjevi društva Coty Germany odbijeni su u prvostupanjskoj i drugostupanjskoj presudi ( 10 ). Drugostupanjski je sud osobito tvrdio sljedeće:

16.

Nakon što je Bundesgerichtshofu (Savezni vrhovni sud) protiv te presude podnesena revizija, taj sud ističe da, s obzirom na to da je Coty Germany podnio zahtjev za prestanak povrede, koji se temelji na opasnosti od ponavljanja djela, tužba je osnovana samo kad bi postupanje tuženikâ moglo biti protupravno u trenutku njegova počinjenja i u trenutku odluke o reviziji.

17.

Stoga sud koji je uputio zahtjev želi utvrditi, s obzirom na članak 9. stavak 3. točku (b) Uredbe 2017/1001, posjeduje li osoba koja skladišti proizvode kojima se povređuje pravo žiga, a nema saznanja o povredi prava, te proizvode u svrhu nuđenja ili stavljanja na tržište ako samo treća strana a ne ona sâma namjerava nuditi proizvode ili ih stavljati na tržište.

18.

Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, na to pitanje treba odgovoriti niječno jer:

19.

U tim okolnostima Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud) Sudu upućuje sljedeće prethodno pitanje o tumačenju članka 9. stavka 2. točke (b) Uredbe br. 207/2009 i članka 9. stavka 3. točke (b) Uredbe 2017/1001:

„Posjeduje li osoba koja za treću stranu skladišti proizvode kojima se povređuje pravo žiga, a da nema saznanja o povredi prava, te proizvode u svrhu nuđenja ili stavljanja na tržište ako samo treća strana a ne ona sâma namjerava nuditi proizvode ili ih stavljati na tržište?”

20.

Tajništvo Suda zaprimilo je odluku kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku 7. rujna 2018., a pisana su očitovanja podnijeli Coty Germany, Amazon Services i Europska komisija. Svi su sudjelovali na raspravi održanoj 19. rujna 2019., uključujući vladu Savezne Republike Njemačke.

21.

Coty Germany tvrdi da odluka kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku pravilno ne odražava stanje spora, čime se dovodi u pitanje dopuštenost prethodnog pitanja jer je hipotetsko. Navodi da postupanje društava Amazon Services i Amazon FC ne odgovara postupanju običnog skladištara ili prijevoznika robe: njihova intervencija u ugovore o proizvodima koji se nude na platformi i naplata prodajne cijene znače, među ostalim, da su potanko informirani o robi koja se skladišti i otprema.

22.

Coty Germany smatra da ta se dva društva ne bave samo pukim stavljanjem na raspolaganje platforme za elektroničku prodaju i skladištenjem robe koju prodaju njihovi klijenti, nego pružaju niz usluga koje pretpostavljaju dodatnu vrijednost za distribuciju tih proizvoda (u ovom predmetu proizvoda kojim se povređuje pravo žiga). Osim toga, prodavatelj im je u cijelosti dodijelio stvarni posjed robe.

23.

Sud je više puta presudio da, u okviru postupka iz članka 267. UFEU‑a, ne smije odlučivati o pitanjima koja su činjenična pitanja ( 12 ) niti provjeravati točnost tih činjenica ( 13 ). U okviru podjele nadležnosti između Suda i nacionalnih sudova, Sud mora uzeti u obzir činjenični i zakonodavni kontekst prethodnih pitanja, kako je to određeno odlukom o upućivanju zahtjeva ( 14 ).

24.

Ako se neka od stranaka u sporu ne slaže s verzijom činjenica koju je iznio sud koji je uputio zahtjev, ili je smatra nedostatnom, to nije dovoljno da se prethodno pitanje odbaci kao nedopušteno. Nije na Sudu da provjerava točnost te verzije i mora prevladati pretpostavka relevantnosti koja postoji u odnosu na prethodna pitanja ( 15 ). Ta se pitanja proglašavaju nedopuštenima ako je, među ostalim, očito da zatraženo tumačenje prava Unije nema nikakve veze s činjeničnim stanjem ili predmetom spora ( 16 ). Ništa od toga nije tako u ovom predmetu.

25.

Međutim, točno je da Sud mora, iako je na nacionalnom sudu da ocijeni činjenice, tom sudu pružiti korisne odgovore ( 17 ). Ništa ne sprečava Sud da nacionalnom sudu pruži smjernice, na temelju spisa i očitovanja koja su mu podnesena, o pitanjima koja nisu predmet zahtjeva za prethodnu odluku ako to smatra relevantnim za poboljšanje svoje suradnje sa sudom koji je uputio zahtjev ( 18 ).

26.

Sud je na raspravi pozvao društva Amazon Services i Amazon FC da pojasne „opseg usluga koje Amazon pruža u okviru svojeg programa ‚Amazon Logistics’”. Konkretno, tražio je od njih da „zauzmu stajalište o opisu koji je Coty Germany dostavio u svojim pisanim očitovanjima […] u pogledu transakcija koje Amazon provodi u glavnom postupku za račun trećih prodavatelja”. Ta pitanja sama po sebi imaju prvotnu predodređenost za nadopunu činjeničnih informacija koje se, možda pomalo sažeto, navode u odluci kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku.

27.

Stoga ću, s obzirom na razvoj prethodnog postupka, primijeniti dvostruki pristup, koji se temelji na odgovarajućem viđenju, prije nego na verziji, činjenica:

28.

Prvi pristup odnosi se, ponavljam, na činjenično stanje na koje je uputio Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud), a koji je istovjetan činjeničnom stanju iz presude povodom žalbe. Taj sud u konačnici mora odlučiti hoće li uzeti u obzir činjenice kako su mu ih prenijeli sudovi nižeg stupnja (što je svojstveno sudu koji odlučuje o reviziji) ili može li otići korak dalje i ocijeniti utjecaj drugih elemenata koje on sam nije uključio u svoj zahtjev za prethodnu odluku.

29.

U svakom slučaju, postoje dvije činjenice koje nisu sporne ni za jednu od stranaka: (a) žig je upotrijebljen u komercijalne svrhe bez odobrenja njegova nositelja (ili stjecatelja licencije tog žiga); (b) tom se uporabom povrijedilo pravo žiga, koje nije iscrpljeno, u smislu članka 15. Uredbe 2017/1001, jer nije bila riječ o „proizvod[ima] koji su pod tim žigom stavljeni na tržište Europskog gospodarskog prostora od strane samog nositelja žiga ili uz njegovo odobrenje”.

30.

Na temelju registracije žiga Unije njegov nositelj ima isključivo pravo spriječiti sve treće strane koje nemaju njegovu suglasnost da rabe u trgovačkom prometu bilo koji znak koji je istovjetan njegovu žigu u odnosu na proizvode ili usluge koji su istovjetni onima za koje je žig registriran. Tako se određuje člankom 9. stavkom 2. Uredbe 2017/1001.

31.

Samo ako su ispunjeni ti uvjeti (odnosno uvjeti navedeni u tom stavku 2.), nositelj žiga može trećim stranama zabraniti „nuđenje proizvoda ili njihovo stavljanje na tržište ili skladištenje u te svrhe pod tim znakom, ili nuđenje ili pružanje usluga pod tim znakom”. Tako je utvrđeno stavkom 3. točkom (b) istog članka.

32.

Iako sud koji je uputio zahtjev nije postavio pitanje o zahtjevima iz tog stavka 2., smatram da je prikladno razmotriti taj stavak zbog utjecaja koji bi mogao imati na odgovor na njegovo prethodno pitanje. Osim toga, problemi povezani s uporabom ponovno se pojavljuju prilikom odlučivanja o tumačenju stavka 3. iste odredbe.

33.

U presudi povodom žalbe utvrđeno je da postupanje društva Amazon FC ne predstavlja uporabu u smislu navedenog stavka 2. ( 19 ), ali ta tvrdnja nije dalje obrazložena, nego se spor riješio uzimanjem u obzir činjenice da se roba nije posjedovala s namjerom da je se proda i činjenice da nije bilo poznato da je riječ o proizvodima čije pravo žiga nije iscrpljeno.

34.

Što se tiče suda koji je uputio zahtjev, čini se da je u članak 9. stavak 2. točku (a) Uredbe 2017/1001 prešutno uključio okolnosti u kojima Amazon Services i Amazon FC upotrebljavaju sporni žig.

35.

Međutim, Komisija napominje da poduzetnici grupe Amazon vjerojatno nisu upotrebljavali predmetni znak kao žig, tako da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu članka 9. stavka 2. Uredbe 2017/1001. Budući da je stavak 2. nužan preduvjet za primjenu stavka 3., više ne bi, ako se prihvati Komisijino stajalište, bilo potrebe za ispitivanjem potonjeg stavka.

36.

Prema Komisijinu mišljenju, iz sudske prakse Suda proizlazi da posrednici ( 20 ), poput skladištara robe i prijevoznika, koji pružaju usluge za treće strane ne mogu snositi odgovornost za povrede prava žigova koje počine s obzirom na to da znak ne upotrebljavaju u okviru vlastite poslovne komunikacije ni u okviru svoje gospodarske djelatnosti ( 21 ).

37.

U istom smislu Komisija podsjeća na to kako je Sud riješio prethodno pitanje o postupanju jednog operatora elektroničkog tržišta (eBay), na čijoj su se internetskoj stranici prikazivali oglasi za proizvode zaštićene žigovima Unije, koje su u prodaju stavile osobe koje su se u tu svrhu registrirale i izradile račun prodavatelja (pri čemu je eBay naplaćivao postotak na izvršene transakcije). Prema mišljenju Suda, taj operator ne upotrebljava žig samim time što ga prikazuje na svojoj platformi za elektroničko tržište u korist prodavatelja ( 22 ).

38.

Sud je presudio da:

39.

Sud stoga utvrđuje razliku između operatora kako bi utvrdio upotrebljava li treća osoba znak koji je istovjetan žigu. Do takve uporabe ne dolazi, u smislu članka 9. stavka 2. Uredbe 2017/1001, kad treća strana samo pruža tehničko rješenje koje je nužno kako bi se znak mogao upotrebljavati ( 25 ) ili kad je njezino postupanje pasivno i nema izravnu ili neizravnu kontrolu nad aktom koji predstavlja korištenje ( 26 ).

40.

S istim ciljem ispitivanja je li u toj vrsti slučajeva došlo do uporabe znaka, Sud provodi svoje ispitivanje veze između znaka i pružateljeve usluge ( 27 ). Ako ta veza ne postoji, potonji pružatelj usluge ne upotrebljava žig.

41.

Iz perspektive činjenica kako su navedene u odluci kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku može se zaključiti da Amazon Services i Amazon FC ne upotrebljavaju žig koji se odnosi na parfem kao vlastiti žig: prodavateljima i kupcima samo pružaju uobičajene usluge posredovanja a da pritom žig Davidoff ne upotrebljavaju u okviru vlastite poslovne komunikacije ni u okviru svoje gospodarske djelatnosti.

42.

Međutim, ako se uzme u obzir alternativni pristup činjenicama, na koji sam ranije uputio, moglo bi se prihvatiti da su poduzetnici grupe Amazon ipak upotrebljavali znak Davidoff s obzirom na to da prodavateljima nisu samo stavili na raspolaganje digitalna tehnička sredstva, nego su pružali uslugu na način da je nastala veza između znaka i navedene usluge.

43.

Stoga mi se čini da je pravilno Komisijino stajalište u skladu s kojim se, nakon što je dovedena u pitanje uporaba žiga u slučaju da su poduzetnici grupe Amazon samo stvorili tehničke uvjete koji su nužni za to da treće strane upotrebljavaju taj žig ( 28 ), otvara mogućnost da ti poduzetnici upotrebljavaju žig u trgovačkom prometu. Da bi to bilo tako, pružanje njihovih usluga mora podrazumijevati aktivno postupanje i izravnu i neizravnu kontrolu nad aktom koji predstavlja korištenje ( 29 ), što treba analizirati sud koji je uputio zahtjev. To ću pitanje razmotriti kasnije.

44.

Ako se u dijalektičke svrhe prizna da su ispunjeni uvjeti iz članka 9. stavka 2. točke (b) Uredbe 2017/1001, u nastavku treba odrediti okvir ius prohibendi koji se uređuje njegovim stavkom 3. točkom (b).

45.

U postupanja koja nositelj žiga može zabraniti trećim stranama koje nemaju njegovu suglasnost uključuje se „nuđenje proizvoda”, „njihovo stavljanje na tržište” ili „skladištenje u te svrhe”. Sud koji je uputio zahtjev konkretno postavlja pitanje o značenju sintagme „posjedovanje […] u svrhu nuđenja ili stavljanja na tržište” robe kojom se povređuje žig ( 30 ).

46.

Izraz „posjedovanje”, čije posebnosti ispituje sud koji je uputio zahtjev, ne nalazi se u svim jezičnim verzijama članka 9. stavka 3. točke (b) Uredbe 2017/1001. Samo su u francuskoj („détenir”) i njemačkoj („besitzen”) jezičnoj verziji upotrijebljene riječi koje su izravno povezane s pravnim institutom posjedovanja (possessio). U drugim se jezičnim verzijama, poput španjolske, talijanske, portugalske, engleske i švedske, daje prednost glagolima ili imenicama koji označavaju radnju skladištenja robe ( 31 ).

47.

Međutim, smatram da se u svim jezicima izražava ideja o posjedovanju u trgovačke svrhe jer se skladištenju (ili posjedovanju, u verzijama u kojima je upotrijebljen taj izraz) dodaje zahtjev da se ta radnja obavi „u te svrhe”, odnosno u svrhe nuđenja robe ili njezina stavljanja na tržište, a da se u tom drugom dijelu rečenice ne uočavaju jezična odstupanja.

48.

Stoga postoje dva uvjeta primjene tog aspekta ius prohibendi nositelja žiga, a oba uvjeta moraju biti ispunjena kako bi došlo do povrede tog prava:

49.

Što se tiče posjedovanja, treba razlikovati situaciju skladištara i situaciju operatora elektroničkog tržišta:

50.

Primjenom tih kategorija na činjenice kako ih opisuje sud koji je uputio zahtjev, ni Amazon Services ni Amazon FC ne posjeduju proizvode kojima se povređuje žig u svrhu njihova stavljanja na tržište ili nuđenja, u smislu članka 9. stavka 3. točke (b) Uredbe 2017/1001. Stoga se slažem s ocjenom tog suda u pogledu toga da je postupanje tih poduzetnika obuhvaćeno navedenom odredbom.

51.

Međutim, ta bi se ocjena mogla promijeniti ako se prihvati alternativni pristup činjenicama, koji sam ranije naveo. S tog gledišta, Amazon Services i Amazon FC, koji oboje imaju integrirani model poslovanja, u postupku prodaje postupaju aktivno, što se upravo u tom pravilu navodi kao primjer kad se nabrajaju radnje poput „nuđenja proizvoda”, „njihova stavljanja na tržište” ili „skladištenja u te svrhe”. To aktivno postupanje ima za posljedicu pojavu potpune kontrole nad postupkom prodaje.

52.

U okviru aktivnosti poduzetnika grupe Amazon, koja je ranije analizirana iz te perspektive, treba razlikovati egzogene elemente (koje primjećuje prosječni potrošač koji stječe proizvode na Amazonu) od endogenih elemenata (koji upućuju na odnos između prodavatelja i Amazona, a koji se ne primjećuju izvana) ( 34 ).

53.

Usredotočit ću se na perspektivu krajnjeg potrošača koji robu stječe od treće strane na internetskoj stranici poput amazon.de, pri čemu je ta transakcija obuhvaćena programom „Amazon Logistics”. U mjeri u kojoj bi kupac mogao zaključiti da upravo Amazon Services proizvode stavlja na tržište, odnosno da postoji „materijalna veza u trgovačkom prometu između takvih proizvoda i poduzetnika od kojeg potječu” ( 35 ), mogla bi se izvesti ista posljedica koju je Sud pojasnio u svojoj prethodnoj sudskoj praksi, koja ide u prilog ocjeni da postoji uporaba žiga.

54.

Kupcu koji traži neki proizvod na Amazonovoj internetskoj stranici prikazuju se različite ponude istog proizvoda, koje mogu potjecati od prodavatelja koji su s Amazonom dogovorili stavljanje na tržište svoje robe s pomoću njegova elektroničkog tržišta i od samog Amazona koji robu prodaje za vlastiti račun. Čak ni korisniku interneta koji je uobičajeno obaviješten i razumno pažljiv nije uvijek jednostavno odrediti potječu li ponuđeni proizvodi od nositelja žiga ili poduzetnika s kojim je on gospodarski povezan, ili pak od treće strane ( 36 ). Na taj se način ugrožava temeljna funkcija žiga, odnosno funkcija označavanja podrijetla proizvoda.

55.

U okviru programa „Amazon Logistics” poduzetnici te grupe, koji djeluju koordinirano, ne bave se samo neutralnim skladištenjem i prijevozom proizvoda, nego puno širim rasponom djelatnosti.

56.

Naime, uključivanjem u taj program prodavatelj dostavlja Amazonu proizvode koje je odabrao klijent, a poduzetnici grupe Amazon zaprimaju te proizvode, skladište ih u svojim distribucijskim centrima, pripremaju ih (mogu ih čak etiketirati, odgovarajuće zapakirati ili omotati kao dar) i otpremaju kupcu. Amazon se također može pobrinuti za oglašavanje ( 37 ) i objavljivanje ponuda na svojoj internetskoj stranici. Osim toga, Amazon pruža uslugu korisničke podrške u pogledu upita i povrata robe te upravlja povratom sredstava za neispravne proizvode ( 38 ). Isto tako, Amazon kupcu naplaćuje robu čiji iznos kasnije uplaćuje prodavatelju na njegov bankovni račun ( 39 ).

57.

To aktivno i koordinirano sudjelovanje poduzetnika grupe Amazon u stavljanju robe na tržište dovodi do preuzimanja velikog dijela prodavateljevih zadaća, pri čemu Amazon „obavlja težak dio [njegova] posla”, kako je istaknuto na njegovoj internetskoj stranici. Na toj se internetskoj stranici, kao poticaj prodavatelju da se pridruži programu „Amazon Logistics”, može pročitati sljedeća rečenica: „Pošalji nam svoje proizvode, a mi ćemo se pobrinuti za sve ostalo”. U tim uvjetima poduzetnici grupe Amazon „aktivno postupa[ju] i [provode] izravnu ili neizravnu kontrolu nad aktom koji predstavlja korištenje [žiga]” ( 40 ).

58.

Ako se u ovom slučaju potvrdi da su poduzetnici grupe Amazon pružali te usluge (ili barem one najvažnije) u okviru programa „Amazon Logistics” ( 41 ), valja smatrati da, kao operatori elektroničkog tržišta ili skladištari, obavljaju zadaće u okviru stavljanja proizvoda na tržište koje nadilaze puko stvaranje tehničkih uvjeta za uporabu znaka. Stoga, ako je riječ o proizvodu kojim se povređuju prava nositelja tog žiga, potonji nositelj mogao bi opravdano reagirati na način da im zabrani uporabu znaka.

59.

Relevantnost uloge koju poduzetnici grupe Amazon imaju u postupku stavljanja na tržište ne može se umanjiti zasebnim razmatranjem pojedinačne aktivnosti svakog od njih. Gospodarskoj stvarnosti i načelu jednakosti protivilo bi se to da se prema skladištenju, upravljanju narudžbama i ostalim uslugama koje pružaju postupa na isti način kao prema uslugama koje pružaju obični samostalni prijevoznici ili skladištari, u okviru poslovnog modela koji nije povezan ni s jednom drugom transakcijom u distribucijskom lancu ( 42 ).

60.

Dosad navedenome ne protivi se ni to što poduzetnici grupe Amazon tvrde da djeluju kao posrednici za račun prodavatelja. S jedne strane, to navodno posredovanje ima obilježja aktivnog sudjelovanja u stavljanju na tržište, koja su već prethodno navedena. S druge strane, prema mišljenju Suda, „nije […] važno što treća strana provodi navedenu uporabu u pogledu stavljanja proizvoda na tržište za račun drugog operatora koji je jedini vlasnik takvih proizvoda” ( 43 ).

61.

U konačnici, za potrebe ovog predmeta nije važno to što poduzetnici grupe Amazon ne stječu „nikakvo vlasništvo nad [proizvodima] tijekom transakcije u kojoj sudjeluju” ( 44 ).

62.

Budući da ovdje uloga posrednika nije neutralna, izuzeća od odgovornosti pružatelja usluga informacijskog društva koja se predviđaju člankom 14. stavkom 1. Direktive 2000/31 ne primjenjuju se na ovaj spor. Ta su izuzeća ograničena na tehnički proces poslovanja i omogućavanja pristupa komunikacijskoj mreži preko koje se informacije stavljene na raspolaganje od trećih strana prenose ili privremeno pohranjuju ( 45 ). Stoga se ne mogu primijeniti na djelatnost poput fizičkog skladištenja i materijalne isporuke proizvoda.

63.

Osim toga, Sud je odbio mogućnost da se članak 14. stavak 1. Direktive 2000/31 primjenjuje na operatora elektroničkog tržišta koji ima aktivnu ulogu, poput uloge kad pruža „pomoć koja uključuje, među ostalim, optimizaciju predstavljanja prodajnih ponuda ili […] promidžbu tih ponuda” ( 46 ).

64.

Člankom 9. stavkom 3. točkom (b) Uredbe 2017/1001 zahtijeva se postojanje veze između posjedovanja robe kojom se povređuje pravo žiga i ciljeva njezina nuđenja javnosti ili stavljanja na tržište.

65.

Amazon Services i Amazon FC tvrde da nemaju izravnu vezu s tim ciljevima jer svoje usluge pružaju samo stvarnim prodavateljima. Upozoravaju na to da bi, ako se odgovornost za povredu prava žiga proširi na trgovce koji skladište robu, ali bez namjere da je prodaju (što je zajedničko svim posrednicima, skladištarima, prijevoznicima ili špediterima), došlo do velike pravne nesigurnosti za zakonitu trgovinu.

66.

Čini se da sud koji je uputio zahtjev prihvaća tu tezu jer se njegovo pitanje odnosi na „osob[u] koja za treću stranu skladišti proizvode kojima se povređuje pravo žiga […] ako samo treća strana a ne ona sâma namjerava nuditi proizvode ili ih stavljati na tržište”.

67.

Stoga bi se moglo tvrditi da pitanje sastavljeno na taj način već u sebi sadržava odgovor: ako je samo treća strana (prodavatelj) ona koja namjerava ili nastoji nuditi proizvode ili ih stavljati na tržište, isključuje se da tu namjeru imaju i poduzetnici grupe Amazon. Postupanje potonjih poduzetnika jednostavno nije obuhvaćeno člankom 9. stavkom 3. točkom (b) Uredbe 2017/1001 jer ne postoji element namjere koji se zahtijeva tom odredbom.

68.

Ponovno, odgovor bi mogao biti drukčiji ako se prihvati pogled na činjenice u okviru kojeg se ističe pojedinačno djelovanje poduzetnika grupe Amazon koji imaju vrlo važnu ulogu u stavljanju tih proizvoda na tržište u okviru programa „Amazon Logistics”.

69.

Iz te perspektive, koja itekako nadilazi perspektivu običnog neutralnog prodavateljeva pomoćnika, teško je osporiti da ti poduzetnici, zajedno s prodavateljem, imaju namjeru nuditi sporne proizvode ili ih stavljati na tržište.

70.

Sud koji je uputio zahtjev uzeo je u obzir izričito upućivanje na to da poduzetnici koji posjeduju proizvode nemaju saznanja o povredi (podrazumijeva se da treća strana namjerava nuditi proizvode ili ih stavljati na tržište), kao čimbenik koji bi mogao utjecati na njihovu odgovornost. Kao što je logično, poziva se na poduzetnike grupe Amazon koji su u ovom sporu tuženici.

71.

Na temelju članka 17. Uredbe 2017/1001, povreda žiga Unije uređuje se nacionalnim zakonodavstvom koje se odnosi na povredu nacionalnog žiga (stavak 1.). Sama Uredba „ne sprečava podnošenje tužbi u pogledu žiga EU‑a u okviru pravnih propisa država članica, osobito u vezi s građanskopravnom odgovornošću i nepoštenim tržišnim natjecanjem” (stavak 2.). U njezinu članku 129. stavku 2. dodaje se da „[u] svim pitanjima žiga koja nisu obuhvaćena ovom Uredbom, mjerodavan sud za žigove EU‑a primjenjuje primjenjivo nacionalno pravo”.

72.

S obzirom na članak 1. Direktive 2004/48 ( 47 ), mjerodavno nacionalno pravo jest, s jedne strane, ono koje je posljedica njezina prenošenja. S druge strane, na temelju njezine uvodne izjave 15., Direktiva 2004/48 ne utječe na Direktivu 2000/31, zbog čega je također primjenjivo nacionalno zakonodavstvo koje uključuje potonju direktivu.

73.

Postojanje ili nepostojanje saznanja o povredi prava žiga relevantno je na elektroničkom tržištu: tako proizlazi iz članka 14. stavka 1. Direktive 2000/31 o izuzeću od odgovornosti posrednih pružatelja usluga i iz tumačenja tog članka koje je proveo Sud.

74.

U presudi L’Oréal, kao što je to već navedeno, izuzeće se nije primijenilo na operatora koji ima aktivnu ulogu na temelju koje stječe znanje o podacima koji se odnose na prodajne ponude pohranjene na njegovu poslužitelju ( 48 ). Izuzeće se ne primjenjuje ni na neutralnog operatora ako je imao stvarnog znanja o protuzakonitoj aktivnosti ili informaciji ni, u pogledu zahtjeva za naknadu štete, ako je znao za činjenice ili okolnosti iz kojih bi bila vidljiva protuzakonita aktivnost ili informacija ( 49 ).

75.

Što se tiče štete, u okviru Direktive 2004/48, znanje (ili neznanje) o protuzakonitosti također može biti relevantno. Tako proizlazi iz teksta članka 13. stavka 1. u pogledu počinitelja povrede. Kad je riječ o posrednicima, istim se člankom (stavkom 2.) državama članicama prepušta odluka o sustavu koji se primjenjuje na „[počinitelja koji] nije znao, ili nije imao osnovanih razloga znati da sudjeluje u vršenju povrede”.

76.

Pitanje koje se razlikuje od pitanja relevantnosti znanja, iako je s njim povezano, odnosi se na posrednikovu dužnu pažnju pri njegovu stjecanju. Sudska praksa Suda u pogledu članka 11. posljednje rečenice Direktive 2004/48 (o sudskim nalozima protiv posrednika čije usluge koristi treća strana za povredu prava intelektualnog vlasništva) pruža određene smjernice ( 50 ).

77.

Sud je u presudi L’Oréal proveo analizu mjera koje se, na temelju te odredbe, mogu naložiti pružatelju internetskih usluga kako bi se spriječila bilo kakva buduća povreda prava intelektualnog vlasništva treće strane. Kao prvo, podsjetio je na članak 15. Direktive 2000/31 u kojem se isključuje opća obveza praćenja pružatelja usluga. Kao drugo, pozvao se na članak 3. stavak 2. Direktive 2004/48 i pritom istaknuo da se mjere za osiguravanje provedbe prava intelektualnog vlasništva moraju primjenjivati na takav način da se izbjegne stvaranje zapreka zakonitoj trgovini.

78.

U tom kontekstu, smatram da bi za osiguravanje pravedne ravnoteže između zaštite prava žiga i nepostojanja zapreka zakonitoj trgovini prikladan bio prijedlog prema kojem se posrednici razlikuju s obzirom na obilježja usluga koje pružaju izravnom počinitelju povrede žiga.

79.

Tako bi se obične skladištare koji su zaduženi samo za pomoćne zadaće oslobodilo od odgovornosti ako nisu znali ili nisu imali osnovanih razloga znati da sudjeluju u povredi. Drugim riječima, oslobodilo bi ih se ako nisu znali ili nisu mogli znati za protuzakonitost stavljanja na tržište proizvoda koji prodavatelj stavlja na tržište a da ne poštuje pravo nositelja žiga.

80.

Ne dovodeći u pitanje određene pojedinosti koje sada nije nužno isticati, tim običnim skladištarima ne može se naložiti posebna obveza dužne pažnje kako bi se u svakom slučaju osiguralo poštovanje prava nositelja žiga koji obilježava robu koja im je povjerena, osim ako je nezakonitost povrede dobro poznata. Tim bi se općim zahtjevom prekomjerno ugrozio uobičajeni promet tih poduzetnika, kao pružatelja pomoćnih usluga u trgovini ( 51 ).

81.

Situacija je drukčija kad je riječ o poduzetnicima, poput tuženikâ, koji prilikom pružanja svojih usluga u okviru programa „Amazon Logistics” sudjeluju u stavljanju proizvoda na tržište na ranije opisan način. Sud koji je uputio zahtjev tvrdi da ti poduzetnici nisu znali da se robom povređuje pravo žiga čiji je nositelj bio Coty Germany, ali smatram da ih to neznanje nužno ne oslobađa od odgovornosti.

82.

Znatno sudjelovanje navedenih poduzetnika u stavljanju proizvoda na tržište u okviru tog programa dovodi do toga da se od njih može zahtijevati posebna pažnja (dužna pažnja) u pogledu nadzora zakonitosti nad robom kojom trguju. Upravo zato što su svjesni da, bez tog nadzora ( 52 ), lako mogu poslužiti kao sredstvo za prodaju „protuzakonitih, krivotvorenih, piratskih ili ukradenih proizvoda, ili proizvoda koji su na drukčiji način protuzakoniti ili neetični, kojima se povređuju vlasnička prava trećih osoba” ( 53 ), ne može ih se samo tako osloboditi od odgovornosti njezinim pripisivanjem isključivo prodavatelju.

83.

Na sudu je koji je uputio zahtjev da u posljednjem stupnju odluči o građanskopravnoj odgovornosti tuženikâ, s obzirom na činjenične okolnosti koje smatra dokazanima. Budući da se posljednji dio prethodnog pitanja odnosi na utjecaj koji bi njihovo neznanje o povredi prava nositelja žiga moglo imati na tu odluku, smatram da to neznanje samo po sebi tuženike ne može osloboditi od odgovornosti.

84.

S obzirom na prethodno navedeno, predlažem Sudu da na prethodno pitanje koje je uputio Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud, Njemačka) odgovori na sljedeći način:

„Članak 9. stavak 2. točku (b) Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice i članak 9. stavak 3. točku (b) Uredbe (EU) br. 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije treba tumačiti na način da: